Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-192/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marija Bušković, sutkinje izvjestiteljice, te Emira Čustovića, člana vijeća , u pravnoj stvari tužitelja ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Beethovenstr. 5, kojeg zastupaju punomoćnici Mate Matić i Daniel Hanik, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matić i partneri d.o.o., protiv tuženika 1. BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Davorinu Bukovcu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju nekretnine i nevaljanosti uknjižbe, odlučujući o žalbama protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-2732/2019 od 16. studenog 2023., na sjednici održanoj 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se djelomično odbija, a djelomično prihvaća, dok se žalba tuženika odbija te se presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-2732/2019 od 16. studenog 2023.

1. potvrđuje u točkama I. i II. izreke,

2. preinačava u točki III. izreke tako da se nalaže tuženicima u roku od 15 dana na ime naknade troškova postupka isplatiti tužitelju iznos od 5.169,56 eura.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-2732/2019 od 16. studenog 2023. odlučeno je:

¨I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnim ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 27.lipnja 2017. godine između tužitelja ĆM iz [adresa], Beethovensrtr. 5,OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po specijalnoj punomoćnici I-tuženoj BM iz [adresa],OIB [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja i II-tuženog TM iz [adresa],OIB 16526908164kao daroprimca, ovjeren pod brojem ovjere OV-3950/2017 od dana 27.lipnja 2017.“

II. Utvrđuje se da je nevaljana uknjižba prava vlasništva na ime II tuženog TM iz [adresa] OIB 16526908164na nekretninama slijedećih oznaka:

780/8640 + 120/8640 dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( ranije upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]),

810/8640 + 120/8640 dijela k. č. br. [katastarska čestica] te 232740/3723840 + 51840/3723840 dijela k. č. br. [katastarska čestica], sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. [adresa] + 60/8640 dijela k. č. br. [katastarska čestica], sve upisano u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

540/5760 + 48/5760dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. [adresa] + 120/8640dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

810/8640 + 120/8640dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i

540/8640 + 60/8640 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu [adresa] Općinskog suda u Crikvenici da na temelju ove presude, a nakon njene pravomoćnosti, izvrši uknjižbu brisanja uknjižbe prava vlasništva na ime ovdje II tuženog TM iz [adresa] OIB 16526908164i uspostavi prijašnjeg zemljišnoknjižnog upisa na ime tužitelja ĆM iz [adresa], Beethovensrtr. 5 OIB [osobni identifikacijski broj].

III. Svaka strana snosi svoj trošak parničnog postupka.¨.

2. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu u točki I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. ,155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP- a), nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom osporava zaključak prvostupanjskog suda da bi predmetni ugovor o darovanju bio nepostojeći, a ne ništetan, pri tome ukazujući na odredbu čl. 53. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. 108/17. i 63/19., u nastavku ZZK), odnosno činjenicu da je ugovor sklopljen protekom roka od godine dana od izdavanja punomoći, time protek roka važenja punomoći, čime je ugovor ništetan po ovoj osnovi, neovisno o samom prekoračenju ovlasti punomoći (odluka Ustavnog suda RH U-III-750/2021). Osporava i odluku o troškovima postupka jer da je posljedica ništetnosti, kao i nepostojanja ugovora, restitutio in integrum, a s kojim zahtjevom je u cijelosti uspio. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženici pobijaju navedenu presudu u točkama II. i III. izreke zbog bitne povrede odredba postupka iz čl. 345. st. 2. točka 11. ZPP-a, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava . U bitnom navode da je ugovor o darovanju sklopljen na temelju valjane specijalne punomoći, a da tužitelj nije dokazao da isti ne bi predstavljao njegovu pravu volju. Slijedom navedenog, predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuju i naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalbe tužitelja i tuženika su neosnovane u pogledu glavne stvari, dok je žalba tužitelja u pogledu odluke o troškovima postupka osnovana.

5. Predmet spora je ništetnost ugovora o darovanju nekretnina od 27. lipnja 2017. kojim su nekretnine darovane tuženiku TM od strane tužitelja zastupanog po tuženici BM, kao punomoćnici tužitelja, uz utvrđenje nevaljanosti uknjižbe vlasništva temeljem ovog ugovora i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud odluku o zahtjevima tužitelja temelji na utvrđenjima:

- da je tužitelj ujak tuženice BM, a tuženik TM sin tuženice BM,

- da je tužitelj 15. siječnja 2016. tuženici BM dao specijalnu punomoć kojom ju je ovlastio da može raspolagati nekretninama u njegovom suvlasništvu,

- da iz sadržaja punomoći nazvane ¨specijalna punomoć¨ proizlazi da je tuženica BM istom ovlaštena u cjelini ili djelomično prodati, prenijeti pravo vlasništva na ime treće osobe, iznajmiti, zatražiti i dobiti uknjižbu bilo kojeg zemljišnoknjižnog prava, vršiti sva plaćanja, primiti isplatu kupoprodajne cijene u cijelosti, primati sve druge vrste novčanih naknada za prodaju ili najam tih nekretnina, zatražiti i pribaviti sve vrste odobrenja i suglasnosti za svaku vrstu radova i promjene namjene, obavljati i sve druge vrste poslova pred svim osobama i svim nadležnim državnim tijelima,

- da je tuženica BM u ime tužitelja potpisala ugovor o darovanju predmetnih nekretnina 27. lipnja 2017., a kojim ugovorom su nekretnine darovane tuženiku TM,

- da je potpis tuženice na ugovoru o darovanju ovjeren,

- da se TM temeljem navedenog ugovora o darovanju uknjižio kao suvlasnik nekretnina.

6.2. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da predmetna punomoć ne predstavlja posebnu punomoć u smislu odredbi ZZK jer tuženica istom nije ovlaštena na sklapanje ugovora o darovanju, da posljedica sklapanja pravnog posla od strane neovlaštene osobe ne čini takav ugovor ništetnim već da se, u slučaju nedostatka odobrenja tako sklopljenog ugovora, smatra da isti nije niti sklopljen. U odnosu na samu uknjižbu vlasništva daroprimca, smatra istu nevaljanom jer tuženica BM nije u trenutku potpisivanja ugovora o darovanju u ime tužitelja imala specijalnu punomoć za sklapanje istog.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, na koju stranke ukazuju u žalbi, obzirom presuda nije kontradiktorna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je pravilnost iste moguće ispitati.

8. Ovaj sud u cijelosti prihvaća prethodno navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda jer ista proizlaze iz provedenih dokaza koja je prvostupanjski sud ocijenio sukladno čl. 8. ZPP-a.

9. U ovom postupku je odlučna činjenica je li tužitelj predmetnom punomoći ovlastio tuženicu na darovanje nekretnine u njegovo ime i za njegov račun.

10. Pravilno je prvostupanjski sud iz sadržaja predmetne punomoći utvrdio da tuženica istom nije izričito ovlaštena darovati nekretninu jer isto ne proizlazi iz sadržaja punomoći. Naime, kada se naziv punomoći ¨specijalna punomoć¨ dovede u vezu s činjenicom da je istom izričito navedeno: ¨temeljem ove punomoći imenovana punomoćnica navedene nekretnine može u cjelini ili djelomično prodati, prenijeti pravo vlasništva na ime treće osobe, iznajmiti, zatražiti i dobiti uknjižbu bilo kojeg zemljišno- knjižnog prava, vršiti sva plaćanja, primiti isplatu kupoprodajne cijene u cijelosti, primati sve druge vrste novčanih naknada za prodaju ili najam tih nekretnina…..¨ jasno je da je time određen opseg dane punomoći u smislu sklapanja točno određene vrste naplatnih pravnih poslova – kupoprodaje/najma te poduzimanja radnji radi realizacije takvih pravnih poslova. Iz sadržaja punomoći je također razvidno da nije ugovoren rok trajanja punomoći jer je određeno da ¨punomoć vrijedi trajno do eventualnog opoziva.¨.

11. U vezi s prethodno navedenim, ukazuje se na sadržaj odredbi čl. 315. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26., u nastavku: ZOO) kojim je propisano:

(1) Opunomoćenik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten.

(2) Opunomoćenik kome je dana opća punomoć može poduzimati samo pravne poslove koji ulaze u redovito poslovanje.

(3) Posao koji ne ulazi u redovito poslovanje može opunomoćenik poduzeti samo ako je posebno ovlašten za poduzimanje toga posla, odnosno vrste poslova među koje on spada.

(4) Opunomoćenik ne može bez posebnog ovlaštenja za svaki pojedini slučaj preuzeti mjeničnu obvezu, sklopiti ugovor o jamstvu, o nagodbi, a ni odreći se nekog prava bez naknade.

12.1. Darovanje nekretnine ne predstavlja pravni posao koji ulazi u redovito poslovanje, a niti vrstu posla koja se navodi u danoj punomoći. Dapače, darovanje predstavlja nenaplatni pravni posao – prijenos prava vlasništva bez protučinidbe te je za takvu vrstu pravnog posla nužno postojanje punomoći - posebnog ovlaštenja kojom se osoba izričito ovlašćuje na poduzimanje takve radnje, a što nije slučaj u predmetnoj punomoći.

12.2. Naime, činjenica da je u uvodnom dijelu teksta predmetne punomoći navedeno da opunomoćenica može ¨… bez ikakvog ograničenja raspolagati¨ se mora tumačiti u okviru ostatka teksta punomoći, a kojim je izričito navedeno ¨temeljem ove punomoći imenovana punomoćnica navedene nekretnine može u cjelini ili djelomično prodati, prenijeti pravo vlasništva na ime treće osobe, iznajmiti, zatražiti i dobiti uknjižbu bilo kojeg zemljišno-knjižnog prava, vršiti sva plaćanja, primiti isplatu kupoprodajne cijene u cijelosti, primati sve druge vrste novčanih naknada za prodaju ili najam tih nekretnina…..¨. Na navedeni način je određen opseg dane punomoći, a uzimajući u obzir prisilne odredbe čl. 315. ZOO-a, ovako dana punomoć se ne može tumačiti kao ovlaštenje za raspolaganje pravom bez naknade odnosno prijenos prava vlasništva darovanjem.

13. Temeljem navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je za sklapanje predmetnog ugovora o darovanja po punomoćniku bila potrebna specijalna punomoć te da predmetna punomoć ne predstavlja potrebnu vrstu punomoći za isto .

14.1. U odnosuna posljedice činjenice da je ugovor o darovanju sklopljen po punomoćnici bez potrebne punomoći za sklapanje istog, pravilno je prvostupanjski sud, a protivno navodima tužitelja, ocijenio da takav nedostatak ne čini sami ugovor o darovanju ništetnim. Navedeno stoga što je čl. 312. st. 1. i 3. ZOO-a izričito propisano da takav ugovor obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako ga on odobri te da se u nedostatku njegovog odobrenja smatra da ugovor nije ni sklopljen. Obzirom tužitelj nije odobrio sklapanje spornog ugovora, takav ugovor ne može biti ništetan jer temeljem samog zakona nije niti nastao, čime je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora.

14.2. Pri tome se, a u odnosu na žalbene navode tužitelja, ukazuje da odredbe ZZK -a ne reguliraju obveznopravne odnose, odnosno nastanak i učinke istih, već upise knjižnih prava u zemljišnim knjigama, a koji kod prijenosa prava vlasništva pravnim poslom predstavljaju modus stjecanja prava ne i samu osnovu stjecanja istog.

14.3. U navedenom smislu, za valjanost uknjižbe vlasništva temeljem pravnog posla – ugovora, člankom 53. st. 2. ZZK-a je propisano da je da bi se uknjižba mogla dopustiti na temelju privatne isprave potpisane po opunomoćeniku, on se kao takav treba iskazati:

- punomoći koja mu je izdana upravo za taj posao (posebna punomoć), ili

- općom punomoći ili punomoći izdanom za tu vrstu poslova (generična punomoć) koja nije u času podnošenja prijedloga starija od jedne godine.

14.4. Navedeni nedostatak se ne može u konkretnom slučaju tumačiti kao razlog ništetnosti ugovora u smislu protivnosti prisilnom propisu jer je u smislu čl. 323. ZOO - a, zakonom i to čl. 312. st. 3. ZOO-a, propisano da isto ima za posljedicu da ugovor nije niti sklopljen.

14.5. Konačno, a u odnosu na navode stranaka da bi predmetna punomoć predstavljala opću punomoć, ukazuje se da je razlika između specijalne i opće punomoć u smislu čl. 53. st. 2. ZZK-a u činjenici je li punomoć dana za konkretni ugovor

-primjerice sklopiti ugovor o darovanju kojom se nekretnina daruje osobi A.A. ili općenito za vrstu posla – sklopiti neodređeni ugovor o darovanju. Kao što je već prethodno navedeno, tužitelj nije ovlastio tuženicu na sklapanje ikakvog ugovora o darovanju (određenog ili neodređenog), čime je jasno da nije postojala niti opća niti posebna punomoć za sklapanje predmetnog ugovora, čime je potpuno irelevatno koliko je vremena prošlo od sklapanja predmetne punomoći do sklapanja ugovora o darovanju jer takva punomoć nije dana za takav pravni posao.

15. Činjenica da je ugovor sklopljen bez iskazane valjane punomoći u smislu čl. 53. st. 2. ZZK-a je razlog nevaljanosti zemljišnoknjižnog upisa koji je proveden temeljem takvog ugovora pa je upravo stoga i pravilna prvostupanjska odluka kojom je temeljem čl. 129. st. 1. ZZK-a utvrđena nevaljanost predmetne uknjižbe uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

16.1. U odnosu na odluku o troškovima postupka, ocjenjuje se da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a kada je odredio sa svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a to stoga što nije uzeo u obzir narav i povezanost zahtjeva tužitelja, činjenicu da se radi o dva deklaratorna i jednom kondemnatornom zahtjevu i da je sadržajno vrijednost predmeta spora jednaka za sve istaknute zahtjeve jer predstavlja vrijednost kondemnatornog zahtjev (uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja).

16.2. Naime, vrijednost predmeta spora u pogledu svih zahtjeva je utvrđena u iznosu od 100.001,00 kuna odnosno 13.272,41 eura (prema fiksnom tečaju konverzije pri uvođenju eura kao službene valute u RH prema kojem je 1 euro=7.53450 kuna), a kada se ista dovede u vezu sa zahtjevima tužitelja, razvidno je da navedena vrijednost predstavlja vrijednost raspolaganja nekretninama u smislu nevaljanog prijenosa vlasništva te da je ista sadržajno određena upravo kondemnatornim dijelom zahtjeva (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog poslovni broj Su IV- 100/2026-3 od 2. lipnja 2026.), a s kojim je tužitelj uspio u cijelosti.

16.3. Tužitelj je u konačnosti u cijelosti uspio sa zahtjevom da mu se vrati vlasništvo nekretnina koje su bile predmet raspolaganja predmetnim ugovorom o darovanju, a kako u pogledu dijela zahtjeva koji je odbijen (ništetnost ugovora) nije poduzeta niti jedna zasebna radnja, a niti je isti od utjecaja na vrijednost predmeta spora kako je ista određena u postupku, jasno je da je tužitelj u vezi vođenja parnice (čl. 155. ZPP -a) i uspjeha u zahtjevima za utvrđenje nevaljanosti uknjižbe i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja imao troškove koji su kao takvi bili u cijelosti potrebni, dok niti jedna od stranaka u vezi zahtjeva koji je odbijen nije imala posebne troškove.

16.4. Slijedom navedenog, a primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. čl. 155. ZPP- a, tužitelju sukladno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., u nastavku: Tarifa) po osnovi troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripada pravo na naknadu troška sastava tužbe 622,14 eura (tbr. 7. toč. 1. i tbr. 42. Tarife), sastava dva obrazložena podneska u ukupnom iznosu od 1.244,28 eura (tbr. 7. toč. 1. i tbr. 42. Tarife) , zastupanja na ročištima na kojima se 18. siječnja 2021., 16. travnja 2021., 14. siječnja 2022., 12. rujna 2023. i 24. listopada 2023. raspravljalo o glavnoj stvari u ukupnom iznosu od 3.110,70 eura (tbr. 9. toč. 1. i tbr. 42. Tarife). Tužitelju uz navedeno pripada pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 192,44 eura što s troškom zastupanja daje ukupni trošak od 5.169,56 eura.

17.1. U odnosu na troškove žalbenog (drugostupanjskog postupka), ocjenjeno je da tužitelju u pogledu istog, a sukladno čl. 155. ZPP-a, ne pripada pravo na naknadu istog jer nije uspio za žalbom u pogledu glavnog potraživanja, dok u odnosu na prvostupanjsku odluku o troškovima postupka nije imao posebne troškove jer vrijednost troškova postupka nije uzeta u obzir pri odmjeravanju troška sastava žalbe i sudske pristojbe (čl. 35. st. 2. ZPP-a i čl. 24. Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) obzirom žalba nije podnesena samo u pogledu odluke o trošku postupka kao sporednom potraživanju.

17.2. Niti tuženiku, a koji nije uspio sa žalbom, sukladno čl. 155. ZPP -a, ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

Dubrovnik, 30. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac