Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11303/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ROTOPLAST d.o.o., Sveta Nedjelja, kao pravne osobe, i CZ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije ("Narodne novine", broj: 40/16. i 52/25.), odlučujući o žalbi okrivljenika ROTOPLAST d.o.o., Sveta Nedjelja, (sada ROTOPLAST d.d.)kao pravne osobe, i CZ, kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnik Damir Pavić iz Odvjetničkog društva KALLAY & PARTNERI d.o.o., Zagreb, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje, od 1. listopada 2025. godine, Klasa: 413-01/24-26/841, Ur.broj: 513-02-3002/12-25-12, na sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ROTOPLAST d.o.o., Sveta Nedjelja, kao pravne osobe, i CZ, kao odgovorne osobe, i potvrđuje prvostupanjsko rješenje o prekršaju.

II Okrivljenici ROTOPLAST d.o.o., Sveta Nedjelja, kao pravna osoba, i CZ, kao odgovorna osoba, dužni su platiti troškove prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki, u roku od 8 (osam) dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom, i to: ROTOPLAST d.o.o., Sveta Nedjelja, kao pravna osoba, u iznosu od 15.000,00 eura (petnaesttisuća eura), a CZ, kao odgovorna osoba, u iznosu od 3.000,00 eura (tritisuće eura), zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično opisanog u izreci rješenja.

2. Navedenim rješenjem okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki.

3. Protiv pobijanog rješenja okrivljenici ROTOPLAST d.o.o., Sveta Nedjelja, kao pravna osoba, i CZ, kao odgovorna osoba, pravodobno su, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, navodeći u bitnome da optužni prijedlog kao temelj za pokretanje prekršajnog postupka u izreci ne sadrži činjeničnu konkretizaciju načina na koji su upravo oni navodno protupravno postupili. Ističu da predmetni optužni prijedlog ne nudi nikakav jasan i konkretan opis postupanja koje bi se moglo kvalificirati kao njihovo prekršajno postupanje, već sve okolnosti upućuju isključivo na propuste trećih strana, a koje se pogrešno nastoji njima imputirati, jer oni nisu imali niti su mogli imati nikakvu kontrolu nad načinom na koji su strane gospodarske komore izdale svoje službene potvrde, pa eventualne netočnosti u dokumentaciji o podrijetlu robe koje su koristili nisu bile posljedica njihovog nepažljivog ili neodgovornog postupanja, već rezultat pogrešaka ili propusta trećih, samostalnih i neovisnih državnih subjekata u inozemstvu. Smatraju da u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan vjerodostojan dokaz koji bi potkrijepili tvrdnju da su počinili predmetni prekršaj jer nisu priložili netočne, nepotpune ili nedostatne podatke i/ili isprave uz carinsku deklaraciju. Ističu da je evidentno da u trenutku podnošenja carinskih deklaracija u razdoblju od 01.12.2021. godine do dana 14.09.2022. godine nisu imali niti mogli imati ikakvih saznanja o izvješću OLAF-a uslijed čega bi se i u slučaju eventualnog počinjenja prekršaja nalazili u zabludi, obzirom da nisu mogli biti svjesni postojanja prekršaja na što su se i pozivali u svojoj obrani. Navode da se prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u pobijanom rješenju nije osvrnulo na to koje su to nove činjenice kojih u trenutku izrade carinskih deklaracija nije bilo (jer je carinska deklaracija uredno izdana od strane carinskih tijela), a koje upućuju na sumnju da predmetni dokazi o podrijetlu robe nisu vjerodostojni. Uz navedeno, ističu da aluminijsku foliju ne koriste za uporabu u kućanstvu, već ista služi isključivo za daljnju obradu, riječ je o robi izuzetoj od antidampinških pristojbi sukladno Provedbenoj Uredbi Komisije (EU) 2021/1474 od 14.09.2021. godine o proširenju konačne antidampinške pristojbe uvedene Provedbenom uredbom (EU) 2015/2384 i Provedbenom uredbom (EU) 2017/271 na uvoz određene aluminijske folije podrijetlom iz Narodne Republike Kine na uvoz određene aluminijske folije otpremljene iz Tajlanda, bez obzira na to ima li deklarirano podrijetlo iz Tajlanda. U odnosu na robu koja je puštena u slobodan promet za koju je zemlja podrijetla Indija, ističu da kad se povuče paralela u svezi tajlandske robe, u slučaju robe indijskog podrijetla ne postoji niti jedan dokaz koji prvostupanjsko tijelo smatra dostatnim za donošenje svoje odluke, a to je izvješće OLAF-a za Indiju. Stoga, ističu da nisu u niti jednom trenutku imali razloga sumnjati u eventualnu nevjerodostojnost dokaza o podrijetlu robe, te da eventualni propust carinskog tijela da zahtijeva od njih dostavu dodatne dokumentacije u slučaju da je ista nepotpuna ili nedostatna za izdavanje carinskih deklaracija ne može imati za posljedicu njihovu krivnju, odnosno odgovornost.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je, na temelju dokaza izvedenih na glavnoj raspravi, odnosno čitanja pisane obrane okrivljenika, kao i drugih provedenih dokaza, prema utvrđenom pravnorelevantnom činjeničnom stanju, osnovano zaključilo da su okrivljenici svojim ponašanjem ostvarili zakonsko obilježje prekršaja za koji su proglašeni krivima, odnosno počinili prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, na način činjenično opisan u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, obrazlažući svoju odluku na način koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Odredbom članka 64. stavka 1. točke 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije u vrijeme počinjenja djela bilo je propisano da će se novčanom kaznom od 3.000,00 do 1.000.000,00 kn (390,00 do 132.720,00 eura) kazniti pravna osoba, te novčanom kaznom od 2.000,00 kn do 50.000,00 kn (260,00 do 6.630,00 eura) odgovorna osoba u pravnoj osobi „ako podnese carinsku deklaraciju ili deklaraciju za privremeni smještaj ili deklaraciju za ponovni uvoz ili obavijest o ponovnom izvozu ili zahtjev za odobrenje ili zahtjev za neku drugu odluku, s navedenim netočnim ili nepotpunim podatkom ili nedostatnim opisom robe (članak 15. stavak 2. podstavak 1. točka (a) i podstavak 3. Uredbe (EU) br. 952/2013). Članak 15. stavak 2. podstavak 1. točka (a) Carinskog zakonika Zajednice propisano je „podnošenjem carinske deklaracije, deklaracije za privremeni smještaj, ulazne skraćene deklaracije, izlazne skraćene deklaracije, deklaracije za ponovni izvoz ili obavijesti o ponovnom izvozu koje osoba podnosi carinskim tijelima ili pri podnošenju zahtjeva za odobrenje ili neku drugu odluku, dotična je osoba odgovorna za sve slijedeće: a) točnost i potpunost informacija koje se navode u deklaraciji obavijesti ili zahtjevu.“

9. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika i ne ekskulpiraju ih od počinjenog prekršaja, jer su okrivljenici nesporno počinili predmetni prekršaj na način opisan u izreci pobijanog rješenja. Naime, u postupku je nesporno utvrđeno da su uvoznici, odnosno okrivljenici kao primatelji robe uz uvozne carinske deklaracije priložili kao dokaz o nepovlaštenom podrijetlu robe potvrdu o podrijetlu robe Certifikat od Origin za robu koja je uvezena iz Tajlanda i Indije, te su Gospodarske komore Tajlanda i Indije stavile da roba iz izreke pobijanog rješenja ima tajlandsko i indijsko podrijetlo robe, a okrivljenici su priložili račune i potvrdu o podrijetlu robe u kojoj je bilo navedeno da je roba tajlandskog i indijskog podrijetla i u rubrici 34.a u predmetnim deklaracijama je upisano tajlandsko i indijsko podrijetlo robe, dok je naknadnom kontrolom, te kontrolom OLAF-a utvrđeno da predmetna roba ne sadrži navedeno podrijetlo, već da je kineskog podrijetla, i da je i najveći dio materijala kineski, odnosno da je glavni dio materijala nastao u Narodnoj Republici Kini, te da su stoga gospodarska tijela Tajlanda i Indije pogrešno izdala potvrdu o podrijetlu robe. Člankom 60. stavak 2. Uredbe EU broj 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća propisano je da roba čija proizvodnja uključuje više od jedne zemlje ili područja, smatra se da ista potječe iz zemlje ili područja gdje je obavljeno značajna gospodarski opravdana ili prerada u poduzeću za taj postupak što rezultira novim proizvodom ili predstavlja stupanj izrade. Temeljem izvješća o provedenom nadzoru Europskog ureda za borbu protiv prijevara OLAF-a, kao i naknadnom provjerom svih isprava i analizom ovlaštenih carinskih službenika nesporno je utvrđeno da predmetna roba ima zemlju podrijetla Narodna Republika Kina. Stoga se neosnovano okrivljenici pozivaju da su bili u dobroj vjeri i nisu imali saznanja da roba ima drugo podrijetlo, jer su bili dužni tijekom sklapanja ugovora poduzeti sve potrebne mjere da se zaštite od rizika i radnji koje bi dovele do mogućnosti navedenog rizika, odnosno poduzeti sve mjere koje bi išle u njihovu korist da ne dođe do počinjenja predmetnog prekršaja.

10. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika i ne ekskulpiraju ih od počinjenog prekršaja, jer su okrivljenici kao deklaranti trebali biti svjesni da netočnim deklariranjem mogu počiniti predmetni prekršaj, pa je time i nastao carinski dug. Odredbom članka 25. Prekršajnog zakona propisano je da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi iz žalbe ne mogu okrivljenike ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj.

11. Također, vezano uz žalbeni navod oko više odluka donesenih od strane Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u kojima je zauzeto pravno stajalište u istovrsnim predmetnima o tome kako nedostatak konkretnog i jasnog činjeničnog opisa u optužnom prijedlogu rezultira oslobađanju od optužbe, valja navesti da je neosnovan. Naime, u konkretnom slučaju izreka pobijanog rješenja o prekršaju sadrži valjani zakonski opis djela prekršaja i konkretizaciju istog, pa u konkretnom predmetu nema zakonske osnove za oslobođenjem od optužbe, a kako to pogrešno smatraju žalitelji pozivajući se na odluke Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske navedene u žalbi.

12. Slijedom navedenog, ovaj je sud mogao samo zaključiti da okrivljenici nisu doveli u sumnju odluku o svojoj krivnji, pa je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kad je okrivljenike proglasilo krivima i kaznilo, te je u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju dalo razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer su okrivljenici kod podnošenja uvozne carinske deklaracije za robu koju unose odgovarali za točnost podataka kod njezinog podnošenja, pa ih navodi obrane, kao i iz žalbe ne ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti za predmetni prekršaj.

13. Nadalje, razmatrajući pobijano rješenje o prekršaju u odnosu na odluku o kazni, ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prilikom odlučivanja o visini novčane kazne okrivljenicima uzelo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, cijeneći pri tome olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, pa su im za predmetni prekršaj izrečene novčane kazne ipak još uvijek bliže zakonom propisanom minimumu za taj prekršaj. Stoga, izrečene novčane kazne, po mišljenju ovoga suda, odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja i individualizirane su u dovoljnoj mjeri, držeći da će se istima postići svrha kažnjavanja i na okrivljenike djelovati u smislu generalne i specijalne prevencije.

14. Odlučujući o žalbi u dijelu koji se odnosi na troškove prekršajnog postupka, ovaj sud ocjenjuje da su okrivljenici pravilno i zakonito obvezani na njihovu naknadu. Paušalni troškovi postupka određeni su u iznosu koji se približava minimalnom, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.). Pri tome treba istaknuti da okrivljenici u žalbi nisu konkretno obrazložili niti potkrijepili bilo kakvom dokumentacijom svoje navode u vezi s troškovima, zbog čega nisu pružili valjane razloge koji bi doveli do drukčijeg odlučivanja u tom dijelu. Slijedom navedenog, sud je potvrdio pobijanu presudu i u dijelu koji se odnosi na trošak prekršajnog postupka.

15. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki, u roku od 8 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

16. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

17. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 29. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v. r.

Mladen Genc, v. r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Zagreb, Vijeće za prekršaje, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.