Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-377/2022-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Marina
kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao
člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. Š., odvjetniku iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 687/2018-44 od 6. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-687/2018-44 od 6. travnja 2022., u pobijanom dijelu (točka I. i III. izreke)

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju M. M. iz Z., OIB: …, imovinsku štetu u iznosu od 117.850,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku na iznos od:

- 2.275,00 kn od 10.01.2015.god. do isplate,

- 2.275,00 kn od 10.02.2015.god. do isplate,

- 2.275,00 kn od 10.03.2015.god. do isplate,

- 2.275,00 kn od 10.04.2015.god. do isplate,

- 2.275,00 kn od 10.05.2015.god. do isplate,

- 2.275,00 kn od 10.06.2015.god. do isplate,

- 2.275,00 kn od 10.07.2015.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.08.2015.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.09.2015.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.10.2015.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.11.2015.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.12.2015.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.01.2016.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.02.2016.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.03.2016.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.04.2016.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.05.2016.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.06.2016.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.07.2016.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.08.2016.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.09.2016.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.10.2016.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.11.2016.god. do isplate,
- 2.275,00 kn od 10.12.2016.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.01.2017.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.02.2017.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.03.2017.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.04.2017.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.05.2017.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.06.2017.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.07.2017.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.08.2017.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.09.2017.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.10.2017.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.11.2017.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.12.2017.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.01.2018.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.02.2018.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.03.2018.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.04.2018.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.05.2018.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.06.2018.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.07.2018.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.08.2018.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.09.2018.god. do isplate,
- 2.875,00 kn od 10.10.2018.god. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom zahtjeva kojim zahtijeva isplatu iznosa od 47.775,00 kn.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 48.267,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.“.

2. Protiv točke I. navedene presude, kao i protiv odluke o trošku pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz zahtjev za naknadu troška postupka. U žalbi osporava osnovanost tužbenog zahtjeva s obzirom je zaštićena najmoprimka stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova ex lege stekla status najmoprimca, a ne i zaštićenog najmoprimca. Također smatra kako tužitelj nema pravo da mu se dosudi tržišni iznos najma jer bi se tako u cijelosti osporilo pravo države da ograniči pravo vlasništva u javnom interesu, te bi tužitelju mogao pripasti eventualno manji iznos nego što mu je dosuđen.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu upozorava na ujednačenu i brojnu sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz koje se jasno može zaključiti kako je u konkretnom predmetu zaštićena najmoprimka ex lege stekla status zaštićenog najmoprimca, kao i činjenica da upravo tržišna najamnina predstavlja odgovarajuću najamninu koja treba biti dosuđena tužitelju, a ne kako to tuženik prezentira samo u visini troškova nužnog održavanja nekretnine.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud
smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu štete koju kao vlasnik
stana trpi po osnovi razlike između tržišne cijene najamnine i naplaćene zaštićene
najamnine za stan površine 47 m2, a koji stan se nalazi u S.. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da iz razloga što nije u mogućnosti ugovoriti slobodnu najamninu za stan u svojem vlasništvu, a što predstavlja ograničenje u izvršavanju njegovih vlasničkih prava, trpi štetu u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine koju ostvaruje od zaštićenog najmoprimca Z. D. za razdoblje od travnja 2013. do listopada 2018. u iznosu od 165.625,00 kn.

7. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećim nespornim i u postupku utvrđenim činjenicama:

- tužitelj je vlasnik jednosobnog stana u podrumu južnog krila zgrade u S., na adresi…, zkčbr. … k.o. S., a koji je naslijedio iza svog pokojnog oca M. M.

- rješenjem nadležnog Odsjeka za stambene poslove Sekretarijata za opću upravu Općine Split od 5. lipnja 1984. pravna prednica Z.D. utvrđena je nositeljicom stanarskog prava na predmetnom stanu, a Z. D. je utvrđena članicom domaćinstva stanarke

- rješenjem nadležnog Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Županije Splitsko-dalmatinske od 26. rujna 1994. Z. D. utvrđena je nositeljicom stanarskog prava na predmetnom stanu

- pravnik prednik tužitelja pokrenuo je pred Općinskim sudom u Splitu postupak za iseljenje zaštićene najmoprimke iz predmetnog stana, te je pravomoćno odbijen sa zahtjevom presudom poslovni broj P-2057/1982 od 26. lipnja 1985.
- zaštićena najmoprimka svakomjesečno tužitelju plaća na ime zaštićene najamnine 115,00 kn, s time da je zahtjevom tužitelj tražio razliku između tržišne najamnine i zaštićene najamnine u visini od 125,00 kn, a ne 115,00 kn

- da je Europski sud za ljudska prava u presudi Statileo protiv Hrvatske (Zahtjev br. 12027/10) utvrdio povodom činjenično usporedivih zahtjeva podnositelja s predmetom u ovom sporu, da je tuženik povrijedio čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97. i 6/99. – dalje Konvencija) koja jamči svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva time što su vlasnici stanova zbog zaštićenih najmoprimaca ograničeni u ostvarivanju prava vlasništva i onemogućeni iznajmiti nekretninu po tržišnim uvjetima,
- da bi u utuženom razdoblju u usvojenom dijelu zahtjeva, odnosno od siječnja 2015. do listopada 2018., a umanjeno za iznos primljene zaštićene najamnine, odnosno iznosa od 125,00 kn, tužitelj ostvario po tržišnoj cijeni iznose pobliže naznačene u izreci prvostupanjske presude, ukupno iznos od 117.850,00 kn.

8. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tuženika, a prihvaća ga i ovaj sud drugog stupnja.

9. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio. Tuženik je donošenjem Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98 i 66/98 - dalje: ZNS) propisao niz ograničenja na teret vlasnika stanova sa zaštićenim najmoprimcem čime im je nametnut prekomjeran teret, slijedom čega je došlo do povrede odredaba čl. 1. Protokola 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a što je bio predmet razmatranja u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske od 10. srpnja 2014. Naime, u toj presudi je navedeno da sustav zaštićenog najma nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca i predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva koje vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret, protivno odredbi članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Temeljni problem, odnosno uzrok povrede Konvencije tiče se samog zakonodavca, te nadilazi pojedinačni interes samog podnositelja zahtjeva, slijedom čega Republika Hrvatska (odnosno njena nadležna tijela) treba poduzeti zakonodavne i/ili druge opće mjere kojima će se na primjeren način postići ravnoteža između interesa vlasnika stanova s jedne, te interesa zajednice i zaštićenih najmoprimaca s druge strane, što u praktičnom smislu znači da rješenje kojim bi se vlasnicima stanova omogućilo uživanje njihovih vlasničkih prava iz čl. 1. Protokola 1. ne smije istovremeno i automatski narušiti prava koja pripadaju stanarima sukladno čl. 8. Konvencije, te ta dva suprotstavljena interesa uravnotežiti i na pravičan način, pri čemu su nadležna državna tijela slobodna izabrati mjere kojima se taj cilj može postići.

10. Iz navedenog proizlazi da su presude i odluke donesene protiv Republike
Hrvatske obvezujuće za tuženika, te je isti dužan poduzeti sve potrebne mjere za provedbu donesenih presuda kako se takve povrede ne bi ponavljale u budućnosti. Uzimajući u obzir da su se odluke Europskog suda za ljudska prava kojima je utvrđeno da su prekršena prava podnositelja zahtjeva, a koja prava su zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola 1., temeljila na činjeničnom supstratu koji je identičan činjeničnom osnovu koji je predmet raspravljanja i utvrđivanja u ovom parničnom predmetu, to je razvidno da su takve konačne odluke obvezujuće za Republiku Hrvatsku na koju se i odnose.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilo utvrdio kako je Z. D. stekla status zaštićenog najmoprimca. Naime, bez obzira što tužitelj i zaštićeni najmoprimac nemaju zaključen Ugovor o najmu, na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06 - dalje: ZNS) Z. D. je stekla prava i obveze najmoprimca u smislu odredbe čl.30 st.2 ZNS-a, jer joj je tim danom prestalo stanarsko pravo koje je stekla prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ZNS-a.

12. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da tužitelju ne bi pripadalo pravo na naknadu štete u visini razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine kada bi i bio osnovan njegov zahtjev, već samo u visini do onog iznosa do kojeg je razumno ograničiti vlasništvo tužitelja u korist zaštićenih najmoprimaca, odnosno troškovi nužnog održavanja nekretnine, pri čemu se tuženik poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava koji je u niz predmeta dosuđivao odgovarajuću naknadu, ali je njezinu visinu utvrđivao prema okolnostima svakog slučaja, a u svakom od tih slučajeva ista razlika je bila znatno niža od razlike između zaštićene i tržišne najamnine.

13. Odlučujući o visini novčane naknade pravilno je sud prvog stupnja primijenio
materijalno pravo kada je zaključio da vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci pripada pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, a što je i jasno izražen stav u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2364/2016 od 19. prosinca 2018., pa je stoga tužitelju, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka, koji je cijenio položaj predmetne nekretnine i prosječne cijene po kojima su se u utuženom razdoblju kretale cijene najma na slobodnom tržištu, utvrdio razliku koja mu pripada uzimajući u obzir pri tome i iznos zaštićene najamnine, te je na dosuđene iznose naknade pravilno tužitelju dosudio zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

14. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka koji trošak je pravilno obračunat temeljem čl. 154.st.2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

15. S obzirom na navedeno, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točka I. i III.) izreke potvrditi, dok je u ne pobijanom dijelu (točka II i IV.) izreke prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena.

U Vukovaru, 14. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

Željko Marin