Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-828/2025-2

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić, iz Križevaca, protiv tuženika Euroherc osiguranje dd. Zagreb, Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Grgić&partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, posl.br.Pn-132/2022-36 od 17. lipnja 2025., u sjednici održanoj 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća i presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, posl.br.Pn-132/2022-36 od 17. lipnja 2025. se:

a) potvrđuje u dijelu koji glasi:

" Tuženi EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, dužan je tužitelju ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade imovinske štete platiti iznos od 1.755,54 eura kao i troškove ovog postupka u iznosu od 1.857,72 eura, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2025. do isplate,“

b) preinačuje u dijelu u kojem je određena visina zatezne kamate i rok ispunjenja, tako da u tom dijelu glasi:

„koja kamata se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana“.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" Tuženi EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, dužan je tužitelju ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade imovinske štete platiti iznos od 1.755,54 eura , kao i troškove ovog postupka u iznosu od 1.857,72 eura, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, teče od presuđenja 17. 6. 2025. pa do isplate, kao i troškove ovog postupka u iznosu od 1.857,72 eura s zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, teče od presuđenja 17. 6. 2025. pa do isplate, sve to u roku od 8 dana".

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije, a tužitelju naloži ti naknaditi tuženiku parnične troškove, a podredno predlaže usvojiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana ali ne zbog navoda u njoj iznesenih.

5. Predmet spora zahtjev je za naknadom imovinske štete nastale uslijed naleta divlje životinje na automobil tužitelja dok se on kretao cestom.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da je u naletu do kojeg je došlo 29. ožujka 2022. u 06,20 sati, sudjelovala srneća divljač, da se tužitelj svojim automobilom kretao primjerenom brzinom, te da je na automobilu nastala šteta u visini od 13.227,13 kuna /1.755,54 eura, pa je naložio tuženiku, koji je osiguratelj Lovačkog društva „Srnjak“, da tužitelju naknadi štetu.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP -a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Nije počinjena niti bitna povreda koja bi bila u vezi članka 354. stavak 1. ZPP-a na koju žalitelj opisno ukazuje kada tvrdi da je sud proveo vještačenje po osobi koja nije sudski vještak, da je on tom nalazu upravo zbog te činjenice prigovarao, te je predlagao provođenje vještačenja po stalnom sudskom vještaku, a tvrdio je i da se bez DNA analize, samo na temelju vizualnog pregleda dlake, nije moglo utvrditi da bi bila riječ o srnećoj divljači. Naime, člankom 252. stavak 2. ZPP-a propisano je da se vještačenje određuju u prvom redu iz reda stalnih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja, pa dakle nije isključena mogućnost određivanja vještaka iz reda osoba koje nisu stalni sudski vještaci, ali imaju ona stručna znanja koja sudu nedostaju. U ovom slučaju i iz policijskog izvješća, a ne samo nalaza vještaka, kao i iskaza tužitelja, proizlazi da bi, a obzirom na tragove na terenu (ostacima dlake i sekreta) i mjestu naleta (na otvorenom dijelu lokalne ceste, prije ulaza u naselje Ladislav Sokolovački) bila riječ o divljoj životinji, a pitanje koje vrste bi divlja životinja bila nije za ovaj slučaj od presudne važnosti. Radilo se o naletu životinje na vozilo, jer je šteta na vozilu nastala na lijevom bočnom dijelu, a ne do naleta vozila na životinju, pa i iz te činjenice logično je zaključiti da je životinja „pretrčavala“ cestu, a oštećenja na vozilu ukazuju na to da je riječ o životinji više građe, pa sve te okolnosti dodatno upućuju da nalaz osobe određene za vještaka, koja je utvrdila da je riječ o srnećoj divljači, prvostupanjski sud nije imao razloga dovesti u sumnju.

8. Zahtjev žalitelja za izuzećem suca zbog toga što nije odredio vještačenje po stalnom sudskom vještaku odbijen je, a to što mu to rješenje, kako tvrdi, nije dostavljeno, nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

9. Slijedom navedenog nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je šteta na vozilu tužitelja nastala uslijed naleta divlje životinje na isti.

10. Žalbeni navodi koji se tiču tvrdnje da odgovornost tuženika ne postoji jer šteta na vozilu nije nastala zbog provođenja lova, pri čemu se ukazuje na odredbu članka 80. stavak 6. točka 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ 98/18, 32/19 i 31/20, dalje: ZoL) kojom je propisano da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na slijedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova,

nisu osnovani.

11. Naime, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom divljači na vozilo ne primjenjuje se isključivo članak 80. stavak 6. ZoL već se na njegovu odgovornosti primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) kao lex generalis u skladu s člankom 76. stavak 2. ZoL kojim je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

11.1. Tako i VSRH u Rev-166/2024 od 24. rujna 2024. u kojoj je dat isti odgovor pozivom na istu zakonsku odredbu – točnije članak 80. stavak 6. (iako se u odluci, točki 16., navode brojevi „Narodnih novina“ 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 u kojima je objavljen prethodno važeći Zakon o lovstvu , koji se u predmetnom slučaju nije primjenjivao s obzirom da se radilo o štetnom događaju od 11.3.2019. , a koji je odgovarajuću odredbu sadržavao u članku 86. stavak 3.)

11.2. Dakle, prema shvaćanju ovog suda, lovoovlaštenik objektivno odgovara za štetu koju je divljač iz njegovog lovišta prouzročila ne naletom vozila na divljač, već naletom divljači na vozilo koje se kretalo cestom koje lovištem prolazi, što znači da za tu štetu odgovara po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar (članak 1064. ZOO).

12. U odnosu na žalbene navode o tome da se ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) u članku 50. stavak 1. kojeg je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po načelu krivnje, valja odgovoriti da se tuženik mogao osloboditi odgovornosti da je dokazao da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe (članak 1067. stavak 2. ZOO-a), što tuženik nije tvrdio.

13. U odnosu na žalbene navode o tome da nije sporno da bi popravak vozila kod AUTO NIKOLA koštao kao u ponudi, međutim da tužitelj nije dokazao da je auto popravio i popravak platio, valja odgovoriti da ovim navodima tuženik u biti nui ne dovodi u pitanje visinu štete koju je sud utvrdio prema cijenama u vrijeme donošenja presude, a zbog toga što auto nije popravljeno i time imovinska nenovčana šteta nije otklonjena i tako postala novčanom, to je tuženiku i naloženo platiti zatezne kama te tek od dana kada je imovinska nenovčana šteta izražena u novcu.

14. U odnosu na odluku o troškovima tuženik neosnovano tvrdi da je pogrešno priznat trošak i to:

- ročišta od 01.12.2022. (pripremnog ročišta) budući je isto odgođeno, jer isto nije odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr.9. toč.5. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 i 107/25 – u daljnjem tekstu: Tarifa),

- ročišta održanog 08.05.2024. jer da se na njemu nije raspravljalo, jer jest,

- te trošak pristupa na ročište radi objave presude jer nije nužan trošak, budući je navedeno ročište posebno propisano ZPP-om i na njemu se pozvanim strankama uručuje odluka na koju im od tada teče i rok za žalbu, pa se, i prema već ustaljenoj sudskoj praksi, smatra da je riječ o nužnom trošku.

15. Slijedom navedenog žalbeni su navodi neosnovani, ali pazeći po službenoj dužnosti povodom žalbe na pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo je preinačiti pobijanu presudu u dijelu u kojem je odlučeno o visini zateznih kamata i dosuditi ih onako kako je to propisano člankom 29. stavak 2. ZOO-a, kao i u dijelu u kojem je određen paricijski rok i odrediti ga u skladu s člankom 328. stavak 2. ZPP-a.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod a) izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, a kao pod b) izreke na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

17. Kako tuženik sa žalbom nije uspio to nije bilo osnove da mu se dosude troškovi žalbe.

U Dubrovniku, 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić-Aračić