Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1047/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja NE, rođ. O iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. 1. tužitelja UE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4.2. tužitelja ĐE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4.3. tužitelja ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao pravnih slijednika pok. 4. tužitelja GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tužitelja ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i šesto tužitelja ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po Ana Mariji Bazina, odvjetnice iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tužene AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Pane Handžinski, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković i Handžinski iz Zagreba, Domagojeva 4, radi smetanja posjeda , odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Psp-99/2017-37 od 3. studenog 2020., dana 29. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Psp-99/2017-37 od 3. studenog 2020.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka te zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđeno je da je tužena smetala tužitelje u njihovom posljednjem mirnom posjedu nekretnine, i to dijela potkrovlja koji se nalazi lijevo od lijevih ulaznih vrata u potkrovlje sa stubišta stambene zgrade u [adresa], u naravi kuća pop. broj 7430, dvorište i 2 zida u [adresa], površine 481 m2, sagrađenoj na zk.č. 2273/15, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisano kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na način da je na prolaz kroz koji se ulazi u dio potkrovlja koji se nalazi lijevo od lijevih ulaznih vrata u potkrovlje postavila vrata čime je samovlasno oduzela tužiteljima posjed dijela potkrovlja. U točki II. izreke naloženo je tuženoj uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da o svom trošku ukloni vrata s prolaza kroz koji se ulazi u dio potkrovlja koji je nekada bio sušionica rublja, a koji prostor se nalazi lijevo od lijevih ulaznih vrata u potkrovlje sa stubišta zgrade, kao i da tužiteljima preda u posjed navedeni dio potkrovlja te joj se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće dok je u točki III. izreke naloženo tuženoj nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 434,28 eura /3.272,08 kn.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužena iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP-a). Predlaže uvaženje žalbe uz naknadu joj troška žalbenog postupka.

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode tužene smatraju da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice te zahtjevu tužitelja udovoljio. Predlažu odbijanje žalbe uz naknadu im troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužene je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje im posjedovne zaštite nekretnine i to dijela potkrovlja koji se nalazi lijevo od lijevih ulaznih vrata u potkrovlje sa stubišta stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa], za koji posjed tužitelji tvrde da im je smetan radnjom tužene na način da je na prolaz kroz koji se ulazi u dio potkrovlja koji se nalazi lijevo od lijevih ulaznih vrata u potkrovlje tužena postavila vrata te time tužiteljima oduzela posjed dijela potkrovlja.

6. Prvostupanjski sud po provedeno postupku utvrđuje;

-da su stranke suvlasnici stambene zgrade u [adresa] te etažni vlasnici stanova u toj zgradi,

-da se na vrhu zgrade nalazi visoko potkrovlje u funkciji praone i sušione za sve suvlasnike,

-da su suvlasnici stambene zgrade 1993. dali u najam prostoriju na istočnoj, dvorišnoj strani tog potkrovlja VE koji je bio vlasniku stana u suterenu , koji se je koristio tim prostorom kao kancelarijskim i skladišnim a zauzvrat je bio dužan plaćati struju na stepeništu, čistiti snijeg i led ispred zgrade , mijenjati pregorjele sijalice i sl,

-da je tužena vlasništvo stana u suterenu zgrade stekla u lipnju 2016. te da su predmetni stan istoj kao prodavatelji 1. lipnja 2016. prodali ĆE i OEI,

-da su u potkrovlju zgrade tijekom rujna i listopada 2016. izvođeni radovi na izgradnji novog krova na cijeloj zgradi od kada su svi suvlasnici imali mogućnost slobodnog pristupa cijelom potkrovlju što utvrđuje temeljem iskaza saslušanog svjedoka LE te iskaza peto tužiteljice ŠE,

-da su tužitelji kao suvlasnici 21. svibnja 2017. saznali da je tužena postavila vrata na dijelu tavana i to otvoru koji je vodio u sušionu rublja čime su tužitelji faktično onemogućeni u korištenju tog prostora kojom radnjom da im je oduzet posjed tog dijela potkrovlja,

-se u tom dijelu potkrovlja nalazi ostavljeni sobni bicikl koji ne pripada tuženoj niti bračnom paru OEI, već da je isti u tu prostoriju koja je sada zatvorena vratim od strane tužene ostavio u postupku saslušani svjedok LE te da je saslušan u svojstvu svjedoka LE potvrdio da su se tom prostorijom koristili i susjedi OE i N.

7. Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje, obzirom je tužena 1. lipnja 2016. od prodavatelja OEI kupila stan u suterenu sve da je od strane istih tada i uvedena u posjed spornog dijela potkrovlja po njoj izvršena radnja postave vrata na otvoru u dijelu tavana koji vodi u sušionu da predstavlja čin smetanja posjeda tužitelja. Ovo iz razloga jer da su u potkrovlju tijekom rujna i listopada 2016. izvođeni radovi na izgradnji novog krova na cijeloj zgradi nakon kojeg razdoblja su opet svi suvlasnici imali mogućnost slobodnog pristupa cijelom potkrovlju a da su tužitelji te ostali suvlasnici imali slobodan pristup potkrovlju da se vidi po ostavljenom sobnom biciklu koji ne pripada tuženoj već da je istog na tom prostoru ostavio svjedok LE koji svojim iskazom potvrđuje da su se tim prostorom koristili i ostali susjedi.

8. Stoga zaključuje da su tužitelji bili posljednji mirni suposjednici predmetnog tavanskog prostora nekadašnje sušione rublja te da su time aktivno legitimirani tražiti pravnu zaštitu vraćanjem oduzetog posjeda pa pozivom na odredbu čl. 22.st.1. u svezi s čl. 24. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV) pa kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući da je tužena stavljanjem vrata koja je zaključala tužitelje faktično onemogućila u posjedovanju tog dijela potkrovlja.

9. Nadalje, temeljem sadržaja e maila upućenog punomoćnici prvostupanjski sud utvrđuje da su da su za spornu radnju tužene , tužitelji saznali 21. svibnja 2017. kada su uputili predmetni e mail odvjetnici smatrajući da je životno i uvjerljivo da su se odmah po saznanju za oduzimanje posjeda nad dijelom tavana obratili odvjetnici za pravnu zaštitu pa s obzirom da su tužbu za zaštitu posjeda podnijeli 20. lipnja 2017. zaključuje da je tužba podnesena unutar zakonskog roka od trideset dana od saznanja za smetanja i počinitelja propisanog odredbom čl. 21. st.3. ZV-a.

10. U postupku donošenja pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

11. U rješenju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku te rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa u donošenju istog nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a.

12. Nastavno nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Neosnovano tužena žalbom dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda te zaključak istog da su tužitelji sudsku zaštitu u ovoj pravnoj stvari zatražili unutar subjektivnog roka od trideset dana od saznanja za smetanje i učinioca iz odredbe čl. 21. ZV-a. Ovo iz razloga jer je iz stanja spisa razvidno da je tužbe predana Općinskom građanskom sudu u Zagrebu preporučenom pošiljkom 20. lipnja 2017., da su tužitelji za sporno radnju tužene kako to utvrđuje prvostupanjski sud, pravilnost kojih utvrđenja žalbenim navodima tužene nisu dovedeni u sumnju saznali 21. svibnja 2017., pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je ista podnesena unutar roka od trideset dana od dana saznanja za smetanje i počinioca.

14. Vezano uz isto valja istaći da je pravo na ocjenu dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pridržano za prvostupanjski sud te da je prvostupanjski sud u sadržaju pobijanog rješenja iznio jasne i ovome sudu prihvatljive razloge temeljem kojih zaključuje da su tužitelji za spornu radnju tužene saznali 21. svibnja 2017., odnosno istog onog dana kada je punomoćniku tužitelja upućen mail s lista 96 spisa vezano uz navedeno postupanje tužene, a što je konačno potkrijepljeno i sadržajem iskaza peto tužiteljice.

15. Stoga tužena neosnovano upire na sadržaj iskaza u postupku saslušanog svjedoka LE, prema stanju spisa ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade i supruga peto tužiteljice budući iz njegova iskaza u konačnosti proizlazi da se ovaj zapravo i ne sjeća točnog datuma kada su postavljena sporna vrata na tavanu pa kako iz iskaza peto tužiteljice proizlazi da su tužitelji za isto saznali 21. svibnja 2017. kada su tog dana htjeli odnijeti neke stvari u prostor sušione, odnosno istog onog dana kada je upućen mail punomoćniku tužitelja o poduzimanju sporne radnje tužene to pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je u svemu logično, životno i uvjerljivo da su tužitelji odmah po saznanju za spornu radnju tužene o istoj mailom obavijestili svoju odvjetnicu.

16. Isto tako protivno žalbenim navodima tužene pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su tužitelji u svibnju 2017. kada su saznali da je tužena poduzela spornu radnju postavljanja vrata na dijelu potkrovlja koji je nekad bio sušionica rublja, postavom kojih im je onemogućen pristup ovom dijelu tavanskog prostora u odnosu na koju radnju tužene zahtijevaju posjedovnu zaštitu, imali položaj suposjednika spornog tavanskog prostora s čim u vezi je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 24.st.1. ZV-a kada je tužiteljima pružio posjedovnu zaštitu.

17. Na žalbene navode tužene da je u posjed potkrovlja uvedena po prodavateljima stana u suterenu te da su u posjedu spornog dijela potkrovlja cijelo vrijeme bili prodavatelji a nakon toga tužena, kojim žalbenim navodima osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o suposjedu tužitelja nad predmetnim dijelom tavanskim prostorom, valja odgovoriti da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelji kao suvlasnici zgrade u vrijeme poduzimanja sporne radnje tužene, imali položaj suposjednika tavanskog prostora zgrade.

18. Ovo iz razloga jer iz rezultata provedenim dokaza proizlazi da su se u potkrovlju zgrade po nalogu suvlasnika, koji položaj imaju tužitelji, u razdoblju nakon što je tužena u lipnju 2016. kupila stan te uvedena u posjed, i to tijekom mjeseca rujna i listopada 2016. izvodili radovi na izgradnji novog krova zgrade, u koje vrijeme i nakon toga, sve do spornog smetanja su tužitelji kako to utvrđuje prvostupanjski sud temeljem iskaza u postupku saslušanog svjedoka LE te iskaza peto tužiteljice, kao suvlasnici imali mogućnost pristup spornom tavanskom prostoru te vršili slobodan pristup istom, koji posjed je vršen i odlaganjem stvari, to su tužitelji kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud u odnosu na sporni dio tavanskog prostor, od tada svakako, imali položaj suposjednika.

19. Glede navedenog nisu od odlučnog značenja navodi tužene da prvostupanjski sud u odnosu na isto nije dao ocjenu iskaza u postupku saslušanih svjedoka NEI i RE čije iskaze je citirao a od kojih svjedoka je tužena u lipnju 2016. kupila stan u suterenu budući isti nakon uvođenja tužene u posjed stana i potkrovlja, više nemaju saznanja o načinu vršenja posjeda suvlasnika zgrade u odnosu na sporni tavanski prostor pri čemu i sama tužena sadržajem žalbe ističe da iskazi istih nisu od utjecaja na presuđenje.

20. Isto tako neosnovano tužena žalbom upire da prvostupanjski sud nije utvrdio kome pripada sobni bickl vidljiv na fotografiji koja prileži spisu i koja prikazuje dio potkrovlja zgrade, te tko ga je tamo stavio budući je glede istog prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o sobnom biciklu koji je na prostor tavana stavio svjedok ME, suprug peto tužiteljice.

21. Sukladno odredbi čl. 22.st.2. ZV-a sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

21. Kada je riječ o posjedovnoj zaštiti suposjednika, sukladno odredbi čl. 24. st.1. ZV-a, svaki suposjednik ovlašten je štiti suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili način izvršavanja faktične vlasti.

23. Stoga kako su tužitelji svako od jeseni 2016. pa do poduzimanja sporne radnje tužene za koju su tužitelji saznali 21. svibnja 2017. kako to utvrđuje prvostupanjski sud imali mogućnost pristupa dijelu potkrovlja koji je nekad bio sušiona rublja pristup kojem su vršili te predmetni prostor prema potrebi koristili za odlaganje stvari, u čemu su onemogućeni stavljanjem po tuženoj vratiju, uslijed stavljanja kojih su onemogućeni u posjedovanju istog te pristupu ovom dijelu tavanskog prostora to su tužitelji takvom radnjom tužene isključeni od vršenja suposjeda tog dijela tavanskog prostora te im je takvim radnjom tužene kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud počinjen čin smetanja njihova posjeda.

24. Slijedom izloženog pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 24. st.1. ZV-a prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za pružanje im posjedovne zaštite te je pravilno odlučio kao kao u točki I. i II. izreke pobijanog rješenja.

25. U odnosnu na odluku o trošku valja naglasiti da žalbeni sud glede iste ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP) već samo u okviru razloga navedenih u žalbi koji su u konkretnom slučaju izostali pa kako su tužitelji uspjeli u sporu pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao tuženu na naknadu parničnog troška tužiteljima.

26. Kako je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno prvostupanjski sud primijenjeno materijalno pravo to je žalbu tužene valjalo odbiti i rješenje prvostupanjskog suda kao zakonito i pravilno temeljem odredbe čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP-a potvrditi.

27. Tužena nije uspjela s žalbom pa joj ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka te je temeljem odredbe čl. 154.st.1. u svezi s čl. 166.st.1. ZPP -a odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

28. S obzirom da sastav odgovora na žalbu nije potreban za vođenje konkretnog postupka to je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu takvog troška te je temeljem odredbe čl. 166. st. 1., u vezi s odredbom članka 155. st. 1. ZPP-a, riješiti kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 29. srpnja 2026.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić