Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-159/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Andrej Todtling, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Todtling & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, OIB: 32206148371, kojega zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, uz umješača Republiku Hrvatsku, OIB: 52634238587, zastupanu po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1482/2025 od 12. svibnja 2026., 29. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tužitelja i odbija se žalba umješača na strani tuženika te se preinačuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1482/2025 od 12. svibnja 2026. u točki III i IV izreke na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 65,00 eura sa zateznom kamatom od 12. svibnja 2026. pa do isplate kao i zahtjev umješača za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama od 12. svibnja 2026. pa do isplate.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 78,13 eura u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio isplatu iznosa od 198,78 eura.

2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.416,99 eura sa zateznom kamatom od 12. svibnja 2026. pa do isplate sve u roku od 15 dana.

3. U točki III izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 65,00 eura sa zateznom kamatom od 12. svibnja 2026. pa do isplate sve u roku od 15 dana, dok je u točki IV izreke naloženo tužitelju da umješaču naknadi parnični trošak u iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama od 12. svibnja 2026. pa do isplate sve u roku od 15 dana.

4. Protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u točki III i IV izreke žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se zahtjevi tuženika i umješača za naknadu troškova parničnog postupka odbiju kao neosnovani ili da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

5. U bitnome tužitelj navodi da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o naknadi troškova tuženiku i umješaču jer da se poziva na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP - a te u tom slučaju tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti kada nije uspio sa razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi. Stoga smatra da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke da se tuženiku i umješaču nadoknade troškovi koji su navedeni u točki III i IV izreke presude jer je nakon donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-183/2022 od 21. svibnja 2025. prihvaćena revizija umješača na strani tuženika te je ukinuta presuda Županijskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Gž R-327/2020 i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-6080/18 u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju bruto 198,78 eura sa pripadajućim zateznim kamata s osnova prekovremenog rada i u dijelu troškova parničnog postupka.

6. Navodi da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva za navedeni iznos od 198,78 eura i da se tuženik i umješač na strani tuženika protivio povlačenju tužbe pa da je stoga sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja za taj iznos.

7. Protiv rješenja sadržanog u točki IV izreke osporavane presude žalbu podnosi umješač na strani tuženika zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. toč. 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer smatra da je sud prvog stupnja umješaču trebao prihvatiti i troškove sastava prijedloga za dopuštenje revizije, pored činjenice da je priznat trošak sastava revizije u iznosu od 75,00 eura i troškove pristupa na ročište 3. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 eura.

8. Nadalje, smatra da je sud prvog stupnja trebao priznati umješaču i troškove sastava žalbe protiv ranije donesene presude premda je i taj trošak nužan i opravdan u smislu čl. 155. ZPP-a. Stoga je predložio da se pobijano rješenje preinači i umješaču dosudi troškovi koji su zatraženi u žalbi ili da se rješenje u tom dijelu ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

9. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

10. Žalba tužitelja je osnovana dok je žalba umješača na strani tuženika neosnovana.

11. Tužitelj je u tužbi tražio isplatu iznosa od 2.487,41 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s naslova isplate dodataka za posebne uvjete rada na osnovu čl. 57. i čl. 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

12. Nadalje, tužitelj je tražio i isplatu dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te isplatu razlike plaće za razdoblje od 4. siječnja 2017. do 31. ožujka 2019.

13. Presudom Županijskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Gž R - 327/2020 odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda od 26. veljače 2020. kojem je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja osim u dijelu koji se odnosio na isplatu zateznih kamatama na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, dok je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćena revizija umješača na strani tuženika te je ukinuta navedena presuda Županijskog suda u Osijeku i Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-6080/18 od 26. veljače 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naložio da plati tužitelju iznos od 198,79 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u dijelu u kojem je dosuđen tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.245,94 eura te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje jer je različito reguliran mjesečni fond radnih sati prema Zaključku broj 153 i Zaključku broj 148.

14. U nastavku postupka tužitelj je povukao tužbu za isplatu iznosa od 198,78 eura, a tuženik i umješač su se protivili povlačenju tužbe, pa je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu navedenog iznosa te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.416,99 eura utvrdivši da se primjenjuje odredba čl. 154. st. 5. ZPP-a jer da tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu svog zahtjeva.

15. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja primjenjujući odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a pogrešno odlučio kada je naložio tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 65,00 eura sa zateznom kamatom od 12. svibnja 2026. pa do isplate te umješaču na strani tuženika iznos od 125,00 eura sa zateznom kamatom od 12. svibnja 2026. jer je pravilno utvrdio da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Naime, odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 198,78 eura, a pravomoćno je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja u iznosu od 2.288,63 eura u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 2.487,41 eur, dakle, tužitelj nije uspio sa 7,96%.

16. Stoga budući da se ne radi o slučaju iz čl. 154. st. 2. ZPP -a jer tužitelj nije djelomično uspio u ovom postupku nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke da se odluči da tužitelj tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 65,00 eura.

17. I u odnosu na umješača na strani tuženika kada se primijenila odredba čl. 154. st. 5. ZPP-a nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke da se naloži tužitelju da umješaču nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, jer umješač na strani tuženika nije djelomično uspio u ovom postupku jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a pravilno utvrdivši da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, a zbog dijela nisu nastali posebni troškovi.

18. Stoga ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP -a i to povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

19. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP -a odlučeno je kao u točki I izreke ovog rješenja.

20. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom žalbenom postupku primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki II izreke ovog rješenja jer troškovi tužitelja odnose se na sastav žalbe u iznosu od 62,50 eura, na troškove PDV-a u iznosu od 15,63 eura, odnosno ukupno 78,13 eura.

21. Umješaču na strani tuženika nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer umješač nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke ovog rješenja.

22. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točkama I i II izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 29. srpnja 2026.

Sutkinja

Filka Pejković