Poslovni broj: Gž-2026/2025-12

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja: 1. Poliklinika Plus d.o.o. iz Splita, Meštrovićevo šetalište 7, OIB 15951793706 i 2. RH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], osobno i kao vlasnik obrta [obrt] iz [adresa], zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić, odvjetnicima u Bjelovaru, protiv tuženika-protivnika osiguranja: Željo-grad d.o.o. iz Presečno Visočkog, Presečno Visočko 54, OIB 43393082284, zastupanog po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici u Križevcima, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika-protivnika osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru - Stalne službe u Križevcima, poslovni broj Psp-21/2025-17 od 8. prosinca 2025., dana 29. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Usvaja se žalba tuženika-protivnika osiguranja te se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru – Stalne službe u Križevcima, poslovni broj Psp-21/2025-17 od 8. prosinca 2025., preinačava tako da se prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog tužitelja-predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere te je određeno osiguranje privremenom mjerom tako što je tuženiku-protivniku osiguranja naloženo u roku od 24 sata računajući od dostave prijepisa rješenja, na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], u naravi ... (kuća-dvor) površine 1954 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], demontirati postavljene lance i lokote na metalnim kosim ulaznim vratima i brave montirane na poslovnom objektu, te vratiti ključeve tužiteljima-predlagateljima osiguranja. Istim rješenjem određena je novčana kazna od 5.000,00 eur koja će se izreći tuženiku-protivniku osiguranja ukoliko ne postupi sukladno rješenju o osiguranju nenovčane tražbine. Trajanje privremene mjere određeno je do pravomoćnog okončanja postupka radi smetanja posjeda, s time što će u slučaju nepostupanja po privremenoj mjeri, mjeru u roku od 8 dana prisilno provesti sudski ovršitelj uz asistenciju policije.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravodobno se žali tuženik-protivnik osiguranja (dalje: tuženik), bez navođenja konkretnih žalbenih razloga, no u naravi pobijajući ga iz svih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ). Tuženik ne ističe niti konkretan žalbeni prijedlog u smislu članka 380. ZPP.

3. U žalbi osporava da bi tužitelji-predlagatelji osiguranja (dalje: tužitelji) bili posjednici nekretnine smatrajući da nekretninu bez električne energije nije bilo moguće niti otvoriti, kamoli koristiti za obavljanje poslovne djelatnosti. U tom smislu ističe kako se u zgradi bez struje nije mogao koristiti lift, nisu se mogla korist iti računala, obavljati pregledi i pisati nalazi, nije bilo osnovnih higijenskih uvjeta, a zgradi je bio isključen i plin. Tuženik drži u postupku nisu dokazane pretpostavke za određivanje privremene mjere osiguranja, pa tako tužitelji nisu dokazali postojanje svoje tražbine, kao ni opasnost da je mjera potrebna radi sprječavanja nenadoknadive štete ili sprječavanja nasilja. Ukazuje na niz sudskih postupaka vođenih između stranaka, smatrajući da činjenica pronalaska po žalitelju neupotrebljivih pokretnina tužitelja RH, ne ukazuje da bi on u nekretnini obavljao poslovnu djelatnost. Osporava i da bi tužitelj Poliklinika Plus d.o.o. obavljao poslovnu djelatnost u predmetnoj nekretnini jer za to nisu bili ispunjeni osnovni tehnički uvjeti (električna energija, grijanje itd.), dovodeći u pitanje istinitost dostavljenih ugovora o radu tog tužitelja sklopljenih s trećim osobama.

4. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbe te ujedno pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, u vezi članka 365. stavka 2. ZPP i članka 21. stavak 1. OZ, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju se sadržajno poziva žalitelj, obzirom da je u izreci i obrazloženju rješenja jasno navedeno da se privremena mjera donosi radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja koju tužitelji pokušavaju ostvariti u posjedovnoj parnici, a samo navođenje pogrešnog članka Ovršnog zakona u točki 11. obrazloženja odluke ne dovodi do zaključka da bi se radilo o privremenoj mjeri donesenoj radi osiguranja novčane tražbine. Tuženik nije u pravu niti kada sadržajno tvrdi da bi prvostupanjski sud povrijedio odredbe procesnog zakona time što je odbio prijedlog tuženika za odgodu ročišta zakazanog za 14. studenog 2025. radi odlučivanja o prijedlogu za određivanje privremene mjere. Naime, zahtjev tuženika za odgodu sud prvog stupnja opravdano je odbio rješenjem od 12. studenog 2025., s time što je tuženik i nakon tog ročišta imao priliku dostavljati sudu svoja očitovanja jer je o privremenoj mjeri odlučeno tek 8. prosinca 2025., nakon što je tuženikov zahtjev za izuzeće suca prvog stupnja odbijen kao neosnovan . Prema tome, pravo tuženika na raspravljanje nije povrijeđeno i nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ.

7. Međutim, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je držao da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 341. i 346. OZ te članka 442. ZPP, za usvajanjem predložene privremene mjere.

8. Naime, člankom 341. stavkom 1. OZ propisano je da se privremena mjera može predložiti prije pokretanja i tijekom sudskog ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena, dok je stavkom 2. istog članka OZ određeno da u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila tog zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere i predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

9. Odredbom članka 346. stavka 1. OZ propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Dakle, predlagatelj osiguranja treba, sukladno citiranim zakonskim odredbama, u svakom slučaju učiniti vjerojatnim postojanje tražbine, a uz to alternativno učiniti vjerojatnom i jednu od dviju dodatnih pretpostavki koje su predviđene člankom 346. stavkom 1. OZ.

10. Konačno, članak 442. ZPP na čiji sadržaj upućuje i sud prvog stupnja određuje da je sud u parnicama radi smetanja posjeda ovlašten po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete.

11. Iz pobijane odluke proizlazi da je sud prvog stupnja smatrao kako su tužitelji učinili vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine prema tuženiku, koju bi predloženom mjerom trebalo osigurati, a radi se o nenovčanom zahtjevu za zaštitom posjedovnih prava na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također, smatra da je na razini vjerojatnosti utvrđeno da tužiteljima prijeti nenadoknadiva šteta, s obzirom da su radnici tuženika izjavili da je tužitelj RH nasilno ušao u nekretninu gdje je zaključao radnike tuženika pa je određivanje privremene mjere potrebno radi sprječavanja nasilja, a određivanjem privremene mjere tuženik ne bi pretrpio štetu jer nekretnina prema mišljenju stalnog sudskog vještaka iz predmeta osiguranja dokaza što su ga stranke vodile, nije ugrožena prema postojećem stanju.

12. Naime, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužitelji su za sada dokazali vjerojatnost postojanja svoje nenovčane tražbine, odnosno da bi bili posljednji mirni posjednici nekretnine - k. č. br. [katastarska čestica], u naravi ... (kuća-dvor) površine 1954 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedeno proizlazi iz spisu priloženih isprava, posebno zapisnika održanog u predmetu suda prvog stupnja poslovni broj R1-136/2025 od 13. listopada 2025., gdje je prilikom očevida lica mjesta utvrđeno da tuženik nema ključeve i ne može ući u nekretninu, kao što to uostalom i sam tuženik potvrđuje u svom podnesku od 11. studenog 2025. godine gdje navodi da "nije bio u posjedu do 13. listopada 2025." (list 99 spisa). S druge strane, tog dana prilikom obavljanja očevida u izvanparničnom predmetu osiguranja dokaza neprijeporno su u nekretnini zatečene stvari koje bi po svojoj namjeni pripadale tužiteljima (kotlovi, plastične posude, boce za vino, stroj za obradu vinograda, kao i uredski materijal), pa je stoga i ovom žalbenom sudu za sada prihvatljivo obrazloženje suda prvog stupnja da bi navedene okolnosti ukazivale, ali samo u razini vjerojatnosti, da su tužitelji – predlagatelji osiguranja bili posljednji, mirni posjednici nekretnine.

13. Međutim, ovaj se sud ne može složiti sa zaključkom prvostupanjskog suda da je određivanje privremene mjere sadržaja kojim se u cijelosti konzumira tužbeni zahtjev, nužno potrebno radi sprječavanja nasilja. Naime, neuspješni pokušaj tužitelja RH da putem samopomoći uspostavi sam ranije posjedovno stanje, ne ukazuje na postojanje opasnosti od nasilja, što je za sud prvog stupnja jedini razlog zbog kojeg drži da je usvajanje prijedloga za osiguranje opravdano. U tom smislu, žalitelj pravilno ukazuje da ovako utvrđeno činjenično stanje ne opravdava donošenje privremene mjere iz razloga opasnosti od nasilja, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. U pobijanoj odluci navodi se i da određivanjem predložene privremene mjere tuženik neće pretrpjeti štetu, no u tom dijelu tuženik pravilno ukazuje da se i ovaj zaključak suda prvog stupnja ne može prihvatiti. Naime, točno je da sukladno članku 346. stavku 2. u vezi članka 344. stavka 2. OZ predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost da će bez mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine, ukoliko učini vjerojatnim da će predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpjeti samo neznatnu štetu. Međutim, pritom zanemaruje da je prema navodima tuženika, nekretnina u vrijeme kada je tuženik preuzeo posjed, bila najmanje nekoliko mjeseci bez električne energije i bez plina, dakle, bez uvjeta za obavljanje bilo kakve poslovne djelatnosti, pa tako i poslovne djelatnosti pružanja zdravstvenih usluga i prerade vina, što tužitelji tvrde da su obavljali upravo u predmetnoj nekretnini prije počinjenog smetanja posjeda. Stoga bi u slučaju gdje bi tuženik zahtjevom kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine zatražio ponovnu uspostavu isporuke energenata, usvajanje privremene mjere ovakvog sadržaja izgledno dovelo do nastanka štete za protivnika osiguranja, pa prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio niti postojanje ove pretpostavke za određivanje privremene mjere.

15. Osim toga, iako se sud prvog stupnja na to izričito ne poziva u pobijanom rješenju, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga žalbenog suda ne bi postojala niti opasnost od nastanka nenadoknadive štete zbog čega bi određivanje privremene mjere bilo potrebno. Iz spisa prvostupanjskog predmeta, napose priloženog zapisnika o očevidu u predmetu poslovni broj R1-136/2025 od 13. listopada 2025., proizlazi da je nekretnina bila bez električne energije i plina potrebnog za grijanje, da se u njoj nisu nalazili djelatnici tužitelja, niti se tada u nekretnini obavljala kakva poslovna djelatnost. Ove okolnosti potvrđuju žalbene navode tuženika o tome da tužitelji neposredno prije radnji navodnog smetanja posjeda, nisu obavljali nikakve poslovne aktivnosti u nekretnini jer za to nisu imali uvjeta, i što tim više čini neopravdanim usvajanje privremene mjere ovakvog sadržaja.

16. Naime, u parnicama zbog smetanja posjeda izdavanje privremene mjere koja po svom sadržaju odgovara kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva za smetanje posjeda se određuje samo iznimno, kada se radi o situacijama gdje bi zbog postupanja tuženika prije nego što se odluči o smetanju posjeda, za tužitelja mogla nastupiti teško nadoknadiva šteta ili da bi se spriječilo izgledno nasilje. U konkretnom slučaju tužitelji navođenjem da je tuženik postavio lance, lokote i brave, i tvrdnjom da su tužitelji u posjedu bili od ranije, nisu učinili vjerojatnim u čemu bi se sastojala nenadoknadiva šteta ako se ne bi odmah uklonili postavljeni lanci i lokoti, odnosno tužiteljima predali ključevi brava i prije donošenja konačne odluke u ovoj parnici radi smetanja posjeda. Dakle, iako se privremena mjera može sukladno članku 442. ZPP odrediti i u parnicama za smetanje posjeda, da bi se ona odredila mora se raditi o situaciji otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprječavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete, a što ne postoji u konkretnoj situaciji.

17. Slijedom obrazloženog, kako je utvrđeno da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za usvajanje prijedloga za određivanje privremene mjere, to je valjalo usvojiti žalbu tuženika i preinačiti rješenje tako da se prijedlog za osiguranje odbije kao neosnovan, pa je primjenom članka 380. točke 3. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ, odlučeno kao u izreci rješenja.

U Rijeci, 29. srpnja 2026.

Sutkinja :

Martina Maršić Lukić