Republika Hrvatska
Županijski sud u
Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž -1061/2026-2
R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja SA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinu Brajku, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB:92963223473, sa sjedištem u [adresa], koju zastupa punomoćnik RA iz OD Metelko i dr., Zagreb Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-125/2023-8 od 6. svibnja 2026., 29. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Uvažanjem žalbe tuženika preinačuje se rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-125/2023-8 od 6. svibnja 2026. i rješava na način da se prihvaća prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Đakovu i predmet ustupa mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor tuženika o mjesnoj nadležnosti tog suda.
2. Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, podredno preinačiti sukladno žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.
3. Žalba je osnovana.
4. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP) jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni u stanju spisa.
5. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP- a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od t ih povreda.
6. Sud prvog stupnja pobijanim rješenjem je odbio prigovor mjesne nadležnosti za odlučivanje o zahtjevu tužitelja radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog dana 3. travnja 2006. te isplate kao posljedice ništetnosti uz obrazloženje da je predmetni ugovor sklopljen u poslovnici tuženika u ..., da se radi o sporu proizašlom iz pravnog odnosa zasnovanog poslovanjem te podružnice, pa je primjenom odredbe čl. 59. u vezi s čl. 2. ZPP-a u vezi s čl. 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/18 i 21/22 – dalje ZPSS), utvrdio je da je nadležan za postupanje.
7. Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je mjesno nadležan.
8. Prema odredbi čl. 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
9.Prema odredbi čl. 46. ZPP-a ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika (st. 1.). U slučajevima predviđenim u ovom zakonu za suđenje osim suda općemjesne nadležnosti nadležan je i drugi određeni sud (st. 2.).
10.U konkretnom slučaju ugovor o kreditu između tužitelja kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopljen je u Osijeku, u Podružnici Osijek, pa i prema izberivom principu nije mjesno nadležan prvostupanjski sud.
11.U sporovima u kojima postoji takva izberiva mjesna nadležnost, kao što je to u konkretnom slučaju, tužitelj određuje pred kojim će se od nadležnih sudova provoditi postupak. Tužitelj je zbog toga bio ovlašten kao mjesno nadležan sud označiti Općinski sud u Osijeku, a ne prvostupanjski sud.
12.Prema stajalištu ovog suda uzimajući u obzir da ugovor potječe iz rada Podružnice u Osijeku, a isto tako da je sjedište tuženika u Zagrebu, proizlazi da je za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, dakle da je osnovan prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja.
13.Pritom treba reći da se odredba čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16) kojim je propisano da sporove koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudom države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno od sjedišta druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. odnosi na pitanje međunarodne nadležnosti za sporove iz potrošačkih ugovor. Pored toga, odredbom čl. 29. ZPK -a propisano je da se taj Zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog Zakona, osim u slučajevima iz stavka 2. tog članka, dok je daljnjom odredbom čl. 30. istog Zakona određeno da ZPK stupa na snagu 1. siječnja 2010., osim odredba čl. 9. koje stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
14.Stoga, ZID ZPK ne sadrži odredbu koja bi određivala da se istaknute odredbe o nadležnosti primjenjuju i na ugovore o kreditu sklopljene do 1. siječnja 2010.g., odnosno kojom bi bila propisana iznimka od neprimjene cijelog ZPK na ugovore o kreditu sklopljene u tom razdoblju, a budući da nije sporno da je ugovor o kreditu između stranka ovog postupka sklopljen 2007. u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl.19.l ZIDZPK/15.
15.Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tuženika rješenje suda prvog stupnja preinačiti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
U Rijeci, 29. srpnja 2026.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara
