Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6145/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Mirjane Medić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AB, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog AB, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, broj Pp-658/2024-4 od 22. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog AB i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni ŠB obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, broj Pp-658/2024-4 od 22. svibnja 2024., okrivljeni ŠB proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci presude, za što mu je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Okrivljeniku je u novčanu kaznu uračunat iznos od 39,82 eura na ime vremena oduzimanja slobode tako da je okrivljeniku preostalo za platiti još 160,18 eura novčane kazne. Okrivljenik je temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođen u cijelosti dužnosti plaćanja troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude okrivljeni ŠB je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi okrivljenik okolnosno priznaje počinjenje prekršaja za koji ga se tereti jer navodi kako je točno da je kritične zgode navodno vrijeđao svoju partnericu pogrdnim riječima te u bitnom ponavlja navode iznesene u obrani tijekom dokaznog postupka. Okrivljenik ukazuje na loše socioekonomske prilike i moli sud da ga oslobodi plaćanja izrečene novčane kazne.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik žalbenim navodima pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu ističe i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Međutim, žalbeni navodi okrivljenika nisu na bilo koji način argumentirani i ostaju na razini paušalnog isticanja.
6. Suprotno takvim žalbenim navodima, iz iskaza svjedokinje – žrtve nasilja ABĆ, danog pred sudom na ročištu za glavnu raspravu 21 svibnja 2024., nedvojbeno proizlazi da je svjedokinja ispitana na okolnost je li počinjeni prekršaj kod nje prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost, a što predstavlja bitna konstitutivna obilježja bića prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3., kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Potrebno je istaknuti kako je okrivljenik bio prisutan glavnoj raspravi 21. svibnja 2024. i na iskaz svjedokinje – žrtve nasilja, tadašnje intimne partnerice, nije imao primjedbi.
7. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pobijana odluka ima sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, svjedokinje – žrtve nasilja, kao i ostalih provedenih dokaza. Presuda se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i razloga o odlučnim činjenicama, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno a nakon što je slobodno cijenio postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi iskaza ispitanih osoba i drugih provedenih dokaza, nalazeći da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.
8. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba navesti da je okrivljeniku izrečena novčana kazna, kao blaža vrsta propisane kazne, i to u iznosu znatno ispod zakonom propisanog minimuma. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
9. Također, u smislu odredbe okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
10. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
Zagreb, 29. srpnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.
