Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CŠ, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-1800/2024 od 18. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se osnovanom žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb i ukida se pobijana prvostupanjska presuda, te se predmet vraća na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-1800/2024 od 18. ožujka 2024., na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni CŠ oslobođen je od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona u bitnom navodeći da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio dostupne mu dokaze, zbog čega je pogrešno zaključio da nije sa sigurnošću utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se tereti i primjenom načela „in dubio pre reo“ oslobodio okrivljenika, a bitnu povredu prekršajnog postupka nalazi u tome što su razlozi navedeni u obrazloženju presude nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni. Predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda ukine, a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija žalbom, ovaj sud utvrdio je postojanje bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona. Također, utvrđeno je da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, budući da odlučna činjenica u odnosu na pitanje je li okrivljeni CŠ počinio fizičko nasilje prema oštećenoj, svojoj supruzi – žrtvi nasilja VŠ, nije potpuno i pravilno utvrđena.

6. U točki 12. obrazloženja presude prvostupanjski sud navodi da izvedeni dokazi ne pružaju dovoljnu osnovu za odluku o krivnji okrivljenika da bi počinio fizičko nasilje kako mu se to optužnim prijedlogom stavlja na teret. Međutim, sam okrivljenik u bitnom priznaje sve činjenice relevantne za počinjenje djela, odnosno priznaje da je oštećenu primio za ruku u pokušaju da ju odvrati od zvanja policije, dakle, da je upotrebom tjelesne snage povrijedio tjelesni integritet druge osobe, što je u suprotnosti s utvrđenjem suda da izvedeni dokazi ne pružaju dovoljnu osnovu za odluku o krivnji okrivljenika da bi počinio fizičko nasilje prema žrtvi nasilja. Stoga je u pravu žalitelj kada pobija prvostupanjsku presudu iz razloga što takav zaključak prvostupanjskog suda, odnosno izreka pobijane presude ne proizlazi iz obrane okrivljenika dane u dokaznom postupku, gdje okrivljenik zapravo okolnosno priznaje počinjenje prekršaja. Na taj način je nedvojbeno počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona jer postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i zapisnika o iskazima danim u postupku.

7. U pravu je ovlašteni tužitelj kada ističe da je u provedenom postupku činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Ocjenom navoda žalbe i analizom iskaza okrivljenika i oštećene - žrtve nasilja u prvostupanjskom postupku te provedenog suočenja, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio sve provedene dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja odlučnih činjenica koje su od važnosti za donošenje odluke. Nakon provedenog prvostupanjskog postupka i prema iskazima okrivljenika i žrtve nasilja proizlazi da je fizičko nasilje okrivljenika prema oštećenoj - žrtvi nasilja konkretizirano, ali proizlazi drugačiji način počinjenja fizičkog nasilja od onog kako je naznačeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga. Dakle, na temelju provedenih dokaza proizlazi da je prvostupanjski sud preuranjeno donio odluku kojom je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio optužbe od prekršaja za koji ga se prema optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja tereti.

8. Prema rezultatima dokaznog postupka prvostupanjski sud je bio ovlašten izvršiti izmjenu (preciziranje) činjeničnog opisa prekršaja i, ovisno o rezultatu dokaznog postupka, u izreku presude unijeti utvrđenja koja se mogu razlikovati u odnosu na tvrdnje iz optužbe, ali pod uvjetom da se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onoga koji mu je stavljen na teret ili da se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužbom stavljeno na teret. Takva izmjena, po ocjeni ovog suda, ne bi predstavljala prekoračenje optužbe jer okrivljenik ne bi bio proglašen krivim za neko drugo djelo u odnosu na djelo za koje je optužen niti bi sud sam i bez intervencije ovlaštenog tužitelja dodao veću količinu protupravnog ponašanja od one u optužnom prijedlogu, već bi, naprotiv, optužbu uskladio s utvrđenjem odlučnih činjenica.

9. Načelno, bez prejudiciranja odluke u ponovljenom postupku, a imajući u vidu činjenični opis i ovlasti prvostupanjskog suda, valjano postupanje bi bilo da je prvostupanjski sud činjenični opis uskladio s rezultatima dokaznog postupka. Na taj način u cijelosti bi riješio predmet optuže u skladu s činjeničnim utvrđenjima, a objektivni identitet optužbe bi bio zadržan, odnosno ne bi bio prekoračen.

10. Zbog navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku na način da će prvostupanjski sud provesti novi postupak u kojem će ponovno okolnosno ispitati okrivljenika i oštećenu – žrtvu nasilja, prema potrebi provesti njihovo suočenje te provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim i nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je na temelju članka 206. Prekršajnog zakona kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. srpnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.