REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-276/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Marije Garačić- Turković i Nikole Ramušćaka kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Viktorije Vuk Krišto, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EH, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Kov-65/2026 od 1. srpnja 2026., u sjednici održanoj 28. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog EH odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog EH, zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavaka 1. i 2. u svezi članka 34. i drugih KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08), okrivljenom ZH je produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnio je okrivljeni EH, po branitelju Damiru Ježiću, odvjetniku iz Zagreba, bez isticanja zakonske osnove iz koje se podnosi žalba, s prijedlogom prihvatiti žalbu te ukinuti istražni zatvor okrivljeniku.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba okrivljenog EH nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi navodi kako pobijano rješenje nije zakonito jer njegova izreka ne sadrži određeno vrijeme na koje se istražni zatvor produljuje. Sud je bio dužan jasno odrediti trajanje mjere koja predstavlja najteže ograničenje osobne slobode okrivljenika, a izostanak takvog određenja čini izreku nejasnom i neprovedivom. Okrivljenik iz izreke rješenja ne može sa sigurnošću utvrditi do kada istražni zatvor traje, niti se na taj način može učinkovito kontrolirati zakonitost i razmjernost daljnjeg ograničenja njegove slobode. Zbog navedenog pobijano rješenje nije moguće valjano ispitati, pa se predlaže njegovo ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Također, žalitelj navodi da određivanje istražnog zatvora okrivljeniku u konkretnom slučaju nije u skladu s odredbama ZKP/08 te se ista svrha mogla postići i određivanjem blažih mjera, prije svega mjere opreza zabrane približavanja određenoj osobi iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. Okrivljenik ima osiguranu mogućnost boravka na drugoj adresi, izvan obiteljske kuće i odvojeno od oštećenika, zbog čega se svrha istražnog zatvora može postići primjenom blažih mjera opreza. Posebno se ističe da je zdravstveno stanje okrivljenika ozbiljno narušeno a u uvjetima istražnog zatvora nije mu moguće osigurati zdravstvenu skrb u opsegu koji zahtijeva njegovo zdravstveno stanje, što predstavlja dodatni razlog protiv daljnjeg produljenja istražnog zatvora i u prilog primjeni blaže mjere.
6. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog EH iz osnove navedene u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 za primjenu mjere istražnog zatvora, a koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08 nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor.
6.1. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni prigovori da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva jer ne sadrži određeno vrijeme na koje se istražni zatvor produljuje zbog čega pobijano rješenje nije moguće ispitati, a kojima žalitelj sadržajno upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka, okrivljenik nalazi u propustu prvostupanjskog suda da sukladno odredbi iz članka 124. stavka 2. točke 3. ZKP/08 u izreci pobijanog rješenja naznači rok na koji je produljen istražni zatvor.
6.2. Točno je da je u citiranoj odredbi propisano da izreka rješenja o određivanju/produljenju istražnog zatvora mora sadržavati i rok na koji je istražni zatvor određen. Međutim, žalitelj pritom očito ispušta iz vida da se ta odredba odnosi na određivanje/produljenje istražnog zatvora prije podnošenja optužnice.
6.3. Naime, u odredbi članka 131. stavka 3. ZKP/08 je izrijekom propisano da se u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, ali će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od pravomoćnosti zadnjeg rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te ga produljiti ili ukinuti.
6.4. Budući da je u konkretnom slučaju protiv žalitelja podnesena optužnica pod poslovnim brojem KO-DO-102/2026 od 26. lipnja 2026. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavaka 1. i 2. u svezi članka 34. i drugih KZ/11, žalitelj nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08) time što u izreci pobijanog rješenja nije naznačen rok na koji je određen istražni zatvor.
7. Nadalje, suprotno istaknutim prigovorima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postoje posebne okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, a koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu opasnost da bi okrivljeni EH, u slučaju puštanja na slobodu, mogao ponoviti kazneno djelo.
7.1. Naime, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na način počinjenje predmetnih kaznenih djela jer se okrivljenika tereti da bi počinio čak četiri kaznena djela i to kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. te dva kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio činjenično opisane okolnosti i način počinjenja terećenih kaznenih djela, a koje ukazuju na agresivnost i bezobzirnost u protupravnom ponašanju okrivljenika, i to prema vlastitim roditeljima koji su oboje u poznim godinama. Isto tako, prvostupanjski sud se ispravno u pobijanom rješenju pozvao i na raniju kaznenu osuđivanost okrivljenika. Tako je okrivljenik prema uvjerenju iz kaznene evidencije, prije inkriminiranih događaja pravomoćno osuđivan i to presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 6. studenog 2024. poslovnog broja K-101/2023-11, koja je postala pravomoćna 14. prosinca 2024., zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, time da mu je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju tri godine. Cijeneći sve navedeno, očito je da niti jedna do sada izrečena kazna nije na okrivljenika djelovala na način da uskladi svoje ponašanje sa zakonskim normama i društveno prihvatljivim ponašanjem. Imajući u vidu sve navedeno, kao i da je okrivljeniku stavljeno na teret da bi kaznena djela činio u alkoholiziranom stanju, tada sve te okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju na realnu i razumno predvidivu opasnost od počinjenja novog kaznenog djela. Stoga je pravilno produljen istražni zatvor iz zakonske osnove opisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
8. U odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i mjerama opreza, prvostupanjski sud je ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama te je razmatrajući sve utvrđene okolnosti i uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno utvrdio da se svrha koja se želi postići mjerom istražnog zatvora ne može ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08, a kako to žalitelj neosnovano predlaže u žalbi.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima okrivljenika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Velika Gorica, 28. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
