REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-280/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Garačić-Turković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Nikole Ramušćaka kao članova vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆA, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ĆA, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 9. srpnja 2026. broj Kov-241/2026-6, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ĆA kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ĆA, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 1. srpnja 2026. pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ĆA putem branitelja Dejana Vukomanovića, odvjetnika u Zagrebu, zbog "svih zakonom predviđenih razloga", s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti, odnosno umjesto istražnog zatvora okrivljeniku odrediti mjere opreza i/ili jamstvo.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako protiv okrivljenika i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene jamstvom ili drugim blažim mjerama.
5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju sadržajno upire žalitelj, smatrajući kako je prvostupanjski sud postupio protivno članku 124. stavku 3. ZKP/08., jer je stajalište suda o otklonu mogućnosti primjene jamstva ili drugih blažih mjera "gotovo neobrazloženo". S tim u vezi, upućuje se žalitelja na navode pod točkom 7.2. obrazloženja pobijanog rješenja, koje treba promatrati u povezanosti s navodima iz točke 7.1. obrazloženja, a žaliteljevo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i/ili kvantitetom izloženih razloga ne opravdava niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
6. Nasuprot prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani okrivljenika postoji razborito predvidiva opasnost da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, mogao postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
6.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, okrivljenik je državljanin Republike Srbije, gdje ima prebivalište. Okrivljenik u Republici Hrvatskoj nema regulirano niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako je okrivljenik u Republiku Hrvatsku došao radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela za koje se tereti. Pri tomu treba voditi računa i o visini kazne koja je propisana za kazneno djelo za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, u trajanju od jedne do osam godina, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske. Pored toga, treba imati u vidu kako je okrivljenik državljanin države koja nije članica Europske unije te bi zato bila onemogućena primjena europskog uhidbenog naloga. Izloženo, imajući u vidu i aktualno pojačanu društvenu opasnost predmetnog kaznenog djela, opravdava primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
6.2. Kraj takvog stanja stvari, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, nije povrijeđen "dinamički pristup" na koji se poziva žalitelj, jer izložene okolnosti nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti pukom činjenicom proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Ističe se žalitelju kako ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjsko rješenje, kako je već navedeno, sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njeno produljenje je razmjerno postizanju opravdanog cilja.
6.3. Isto tako, žalbeno isticanje okrivljenikovog priznanja kaznenog djela i njegove dosadašnje neosuđivanosti, ne predstavlja izlaganje relevantnih okolnosti koje su odlučne za zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. O tim okolnostima će biti moguće voditi računa u daljnjem tijeku postupka.
7. Sve izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, s obzirom na njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje vjerojatnosti da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv okrivljenika neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja postojeće opasnosti od nedostupnosti okrivljenika, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne bi mogla učinkovito ostvariti njegovom zamjenom nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. ili jamstvom, kako je to pravilno otklonjeno i pobijanim rješenjem. Ovaj pravilan zaključak suda prvog stupnja nije doveden u pitanje žaliteljevim isticanjem navodne mogućnosti plaćanja jamčevine od strane okrivljenikovih roditelja i prijatelja , istaknute tek u žalbi. Premda je točno da se sukladno članku 102. stavku 1. ZKP/08. istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. može ukinuti i ako tko drugi dade jamstvo za okrivljenika, upućuje se žalitelj na ukupnost razloga izloženih u pobijanom rješenju, iz čija jedinstvene cjeline jasno proizlazi aktualna nemogućnost svrhovite primjene blažih mjera.
8. Isto tako, nije utvrđeno da bi okrivljeniku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Napominje se žalitelju kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava okrivljenika, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati , paušalnim upiranjem na neosnovano ograničavanja sloboda i prava okrivljenika . Sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu okrivljenika. Isto tako, neovisno o tomu što je istražni zatvor najteža mjera kojom se osigurava prevencija utvrđene opasnosti od nedostupnosti okrivljenika, iz pobijanog rješenja, protivno žalbenim prigovorima, razvidno je da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 28. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Marija Garačić-Turković
