REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-278/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Marije Garačić- Turković i Nikole Ramušćaka kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Viktorije Vuk Krišto, u kaznenom predmetu protiv optuženog HĐ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Kov-52/2026 od 13. srpnja 2026., u sjednici održanoj 28. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog HĐ odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv optuženog HĐ, zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavaka 1. i 2. KZ/11, pod točkom I. izreke, na temelju članka 354. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08), potvrđena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici poslovni broj KO-DO-89/2026 od 3. lipnja 2026.
1.1. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 98. stavka 1. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08, optuženom HĐ su produljene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5., 9. i 10. ZKP/08, i to zabrana približavanja žrtvi HĐK, kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara; zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s istom žrtvom; zabrana uhođenja ili uznemiravanja iste žrtve, te udaljenje iz doma sa adrese neprijavljenog boravišta u [adresa], te je izvršenje mjere opreza naloženo Policijskoj postaji Ivanić-Grad s obvezom mjesečne obavijesti sudu, s tim da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude ili do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, ako je takva kazna izrečena. Optuženik je ujedno upozoren da će u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza one biti zamijenjene istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja, u odnosu na odluku iz točke II. izreke, žalbu je podnio optuženi HĐ, po branitelju Hrvoju Mučnjaku, odvjetniku iz Ivanić-Grada, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom prihvatiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje a podredno preinačiti pobijano rješenje na način da se optuženiku HĐ ukinu izrečene mjere opreza.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba optuženog HĐ nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi navodi kako je pobijano rješenje neobrazloženo, budući da prvostupanjski sud ne navodi niti jedan konkretan razlog, odnosno osobitu okolnost na temelju koje bi se moglo donijeti zakonito rješenje o produljenju mjera opreza, odnosno da je produljenje istih opravdan, već paušalno koristi općenite fraze. Sud mora navesti jasne i precizne razloge o svim odlučnim činjenicama, izreka presude mora biti u skladu s njezinim obrazloženjem, a razlozi ne smiju biti proturječni, dok rješenje mora sadržavati određeno i potpuno izlaganje činjenica i dokaza iz kojih proizlazi ne samo osnovana sumnja, već i postojanje zakonom propisanih razloga za primjenu takve mjere. Izostanak takvog, konkretnog i individualiziranog obrazloženja predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, zbog koje se pobijano rješenje ne može ispitati. Žalitelj također navodi kako prvostupanjski sud postojanje „osobitih okolnosti“ iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 zapravo izjednačava s opisom načina počinjenja kaznenog djela za koje se optuženik tereti optužnicom, odnosno s okolnostima koje su već sadržane u samom činjeničnom opisu djela, a koje same po sebi, prema ustaljenoj ustavnosudskoj praksi, ne mogu predstavljati dostatnu i individualiziranu osnovu za zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Ističe se kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ponašanje optuženika nakon događaja, odnosno činjenicu da se optuženik odmah nakon kritičnog događaja dobrovoljno iselio iz zajedničkog kućanstva s oštećenom, da tijekom cjelokupnog dosadašnjeg trajanja mjera opreza nije zabilježeno niti utvrđeno nijedno njihovo kršenje, te da je prvostupanjski sud u istom obrazloženju izrijekom naveo kako opasnost od utjecaja na svjedoke (koluzijska opasnost) više ne postoji što podvodi pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iako se zapravo radi o žalbenoj osnovi iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer po stavu žalitelja te okolnosti na strani optuženika nisu obrazložene.
6. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od odlučnog značaja za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog HĐ, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08, koju žalitelj niti ne osporava, tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu te mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 i nadalje može svrhovito zamijeniti primjenom mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5., 9. i 10. ZKP/08. Za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, određeni, dostatni i valjani razlozi, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
6.1. Prema tomu, kako je pobijano rješenje u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 124. ZKP/08, nije u pravu optuženi HĐ kada sadržajem žalbe upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, smatrajući kako prvostupanjski sud nije obrazložio primjenu mjere opreza prema optuženiku. Protivno navodima žalitelja, za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dovoljni razlozi, koji su, premda šturi, adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani. Ističe se žalitelju kako je razvidno da prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika temelji na načinu počinjenja terećenog kaznenog djela, iz kojeg načina je razvidna i optuženikova odlučnost i upornost. Dakle, netočno je da u odnosu na optuženog HĐ nisu izloženi razlozi o odlučnim činjenicama.
6.2. Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima o nepostojanju opasnosti od ponavljanja djela, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost. Ocjenjujući postojanje takve opasnosti, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu okolnosti i način počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik, prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv, koje prema svojoj težini i značaju, upućuju na optuženikovu naročitu upornost u protupravnom ponašanju prema žrtvi, koju je, kako mu se to stavlja na teret optužnicom, pod utjecajem alkohola svojim rukama dignuo sa kauča i odnio do vrha stepenica u stanu, a zatim ju je čak tri puta gurnuo niz stepenice sve dok se žrtva nije treći put otkotrljala niz osam stepenica i zaustavila se na ravnom dijelu stubišta, uslijed kojeg pada je zadobila teške tjelesne ozljede. Sve su to okolnosti koje, prema stavu i ovog suda, upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja, a time i na razborito predvidivu iteracijsku opasnost na njegovoj strani.
6.3. Međutim, uzevši u obzir sve tako utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je, očito imajući u vidu i odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08, prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, pravilno zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji i nadalje učinkovite za otklanjanje postojeće opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika, pri čemu je pravilno vodio računa o tome da se mjera opreza optuženik do sada pridržavao, pa ostvaruju svoju svrhu. Upravo će se daljnjom primjenom mjera opreza onemogućiti neposredan kontakt i uspostavljanje veze između optuženika i žrtve, a tako i spriječiti optuženika u daljnjem protupravnom postupanju, čime će se ujedno i nadalje ostvariti svrha koja bi se ostvarila mjerom istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
6.4. Stoga žalitelj nije u pravu kada, pozivajući se na „ustaljenu ustavnosudsku praksu“ (ne navodeći koju), paušalno tvrdi da način i okolnosti počinjenja terećenog kaznenog djela ne mogu predstavljati dostatnu osnovu za zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
6.5. Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoje zaključke je izložio valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog suda, u ovom stadiju postupka, nužna daljnja primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5., 9. i 10. ZKP/08.
7. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Velika Gorica, 28. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
