Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-282/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog BG, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom - iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. ,118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj K-88/2025- 17 od 27. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog BG kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22 i 36/24– u daljnjem tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Vinkovcima broj K-88/2025 od 10. ožujka 2025., a pod točkom II. optuženi BG proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede – iz članka 118. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano u izreci presude, te je na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP oštećeni TG je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka na ime sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 376,25 Eura i troškove paušala u iznosu od 200,00 Eura u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Krešimira Kmeta, odvjetnika iz Slavonskog Broda, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da pobijanju presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba optuženika nije osnovana.
8. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženi obrazlaže na način da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva te proturječna razlozima koji su navedeni u obrazloženju, međutim ne konkretizira u čemu bi se sastojala nerazumljivost izreke kao i gdje nalazi proturječje u odnosu na razloge presude. Suprotno navedenim paušalnim tvrdnjama žalbe, ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu nije našao da bi bila ostvarena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, pa nije u pravu optuženik da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP.
9. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza izveo nepravilan zaključak o krivnji optuženika. Smatra da su ispitani svjedoci potvrdili obranu optuženika da on nije žrtvi nanio ozljede lice već da je to učinio B u tučnjavi koja se dogodila ranije unutar lokala. U žalbi detaljno reproducira i analizira obranu optuženika i iskaze svjedoka OG, LG, svjedoka žrtve TG te nalaz i mišljenje vještaka Ante Blažanovića nakon čega iznosi svoju analizu i ocjenu izvedenih dokaza, smatrajući da je ostalo sporno tko je tjelesno ozlijedio žrtvu i odakle mu ozljede lica, pa smatra da je prvostupanjski sud trebao primjenom načela in dubio pro reo navedenu dvojbu vrednovati u korist optuženika.
10. Nadalje, u žalbi ističe da je sud neosnovano odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem konobara GG, VG i oca optuženika koji su mogli svojim iskazima razjasniti što se dogodilo u lokalu Fortuna kritične zgode, pa kako oni nisu ispitani smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
11. Međutim, nije u pravu optuženik da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak o dokazanosti krivnje optuženika za kazneno djelo stavljeno mu na teret optužbom. Sud je proveo temeljitu analizu provedenih dokaza i potom ih ocijenio kako svaki pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, te potom izveo pravilan zaključak o dokazanosti krivnje optuženika za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11. Naime, prihvaćajući kao vjerodostojne dokaze iskaze imenovanih svjedoka i žrtve, kao i rezultate provedenog sudsko medicinskog vještačenja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da iz tih dokaza nedvojbeno proizlazi da je upravo optuženik ispred lokala Fortuna kritične zgode udario žrtvu TG zatvorenom šakom u nos uslijed čega je žrtva zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosnih kostiju ,nagnječenje i nagnječnorazderne rane lijeve periorbitalne regije.
12. Imajući u vidu da su ispitani svjedoci i žrtva suglasno iskazivali da je toga dana u lokalu najprije žrtva TG bio u fizičkom sukobu sa jednom muškom osobom, za koju je žrtva naveo da je to bio B s kojim se potukao i pao na njega, te ga je B udario više puta u glavu kada je bio iznad njega, te je nakon trećeg udarca osjetio bol, a četvrti put je krenula krv, pri čemu ga B nije udario u nos, te nije bio s nikim drugim u sukobu, nije mahao bocom, što su potvrdili svjedoci LG i OG, pri čemu su žrtva TG i svjedok LG suglasno iskazivali da je nakon ovog sukoba žrtve i B neka djevojka žrtvi davala maramice kojima je brisao krv s obzirom da mu je pukla arkada, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je žrtva bio u fizičkom sukobu sa B unutar caffe bara Fortuna, nakon čega je izašao iz lokala i potom zadobio jedan udarac šakom u nos od strane optuženika. Navedenu dinamiku događaja suglasno, jasno i životno uvjerljivo opisali su žrtva TG i svjedok LG, a njihovi iskazi, kako je to osnovano zaključio prvostupanjski sud, uklapaju se u mehanizam nastanka ozljede koju je u događaju zadobio žrtva kako je to utvrđeno provedenim sudskomedicinskim vještačenjem. Naime, provedenim vještačenjem utvrđeno je da je žrtva u događaju zadobio prijelom nosnih kostiju, nagnječenje i nagnječnorazdernu ranu lijeve periorbitalne regije koje ozljede su nastale u jednom aktu i čine jednu cjelinu i predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu koja je nastala najmanje jednim snažnim udarcem tupo tvrdim mehaničkim sredstvom koje je u pravilu zatvorena šaka.
13. Stoga nisu prihvaćeni žalbeni navodi optuženika da iz provedenog vještačenja proizlazi da su sve ozljede žrtve nastale iz više udaraca nogom od strane druge osobe, a ne optuženika, što može biti udarac đonom, rubom, prednjim ili zadnjim dijelom đona, jer to vještak nije utvrdio, već je tu mogućnost zapravo isključio navodeći da je ozljeda žrtvi zadana nogom tada bi vjerojatno bilo oštećeno šire područje regije lica, pa je prvostupanjski sud osnovano zaključio kako do toga nije došlo, da očito ozljeda nije nastala udarcem nogom. Iz utvrđenja vještaka proizlazi da je moguće žrtva zadobio ozljedu arkade koja je nastala na nekom drugom mjestu udarcem tupo tvrdim sredstvom snagom umjerenog intenziteta koja je izazvala narušenje kontinuiteta kože s posljedičnim krvarenjem, što se uklapa u dinamiku događaja prema iskazu žrtve, svjedoka LG i OG da je žrtva bio u fizičkom sukobu unutar lokala sa drugom osobom i tada zadobio ozljedu arkade zbog čega mu je tekla krv, te je prema utvrđenju vještaka moguće da je žrtva zadobio novi udarac u isto područje gdje je došlo do prijeloma nosnih kostiju i do proširenja narušenja kontinuiteta kože. O novom udarcu šakom u nos od strane optuženika iskazivali su u bitnome istovjetno žrtva TG i svjedok LG detaljno opisujući mjesto i način postupanja optuženika prema žrtvi na kojeg je optuženik bio ljut zbog nereda i štete koji je prethodno žrtva napravio u lokalu. Zbog svega navedenog nije u pravu optuženik da je opisanu tešku tjelesnu ozljedu žrtvi zadao B sa više udaraca nogom. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da žrtvi tu ozljedu nanio upravo optuženik udarcem zatvorenom šakom u nos.
14. Nije u pravu optuženik niti da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer je sud odbio ispitati svjedoke konobare EG, VG i ZG. Naime, nije u pravu optuženik da bi navedene osobe razjasnile okolnosti i dinamiku događaja u vezi nastalih ozljeda žrtve, s obzirom se inkriminirani događaj zbio ispred caffe bara, a prema iskazu svjedoka OG i obrani optuženika te osobe nisu očevici događaja. Stoga je, pravilno odbijen dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem navedenih svjedoka kao nevažan o čemu je prvostupanjski sud iznio jasne, razumljive i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
15. Suprotno iznesenim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te potom na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio kazneni zakon osnovano zaključivši da su se u inkriminiranom postupanju optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim.
16. Iako optuženik nije iznio razloge zbog kojih pobija odluku o kazni, imajući u vidu da se žalio zbog pogrešno i nepotpuno činjenog stanja, njegova žalba sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.
17. Prvostupanjski sud je u procesu individualizacije kazne pravilno utvrdio i ispravno vrednovao sve okolnosti sukladno članku 47. KZ/11 o kojima ovisi vrsta i visina kazne. Kao olakotno optuženiku je cijenio da je neosuđivana osoba, pa je inkriminirani događaj pravilno ocjenjen kao eksces u njegovom inače urednom ponašanju, te da je otac dvoje malodobne djece koje je dužan uzdržavati, dok otegotnih okolnosti na strani optuženika nije utvrdio. Stoga je, uzimajući u obzir navedene okolnosti, te polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te primijenio uvjetnu osudu s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, ispravno zaključivši da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.
18. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena uvjetna osuda primjerena osobnim okolnostima na strani optuženika, da je razmjerna težini i posljedicama kaznenog djela i da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 .
19. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka ili da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
20. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP odbijena je žalba optuženika kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 28. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
