Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-130/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog MP i dr., zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina – iz članka 158. stavak 6. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17,118/18, - u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Kzd-31/22-159 od 18. veljače 2026. podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, u javnoj sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se 1. optuženom MP prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora za kaznena djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim i to za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 6. u vezi stavka 2. KZ/11 u trajanju 2 (dvije) godine, te za dva kaznena djela upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavak 1. KZ/11 u trajanju od po 1 (jedne) godine za svako djelo, te se 1. optuženi MP na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci.
II. Uslijed odluke pod točkom I. na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora 1. optuženom MP uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. studenog 2025. do 24. studenog 2025.
III. U ostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim 1. optuženog MP zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina opisano po članku 158. stavak 6. u vezi stavka 2. KZ/11 na štetu djeteta OP, te dva kaznena djela upoznavanje djece s pornografijom, opisana i kažnjiva po članku 165. stavku 1. KZ/11, na štetu djece OP i ZP, sve u vezi s člankom 51. KZ/11, te mu je na temelju članka 158. stavak 6. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta OP utvrdio kaznu zatvora od 2 (dvije) godine, na temelju članka 165.stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta OP utvrdio kaznu zatvora od 1 (jedne) godine, na temelju članka 165. stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta ZP utvrdio kaznu zatvora od 1 (jedne) godine, te ga je na temelju članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci, te mu je na temelju članka 57. KZ/11 i članka 64. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom na način da 1. optuženi MP ima izvršiti dio kazne zatvora od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, a preostali dio kazne zatvora od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
1.1.Na temelj članka 58. stavka 5. KZ/11 1. optuženi MP je upozoren da je dužan surađivati sa uredom probacije i povjerenikom za zaštitni nadzor jer ukoliko to ne bude činio sud može opozvati izrečenu mu uvjetnu osudu.
1.2. Na temelju članka 70. KZ/11 1. optuženom MP izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena a najdulje 2 (dvije) godine.
1.3. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora 1. optuženom MP uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10.studenog 2025. do 24. studenog 2025.
1.4. Pobijanom presudom pod točkom 2) proglašena je krivom i 2. optužena LP zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2 . KZ/11 na štetu djeteta OP, te je na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te je na temelju članka 56. i članka 64. KZ/11 izrečena uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom na način da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko 2. optuženica u roku od 2 (dvije) godina ne počini novo kazneno djelo.
1.5. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 2. optuženica je upozorena da je dužna surađivati sa uredom probacije jer u protivnom uvjetna osuda može biti opozvana.
1.6. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP) 1. i 2. optuženici se oslobađaju od obveze naknade troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunski sredstava suda.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni u odnosu na 1. optuženog MP , te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da 1. optuženika MP osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.
2.1. Odgovor na žalbu podnio je 1. optuženi MP putem branitelja Tomislava Hotka, odvjetnika iz Zagreba s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana, uz prijedlog da ga se obavijesti o sjednici drugostupanjskog suda na kojoj će se odlučivati o žalbi državnog odvjetnika. Povodom prijedloga obrane održana je javna sjednica drugostupanjskog suda na koju uredno obavješten državni odvjetnik, 1. optuženi MP i branitelj optuženika nisu pristupili, pa je ista održana u njihovoj odsutnosti.
2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
4. U pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni navodeći da je 1. optuženom MP izrečena neprimjerena kaznenopravna sankcija jer je sud precijenio olakotne okolnosti i nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir otegotne okolnosti, odnosno nije otegotnim cijenio način počinjenja kaznenih djela, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, posljedice koje su žrtve pretrpjele kao i pobude iz kojih su kaznena djela počinjena.
4.1. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je 1.optuženom MP kao olakotno cijenio okolnost da je od počinjenja kaznenih djela prošlo šest godina, da optuženik boluje od alkoholne bolesti te da je već na temelju presude Županijskog suda u Velikoj Gorici u penalnom sustavu proveo period od šest godina. Kao otegotno mu je cijenio raniju osuđivanost za kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11 na štetu istih oštećenika. Pri tome je prvostupanjski sud okolnost da je 1. optuženi MP proveo u penalnom sustavu već šest godina za kaznena djela koja su inkriminirana u periodu u kojem se optuženik tereti i u ovom postupku, ocijenio kao okolnost zbog koje je primijenio djelomičnu uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom uzimajući u obzir da isti ne živi sa žrtvama.
4.2. U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a podcijenio značaj njegove ranije osuđivanosti između ostalog i na štetu istih žrtava, te da je propustio otegotnim cijeniti način počinjenja kaznenog djela, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i pobude zbog kojih je kaznena djela počinio kao i posljedice koje su žrtve pretrpjele.
4.3 U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotne okolnosti da je 1. optuženik osoba koja boluje od alkoholne bolesti s obzirom na to da je provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika utvrđeno da mu je dijagnoza ovisnosti o alkoholu postavljena još 2006. i da ista nije bila od odlučujućeg značenja za počinjenje kaznenih djela, te da je 1. optuženik u vrijeme inkriminiranih događaja bio potpuno ubrojiv te da nema elemenata koji bi opravdavali izricanje mjere liječenja od ovisnosti jer nije utvrđena posljedična veza između ovisnosti i kaznenih djela za koje se 1. optuženik tereti u ovom postupku.
4.4. U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud prec ijenio značaj olakotne okolnosti u odnosu na protek vremena od počinjenja kaznenog djela. Okolnost da je od počinjenja kaznenih djela za koja se 1. optuženik u ovom postupku tereti prošlo šest godina, je rezultat niza okolnosti koje nisu u vezi sa 1. optuženikom, pa je ista precijenjena prilikom utvrđivanja njenog značaja.
4.5. U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud pogrešno kao olakotno ocijenio okolnost da je 1. optuženik proveo šest godina u penalnom sustavu, te je istovremeno njegovu raniju osuđivanost cijenio kao otegotno. Naime, prema podacima spisa proizlazi da je 1. optuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-1/18 od 1. srpnja 2019. osuđen zbog pet kaznenih djela na štetu pokćerke i vlastite djece, ovdje žrtava, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina. Stoga njegova ranija osuđivanost, kako to pravilno ističe državni odvjetnik u žalbi, ima značaj isključivo otegotne okolnosti, tim više što je osuđen zbog kaznenih djela na štetu istih žrtava. Okolnost što je 1. optuženik već proveo u penalnom sustavu šest godina za kaznena djela koja je činio u istom vremenskom periodu kao i kaznena djela za koja je proglašen krivim u ovom postupku, te da više ne živi sa žrtavama, prema stavu ovog drugostupanjskog suda nije okolnost koja bi opravdala primjenu djelomične uvjetne osude sa zaštitinim nadzorom, s obzirom da je odredbom članka 57. stavak 1. KZ/11 propisano da sud može počinitelju koji je osuđen na novčanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju većem od jedne , a manjem od tri godine izreći uvjetnu osudu za samo dio kazne ako ocijeni da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Imajući u vidu raniju osuđivanost optuženika za teška kaznena djela na štetu djece, između ostalog i za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/1, te za kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 na štetu istih žrtava, te cijeneći način i okolnosti počinjenih kaznenih djela u ovom postupku, izrazitu upornost i visok stupanj kriminalne volje u inkriminiranom postupanju, te cijeneći dob optuženika i okolnost da je ovisan o alkoholu i nekritičan prema vlastitoj konzumaciji alkohola, nije vjerojatno da optuženik bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Dakle, postoji niz rizičnih faktora koji ukazuju na realnu opasnost da će optuženik ukoliko ne izvrši cijelu kaznu zatvora na koju je osuđen počiniti nova kaznena djela, radi čega je u pravu državni odvjetnik da nije primjerena primjena instituta djelomične uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom.
4.6. U pravu je državni odvjetnik da prvostupanjski sud nije kao otegotno uzeo u obzir niti izrazito visok stupanj kriminalne volje i upornosti na strani 1. optuženika, obzirom je kaznena djela činio u vremenskom razdoblju od rujna 2015. do 7. veljače 2018., gotovo tri godine, u vrijeme kada su djeca žrtve imali navršenih četiri i devet godina, dakle u vrijeme njihove izrazito niske kronološke dobi, te da im je optuženik kao otac trebao pružiti pravilnu i potpunu skrb, sigurnost i odgoj, ali je suprotno tome iskoristio njihovu ranjivost i ovisnost o njemu kao roditelju radi zadovoljenja vlastitih potreba čime je ugrozio njihov pravilan psihofizički rast i razvoj, te povrijedio njihov spolni integritet. Jednako tako, prvostupanjski je sud ispustio iz vida posljedice kaznenih djela koje su nastupile djeci žrtvama s obzirom da je višegodišnje protupravno ponašanje spolne naravi na njihovu štetu trajalo gotovo tri godine te je na djecu tako niske kronološke dobi ostavilo trajne posljedice zbog kojih su duboko traumatizirani, kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije na ime djece, koja se nalazi u spisu.
4.7. Nije u pravu državni odvjetnik da je prvostupanjski sud utvrdio preblage pojedinačne kazne zatvora, a posljedično i preblagu jedinstvenu kaznu zatvora . Ocjenjujući sve naprijed utvrđene olakotne i otegotne okolnosti u smislu članka 47. KZ/11, prvostupanjski sud je pojedinačne kazne zatvora u odnosu na svako kazneno djelo pravilno utvrdio, nakon čega je, imajući u vidu optuženikovu ličnost, te cijeneći počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, ispravno optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci.
5. Slijedom svega izloženog, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i pobijanu presudu u odnosu na 1. optuženika MP preinačiti u odluci o kazni na način da su prihvaćene po prvostupanjskom sudu utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako kaznenog djelo, a potom je optuženiku izrečena jedinstvena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda samo bezuvjetna kazna zatvora u navedenom trajanju je primjerena kazna cijeneći osobne okolnosti na strani 1. optuženika te način počinjenja, težinu i posljedice počinjenih kaznenih djela, te je takvom kaznom dostatno izražena društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, njome se jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na optuženika da ne čini nova kaznena djela, ali i na sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela djelujući na njihovu svijest o štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja počinitelja, te istodobno, izrečena kazna omogućuje optuženiku ponovno uključivanje u društvo.
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 486. stavak 1. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 28. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidije Vidjak