REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2362/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Gordana Zubaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza HOLDING VINODOL d.o.o. u stečaju, Zagreb, Ante Topić - Mimare 24, OIB 37479564811, kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika GK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-504/2025-41 od 30. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-504/2025-41 od 30. ožujka 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-504/2025-41 od 30. ožujka 2026. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj, kao razlučni vjerovnik u stečajnom postupku koji se kod Trgovačkog suda u Rijeci vodio pod poslovnim brojem St-162/2010, stekao pravo na namirenje iz kupovnine na temelju prodaje nekretnine u ovršnom postupku pod oznakom k. č. br. [katastarska čestica]. etaža 21, stan 20 u potkrovlju, površine 40,58 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u omjeru od 97,17% odnosno da se osporava tuženiku isplata kupovnine u omjeru od preko 2,83% s osnova prava na namirenje i red prvenstva povrh tog iznosa i naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 4.500,00 eura u roku osam dana, dok je odbijen tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 4.250,00 eura.

2. Tužitelj je protiv presude izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. U žalbi navodi da je presuda nerazumljiva jer prvostupanjski smatra da, ako su parnične strane htjele da njihove hipoteke imaju isti prvenstveni red, onda nisu trebale vršiti zabilježbu prvenstvenog reda jer bi onako i ovako imale isti prvenstveni red i to prvenstveni red Z-750/07 odnosno raniji prvenstveni red hipoteke tužitelja, pa ako je tako, žalitelj se pita zašto onda i hipoteka tužitelja nije zadržala taj prvenstveni red, nego je u prvenstvenom redu došla iza hipoteke tuženika pod brojem Z -1369/09 od 20. studenog 2009. Dalje u žalbi žalitelj ukazuje na pogrešan zaključak o tome da je prava volja ugovornih stranaka bila da tuženik stekne prvenstveni red prije tužiteljeve hipoteke, jer se ona ne može pravilno utvrditi iz činjenice da se tužitelj nije žalio na rješenje Z-1369/09 od 3. prosinca 2009., a pri tome uopće nije utvrdio nijedan od više mogućih razloga nepodnošenja žalbe, kao i da se prava volja parničnih strana može utvrditi saslušanjem stranka i svjedoka, a sud je odbio izvesti te dokaze koje je tužitelj predložio s obrazloženjem da nije bilo potrebe za izvođenjem tih dokaza zato što je prava volja stranka utvrđenja na temelju isprava. Žalitelj smatra da se prava volja stranka ne može utvrđivati samo na temelju isprava jer kada bi prava volja stranka bila jasna iz isprava onda ne bi bilo ni potrebe da prvostupanjski sud tumači tu volju i da se provodi predmetni postupak. Odluku troškovima pobija zbog odluke o glavnoj stvari i predlaže da žalbeni sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP -a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. U ovoj pravnoj stvari riječ je o parnici na koju je tužitelj upućen rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-162/2010 od 28. kolovoza 2017. donesenog u stečajnom postupku koji se vodi nad dužnikom Hit-Marina d.o.o. u stečaju, da u svojstvu razlučnog vjerovnika u roku osam dana od primitka tog rješenja pokrene parnicu radi dokazivanja prava na namirenje i reda prvenstva u vezi raspodjele iznosa kupovnine za unovčenu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], etaža 21, stan 20 u potkrovlju površine 40,58 m2.

7. Nakon što je otklonio kao neosnovane tuženikove prigovore stvarne i mjesne nenadležnosti i utvrdio da je tužba podnesena pravovremeno, prvostupanjski sud je kao prethodno pitanje za odluku o glavnoj stvari ispitivao je li uknjižba u predmetu Z-1369/09 bila valjana i istinita odnosno je li njome povrijeđeno pravo tužitelja kao prenositelja prava zaloga na predmetnoj nekretnini.

8. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik imao upisano prvenstvo prava zaloga od 31. srpnja 2007. za upisani iznos tražbine od 325.000,00 kuna s pripadajućim akcesornim pravima zato što je u njegovu korist ustanovljen prvenstveni red u naplati s učinkom od 31. srpnja 2007. dok je provedbom upisa založnog prava u korist tužitelja za iznos od 9.175.000,00 kuna u predmetu Z-1369/09 bilo uknjiženo pravo zaloga u korist tužitelja s učinkom od 20. studenoga 2009. Kako tužitelj nije dokazao da bi njegova tražbina imala isti red namirenja kao i tuženikova, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

9. Kao razlog zbog kojeg je odbio izvesti dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka kao nepotrebne, u točki 26. obrazloženja prvostupanjski sud je naveo da je sva dokumentacija vezana za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva dostavljena u spis i da je u ovoj pravnoj stvari riječ o ocjeni ispitivanja valjanosti i istinitosti provedenog upisa na temelju isprava.

10. Međutim, ocjenjujući sadržaj dostavljenih isprava, osobito ugovora o prodaji tražbine sklopljenog 10. studenog 2009. (list 112. do 114. spisa) i brisovnog očitovanja od istog dana (list 60. do 61. spisa), prvostupanjski sud se upustio u ispitivanje prave volje stranaka tako da je jednostavno zaključio da su stranke htjele zasnovati prvenstveni red u korist tuženika, jer da nisu, ne bi o tome ništa navele u ugovoru i da tužitelj nije izjavio žalbu protiv rješenja Z-1369/09 od 3. prosinca 2009.

11. Prema odredbi članka 319. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase i pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

12. Već iz potrebe tumačenja prave volje ugovornih strana proizlazi da se odredbe ugovora o prodaji tražbine koje se odnose na zadržavanje reda prvenstava ne mogu primijeniti onako kako glase i da je za to bilo potrebno istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja. Naime, iz tog ugovora je jasno da su stranke htjele da tuženik zadrži red prvenstva koji je imao upis založnog prava pod poslovnim brojem Z-750/07, ali ništa nije rečeno kako to utječe na prvenstveni red tužiteljeve tražbine. Pozivajući se na odredbu članka 72. stavka 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 i 63/19), koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na vrijeme provođenja upisa založnog prava u zemljišne knjige, prvostupanjski sud nije odgovorio na osnovne tvrdnje tužitelja, da je on kao hipotekarni vjerovnik zahtijevao uknjižbu brisanja samo dijela založnog prava za dio svoje tražbine (one koju je prodao tuženiku) da bi time sačuvao prvenstveni red za onu tražbinu koja se na temelju njegova raspolaganja može upisati s tim prvenstvenim redom. O tome kakav će prvenstveni red imati njegova preostala tražbina ništa nije rečeno ni u ugovoru o prodaji tražbine, kao ni u brisovnom očitovanju. Tek je u rješenju Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odijela u Novom Vinodolskom poslovni broj Z-1369/09 od 3. prosinca 2009. dopuštena uknjižba brisanja založnog prava u korist tužitelja samo za tražbinu u iznosu od 325.000,00 kuna, a potom uknjižba založnog prava za tu tražbinu u korist tuženika, kao i uknjižba založnog prava za tražbinu u iznosu od 9.175.000,00 kuna u korist tužitelja, iako se brisovno očitovanje odnosilo samo na brisanje dijela založnog prava za iznos od 325.000,00 kuna koje je bilo upisano u korist tužitelja rješenjem poslovni broj Z-750/07.

13. Prema tome, kraj oprečnih navoda stranaka o tome jesu li sklapanjem ugovora o prodaji htjele da tuženik stekne prvenstveni red upisa založnog prava ispred tužiteljeve tražbine ili da samo zadrži onaj red prvenstava koji je imala tužiteljeva tražbina, izvođenje dokaza radi utvrđivanja prave volje stranaka ipak je bilo potrebno i bez toga se ne može valjano zaključiti kako tužitelj nije dokazao da bi njegova tražbina imala isti red prvenstava kao i tuženikova i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Žalitelj s pravom tvrdi i da se o pravoj volji ugovornih strana ne može valjano zaključivati pozivom na činjenicu da tužitelj nije izjavio žalbu protiv rješenja poslovni broj Z-1369/09 od 3. prosinca 2009., bez utvrđivanja okolnosti zbog kojih to nije učinio.

15. Stoga žalitelj osnovano tvrdi da presuda nema valjanih razloga o toj bitnoj činjenici upravo zbog odbijanja izvođenja predloženih dokaza, pa je njenim donošenjem učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

16. Zbog učinjene bitne povreda odredaba parničnog postupka, pobijana presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će najprije otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, tako da će izvođenjem predloženih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom utvrditi sve odlučne činjenice na temelju kojih će izvesti pravilan zaključak o tome što je bila prava volja stranaka prilikom sklapanja ugovora o prodaji tražbine i izdavanja brisovnog očitovanja, te donijeti novu, na zakonu zasnovanu presudu. U toj odluci prvostupanjski sud će ponovo odlučiti i o ukupnim troškovima postupka uključujući i troškove žalbenog postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

Zagreb, 28. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić