REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-5132/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza Opće poljoprivredne zadruge Svirče u stečaju, Svirče, Svirče 105, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Vlasti Majstorović, protiv tuženika DOSTAVA-SVIRČE d.o.o., Svirče, Svirče 105, OIB: 93638232306, radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja o troškovima sadržanog u presudi Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-176/2025-9 od 17. studenog 2025., 28. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima sadržano u točki V. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-176/2025-9 od 17. studenog 2025. u dijelu kojim je odbačen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.182,04 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P -176/2025-9 od 17. studenog 2025. utvrđeno je da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja Stečajna masa iza Opće poljoprivredne zadruge Svirče u stečaju Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je zaključen u Svirču 25. travnja 2022., ovjeren kod javnog bilježnika Jadranke Plenković iz Starog Grada pod brojem OV-1612/2022 od 3. svibnja 2022. sklopljen između OPZ Svirče kao prodavatelja te Dostava – Svirče d.o.o. kao kupca (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju preda u posjed nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana (točka II. izreke), naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu da na nekretnini iz točke I. ove presude uspostavi zemljišnoknjižno stanje na način da izvrši brisanje upisa prava vlasništva (iz predmeta Z-2945/2023) s imena tuženika za cijelo uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja, za cijelo (točka III. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku Dostava – Svirče d.o.o. vratiti sve stečene imovinske koristi na način da izda tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja za cijelo na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, u protivnom će istu zamijeniti ta presuda (točka IV. izreke), te je naloženo tuženiku Dostava-Svirče d.o.o. da tužitelju Stečajnoj masi iza Opće poljoprivredne zadruge Svirče u stečaju naknadi trošak postupka u iznosu od 179,18 EUR (točka V. izreke).
2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredaba čl. 199. i 201. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ). Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).
3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj protiv točke V. izreke zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnom točkom V. izreke tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu od 179,18 EUR, a uopće nije odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za naknadu putnih troškova u iznosu od 1.182,04 EUR. Time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka jer je navedeni zahtjev trebao usvojiti ili odbiti u samoj izreci presude kako bi se odluka mogla ispitati. Prvostupanjski sud se o zahtjevu tužitelja za naknadu putnih troškova očitovao navodeći da nije odlučivao o tom zahtjevu jer je podnesen nakon zaključenja raspravljanja. Međutim, tužitelj je ranije postavio zahtjev za naknadu troškova, a sam zahtjev je mogao specificirati i dostaviti određenu dokumentaciju tek nakon završetka samog putovanja, odnosno nakon povratka u Pulu. Tužitelj je odmah nakon povratka s ročišta poslao zahtjev za naknadu troškova zajedno s dokumentacijom kojom dokazuje da su ti troškovi zaista i nastali tako da stav prvostupanjskog suda kako zahtjev nije postavljen na vrijeme je nepravilan. Predložio je preinačiti pobijanu odluku u tom dijelu i dosuditi cjelokupan trošak.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. i čl. 381. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je našao da je pobijano rješenje pravilno i osnovano na zakonu.
6. Iz podataka u spis proizlazi da je tužitelj u tužbi zatražio trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 179,18 EUR. Nadalje, vidljivo je da je glavna rasprava zaključena na ročištu održanom 26. rujna 2025., dok je tužitelj dostavio u spis troškovnik s popisom troškova 29. rujna 2026.
7. Prvostupanjski sud je presudom odlučio o troškovima postupka postavljenih u tužbi i dosudio tužitelju iznos od 179,18 EUR, dok je glede troškova zatraženih u podnesku od 29. rujna 2025. naveo da je taj zahtjev podnesen nakon zaključenja raspravljanja pa o tom zahtjevu nije ni odlučivao, a osim toga, stečajna upraviteljica tužitelja zahtjev za naknadu troškova koji su joj nastali uslijed zastupanja tužitelja u ovom postupku može potraživati u stečajnom postupku.
8. Prema odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.
9. Slijedom navedenog, u skladu s citiranom zakonskom odredbom zaključenjem glavne rasprave stranka je prekludirana u pravu na podnošenje zahtjeva za naknadu troškova postupka, a zahtjeve podnesene nakon toga sud će odbaciti.
10. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je predmetni zahtjev za naknadu troškova postupka podnesen nakon zaključenja glavne rasprave, odnosno da je tužitelj prekludiran u ostvarivanju svog prava. Pri tome je prvostupanjski sud propustio izrekom pobijane odluke takav zahtjev za naknadu troškova postupka odbaciti. Međutim, iako prvostupanjski sud nije izrekom odluke odbacio tužiteljev zahtjev za trošak postupka iz podneska od 29. rujna 2025., a što je trebao učiniti, u obrazloženju je naveo razloge zbog kojih taj zahtjev nije dopušten, pa stoga, suprotno žalbenom navodu tužitelja, nije počinjena povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naime, u slučaju kada je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo razloge zbog kojih je stranka prekasno podnijela zahtjev za trošak postupka, dok je propustio o tome odlučiti izrekom odluke, radi se o presumiranom odbacivanju zahtjeva za trošak.
11. Prvostupanjski sud stoga, pravilno, u obrazloženju navodi da je zahtjev za naknadu troškova podnesen nakon zaključenja glavne rasprave, zbog čega taj zahtjev nije dopušten sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP -a. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda da taj zahtjev ne bi bio ni osnovan jer stečajna upraviteljica tužitelja zahtjev za naknadu troškova koji su joj nastali uslijed zastupanja tužitelja u ovom postupku može potraživati u stečajnom postupku. Naime, parnični trošak pripada tužitelju (stečajnom dužniku) u slučaju uspjeha u sporu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a ne stečajnoj upraviteljici, te bi sud o njemu odlučivao primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a. Međutim, navedeni zaključak nema utjecaja na pravilnost pobijane odluke.
12. Slijedom svega navedenog, tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijano rješenje o troškovima sadržano u presudi potvrđeno u točki V. izreke u dijelu kojim je odbačen tužiteljev zahtjev za trošak u iznosu od 1.182,04 EUR, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 28. srpnja 2026.
Sutkinja
Kamelija Parać
