Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-326/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupane po punomoćnici Tajani Vizentić Brnabić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vizetnin, Brnabić & Rus j.t.d. u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-861/23-24 od 19. studenog 2025., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-861/23-27 od 11. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-861/23-24 od 19. studenog 2025., ispravljene rješenjem istog suda, posl.br. P-861/23-27 od 11. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod toč. II. i IV. izreke.
Obrazloženje
1.Prvostuanjskom presudom, suđeno je:
I.Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 7. Ugovora o [broj kredita] od 05.02.2008. godine sklopljenog između tužiteljice GE i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi: ”...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća....”
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice GE koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 1. Ugovora o [broj kredita] od 05.02.2008. godine sklopljenog između tužiteljice GE i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 103.337,00 CHF (stotritisućetristotridesetsedam švicarskih franaka) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.” 2. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da isplati tužiteljici GE iznos od 8.438,46 € preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 6,66 € od 1.4.2008 do isplate,
na iznos od 27,11 € od 1.11.2008 do isplate,
na iznos od 5,62 € od 1.12.2008 do isplate,
na iznos od 32,93 € od 1.1.2009 do isplate,
na iznos od 37,13 € od 1.2.2009 do isplate,
na iznos od 39,03 € od 1.3.2009 do isplate,
na iznos od 33,80 € od 1.4.2009 do isplate,
na iznos od 34,80 € od 1.5.2009 do isplate,
na iznos od 26,80 € od 1.6.2009 do isplate,
na iznos od 20,92 € od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 22,48 € od 1.8.2009 do isplate,
na iznos od 25,58 € od 1.9.2009 do isplate,
na iznos od 25,31 € od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 22,18 € od 1.11.2009 do isplate,
na iznos od 28,06 € od 1.12.2009 do isplate,
na iznos od 32,79 € od 1.1.2010 do isplate,
na iznos od 39,50 € od 1.2.2010 do isplate,
na iznos od 37,96 € od 1.3.2010 do isplate,
na iznos od 47,07 € od 1.4.2010 do isplate,
na iznos od 45,34 € od 1.5.2010 do isplate,
na iznos od 48,71 € od 1.6.2010 do isplate,
na iznos od 77,87 € od 1.7.2010 do isplate,
na iznos od 71,87 € od 1.8.2010 do isplate,
na iznos od 82,79 € od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 76,98 € od 1.10.2010 do isplate,
na iznos od 67,62 € od 1.11.2010 do isplate,
na iznos od 87,36 € od 1.12.2010 do isplate,
na iznos od 112,47 € od 1.1.2011 do isplate,
na iznos od 94,69 € od 1.2.2011 do isplate,
na iznos od 100,92 € od 1.3.2011 do isplate,
na iznos od 92,99 € od 1.4.2011 do isplate,
na iznos od 94,42 € od 1.5.2011 do isplate,
na iznos od 128,08 € od 1.6.2011 do isplate,
na iznos od 128,44 € od 1.7.2011 do isplate,
na iznos od 155,93 € od 1.8.2011 do isplate,
na iznos od 141,81 € od 1.9.2011 do isplate,
na iznos od 126,35 € od 1.10.2011 do isplate,
na iznos od 124,69 € od 1.11.2011 do isplate,
na iznos od 123,50 € od 1.12.2011 do isplate,
na iznos od 130,87 € od 1.1.2012 do isplate,
na iznos od 137,30 € od 1.2.2012 do isplate,
na iznos od 138,16 € od 1.3.2012 do isplate,
na iznos od 133,71 € od 1.4.2012 do isplate,
na iznos od 136,72 € od 1.5.2012 do isplate,
na iznos od 138,77 € od 1.6.2012 do isplate,
na iznos od 135,31 € od 1.7.2012 do isplate,
na iznos od 136,22 € od 1.8.2012 do isplate,
na iznos od 133,63 € od 1.9.2012 do isplate,
na iznos od 128,03 € od 1.10.2012 do isplate,
na iznos od 134,00 € od 1.11.2012 do isplate,
na iznos od 136,87 € od 1.12.2012 do isplate,
na iznos od 134,86 € od 1.1.2013 do isplate,
na iznos od 123,60 € od 1.2.2013 do isplate,
na iznos od 133,16 € od 1.3.2013 do isplate,
na iznos od 134,00 € od 1.4.2013 do isplate,
na iznos od 130,25 € od 1.5.2013 do isplate,
na iznos od 118,59 € od 1.6.2013 do isplate,
na iznos od 118,29 € od 1.7.2013 do isplate,
na iznos od 121,16 € od 1.8.2013 do isplate,
na iznos od 125,75 € od 1.9.2013 do isplate,
na iznos od 132,11 € od 1.10.2013 do isplate,
na iznos od 128,83 € od 1.11.2013 do isplate,
na iznos od 131,15 € od 1.12.2013 do isplate,
na iznos od 133,79 € od 1.1.2014 do isplate,
na iznos od 119,21 € od 1.2.2014 do isplate,
na iznos od 122,26 € od 1.3.2014 do isplate,
na iznos od 121,26 € od 1.4.2014 do isplate,
na iznos od 117,89 € od 1.5.2014 do isplate,
na iznos od 116,81 € od 1.6.2014 do isplate,
na iznos od 117,29 € od 1.7.2014 do isplate,
na iznos od 121,12 € od 1.8.2014 do isplate,
na iznos od 124,35 € od 1.9.2014 do isplate,
na iznos od 123,68 € od 1.10.2014 do isplate,
na iznos od 126,46 € od 1.11.2014 do isplate,
na iznos od 128,36 € od 1.12.2014 do isplate,
na iznos od 127,24 € od 1.1.2015 do isplate,
na iznos od 128,76 € od 1.2.2015 do isplate,
na iznos od 128,76 € od 1.3.2015 do isplate,
na iznos od 128,76 € od 1.4.2015 do isplate,
na iznos od 128,76 € od 1.5.2015 do isplate,
na iznos od 128,76 € od 1.6.2015 do isplate,
na iznos od 128,76 € od 1.7.2015 do isplate,
na iznos od 128,76 € od 1.8.2015 do isplate,
na iznos od 128,76 € od 1.9.2015 do isplate,
na iznos od 128,76 € od 1.10.2015 do isplate,
počam od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da isplati tužiteljici GE iznos od 4.502,60 € na ime razlike glavnice utvrđene na 30.09.2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30.09.2015. godine pa do isplate po stopi od 12%, a za slučaj promjene kamatne stope po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
5. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da isplati tužiteljici GE iznos od 155,55 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 29.09.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana."
6. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da naknadi tužiteljici GE troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi u visini eskontne stope HNB važeće na zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana."
III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o [broj kredita] od 05.02.2008., sklopljenog između tužiteljice GE i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., odnoseću na naknadu kredita koja glasi: „ 0,25% (nula zarez dvadesetpet posto) na iznos kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.”
IV. Svaka strana snosi svoje parnične troškove.
2. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o trošku. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu tužiteljice, tuženik je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl . 354.st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.6 5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza izvedenih sukladno načelu iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP a prema odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ništetnosti odredbe čl. 1 i čl. 7. Ugovora o [broj kredita] od 5. veljače 2008., te isplata iznosa koje je tužiteljica preplatila u ispunjenju odredbi Ugovora o [broj kredita] koji je među strankama nesporno zaključen dana 5. veljače 2008.
7. Budući da je između stranaka nesporno kako su dana 19. veljače 2016., potpisale Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o [broj kredita], kojim su ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom EUR, na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15 – dalje: ZIDZPK/15) i u kojemu je detaljno opisana metodologija promjene kamatne stope od dana sklapanja nadalje, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući da su se tako sklopljenim Dodatkom stranke suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze u skladu sa odredbom čl. 22. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koju obvezu tužitelj ispunjava u eurima u protuvrijednosti kuna a tužitelj je potpisivanjem Dodatka izrazio svoju suglasnost odnosno, volju za izmjenu načina obračuna obveza preuzetih ugovorom o kreditu.
8. Kako su time riješeni svi međusobni odnosi tužiteljice i tuženika koji proizlaze iz preplaćenih svota s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF a s koje osnove tužiteljica traži isplatu u ovoj parnici a konverzija kredita u CHF je izvršena sukladno izračunu konverzije kredita s prijedlogom izmijenjenog Ugovora o kreditu dostavljenog tužiteljici, koja ga je prihvatila bez ikakve prisile te sklopila predmetni Dodatak, zaključuje da je Dodatak sklopljen uz pravilnu primjenu odredbe čl. 19.c ZPK/15 te se radilo o mogućnosti izbora hoće li se zaključiti ugovor o konverziji ili ne, pa kako je tužiteljica pristala na njegove odredbe i sklopila Dodatak, nema pravo na isplatu preplaćenog u ispunjenju odredbi Ugovora o kreditu.
9. Dodatak Ugovora o kreditu je sklopljen na temelju ZIDZPK/15 koji Zakon je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga, jer je s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZIDZPK/15 predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike, ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike..
10. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK/15, na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.
11. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK/15 sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK/15 zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP), važećem u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.
12. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZIDZPK/15 u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti Eur, kao i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, očito je da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO/05.
13. Primjena ZIDZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
14. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK/15, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu do dana 6. veljače 2016. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.
15. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.
16. Dakle, tražbina tužitelja na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključio Dodatak na temelju odredbi ZIDZPK/15 i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK/15, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.
17. Stoga slijedi zaključak da je sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema s odredbama ZID ZPK tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio, vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim Dodatkom pa mu ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.
18. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženicom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.
19. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c st. 1. ZIDZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15.
20. Izvršena konverzija imala je svrhu i učinak samo na promjenu valute a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti. Međutim, konverzija ne obuhvaća otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja po osnovi kamatne stope, na što sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje odredba čl. 19.c st. 1. toč. 2. i 3. ZIDZPK/15 i odredba čl. 19.c st. 1. toč. 4. i 5. ZIDZPK.
21. Slijedom iznijetog, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi banke, tuženika, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
22. Kada su dakle, iznosi koje je tužitelj platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženice, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženice kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično niti ništetnosti.
23. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZIDZPK/15 sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sa tuženikom a prema odredbi čl. 160. st. 1. ZOO, on više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZIDZPK/15 uključuje i te uplate.
24. Pritom, ovaj drugostupanjski sud je upoznat sa pravnim shvaćanjem proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci posl. br. Rev-457/2025- 21 od dana 27. svibnja 2026. Navedenom odlukom je odgovoreno na pitanje u odnosu na koje je tamo tužitelju dopušteno izjavljivanje revizije tako, da korisnik kredita koji je na temelju ZIDZPK/15 ugovaranjem Aneksa konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u Euro, nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredbi iz temeljnog Ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF.
25. Iako je također označeno da korisnik kredita ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog Ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od pretplate utvrđene u konverziji, s obzirom na naprijed označenu jasnu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Aneksu o tome da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima prema odredbama Ugovora o kreditu i Aneksa, pa je prvostupanjskoj presudi pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19.c ZIDZPK.
26. S tim u vezi, nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice i to u prvom redu žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud dokaze proveo sukladno načelu iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP te je nadalje, na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo zbog čega je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelj ice kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke.
27. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta je cijeneći činjenicu da je tužiteljica zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu , prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
28. Tužitelj naime nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogao biti svjestan da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužitelja nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi presudu u dijelu pod toč. IV. izreke.
U Zagrebu,28. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Andrina Raspor Flils
