Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2512/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UIŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić u Split, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3405/2024-19 od 20. veljače 2026. u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika OTP banka d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3405/2024-19 od 20. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I, II i V izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3405/2024- 19 od 20. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkom IV , VIII i IX izreke te sudi:

Odbija se tužiteljica UIŠ sa tužbenim zahtjevom kojim traži naložiti tuženiku OTP banka d.d. isplatiti joj 15.267,19 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svotu od:

7,11 EUR od 10.11.2008. godine do isplate,

4,36 EUR od 10.12.2008. godine do isplate,

20,03 EUR od 9.1.2009. godine do isplate,

53,14 EUR od 10.2.2009. godine do isplate,

61,04 EUR od 10.3.2009. godine do isplate,

47,16 EUR od 10.4.2009. godine do isplate,

44,69 EUR od 8.5.2009. godine do isplate,

43,29 EUR od 10.6.2009. godine do isplate,

46,09 EUR od 10.7.2009. godine do isplate,

40,51 EUR od 10.8.2009. godine do isplate,

43,04 EUR od 10.9.2009. godine do isplate,

38,69 EUR od 9.10.2009. godine do isplate,

42,56 EUR od 10.11.2009. godine do isplate,

40,33 EUR od 10.12.2009. godine do isplate,

68,69 EUR od 8.1.2010. godine do isplate,

71,43 EUR od 17.2.2010. godine do isplate,

74,99 EUR od 17.3.2010. godine do isplate,

79,31 EUR od 16.4.2010. godine do isplate,

88,02 EUR od 18.5.2010. godine do isplate,

91,56 EUR od 18.6.2010. godine do isplate,

101,36 EUR od 19.7.2010. godine do isplate,

106,38 EUR od 18.8.2010. godine do isplate,

120,76 EUR od 14.9.2010. godine do isplate,

105,38 EUR od 25.10.2010. godine do isplate,

112,69 EUR od 19.11.2010. godine do isplate,

127,93 EUR od 13.12.2010. godine do isplate,

145,01 EUR od 10.1.2011. godine do isplate,

104,17 EUR od 10.2.2011. godine do isplate,

110,37 EUR od 10.3.2011. godine do isplate,

101,59 EUR od 11.4.2011. godine do isplate,

121,45 EUR od 10.5.2011. godine do isplate,

135,07 EUR od 10.6.2011. godine do isplate,

141,24 EUR od 11.7.2011. godine do isplate,

209,89 EUR od 10.8.2011. godine do isplate,

144,78 EUR od 12.9.2011. godine do isplate,

135,07 EUR od 10.10.2011. godine do isplate,

137,46 EUR od 10.11.2011. godine do isplate,

136,57 EUR od 12.12.2011. godine do isplate,

145,06 EUR od 10.1.2012. godine do isplate,

150,98 EUR od 10.2.2012. godine do isplate,

153,53 EUR od 23.5.2012. godine do isplate,

152,25 EUR od 12.6.2012. godine do isplate,

149,50 EUR od 11.7.2012. godine do isplate,

148,50 EUR od 13.8.2012. godine do isplate,

139,67 EUR od 20.9.2012. godine do isplate,

144,87 EUR od 10.10.2012. godine do isplate,

149,85 EUR od 12.11.2012. godine do isplate,

148,26 EUR od 10.12.2012. godine do isplate,

150,54 EUR od 10.1.2013. godine do isplate,

144,06 EUR od 11.2.2013. godine do isplate,

141,55 EUR od 11.3.2013. godine do isplate,

148,70 EUR od 10.4.2013. godine do isplate,

137,71 EUR od 14.5.2013. godine do isplate,

139,19 EUR od 13.8.2013. godine do isplate,

140,19 EUR od 12.9.2013. godine do isplate,

147,26 EUR od 3.10.2013. godine do isplate,

144,39 EUR od 10.10.2013. godine do isplate,

144,16 EUR od 12.11.2013. godine do isplate,

149,85 EUR od 11.12.2013. godine do isplate,

144,53 EUR od 13.1.2014. godine do isplate,

120,09 EUR od 11.3.2014. godine do isplate,

113,68 EUR od 11.4.2014. godine do isplate,

111,07 EUR od 9.5.2014. godine do isplate,

110,19 EUR od 10.6.2014. godine do isplate,

111,03 EUR od 27.6.2014. godine do isplate,

115,78 EUR od 31.7.2014. godine do isplate,

115,59 EUR od 18.8.2014. godine do isplate,

117,77 EUR od 29.9.2014. godine do isplate,

121,53 EUR od 26.11.2014. godine do isplate,

114,88 EUR od 10.4.2015. godine do isplate,

114,88 EUR od 8.5.2015. godine do isplate,

114,88 EUR od 18.5.2015. godine do isplate,

114,88 EUR od 19.5.2015. godine do isplate,

114,88 EUR od 17.7.2015. godine do isplate,

114,88 EUR od 23.7.2015. godine do isplate,

114,88 EUR od 11.9.2015. godine do isplate,

114,88 EUR od 11.11.2015. godine do isplate,

114,88 EUR od 17.12.2015. godine do isplate,

114,88 EUR od 10.2.2016. godine do isplate,

5.912,15 EUR od 14.3.2016. godine do isplate;

sa zahtjevom za isplatu svote od 3.434,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svote od

4,03 EUR od 10.10.2008. godine do isplate,

6,81 EUR od 11.11.2008. godine do isplate,

5,64 EUR od 9.12.2008. godine do isplate,

11,11 EUR od 12.1.2009. godine do isplate,

13,20 EUR od 10.2.2009. godine do isplate,

15,76 EUR od 10.3.2009. godine do isplate,

10,82 EUR od 14.4.2009. godine do isplate,

10,47 EUR od 8.5.2009. godine do isplate,

9,62 EUR od 16.6.2009. godine do isplate,

10,31 EUR od 13.7.2009. godine do isplate,

8,99 EUR od 12.8.2009. godine do isplate,

9,75 EUR od 11.9.2009. godine do isplate,

8,53 EUR od 12.10.2009. godine do isplate,

9,78 EUR od 10.11.2009. godine do isplate,

11,65 EUR od 4.1.2010. godine do isplate,

16,88 EUR od 20.1.2010. godine do isplate,

18,22 EUR od 19.2.2010. godine do isplate,

19,27 EUR od 19.3.2010. godine do isplate,

20,23 EUR od 20.4.2010. godine do isplate,

21,89 EUR od 20.5.2010. godine do isplate,

24,12 EUR od 18.6.2010. godine do isplate,

26,14 EUR od 20.7.2010. godine do isplate,

30,95 EUR od 20.8.2010. godine do isplate,

31,17 EUR od 20.9.2010. godine do isplate,

29,52 EUR od 20.10.2010. godine do isplate,

35,24 EUR od 10.12.2010. godine do isplate,

38,20 EUR od 20.12.2010. godine do isplate,

36,01 EUR od 20.1.2011. godine do isplate,

35,31 EUR od 21.2.2011. godine do isplate,

37,41 EUR od 21.3.2011. godine do isplate,

35,66 EUR od 20.4.2011. godine do isplate,

39,65 EUR od 20.5.2011. godine do isplate,

45,24 EUR od 20.6.2011. godine do isplate,

52,11 EUR od 20.7.2011. godine do isplate,

58,04 EUR od 22.8.2011. godine do isplate,

47,67 EUR od 20.9.2011. godine do isplate,

42,50 EUR od 20.10.2011. godine do isplate,

43,61 EUR od 30.11.2011. godine do isplate,

45,94 EUR od 19.12.2011. godine do isplate,

47,04 EUR od 10.1.2012. godine do isplate,

49,27 EUR od 20.2.2012. godine do isplate,

48,95 EUR od 10.5.2012. godine do isplate,

49,85 EUR od 23.5.2012. godine do isplate,

49,43 EUR od 12.6.2012. godine do isplate,

48,52 EUR od 11.7.2012. godine do isplate,

48,45 EUR od 10.8.2012. godine do isplate,

44,60 EUR od 18.9.2012. godine do isplate,

48,63 EUR od 12.11.2012. godine do isplate,

48,11 EUR od 10.12.2012. godine do isplate,

48,06 EUR od 20.12.2012. godine do isplate,

46,71 EUR od 11.2.2013. godine do isplate,

45,87 EUR od 11.3.2013. godine do isplate,

48,25 EUR od 10.4.2013. godine do isplate,

44,60 EUR od 14.5.2013. godine do isplate,

44,74 EUR od 24.6.2013. godine do isplate,

45,43 EUR od 12.9.2013. godine do isplate,

47,78 EUR od 3.10.2013. godine do isplate,

48,63 EUR od 11.12.2013. godine do isplate,

46,87 EUR od 13.1.2014. godine do isplate,

48,45 EUR od 30.1.2014. godine do isplate,

45,62 EUR od 11.2.2014. godine do isplate,

43,43 EUR od 11.2.2014. godine do isplate,

44,25 EUR od 11.3.2014. godine do isplate,

43,82 EUR od 11.4.2014. godine do isplate,

42,76 EUR od 12.5.2014. godine do isplate,

44,55 EUR od 31.7.2014. godine do isplate,

44,48 EUR od 18.8.2014. godine do isplate,

45,74 EUR od 20.10.2014. godine do isplate,

46,56 EUR od 26.11.2014. godine do isplate,

44,24 EUR od 3.2.2015. godine do isplate,

44,24 EUR od 12.3.2015. godine do isplate,

44,24 EUR od 10.4.2015. godine do isplate,

44,24 EUR od 8.5.2015. godine do isplate,

44,24 EUR od 18.5.2015. godine do isplate,

44,24 EUR od 26.6.2015. godine do isplate,

44,24 EUR od 17.7.2015. godine do isplate,

44,24 EUR od 10.9.2015. godine do isplate,

44,24 EUR od 11.9.2015. godine do isplate,

44,24 EUR od 10.12.2015. godine do isplate,

44,24 EUR od 8.1.2016. godine do isplate,

44,24 EUR od 12.2.2016. godine do isplate,

341,15 EUR od 14.3.2016. godine do isplate;

i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u svoti od 4.501,82 eura.

r i j e š i o j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3405/2024-19 od 20. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkom III izreke u dijelu pod točkom IV izreke gdje je izvršen prijeboj za svotu od 36,41 eura, dijelu pod točkom VII izreke te u dijelu pod točkom VIII izreke gdje je izvršen prijeboj za svotu od 1.307,51 eura.

II Odbija se žalba tužiteljice UIŠ kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom IX izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3405/2024-19 od 20. veljače 2026. za parnični trošak sa kojim nije uspjela.

III Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 21.3.2008. godine, kojeg su zaključili tužiteljica i prednik tuženika u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti 93.100,00 CHF te se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, u članku 2. u dijelu u kojem se sve obveze iz ugovora obračunava ju i iskazuju u izabranoj stranoj valuti (CHF – kao valuta ugovora), u članku 2. u dijelu u kojem se sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na ugovoru vrše u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja, članak 2., podtočke 5., 6., u cijelosti, članak 10., a), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u valuti CHF, članak 10., d), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se mjesečni anuiteti izraženi u CHF – valuti ugovora podmiruju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, d), 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako će u ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta kreditora na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, d), 3., u kojem je ugovoreno kako će se na prijevremene uplate će se primijeniti tečaj koji vrijedi na dan redovnog dospijeća, d), 4., u dijelu u kojem kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih uplata a pod točkom II izreke ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 11. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 21.3.2008. godine, kojeg su zaključili tužiteljica i prednik tuženika u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora.

1.1. Pod točkom III izreke je prihvaćen prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika te je utvrđeno postojanje potraživanja tuženika spram tužitelja u iznosu od 36,41 eura dok prigovor radi prebijanja nije prihvaćen za zakonske zatezne kamate na ovu svotu od 13.veljače 2018.godine do isplate te na svotu od od 0,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 13.veljače 2018.godine te se utvrđuje da je u ovom dijelu prigovor radi prebijanja neosnovan odnosno da u ovom dijelu ne postoji potraživanje tuženika spram tužitelja, pod točkom IV izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 15.267,19 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačno označene svote s time da se ukupan iznos ove dosuđene glavnice sa dosuđenim zakonskim zateznim kamatama prebija odnosno umanjuje za iznos od 36,41 EUR (utvrđeni iznos iz toč. III. izreke ove presude), a za koji iznos je utvrđeno potraživanje tuženika spram tužitelja vezano za prigovor radi prebijanja .

1.2. Pod točkom V izreke je utvrđena ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 26.8.2008. godine, kojeg su tužiteljica i prednik tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti 16.230,00 CHF te se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, u članku 2. u dijelu u kojem se sve obveze iz ugovora obračunavaju i iskazuju u izabranoj stranoj valuti (CHF – kao valuta ugovora), u članku 2. u dijelu u kojem se sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na ugovoru vrše u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja, članak 2., podtočke 5., 6., u cijelosti, članak 10., a), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u valuti CHF, članak 10., d), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se mjesečni anuiteti izraženi u CHF – valuti ugovora podmiruju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, d), 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako će u ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta kreditora na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, d), 3., u kojem je ugovoreno kako će se na prijevremene uplate će se primijeniti tečaj koji vrijedi na dan redovnog dospijeća, d), 4., u dijelu u kojem kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih uplata a pod točkom VI izreke je utvrđena ništetnom i i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 11. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 26.8.2008. godine, tužiteljica i tuženik, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora.

1.3. Pod točkom VII izreke je prihvaćen prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika te se utvrđuje postojanje potraživanja tuženika spram tužitelja u iznosu od 1.307,51 eura dok se prigovor radi prebijanja ne prihvaća za zakonske zatezne kamate na ovaj iznos od 13.veljače 2018.godine do isplate te za iznos od 23,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 13.veljače 2018.godine te se utvrđuje da je u ovom dijelu prigovor radi prebijanja neosnovan odnosno da u ovom dijelu ne postoji potraživanje tuženika spram tužitelja a pod točkom VIII izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 3.434,63 eura sa pojedinačno označenom zakonskom zateznom kamatom s time da se ukupan iznos ove dosuđene glavnice sa dosuđenim zakonskim zateznim kamatama prebija odnosno umanjuje za iznos od 1.307,51 eura (utvrđeni iznos iz toč..VII. izreke ove presude), a za koji iznos je utvrđeno potraživanje tuženika spram tužitelja vezano za prigovor radi prebijanja a pod točkom IX izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak od 4.501,82 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude a u dijelu pod točkom III izreke, pod točkom IV izreke za odbijajuću svotu od 36,41 eura, VII izreke te pod točkom VIII izreke za odbijajući dio od 1.307,51 eura kao i u dijelu pod točkom IX izreke za parnični trošak sa kojim nije uspjela, žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom I, II izreke, prihvaćajućem dijelu pod točkom IV izreke, u dijelu pod točkom V i prihvaćajućem dijelu pod točkom VIII izreke kao i pod točkom IX izreke zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalbe su djelomično osnovane.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda u tom dijelu jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 26. studenog 2025. nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetn im odredbi Ugovora o kreditu koje su nesporno 21. ožujka 2008. i 26. kolovoza 2008. zaključili tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor a gdje je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, isplata u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita jer se radi o nepoštenim a time i ništetnim ugovornim odredbama kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju tih ugovornih odredbi.

7. Dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje prvostupanjski sud prihvaća upućujući na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača ocjenjujući, na temelju iskaza tužiteljice da se o ugovornim odredbama nije pregovaralo pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama a potom nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja sudi preplatu i razlike glavnice uz oduzimanje svota za koje prihvaća prigovor radi prebijanja istaknut po tuženiku.

7.1. U odnosu na sklopljene Dodatke Ugovorima o kreditu ocjenjuje da tužiteljici konverzijom nije pruženo obeštećenje u punom opsegu jer je njome tek tužiteljica dovedena u ravnopravan položaj sa tuženikom što prije nije bio slučaj a efekti konverzije su postignuti za razdoblje nakon konverzije jer je tužiteljici zaključenjem Dodataka Ugovoru o kreditu sagledavan tečaj u vrijeme konverzije a ne fiksni tečaj konverzije uvođenjem valute euro s time, da svota preplate nije tužiteljici isplaćena odmah nakon zaključenja sporazuma već u budućnosti smanjenjem rate za ½ dijela a kada je točno i za kolike svote je to bilo, tuženik nije dokazao.

8. Tužiteljica je nesporno 21. ožujka 2008. sa prednikom tuženika kao kreditorom zaključila Ugovor o kreditu na temelju kojeg joj je tuženik stavio na raspolaganje 93.100,00 CHF isplaćen u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju tuženika a potom 26. kolovoza 2008. Ugovor o kreditu na temelju kojeg joj je tuženik stavio na raspolaganje 16.230,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju tuženika.

9. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je u članku 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

11. Saslušanjem tužiteljice je utvrđeno kako je sredstvima oba kredita kupljen i uređen stan u [adresa] kojega koristi isključivo za potrebe stanovanja te da prilikom nije bilo mogućnosti pregovaranja o odredbama kredita. dok tuženik nije, radi utvrđenja ove činjenice predložio dokaze pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom, kako nije proveden kontradiktoran postupak jer niti na koji način nije dokazao kako se o predmetnim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo.

12. Prema odredbi čl. 3. st. 1. podtočka 9. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti a saslušanjem tužiteljice je utvrđeno kako je Ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje automobila za osobne potrebe dok je na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici da nije učinio pa svojstvo potrošača ne može s uspjehom žalbenim navodima osporavati predniku tužiteljice.

13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

14. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope prednik tuženika je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi članka 96. ZZP, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe članka 96. stavka 2. ZZP i naročito odredbe članka 97. alineje 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom članka 102 stavka 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

15. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavka 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

16. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C-26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

17. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ove odredbe Ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužiteljice te dovode do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu prednika tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi članka 26. Zakona o obveznim odnosima ((Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu su suprotni odredbi članka 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

18. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

19. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama ZZP.

20. Označenim dijelom Ugovora o kreditu gdje je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita te obveza tužiteljice na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa prednik tuženika je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi članka 96. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom članka 102. stavka 1. ZZP.

21. Tužiteljica kao korisnica kredita nije izgubila pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Zbog toga nije isključena mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji bi predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 326. st. 2. ZOO, kako s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu tako i činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu koje su predmet prijepora, predstavljale njegove bitne sastojke.

22. U odnosu na nesporno zaključene Dodate Ugovora o kreditu koji su sklopljeni na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje: ZID ZPK), radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro, na način i u rokovima propisanim ZID ZPK pravilno je ocijenjeno postoji pravni interes tužiteljice na podnošenje predmetne tužbe sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.

23. Slijedom svega iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I, II i V izreke.

24. Pobijanim prihvaćajućim dijelom prvostupanjske presude pod točkom IV i VIII izreke prvostupanjski sud, prema nalazu i mišljenju vještaka obvezuje tuženika isplatiti tužiteljici preplaćene svote po osnovi ništetnih odredbi kojima je ugovorena otplata kredita vezana za valutu CHF te promjenjiva kamatna stopa a koje su bile predmet ovog postupka.

25. Međutim, između stranaka nije sporno da su zaključile Dodatke ovim Ugovorima o kreditu 26. veljače 2016. na temelju ZID ZPK donijetom nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga, jer je s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZID ZPK predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike, ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.

26. Sadržajem Dodataka Ugovorima o kreditu moguće je utvrditi da su stranke učinile nespornim zaključenje Ugovora o kreditu za kupnju i adaptaciju stana te je tužiteljica na temelju ZIDZPK pristala na konverziju kredita radi promjene valute obveze na način da se izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u euro te se suglasila da će se korištenje preplate nastale na temelju konverzije definirati posebnim sporazumom koji je nesporno zaključen sa tuženikom a koji Sporazum je tužiteljica primila.

26.1. Sukladno sadržaju Sporazuma o korištenju preplate po konverziji potpisanom po tužiteljici gdje je utvrđena preplata koja će se koristiti isključivo za podmirenje budućih anuiteta i sve uplate na račun za plaćanje kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu nastale nakon potpisa sporazuma će biti prenijete u novi račun za plaćanje kredita otvorenog kroz proces konverzije koji je naveden u potpisanim Dodatcima Ugovora i nadalje je potpisom Dodataka tužiteljica prihvatila otplatu duga koji je utvrđen u vidu nesporno utvrđene glavnice i budućih anuiteta.

27. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZIDZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

28. Dodatci koji su sklopljeni u skladu sa ZIDZPK sadrže odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

29. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut Sporazum o korištenju utvrđene preplate očito je da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenih Dodataka nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.

30. Primjena ZIDZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatcima, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom kao i manje uplaćenom iznosu koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

31. Tuženik je na temelju sklopljenih Dodataka u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.

32. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koje su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

33. Ovo je izrijekom ugovoreno odredbama Dodataka gdje je tužiteljica potpisom potvrdila da joj je kao preduvjet za sklapanje Dodatka dostavljen izračun konverzije kredita te je, tražbina tužiteljice na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključila Dodatke na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

34. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Dodataka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope (i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli), koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ju, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila, vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatcima dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je nji m a preuzela pa joj ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

35. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZIDZPK stavka 1. uključuje i te uplate.

36. Stoga je sklapanjem Dodataka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

37. Kada su dakle, svote koje je tužiteljica platila više na temelju ništetnih odredbi iskorištene u njihovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom i koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnih Ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZIDZPK.

38. Naime, konverzija izvršena prema ZIDZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti a time posljedično niti ništetnosti.

39. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZIDZPK sklapanjem Dodataka sa tuženikom, ona više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZIDZPK uključuje i te uplate.

40. I naposlijetku, u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev- 457/2025-21 od 27. svibnja 2026. je odgovoreno na pitanje u odnosu na koje je tamo tužitelju dopušteno izjavljivanje revizije tako, da korisnik kredita koji je na temelju ZIDZPK/15 ugovaranjem Dodatka konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u euro, nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredbi iz temeljnog Ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF.

41. Iako je također označeno da korisnik kredita ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog Ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od pretplate utvrđene u konverziji, s obzirom na naprijed označenu jasnu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatcima o tome da je njime postignut puni i informirani sporazum o kreditnim uvjetima prema odredbama Ugovora o kreditu i Dodataka, u prvostupanjskoj presudi je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19.c ZIDZPK pa je na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda u prihvaćajućem kondemnatornom dijelu pod točkom IV i VII izreke tako, da je zahtjev za isplatu odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika.

42. S obzirom da je pobijana odluka preinačena tako, da je odbijen kondemnatorni tužbeni zahtjev i ne postoji potraživanje tužiteljice prema tuženiku, ne može postojati niti prijebojni zahtjev tuženika prema tužiteljici jer prigovor radi prebijanja nema svoju samostalnost budući da je akcesoran tužbenom zahtjevu u odnosu na kojeg je istaknut.

43. Stoga je ukinuta prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom III izreke, u dijelu pod točkom IV izreke gdje je izvršen prijeboj za svotu od 36,41 eura, dijelu pod točkom VII izreke te u dijelu pod točkom VIII izreke gdje je izvršen prijeboj za svotu od 1.307,51 eura bez vraćanja na ponovno suđenje (čl. 369. st. 5. ZPP).

44. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta je cijeneći činjenicu da je tužiteljica zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da su sada stranke djelomično uspjele u parnici.

45. Tužiteljica naime, nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogla biti svjesna da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman

46. Tako je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena odluka o troškovima parnice tužiteljice u dijelu sa kojim nije uspjela a sukladno odredbi čl. 380. točka 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana u dijelu pobijane prvostupanjske presude pod točkom IX izreke u odnosu na troškove parnice tako, da je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za ovu naknadu kao i da svaka stranka snosi svoj trošak parnice s time, da je odlučeno, sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima cijele parnice jednom odlukom.

U Zagrebu 28. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte