Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1058/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nenadu Mamuli, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženice Hrvatske poštanske banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217 (ranije Sberbank d.d., Zagreb) zastupan po punomoćniku Ivi Šućur, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-166/2020-31 od 3. prosinca 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Hrvatske poštanske banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-166/2020-31 od 3. prosinca 2025. godine, u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom III. i VI. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice SU za isplatu iznosa od 4.221,32 eura i iznosa od 875,45 eura, kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.149,12 eura, sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

IV. Odbija se zahtjev tuženice Hrvatske poštanske banke d.d. za naknadu troška sastava žalbe.

r i j e š i o  j e

Ukida se navedena presuda u dijelu pod točkom V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuju ništetnim dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 22. veljače 2005., potvrđen od javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba, Nikole Tesle 16, Zagreb, u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU – 174/2005, dana 25. veljače 2005. godine ,sklopljenog između tužiteljice i prednika tuženice, u čl. 4. i 7. o promjenjivoj kamatnoj stopi koji glase:

" čl. 4. st. 3. .... na dospjela a nepodmirena potraživanja po kreditu, Kreditor obračunava i naplaćuje, a Korisnik kredita se obvezuje platiti kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora..... čl. 7. st. 2. „U slučaju promjene kamatne stope iz čl. 4.1. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete...... "što je tuženik dužan priznati, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji glasi: „ Utvrđuju se ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u čl. 1. i 7. Predmetnog Ugovora o kreditu , broj: [broj kredita] od 22. veljače 2005. potvrđen od javnog bilježnika Obrenija Ribarić iz Zagreba, u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU – 174/2005 dana 25. veljače 2005. godine ,sklopljenog između tužiteljice prednika tuženice."

2. Ujedno se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici:

- iznos od 4.221,32 EURA sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2017. do isplate,

-te iznos od 875,45 EURA, sve u roku 15 dana, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa u točki III. izreke, tužiteljica odbijena.

3. Ujedno se utvrđuje da ne postoji tuženičina tražbina prema tužiteljici u iznosu od 883,70 EUR (6.658,22 kn) uvećano za zatezne kamate tekuće od dana 5. ožujka 2016., te se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.149,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

4. Protiv te presude žali se tuženica, u dijelu pod točkom I., III., V. i VI. izreke iz svih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1 .-3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja , glede utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora kojima je ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odluke banke, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, te u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, a to je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9. Presudom suda EU broj C-23/13 od 30. travnja 2014. godine, u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno je da se član 4. st. 2. Direktive treba tumačiti na način da ugovorne odredbe potrošaču ne moraju biti samo gramatički razumljive, što znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja koja se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

10. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te narušila načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbi koja je bila sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog od tuženice, te se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica imala utjecaj na sadržaj označene ugovorne odredbe, a tom odredbom je nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja ugovora o kreditu.

11. Budući da je kamata cijena, a cijena je bitni element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženica, a na temelju koje se cijena određuje prema njezinoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

12. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je odredba ugovora o kreditu kojim se ugovara promjenjiva kamatna stopa ovisna o odluci o kamatnim stopama tuženice takva da je zavisna samo o odluci banke i stoga nepoštena.

13. Sukladno navedenom to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma.

14. Pri tome nije dostatno da su odredbe samo gramatički razumljive nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Potrošač, dakle, mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s tim da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka kao pružatelj usluge mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona predmetni kredit podigla za adaptaciju stana, te joj je u banci rečeno da oni imaju povoljne kredite u švicarskim francima i da su kod tih kredita kamate manje, te da s obzirom na visinu njezine plaće ako podigne kredit u švicarskim francima može dobiti veći iznos kredita, zbog čega je ona pristala podignuti taj kredit. U banci joj ništa nije rečeno o kamatnoj stopi niti joj je o tome bilo šta objašnjavano, a glede ugovora o kreditu savjetovala se samo sa službenicom banke.

16. Iz takvog iskaza tužiteljice jasno proizlazi da se o navedenim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo na navedeni način, kao i o posljedicama koje iz njih proizlaze, te je navedenim načinom ugovaranja tuženica maksimalno zaštitila svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed jednostrano promjenjive kamatne stope, prebacila je na tužiteljicu, grubo narušivši time ugovornu ravnotežu.

17. Stoga je tužiteljica u pregovorima bila u podređenom položaju, bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, a još manje svjesna stvarnog rizika u koji se upušta uslijed propusta banke da ju valjano informira o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje primjena takvih odredaba može prouzročiti u odnosu na njezinu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta. Stoga postoji kod tuženice odgovornost koja se očituje u ništetnosti takve ugovorne odredbe.

18. Navedena odredba ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu suprotna je odredbi čl. 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane, te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

19. Prema tome, kako je nesporno da se o ugovornoj odredbi koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu nije pojedinačno pregovaralo, te da je ona bila unaprijed formulirana od strane tuženice, to je očito da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03 –dalje: ZZP).

20. Stoga je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP.

21. Materijalne posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe propisane su u čl. 6. st. 1. Direktive 93/13, prema kojem države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače.

22. Iz toga proizlazi da čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikad nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošače, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja prihvatio zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti te ugovorne odredbe, pa svi suprotni navodi u žalbi tuženice u tom pravcu nisu osnovani.

23. Međutim, tužiteljica je s prednikom tuženice sklopila 5. ožujka 2016. godine Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 310605 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF (dalje Aneks) radi konverzije kredita denominiranog s kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a kojim su regulirani način i rokovi otplate kredita i u kojem je određena metodologija promjene kamatne stope navedena u otplatnoj tablici kao sastavnom dijelu Aneksa.

24. Taj Aneks sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), koji je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. godine koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to iz razloga što je s vremenom izričito jačao tečaj CHF, te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošača u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZID ZPK/15 predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju po području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.

25. Glede valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju ZID ZPK/15 odlučivao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 koji je rješenjem od 4. ožujka 2020. godine, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ocjenjujući da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuje ZOO, slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka, u dijelu kojim su u eventualnoj koliziji s odredbama ZID ZPK/15 o konverziji, dovesti do nišetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

26. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno da je predmetni Aneks sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženica, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

27. Pravni učinak konverzije izvršene predmetnim Aneksom, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.

28. To ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedice ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.

29. Prednik tuženice je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, pa je očito da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenja Aneksa nije više u imovini tuženice bez pravne osnove.

30. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane u odredbi čl. 1111. ZOO, s obzirom na to da su na taj način nakon konverzije uplate koje je izvršila tužiteljica kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu, iskorištene za otplatu njezinog kredita u EUR i to radi namirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novom otplatnom tablicom koja je zamijenila prethodni otplatni plan za kredit u CHF.

31. Pri tome je od odlučnog značenja da je tužiteljica kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informirana o značajkama konverzije i o njenim posljedicama, te dodatno upozorena na rizik promjene tečaja, kako je to izričito navedeno u toč. V. Aneksa, što je tužiteljica prihvatila i svojim potpisom potvrdila, a da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imala mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

32. Sklapanjem predmetnog Aneksa na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a isplate koje je tužiteljica izvršila vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun u ispunjenju valjane obveze preuzete Aneksom, do čega je došlo na temelju informiranog pristanka tužiteljice kao potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužiteljica kao korisnik kredita slobodno pristala.

33. Stoga je tužiteljica kao korisnik kredita (potrošač) prihvatila konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Aneksa s prednikom tuženice kao kreditorom (trgovcem), te nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu i promjeni kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate.

34. Naime, predmetnom konverzijom je kredit vezan uz CHF retroaktivno preračunat kao da je od početka zahtjev na isplatu zateznih kamata na više plaćene iznose bio vezan uz EUR uz odgovarajuću prilagodbu kamatne stope i otplatnog plana, što znači da se tužiteljica kao korisnik kredita u CHF dovede u isti položaj s onim u kojem bi bila da je od početka imala kredit vezan uz EUR, zbog čega je konverzija ostvarila temeljni cilj restitucije.

35. Dodatnom isplatom navedenih iznosa dovelo bi do toga da tužiteljica kao korisnik kredita u CHF dobije povoljnije uvjete od onih koji su bili dostupni na tržištu u tom razdoblju, što znači da bi bila u povoljnijem položaju u odnosu na korisnike koji su uzimali kredite u kunama ili eurima, odnosno povlaštenijem položaju u odnosu na te korisnike.

36. Isto tako i u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.Rev - 457/2025-21 od 27. svibnja 2026. odgovoreno je na pitanje u odnosu na koje je tamo tužitelju dopušteno izjavljivanje revizije, tako da korisnik kredita koji je na temelju ZIDZPK/15 ugovaranjem Aneksa konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR, nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredbi iz temeljnog Ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF.

37. Iako je, također, tom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske označeno da korisnik kredita ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog Ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od pretplate utvrđene u konverziji, s obzirom na naprijed označenu izričito jasnu i nedvojbenu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Aneksu o tome da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima prema odredbama Ugovora o kreditu i Aneksa, po stavu ovog suda tužiteljica nema više pravo na povrat ni tog iznosa na dospjele zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

38. Imajući u vidu navedeno sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe, zbog čega je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu tog iznosa, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

39. Sukladno tome, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu glede odluke suda prvog stupnja o prigovoru tuženice radi prebijanja, s obzirom na to da je pobijana odluka preinačena i da je odbijen tužbeni zahtjev, pa je žalba u odnosu na ovo rješenje bespredmetna jer ne postoji potraživanje tužiteljice prema tuženici, a stoga niti prijebojni zahtjev tuženice prema tužiteljici, s obzirom na to da je prigovor radi prebijanja akcesoran tužbenom zahtjevu, a taj zahtjev je u ovom slučaju odbijen.

40. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je, unatoč činjenici da tužiteljica nije uspjela u cijelosti sa zahtjevom za isplatu predmetnih iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, i to iz razloga što tužiteljica nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh i nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse, pa nije mogla biti svjesna da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh, zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, jer cjelokupni tužbeni zahtjev nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da je tužiteljica djelomice izgubila parnicu.

41. Stoga je slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu i sukladno tome na temelju odredbe čl. 369. st. 5. ZPP ukinuti navedenu presudu bez vraćanja na ponovno suđenje.

42. Tuženici, iako je djelomično uspjela sa žalbom, nije dosuđen trošak sastava žalbe iz razloga koji su navedeni glede odluke o trošku.

U Zagrebu 28. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb