Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3220/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Danija Budimir, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3 A, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-2345/2019-35 od 19. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P- 2345/2019-35 od 19. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke te u dijelu pod točkom II izreke kojim je utvrđen ništetnim dio odredbe čl. 7., st. 1. koji glasi: „iznos glavnice kredita u visini od…CHF“, čl. 7., st. 2. koji glasi: „preostali iznos glavnice Kredita u visini od…CHF“, čl. 7., st. 9. (valutna klauzula) koji glasi:“…obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“, čl. 16., st. 1. koji glasi: „Korisnik kredita izjavljuje da mu je Banka predočila uvjete kredita i efektivnu kamatnu stopu, te da je s njom upoznat i prihvaća je.“, te čl. 16., st. 5. koji glasi:„…prihvaćaju sva prava i obveze koje iz njega proizlaze.“, Ugovora o kreditu za kupnju nekretnine broj: [broj kredita] sklopljenog dana 27. ožujka 2006. godine između NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Erste & Steiermarkische Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320.
II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-2345/2019-35 od 19. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke gdje je utvrđena ništetnom odredba Ugovora o kreditu za kupnju nekretnine broj: [broj kredita] sklopljenog dana 27. ožujka 2006. godine između NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Erste & Steiermarkische Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, koja u čl. 2. glasi: „…protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj…“, dijelu pod točkom III, IV i V izreke te sudi:
Odbija se tužiteljica NČ sa tužbenim zahtjevom kojim traži utvrditi ništetnom odredbu Ugovora o kreditu za kupnju nekretnine broj: [broj kredita] sklopljenog dana 27. ožujka 2006. godine između NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Erste & Steiermarkische Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, koja u čl. 2. glasi: „…protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj…“,
naložiti tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. isplatiti joj na temelju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 1.664,74 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućima od plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kako slijedi:
- 28,27 Eur od 1.2.2008.;
- 28,25 Eur od 1.3.2008.;
- 28,25 Eur od 1.4.2008;
- 28,25 Eur od 1.5.2008.;
- 28,24 Eur od 1.6.2008.;
- 28,24 Eur od 1.7.2008.;
- 28,23 Eur od 1 8.2008.;
- 28,23 Eur od 1.9.2008.;
- 28,22 Eur od 1.10.2008.;
- 28,22 Eur od 1.11.2008.:
- 28,21 Eur od 1.12.2008.;
- 28,20 Eur od 1.1.2009.;
- 28,20 Eur od 1.2.2009.;
- 28,19 Eur od 1.3.2009.:
- 28,19 Eur od 1.4.2009.;
- 45,94 Eur od 1.5.2009.;
- 45,93 Eur od 1.6.2009.;
- 45,93 Eur od 1.7.2009.;
- 45,92 Eur od 1.8.2009.;
- 45,91 Eur od 1.9.2009.;
- 45,90 Eur od 1.10.2009.;
- 45,89 Eur od 1.11.2009.;
- 45,88 Eur od 1.12.2009.;
- 45,87 Eur od 1.1.2010.;
- 45,86 Eur od 1.2.2010.;
- 45,85 Eur od 1.3.2010.;
- 45,83 Eur od 1.4.2010.;
- 45,82 Eur od 1.5.2010.;
- 45,82 Eur od 1.6.2010.;
- 45,81 Eur od 1.7.2010.;
- 45,79 Eur od 1.8.2010.;
- 45,78 Eur od 1.9.2010.;
- 45,77 Eur od 1.10.2010.;
- 33,27 Eur od 1.11.2010.;
- 33,25 Eur od 1.12.2010.;
- 33,24 Eur od 1.1.2011.;
- 33,24 Eur od 1.2.2011.;
- 33,23 Eur od 1.3.2011.;
- 33,21 Eur od 1.4.2011.;
- 33,20 Eur od 1.5.2011.;
- 18,29 Eur od 1.6.2011.;
- 18,29 Eur od 11.7.2011.;
- 18,28 Eur od 18.8.2011.;
- 18,27 Eur od 2.9.2011.;
- 18,27 Eur od 28.10.2011.;
- 3,44 Eur od 7.11.2011.;
- 3,44 Eur od 20.12.2011.;
- 3,43 Eur od 23.1.2012;
- 3,43 Eur od 24.2.2012.;
- 3,43 Eur od 26.3.2012.;
- 3,42 Eur od 25.4.2012.;
- 3,42 Eur od 17.5.2012.;
- 3,42 Eur od 11.6.2012.;
- 3,41 Eur od 3.7.2012.;
- 3,41 Eur od 10.8.2012.;
- 3,41 Eur od 11.9.2012.;
- 3,41 Eur od 10.10.2012.;
- 3,41 Eur od 6.11.2012.;
- 3,40 Eur od 11.12.2012.;
- 3,40 Eur od 10. 1.2013.;
- 3,39 Eur od 25.2.2013.;
- 3,39 Eur od 11.3.2013.;
- 3,39 Eur od 10.4.2013.;
- 3,39 Eur od 22.5.2013.;
- 3,38 Eur od 17.6.2013.;
- 3,38 Eur od 23.7.2013.;
- 3,38 Eur od 12.8.2013.;
- 3,38 Eur od 5.9.2013.;
- 3,37 Eur od 10.10.2013.;
- 3,36 Eur od 7.11.2013.;
- 3,36 Eur od 13.12.2013.;
- 3,36 Eur od 9.1.2014.,
isplatiti joj na temelju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli 5.990,16 eura sa kamatama tekućima od plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kako slijedi:
- 0,55 Eur od 1.6.2006.;
- 1,15 Eur od 1.9.2006.;
- 0,38 Eur od 1.10.2006.;
- 0,51 Eur od 1.11.2006.;
- 16,75 Eur od 1.11.2008.;
- 20,21 Eur od 1.1.2009.;
- 21,62 Eur od 1.2.2009.;
- 23,05 Eur od 1.3.2009.;
- 18,80 Eur od 1.4.2009.;
- 19,40 Eur od 1.5.2009.;
- 14,53 Eur od 1.6.2009.;
- 8,82 Eur od 1.7.2009.;
- 11,15 Eur od 1.8.2009.;
- 0,02 Eur od 3.8.2009.,
- 15,31 Eur od 1.9.2009.;
- 11,28 Eur od 1.10.2009.;
- 10,52 Eur od 1.11.2009.;
- 0,38 Eur od 3.11.2009.;
- 15,68 Eur od 1.12.2009.;
- 19,52 Eur od 1.1.2010.;
- 24,52 Eur od 1.2.2010.;
- 0,01 Eur od 4.2.2010.;
- 23,32 Eur od 1.3.2010.;
- 31,96 Eur od 1.4.2010.;
- 30,09 Eur od 1.5.2010.;
- 32,14 Eur od 1.6.2010.;
- 52,71 Eur od 1.7.2010.;
- 2,23 Eur od 5.7.2010.;
- 50,00 Eur od 1.8.2010.;
- 0,04 Eur od 2.8.2010.,
- 68,75 Eur od 1.9.2010.;
- 59,47 Eur od 1.10.2010.;
- 49,80 Eur od 1.11.2010.;
- 71,97 Eur od 1.12.2010.,
- 0,90 Eur od 3.12.2010.;
- 83,54 Eur od 1.1.2011.;
- 0,31 Eur od 3.1.2011.;
- 0,92 Eur od 4.1.2011.;
- 75,92 Eur od 1.2.2011.;
- 78,64 Eur od 1.3.2011.;
- 71,24 Eur od 1.4.2011.;
- 71,06 Eur od 1.5.2011.;
- 1,06 Eur od 4.5.2011.;
- 91,74 Eur od 1.6.2011.;
- 2,51 Eur od 1.7.2011.;
- 94,65 Eur od 11.7.2011.;
- 0,01 Eur od 1.8.2011.;
- 63,80 Eur od 2.8.2011.;
- 61,35 Eur od 18.8.2011.;
- 0,11 Eur od 1.9.2011.;
-123,66 Eur od 2.9.2011.;
- 94,93 Eur od 28.10.2011.;
- 93,16 Eur od 7.11.2011.;
- 0,03 Eur od 1.12.2011.;
- 32,55 Eur od 13.12.2011.;
- 60,15 Eur od 20.12.2011.;
- 0,02 Eur od 1.1.2012.;
- 23,92 Eur od 9.1.2012.;
- 32,51 Eur od 17.1.2012.;
- 42,63 Eur od 23.1.2012.;
- 0,02 Eur od 1.2.2012.;
- 68,06 Eur od 23.2.2012.;
- 34,25 Eur od 24.2.2012.;
- 99,71 Eur od 26.3.2012.;
- 48,05 Eur od 23.4.2012.,
- 53,07 Eur od 25.4.2012.;
- 49,02 Eur od 16.5.2012.;
- 53,00 Eur od 17.5.2012.;
- 0,02 Eur od 1.6.2012.;
-102,51 Eur od 11.6.2012.;
- 0,02 Eur od 1.7.2012.;
-100,07 Eur od 3.7.2012.;
- 99,71 Eur od 10.8.2012.;
- 0,01 Eur od 1.9.2012.;
- 93,41 Eur od 11.9.2012.;
- 95,40 Eur od 10.10.2012.;
- 99,32 Eur od 6.11.2012.,
- 99,00 Eur od 11.12.2012.;
- 100,73 Eur od 10.1.2013.;
- 76,36 Eur od 25.2.2013.;
- 18,96 Eur od 26.2.2013.;
- 92,36 Eur od 11.3.2013.;
- 98,82 Eur od 10.4.2013.;
- 88,79 Eur od 22.5.2013.;
- 88,08 Eur od 17.6.2013.;
- 88,36 Eur od 23.7.2013.;
- 89,97 Eur od 12.8.2013.,
- 0,25 Eur od 1.9.2013.;
- 92,72 Eur od 5.9.2013.;
- 96,42 Eur od 10.10.2013.;
- 95,82 Eur od 7.11.2013.;
- 0,03 Eur od 1.12.2013.;
-100,16 Eur od 13.12.2013.;
- 94,65 Eur od 9.1.2014.;
- 0,02 Eur od 1.2.2014.;
- 83,49 Eur od 5.2.2014.;
- 84,69 Eur od 11.3.2014.;
- 0,01 Eur od 1.4.2014.;
- 84,11 Eur od 11.4.2014.;
- 82,50 Eur od 6.5.2014.;
- 0,03 Eur od 1.6.2014.;
- 80,61 Eur od 6.6.2014.;
- 0,02 Eur od 1.7.2014.;
- 82,52 Eur od 4.7.2014.;
- 84,35 Eur od 1.8.2014.;
- 86,96 Eur od 1.9.2014.;
- 0,07 Eur od 1.10.2014.;
- 86,46 Eur od 4.10.2014.;
- 88,29 Eur od 4.11.2014.;
- 0,01 Eur od 1.12.2014.;
- 89,71 Eur od 10.12.2014.;
- 0,01 Eur od 1.1.2015.;
- 89,44 Eur od 7.1.2015.;
- 0,02 Eur od 1.2.2015.;
- 90,20 Eur od 17.2.2015.;
- 90,22 Eur od 4.3.2015.;
- 90,22 Eur od 7.4.2015.;
- 0,02 Eur od 1.5.2015.;
- 90,20 Eur od 21.5.2015.;
- 90,03 Eur od 26.6.2015.;
- 90,41 Eur od 22.7.2015.;
- 90,22 Eur od 11.8.2015.;
- 0,01 Eur od 1.9.2015.;
- 90,22 Eur od 16.9.2015.,
kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u svoti od 2.509,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presuda pa do isplate.
r i j e š i o j e
I Ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-2345/2019-35 od 19. prosinca 2025.
II Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke utvrđena ništetnom odredba iz članka 8. Ugovora o kreditu za kupnju nekretnine broj: [broj kredita] sklopljenog dana 27. ožujka 2006. godine između tužiteljice i tuženika u dijelu odredbe koji glasi: „Kamatna stopa je promjenjiva…Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke., pod točkom II izreke odredba koja u čl. 2. glasi: „…protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj…“, u čl. 7., st. 1. glasi: „iznos glavnice kredita u visini od…CHF“, u čl. 7., st. 2. glasi: „preostali iznos glavnice Kredita u visini od…CHF“, u čl. 7., st. 9. (valutna klauzula) glasi:“…obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“, u čl. 16., st. 1. glasi: „Korisnik kredita izjavljuje da mu je Banka predočila uvjete kredita i efektivnu kamatnu stopu, te da je s njom upoznat i prihvaća je.“, te u čl. 16., st. 5. glasi: „…prihvaćaju sva prava i obveze koje iz njega proizlaze.“ , pod točkom III izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na temelju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, u roku od 15 dana 1.664,74 Eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, pod točkom IV izreke isplatiti joj 5.990,16 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate te je pod točkom V izreke naloženo tuženiku platiti tužiteljici parnični trošak u svoti od 2.509,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa sve do isplate.
1.1. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen tuženikov prigovor radi prebijanja tražbine u svoti od 219,36 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na
€ 0,05 od 02.04.2006. pa do isplate
€ 0,13 od 02.05.2006. pa do isplate
€ 0,79 od 02.07.2006. pa do isplate
€ 1,21 od 02.08.2006. pa do isplate
€ 0,58 od 02.12.2006. pa do isplate
€ 3,69 od 02.01.2007. pa do isplate
€ 5,78 od 02.02.2007. pa do isplate
€ 4,81 od 02.03.2007. pa do isplate
€ 5,38 od 02.04.2007. pa do isplate
€ 10,67 od 02.05.2007. pa do isplate
€ 11,97 od 02.06.2007. pa do isplate
€ 13,69 od 02.07.2007. pa do isplate
€ 13,67 od 02.08.2007. pa do isplate
€ 11,32 od 02.09.2007. pa do isplate
€ 14,82 od 02.10.2007. pa do isplate
€ 14,91 od 02.11.2007. pa do isplate
€ 12,45 od 02.12.2007. pa do isplate
€ 12,72 od 02.01.2008. pa do isplate
€ 7,47 od 02.02.2008. pa do isplate
€ 0,61 od 04.02.2008. pa do isplate
€ 4,29 od 01.03.2008. pa do isplate
€ 0,02 od 03.03.2008. pa do isplate
€ 0,55 od 01.04.2008. pa do isplate
€ 0,03 od 02.04.2008. pa do isplate
€ 9,33 od 02.05.2008. pa do isplate
€ 11,29 od 02.06.2008. pa do isplate
€ 0,40 od 03.06.2008. pa do isplate
€ 9,10 od 02.07.2008. pa do isplate
€ 14,39 od 02.08.2008. pa do isplate
€ 13,20 od 02.09.2008. pa do isplate
€ 7,98 od 02.10.2008. pa do isplate
€ 2,06 od 02.12.2008. pa do isplate te je odbijen zahtjev da se izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.
2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu i rješenje preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje , uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitujući presudu i rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji im je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a glede rješenja u svezi odredbe čl. 381. st. 1. ZPP.
5. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati a također je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza i to svih koje su stranke predložile, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim dijela odredbi čl. 8., čl. 2., čl. 7. st. 1., 2. i 9. te čl. 16. st. 1. i 5. Ugovora o kreditu kojega su stranke nesporno, za kupnju nekretnine sklopile 27. ožujka 2006. (dalje: Ugovor o kreditu) zbog toga, što se radi o nepoštenim a time i ništetnim ugovornim odredbama kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju tih ugovornih odredbi.
7. Prvostupanjski sud ocjenjuje kako su označene odredbe Ugovora o kreditu gdje je ugovorena promjenjiva kamatna stopa tijekom otplate kredita i valutna klauzula nepoštene ugovorne odredbe što je utvrđeno i u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pa, sukladno nalazu i mišljenju vještaka sudi tužiteljici svote preplaćene zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF tijekom isplate kredita.
7.1. Zaključivanje Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu od 3. veljače 2016. (dalje: Aneks) kojim je izvršena konverzija Ugovora u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/2015 – dalje: ZIDZPK) ocjenjuje neodlučnim jer se niti odredbama ZIDZPK a niti Aneksom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa a zakonom se položaj korisnika kredita u CHF samo izjednačio s položajem u kojem bi bili potrošači koji su koristili kredit denominiran u valutu euro te utvrđeni iznos preplate ne upućuje na to da je tužitelju vraćena svota razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi, niti je došlo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka.
7.2. Naposlijetku odbija tuženikov prigovor radi prebijanja koji je istaknut prvi puta u podnesku od 4. rujna 2020. s obzirom da je tražbina zastarjela jer je protekao zastarni rok od 5 godina u odnosu na razdoblja dospijeća u istaknutoj tražbini tuženika.
8. Tuženik u izjavljenoj žalbi obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući kako je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP odnosno, da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom/i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu-a u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu nastavnih odredbi čl. 73. ZPP s time, da tuženik istovremeno i predlaže postupanje sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZPP.
9. Ovaj sud međutim navedene prijedloge nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje s obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (jer tuženik ne konkretizira niti osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka a čime, kako tvrdi, bi bila uvjetovana njihova pristranost pa stoga niti žalbeni prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl. 72. st. 2. ZPP ovaj sud ne smatra zahtjevom za izuzeće s tim više što je podnijet, kako sam tuženik navodi – uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost a niti odredbe ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.
10. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
11. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.
12. Tuženik je u parnici odustao od saslušanja svjedoka IČ i ZČ radi utvrđenja činjenice pojedinačnog pregovaranja o odredbama Ugovora o kreditu pa nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je na temelju iskaza tužiteljice utvrđeno kako joj je tuženik ponudio isključivo predmetni kredit, bez upozorenja na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja sukladno već pripremljenim ugovorom glede kojega nije imala utjecaja na njegov sadržaj pa je pravilno utvrđeno kako se o odredbama predmetnih ugovora nije pojedinačno pregovaralo.
13. Prema odredbi čl. 3. toč. 1. ZZP je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti a na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP dokazuje tužitelj a ako ga tuženik osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici da nije učinio.
14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.
15. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
16. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO ) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.
17. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C - 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.
18. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dio odredbi Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 4. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.
19. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.
20. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je nadalje utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.
21. Tužiteljica kao korisnik kredita nije izgubila pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Zbog toga nije isključena mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji bi predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 326. st. 2. ZOO, kako s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu tako i činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu, koje su predmet deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva, predstavljale njegove bitne sastojke.
22. U odnosu na nesporno zaključeni Aneks radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro, na način i u rokovima propisanim ZIDZPK, postoji pravni interes tužiteljice na podnošenje predmetne tužbe sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita i na koju odluku upućuje i prvostupanjski sud.
23. Slijedom svega iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I izreke i točkom II izreke glede označenih dijelova odredbi u čl. 7. st. 1. čl. 7. st. 2., čl. 7. st. 9. (valutna klauzula) i čl. 16. st. 1. i 5. Ugovora o kreditu.
24. Odredbom čl. 2. Aneksa su potpisnici suglasno utvrdili sklapanje Ugovora o kreditu te da će se sklapanjem Aneksa raditi o istom ugovornopravnom odnosu bez obzira na promjene kreditne partije i druge izmjene utvrđene Aneksom a odredbom čl. 3. je ugovoren izračun konverzije te je tužiteljica izrijekom potvrdila kako joj je dostavljen izračun konverzije uz nacrt Aneksa dok je odredbom čl. 4. tužiteljica izjavila i izrazila suglasnost svoje obveze dospjele glavnice kredita, dospjele ugovorne kamate, dospjele zatezne kamate i nedospjele glavnice kredita u svoti od 90.710,31 CHF kao i suglasnost sa novim otplatnim planom (čl. 9. Ugovora) koji je tužiteljici nesporno uručen i njime su određeni uvjeti kredita s dospijećem svakog obroka što su ugovorne strane Aneksa izrijekom prihvatile.
25. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.
26. Aneks koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja Aneksa pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.
27. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice odnosno njezinog prednika , uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignuta suglasnost o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, očito je da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima ((Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO/05) koji je važio u vrijeme sklapanja Aneksa.
28. Primjena ZIDZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
29. Tuženik je na temelju sklopljenog Aneksa, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Aneksom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.
30. Tako je valjano prestala obveza tuženika, izrijekom ugovorena odredbom čl. 1. Aneksa, sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli a koja je proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.
30.1. Dakle, tražbina tužiteljice na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključi la Aneks na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.
31. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Aneksa broj 2 sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u Ug o v o r u o kreditu jer ju, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinjene su vraćene u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Aneksom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim Aneksom , na čije je odredbe tužitelj ica izrijekom pristala pa joj ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.
32. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato, što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZIDZPK stavka 1. uključuje i te uplate.
33. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Aneksom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c st. 1. ZIDZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZIDZPK.
34. Tako je sklapanjem Aneksa sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
35. Kada su dakle, svote koje je tužiteljica platila više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorištena u novom otplatnom planu, prihvaćenom po tužitelj ici, za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog Ugovora o kreditu kao i utvrđena glavnica kredita, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZIDZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZIDZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti a time posljedično niti ništetnosti.
36. I naposlijetku, u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. je odgovoreno na pitanje u odnosu na koje je tamo tužitelju dopušteno izjavljivanje revizije tako, da korisnik kredita koji je na temelju ZIDZPK/15 ugovaranjem Aneksa konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u euro, nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredbi iz temeljnog Ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF.
37. Iako je također označeno da korisnik kredita ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog Ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od pretplate utvrđene u konverziji, s obzirom na naprijed označenu jasnu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Aneksu o tome da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima prema odredbama Ugovora o kreditu i Aneksa, u prvostupanjskoj presudi je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19.c ZIDZPK pa je na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III i IV izreke tako, da je zahtjev za isplatu odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda.
37.1. Primjenom ove odredbe je također preinačena prvostupanjska presuda pod točkom II izreke i odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu koji glasi: „…protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj…“ jer se ne radi o nepoštenoj a time i ništetnoj ugovornoj odredbi s obzirom da se radilo o tečaju CHF na dan sklapanja ugovora.
38. Tuženik je žalbu podnio i protiv prvostupanjskog rješenja kojim je njegov prigovor radi prebijanja odbijen kao neosnovan pa, s obzirom da je pobijana odluka preinačena tako, da je odbijen tužbeni zahtjev, žalba u odnosu na ovo rješenje je bespredmetna jer ne postoji potraživanje tužiteljice prema tuženiku, pa stoga ne može postojati niti prijebojni zahtjev tuženika prema tužitelj ici jer prigovor radi prebijanja nema svoju samostalnost budući da je akcesoran tužbenom zahtjevu u odnosu na kojeg je istaknut a u ovom je slučaju taj zahtjev odbijen.
39. Stoga je ukinuta prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II izreke bez vraćanja na ponovno suđenje (čl. 369. st. 5. ZPP).
40. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta je cijeneći činjenicu da je tužiteljica zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da su sada stranke djelomično uspjele u parnici.
41. Tužiteljica naime, nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogla biti svjesna da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP jer tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman pa je primjenom odredbe čl. 380. točka 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana u dijelu pobijane prvostupanjske presude pod točkom V izreke u odnosu na troškove parnice tako, da je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za ovu naknadu kao i da svaka stranka snosi svoj trošak parnice s time, da je odlučeno, sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima cijele parnice jednom odlukom.
U Zagrebu, 28. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Andrina Raspor Flis
