REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4919/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAGORJE GRADNJA d.o.o., OIB 24590198805, Zagreb, Zagrebačka 26, kojeg zastupa punomoćnik Ivan -Zvonimir Jelić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Jelić, Čavlina Zrinšćak i Sardelić d.o.o., Zagreb, Boškovićeva 8, protiv tuženika KONSTRUKTOR-INŽENJERING d.d. u stečaju, OIB 81356391287, Split, Svačićeva 4, kojeg zastupa Josip Hrga, stečajni upravitelj iz Splita, Bihaćka 15, radi isplate iznosa od 149.900,00 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-351/2020-67 od 23. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-351/2020-67 od 23. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-351/2020-67 od 23. rujna 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita, poslovni broj Ovrv-2173/2020 od 27. travnja 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 128.481,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama kao i u dijelu kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.612,87 eura te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke, ukinut je platni nalog u d ijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 21.418,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama te je utvrđeno da je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu. Odlukom iz točke III. izreke, odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 46.517,85 eura. Odlukom iz točke IV. izreke, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 795,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Pobijanim rješenjem odbijen je tužiteljev prijedlog za donošenje rješenja za određivanje prethodne mjere zabranom poslovnim bankama kod kojih tuženik ima otvorene račune, da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, kao i drugim bankama i svakoj drugoj pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati sa svakog njegovog računa ili iz oročenih novčanih sredstava tuženika, novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. II. Ovo rješenje o osiguranju dostavit će se Financijskoj agenciji na provedbu. III. Tužitelj provedbom prethodne mjere stječe založno pravo na predmetima osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika za koje je određena zabrana isplate ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja potraživanja tužitelja.

V. Ova prethodna mjera bit će na snazi do proteka roka od 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu po presudi u ovom postupku. VI. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu prethodne mjere, a koja je određena ovim rješenjem.“

3. Odlukom iz točke II. izreke rješenja nije dopuštena preinaka tužbe koju je tužitelj predložio u podnescima od 11. svibnja 2021., od 21. rujna 2021. te u podnesku od 25. listopada 2024. Odlukom iz točke III. izreke, odbačena je kao nepravovremena protutužba od 15. studenoga 2021.

4. Predmet postupka je zahtjev za isplatu iznosa na temelju dvije okončane situacije koje je tužitelj izdao tuženikovom predniku Konstruktor inženjering d.d., Split, za izvedene radove na autocesti A12 i A13. Tužitelj je tijekom postupka povukao tužbu za iznos od 21.418,95 eura koji se odnosio na okončanu situaciju broj 74 (radovi na cesti A12). Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza uvidom u isprave, saslušanjem svjedoka i stranaka te dokaza građevinskim vještačenjem utvrdio da je tužitelj neosnovano zahtijevao isplatu po okončanoj situaciji 82, slijedom čega je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim. Ujedno je i odbio kao neosnovan zahtjev za određivanjem prethodne mjere po čl. 501.a Zakona o parničnom postupku.

5. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga - zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je prvostupanjski sud svoju odluku pogrešno utemeljio samo na iskazu stečajnog upravitelja. Smatra da, osim što je temeljio zaključak na iskazu jednog svjedoka, prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio taj iskaz. Naime, stečajni upravitelj je u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu naveo da je s tužiteljem potpisao ugovor nakon što se konzultirao sa stručnom službom. Dakle, svi kasniji navodi da je ugovor potpisan u zabludi, neosnovani su. Smatra dalje da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir da je stečajni upravitelj kao dobar gospodar bio dužan prije potpisivanja ugovora proučiti prava i obveze koji iz njega proizlaze te prema tome tužitelj ni na koji način ne može snositi posljedice čak i da je stečajni upravitelj to propustio učiniti. Nadalje, tužitelj smatra da je građevinsko vještačenje na okolnost visine izvedenih radova provedeno suprotno načelu ekonomičnosti. Naime, iz isprava u spisu nedvojbeno proizlazi da su radovi u cijelosti izvedeni, da su stranke sklopile ugovor o podizvođenju br. 0401/18 kojim su suglasno izmijenile cijene radova. Predložio je da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu na način da ocijeni tužbeni zahtjev osnovanim, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Tuženik je u odgovoru na tužiteljevu žalbu naveo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno na pravilnoj činjeničnoj podlozi pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

7. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

8. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/2014, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

9. Prema odredbi čl. 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

10. Iz isprava u spisu proizlaze sljedeće činjenice:

- građevinski radovi na autocesti A12 i A13 izvodili su se od 2017. do 2019. godine

- investitor tog projekta je bilo društvo Hrvatske autoceste d.o.o., jedan od izvođača Konstruktor inženjering d.o.o., Split (tuženikov prednik) i tužitelj kao njegov podizvođač

- svi radovi su izvedeni temeljem osnovnog ugovora od 29. travnja 2009. te šest dopunskih ugovora iz 2010. godine a ugovoreni poslovi su obračunavani temeljem stvarno izvedenih radova po sistemu građevinske knjige uz stručni nadzor koji je povjeren Institutu IGH d.d.

- 16. studenoga 2017. otvoren je stečajni postupak nad tuženikovim prednikom

- 4. siječnja 2018. sklopljen je Ugovor o podizvođenju radova 0401/2018 između tužitelja i tuženika s uvećanim jediničnim cijenama (za 36,40% u odnosu na troškovnik iz glavnog ugovora iz 2010. godine)

- 31. svibnja 2018. privremena situacija je ovjerena od strane naručitelja i podizvođača (tužitelja) s jediničnim cijenama iz ugovora iz 2010. godine

- 9. rujna 2019. na sastanku koji je održan između investitora, izvođača, podizvođača i nadzornog inženjera je utvrđeno da glavni nadzorni inženjer nije prihvatio dodatne zahtjeve za priznavanje izvedenih radova u pogledu količina i jediničnih cijena

- na istom sastanku sastavljen je konačni obračun iz kojeg je vidljivo da su svi radovi izvršeni i tehnički pregledani

- 15. travnja 2019. predmetna dionica je službeno puštena u promet

- investitor je po okončanom obračunu izvedene radove platio izravno tužitelju kao podizvođaču

- tužitelj zahtijeva od tuženika razliku cijene između okončane situacije izdane na temelju cijena iz ugovora od 2010. i povećanih cijena iz ugovora od 2018.

11. Među strankama je, dakle sporno je li tužitelj dužan platiti razliku cijene ugovorenih radova iz 2010. i onih iz 2018. godine koja iznosi 128.481,46 eura.

12. Ono što je, prema ocjeni ovog suda, ključno jest činjenica da je okončana situacija izdana 2019. godine na temelju cijena ugovorenih 2010. godine, a ne prema cijenama koje je podizvođač povećao 2018. godine. Nadalje, na sastanku održanom 9. rujna 2019. s glavnim investitorom te ostalim izvođačima i podizvođačima dostavljen je konačni obračun, pri čemu je utvrđeno da su sve građevinske knjige pregledane i ovjerene od strane nadzornog inženjera. U zapisniku s navedenog sastanka navedeno je da se nijedan izvođač ni podizvođač nije očitovao na Zapisnik o okončanom obračunu, slijedom čega se smatra da su svi sudionici bili suglasni s njegovim sadržajem.

13. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je sa stečajnim upraviteljem postignut usmeni dogovor prema kojemu će se obračun radova prema glavnom investitoru vršiti primjenom cijena iz izvornog ugovora, dok će tuženik razliku do cijena ugovorenih aneksom podmiriti naknadno. Navedene tvrdnje stečajni upravitelj je izričito osporio, navodeći da između stranaka nikada nije postojao usmeni dogovor o naknadnom podmirenju razlike u cijeni.

14. Prema ocjeni ovog suda, okolnost da je tužitelj i nakon sklapanja aneksa kojim su ugovorene više cijene nastavio izdavati privremene situacije, kao i okončanu situaciju, primjenjujući cijene iz izvornog ugovora i troškovnika (iz 2010. godine), upućuje na zaključak da je i sam bio svjestan da je suglasnost volje stranaka bila upravo primjena cijene po starom ugovoru iz 2010.

15. Odredbom čl. 623. ZOO-a je propisano da za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja (1). On ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izveo bez takve suglasnosti (2). Točno je da su stranke 2018. godine sklopile novi ugovor kojim su ugovorene iste količine radova, ali po višim cijenama. Međutim, nakon sklapanja tog ugovora tužitelj je izdao okončanu situaciju primjenjujući cijene iz izvornog ugovora, čime je vlastitim postupanjem praktički stavio izvan primjene novi ugovor i njime ugovorene cijene. Stoga je tužiteljeva tvrdnja da je između stranaka postojao usmeni dogovor o plaćanju viših cijena neosnovana i protivna odredbi čl. 623. ZOO-a, koja izričito zahtijeva pisanu suglasnost naručitelja za svaku izmjenu ugovorenih radova, a posljedično i za pravo izvođača na povećanje ugovorene cijene.

16. Nadalje, prema odredbi čl. 116. Posebnih uzanci o građenju („Službeni list SFRJ“ broj 18/77; dalje: Uzance) čiju primjenu stranke nisu izrijekom isključile (čl. 2. Uzanci), konačnim obračunom obuhvaćaju se svi radovi izvedeni na temelju ugovora, uključujući i nepredviđene i naknadne radove što ih je izvođač bio dužan ili ovlašten izvesti, bez obzira na to jesu li radovi obuhvaćeni privremenim situacijama. Odredbom čl. 117. Uzanci propisano je da se konačnim obračunom raspravljaju odnosi između ugovarača i utvrđuje izvršenje njihovih međusobnih prava i obveza iz ugovora, dok je odredbom čl. 118. Uzanci propisano da se konačan obračun obavlja nakon primopredaje izvedenih radova. Rad na konačnom obračunu započinje odmah nakon primopredaje a završava se u roku od 60 dana od dana primopredaje.

17. Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje kako je prava volja stranaka iskazana u konačnom obračunu iz 2019., odnosno da tužitelj nije dokazao da je s tuženikom ugovorio povećanje cijene izvedenih radova. Stoga tuženik nije u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 128.481,46 eura, koji predstavlja razliku između iznosa obračunanog u okončanoj situaciji iz 2019. godine i iznosa iskazanog u naknadno sastavljenoj okončanoj situaciji iz 2020. godine. Naime, sukladno odredbi čl. 620. ZOO-a, naručitelj je po izvršenju građevinskih radova platio ugovorenu cijenu još 2019. godine, zbog čega naknadno izdavanje okončane situacije, kojom se potražuje razlika u cijeni, nije osnovano.

18. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP -a, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan zahtjev za donošenjem rješenja za određivanje prethodne mjere jer pretpostavke za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a ZPP-a u konkretnom slučaju ispunjene. Naime, navedena odredba predviđa da će sud prethodnu mjeru odrediti na prijedlog tužitelja u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. U konkretnom predmetu postupak je započeo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi protiv kojeg je tuženik podnio prigovor te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je u konkretnom predmetu ispunjena ova prva pretpostavka. Druga pretpostavka je da iz navoda prigovora protiv rješenja o ovrsi i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

20. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako postoji veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Naime, prvostupanjski sud je zajedno s odlukom o prijedlogu za privremenu mjeru donio i presudu kojom odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan te je pravilno ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim uspjeh u sporu.

21. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o nedopuštenju preinake tužbe koju je tužitelj predložio u podnescima od 11. svibnja 2021., 21. rujna 2021. te u podnesku od 25. listopada 2024. Prvostupanjski sud nije dopustio preinaku tužbe iz razloga jer se tuženik protivio navedenim preinakama i sud ih nije smatrao svrsishodnim za konačno rješenje odnosa među strankama. Tužitelj je u žalbi naveo da rješenje pobija u točkama I. (prethodna mjera) i II. (preinaka tužbe), pritom u žalbi ne navodeći iz kojih razloga i zbog čega ta dva rješenja smatra nezakonitima. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da su navedena rješenja pravilna i zakonita.

Zagreb, 28. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac