REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1058/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HOK-osiguranje d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 1.894,74 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2218/2024-30 od 26. siječnja 2026., 28. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2218/2024-30 od 26. siječnja 2026. u točkama I., II. i IV. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 266,59 eura.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.894,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura. Odlukom iz točke III. izreke, odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura. Odlukom iz točke IV. izreke, odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.999,54 eura.
2. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za štetu koja mu je nastala jer je kao osiguratelj isplatio svom osiguraniku na temelju police osiguranja automobilskog kaska iznos od 1.894,74 eura za popravak vozila. U tužbi se navodi da je šteta na vozilu nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 20. prosinca 2022. na način da je na stražnji lijevi bočni dio vozila tužiteljeve osiguranice naletjelo vozilo tuženikovog osiguranika. Tužitelj smatra da je za prometnu nezgodu odgovoran tuženikov osiguranik, slijedom čega u ovom postupku zahtijeva od tuženika isplatu uplaćenog iznosa temeljem odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).
3. Prvostupanjski sud je, na temelju provedenog dokaza prometnim vještačenjem, utvrdio da je osiguranica tužitelja prelaskom u drugu prometnu traku prepriječila put osiguraniku tuženika te na taj način skrivila nastanak predmetne prometne nesreće. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te je tuženiku dosudio naknadu troškova parničnog postupka.
4. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).
5. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka kada je odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka, odnosno sudionika prometne nezgode. Smatra i da je sud neosnovano odbio izvesti dokaz prometnim vještačenjem po novom vještaku budući da je vještak, koji je izradio nalaz i dao svoje mišljenje, paušalno utvrdio sudarnu brzinu vozila, odnosno da je ušao u sferu nagađanja te da njegov nalaz sud nije trebao prihvatiti. Predložio je da ovaj sud preinači pobijanu presudu te ocijeni tužbeni zahtjev osnovanim, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
6. Tuženik je u odgovoru na tužiteljevu žalbu naveo da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno na pravilnoj činjeničnoj podlozi pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te naložiti tužitelju da mu naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 266,59 eura.
7. Tužiteljeva žalba nije osnovana
8. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP -a u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
9. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za štetu koja mu je nastala jer je kao osiguratelj isplatio svom osiguraniku na temelju police kasko osiguranja iznos od 1.894,74 eura za popravak vozila.
10. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti jer se radi o sporu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl . 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).
11. Iako se tužitelj u žalbi poziva na žalbene razloge pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, i to uglavnom na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP -a, žalbeni navodi citirani u točki 5. ovoga obrazloženja u najvećem dijelu predstavljaju, u ovom sporu male vrijednosti, nedopuštene žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, i to prvenstveno u vezi s odredbama čl. 8. i čl. 492.a ZPP -a. Naime, žalitelj tim žalbenim navodima zapravo iznosi svoje ocjene važnosti i dokazne snage određenih izvedenih dokaza, te problematizira razloge zašto prvostupanjski sud nije izveo određene dokaze. Zato ovaj sud nije ispitao postojanje tih, nedopuštenih žalbenih razloga.
12. Ipak se dodaje i da ti žalbeni navodi ne ukazuju ni na to da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je taj sud logično i detaljno obrazložio kako je i zašto utvrdio odlučne činjenice, prvenstveno na temelju nalaza vještaka koji je utvrdio da je tužiteljeva osiguranica izvela skretanje na slobodno parkirno mjesto, pritom prepriječivši put tuženikovom osiguraniku koji se pravilno kretao lijevim prometnim trakom. Nadalje, prvostupanjski sud je, detaljno obrazložio iz kojeg razloga nije smatrao važnim saslušati sudionike prometne nezgode, budući da je već iz nalaza vještaka nedvojbeno utvrdio dinamiku nastanka prometne nezgode.
13. Prvostupanjski sud je i pravilno primijenio materijalno pravo - odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ugovor o osiguranju.
14. Zato je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.
15. Tuženiku ne pripada zahtijevana naknada troška odgovora na tužiteljevu žalbu, jer cijeneći sve okolnosti ovaj sud utvrđuje da nije riječ o radnji nužnoj za vođenje parnice čiji bi trošak trebala snositi suprotna stranka (čl. 155. i čl. 166. ZPP-a).
Zagreb, 28. srpnja 2026.
Sudac
Radovan Raduka
