1

Poslovni broj: 24 Gž-1212/2023-2

 

 

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-1212/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja D. S. iz O., OIB:... drugotužitelja M. S.1 iz O., OIB:... trećetužiteljice H. S. iz O., OIB:... i četvrtotužiteljice M. S.2 iz O., OIB:... svi zastupani po punomoćniku dr. sc. K. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB:..., radi naknade štete, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-251/2021-27 od 5. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-251/2021-27 od 5. svibnja 2023. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi prvotužitelju D. S. iznos od 1.128,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 5. svibnja 2023. do isplate.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-251/2021-27 od 5. svibnja 2023.:

- u točkama I., II., III. i IV. izreke na način da se odbijaju zahtjevi prvotužitelja D. S., drugotužitelja M. S.1, trećetužiteljice H. S. i četvrtotužiteljice M. S.2 za isplatom iznosa od po 14.559,51 EUR svakom

- u točci V. izreke na način da se odbijaju zahtjevi tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

 

III. Točka VI. izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-251/2021-27 od 5. svibnja 2023. ostaje neizmijenjena.

 

IV. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku troškove sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 1.150,00 EUR u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke naloženo tuženiku isplatiti prvotužitelju D. S. 15.687,65 EUR /118.198,60 kn/[1] sa zakonskim zateznim kamatama od 5. svibnja 2023. do isplate dok je točkom V. izreke prvotužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu (daljnjih) 66,36 EUR /500,00 kn/. Točkama II., III. i IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti drugotužitelju M. S.1, trećetužiteljici H. S. i četvrtotužiteljici M. S.2 iznos od po 14.559,51 EUR /110.000,00 kn/ svakome zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 5. svibnja 2023. do isplate. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka od 6.302,22 EUR /47.484,08 kn/ sa zakonskim zateznim kamatama od 5. svibnja 2023. dok su sa zahtjevom za naknadu daljnjih troškova od 3.850,00 EUR /29.012,57 kn/ tužitelji odbijeni.

 

2. Navedenu presudu u točkama I., II., III. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjevi tužitelja odbiju, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. na koju upućuje žalitelj jer su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Razlozi presude su jasni i razumljivi te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava danim u postupku.

 

8. Predmet spora je odštetni zahtjev svih tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog smrti pokojne R. S., supruge prvotužitelja i majke drugotužitelja, trećetužiteljice i četvrtotužiteljice kao i odštetni zahtjev prvotužitelja D. S. za naknadom imovinske štete zbog uobičajenih troškova pogreba njegove supruge.

 

9. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava i saslušanjem prvotužitelja D. S., sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je u štetnom događaju za koji odgovara tuženik 2. ožujka 2018. smrtno stradala R. S., supruga prvotužitelja i majka drugotužitelja, trećetužiteljice i četvrtotužiteljice

- da je tuženik prije podnošenja tužbe na njihov zahtjev isplatio svakom od tužitelja 220.000,00 kn na ime neimovinske štete zbog smrti pokojne supruge odnosno majke

- da visina uobičajenih troškova pogreba iznosi 1.128,14 EUR /8.500,00 kn/ i uključuje troškove lijesa, križa, posteljine u lijesu i svirača i

- da je te troškove snosio prvotužitelj D. S.

 

10. Na temelju tih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da stranke nisu zaključile izvansudsku nagodbu u smislu članka 150. stavka 1. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) jer da pojam prešutne nagodbe ne postoji kao institut obveznog prava pa da isplate iznosa od 220.000,00 kn svakom od tužitelja na ime neimovinske štete zbog smrti bliske osobe predstavljaju tek predujam te štete u smislu članka 12. stavka 3. tada važećeg Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP). Ocjenjujući da tužiteljima na temelju članka 1101. stavka 1. u skladu s člankom 1100. stavcima 1. i 2. ZOO-a pripada i daljnja naknada od 14.559,51 EUR svakom, usvaja tužbene zahtjeve svih tužitelja u tom iznosu. Troškove lijesa, križa, posteljine u lijesu i svirača na pogrebu ocjenjuje uobičajenim troškovima pogreba, a njihovu visinu koja odgovara onoj koju izdvajaju građani prosječnih imovinskih prilika u mjestu ukopa, slobodno procjenjuje u visini od 1.128,14 EUR /8.500,00 kn/ pa uz primjenu članka 1093. stavka 1. ZOO-a u odnosu na prvotužitelja prihvaća zahtjev za naknadu imovinske štete u tom iznosu.

 

11. Zaključak suda prvog stupnja o tome da isplate naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosima od po 220.000,00 kn koje su učinjene prije podnošenja tužbe predstavljaju predujam naknade te štete ne može se prihvatiti.

 

12. Iz isprava u spisu proizlazi, a i među strankama nije sporno, da su se tužitelji obratili tuženiku s odštetnim zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od po 220.000,00 kn svaki u travnju 2018. te da im je tuženik u cijelosti ispunio te zahtjeve u svibnju te godine. Imajući na umu da im pritom nije isplatio tek nesporni dio neimovinske štete kao predujam, nego cjelokupni zahtijevani iznos neimovinske štete koji je u cijelosti podudaran s tada važećim Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, nepravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 12. stavka 3. ZOOP-a kada je ocijenio da je riječ o isplatama koje predstavljaju predujam neimovinske štete u smislu tog propisa.

 

12.1. Nepravilno je sud prvog stupnja primijenio i materijalno pravo iz članka 150. stavka 1. ZOO-a kad je ocijenio da ispunjenjem tužiteljeva odštetnog zahtjeva među strankama nije sklopljena nagodba i otklonjena neizvjesnost o osnovanosti i visini neimovinske štete koju su tužitelji pretrpjeli zbog smrti bliske osobe, a za koju odgovara tuženik. Ponuda za sklapanje nagodbe o neimovinskoj šteti koju su tužitelji uputili tuženiku u travnju 2018. (članak 249. ZOO-a) je prihvaćena u cijelosti te je tuženik ponuđeni iznos u cijelosti isplatio u svibnju te godine. Time su stranke suglasno izrazile volju da se u odnosu na neimovinsku štetu za koju tužiteljima zbog smrti pokojne R. S. odgovora tuženik sklopi nagodba u smislu odredbi članka 150. ZOO-a, a za tu nagodbu pisani oblik ili potpis nisu pretpostavke valjanosti.

 

12.2. Pravno shvaćanje o izvansudskoj nagodbi kao neformalnom ugovoru za čije je sklapanje dovoljna suglasno izražena volja za sklapanje izraženo je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Revr-762/2009-2 od 9. prosinca 2009. te u ranijim odlukama Rev-1352/1986 od 16. listopada 1986. i Rev-1506/1988 od 8. veljače 1989. Na ta se pravna shvaćanja osnovano žalitelj poziva u žalbi.

 

12.3. S obzirom na to da ih nagodba o neimovinskoj šteti zbog smrti pokojne R. S. sklopljena 2018. obvezuje, tužitelji ne mogu iz odnosa koji je njome uređen, u ovoj parnici ostvarivati utužena prava na daljnju naknadu neimovinske štete koja ne proizlaze iz njezinog sadržaja. Osobito to nije moguće zbog promjene sudske prakse u visini pravične novčane naknade za tu štetu koja je promijenjena više od dvije godine nakon sklapanja nagodbe. Zbog toga je na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda u točkama I., II., III. i IV. izreke te su odbijeni zahtjevi tužitelja za naknadu neimovinske štete.

 

13. Odluka o naknadi imovinske štete prvotužitelju D. S. na ime troškova pogreba temelji se na pravilnoj primjeni članka 1093. ZOO-a. I prema pravnom shvaćanju ovog suda, troškovi lijesa, posteljine u lijesu, križa i svirača predstavljaju uobičajene troškove pogreba u mjestu ukopa pokojne R. S. koji su, samorazumljivo nastali, a njihova je visina utvrđena uz pravilnu primjenu članka 223. stavka 1. ZPP-a. Zbog toga na pravilnost te odluke ne utječe činjenica da sud prvog stupnja nije utvrđivao visinu tih troškova dokazima koje je predlagao tuženik pa nisu ostvareni ti žalbeni razlozi. Imajući na umu da ta odluka nije opterećena ni žalbenim razlozima na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a u dijelu kojem je tuženiku u točci I. pobijane odluke naloženo prvotužitelju D. S. naknaditi imovinsku štetu od 1.128,14 EUR žalba je odbijena i potvrđena je prvostupanjska odluka.

 

14. Imajući na umu da je u povodu podnesene žalbe tuženika preinačena prvostupanjska odluka u odnosu na drugotužitelja, trećetužiteljicu i četvrtotužiteljicu na način da su njihovi zahtjevi u cijelosti odbijeni, uz primjenu članka 154. stavka 1. ZPP-a ne pripada im naknada troškova parničnog postupka. Prvotužitelju, koji je djelomično uspio u sporu, kao stranci koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu, uz primjenu članka 154. stavka 2. ZPP-a ne pripada naknada (razmjernih) troškova parničnog postupka.

Zbog toga je uz primjenu članka 166. stavka 2. i članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u točci V. pobijane odluke, na način da su tužitelji odbijeni sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka.

 

15. Tuženiku koji je žalbom uspio u odnosu na drugotužitelja, trećetužiteljicu i četvrtotužiteljicu u cijelosti, a u odnosu na prvotužitelja u pretežitom dijelu, dosuđena je naknada troškova sudske pristojbe na žalbu u zatraženom iznosu od 1.150,00 EUR.

 

 

 

16. S obzirom da tužitelji nisu pobijali prvostupanjsku presudu u točci V. izreke kojom nisu uspjeli u sporu, taj dio prvostupanjske presude nije ispitivan u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

 

U Varaždinu 14. veljače 2024.