REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1945/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika ZG GAMA-2007 d.o.o., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 3, OIB: 14006132832, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Nikolić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1076/2024-10 od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1076/2024-10 od 20. ožujka 2025. u točki I. izreke u odnosu na iznos od 68.878,20 EUR sa zateznim kamatama, i to na iznose od:

- 4.659,07 EUR od 22. srpnja 2023. do isplate;

- 12.919,40 EUR od 13. listopada 2023. do isplate;

- 9.089,45 EUR od 6. srpnja 2023. do isplate;

- 9.087,25 EUR od 6. kolovoza 2023. do isplate;

- 9.087,25 EUR od 6. rujna 2023. do isplate;

- 9.087,25 EUR od 6. listopada 2023. do isplate;

- 9.087,25 EUR od 6. studenog 2023. do isplate;

- 5.861,28 EUR od 6. prosinca 2023. do isplate;

i u odnosu na ovršni trošak od 825,00 EUR sa zateznim kamatama, te u točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1076/2024-10 od 20. ožujka 2025. u točki I. izreke u preostalom dijelu i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-18238/2024 od 16. travnja 2024. kojeg je donio javni bilježnik Marija Glibota iz Zagreba, Strojarska cesta 20, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.225,97 EUR sa zateznim kamatama naznačenima u točki I. izreke pobijane presude, tekućima od 6. prosinca 2023. do isplate, te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u tom dijelu.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.021,11 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom presudio:

„I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-18238/2024 od 16. travnja 2024. koji je donio javni bilježnik Marija Glibota iz Zagreba, Strojarska cesta 20, održava se na snazi, u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 72.104,17 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koje zakonske kamate teku na svaki pojedini iznos od datuma dospijeća kako slijedi:

- na iznos od 4.659,07 EUR-a tekućim od 22. srpnja 2023. pa do isplate;

- na iznos od 12.919,40 EUR tekućim od 13. listopada 2023. pa do isplate;

- na iznos od 9.089,45 EUR-a tekućim od 6. srpnja 2023. pa do isplate;

- na iznos od 9.087,25 EUR-a tekućim od 6. kolovoza 2023 pa do isplate;

- na iznos od 9.087,25 EUR-a tekućim od 6. rujna 2023 pa do isplate;

- na iznos od 9.087,25 EUR-a tekućim od 6. listopada 2023 pa do isplate;

- na iznos od 9.087,25 EUR-a tekućim od 6. studenog 2023 pa do isplate;

- na iznos od 9.087,25 EUR-a tekućim od 6. prosinca 2023 pa do isplate; te ovršni trošak u iznosu od 825,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.715,00 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

2. U obrazloženju je, u bitnom, naveo kako je uvidom u dopis od 13. veljače 2018. (list 46. spisa) utvrdio da navedenim dopisom tužitelj obavještava tuženika o otkazu Ugovora o zakupu od 4. siječnja 2017. Uvidom u zaključak tužitelja od 7. ožujka 2018. (list 140. spisa) sud je utvrdio da je tuženik pozvan u roku od 30 dana predati tužitelju predmetni poslovni prostor slobodan od osoba i stvari. Uvidom u dopis od 23. travnja 2018. (list 139. spisa) sud je utvrdio da je tužitelj označio tuženika kao bespravnog korisnika predmetnog poslovnog prostora jer nije predao u posjed predmetni poslovni prostor tužitelju. Uvidom u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-38220/22 od 21. prosinca 2023. (list 146.-162. spisa) utvrdio je da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini s tužitelja uknjiženo u korist Republike Hrvatske. Između stranaka nije sporno da je predmetni ugovor o zakupu otkazan te da tuženik nije tužitelju predao predmetni poslovni prostor slobodan od osoba i stvari. Slijedom navedenog, budući da tuženik nije postupio po članku 18. Ugovora o zakupu te predao predmetni poslovni prostor tužitelju slobodan od osoba i stvari, dužan je platiti tužitelju naknadu za korištenje tog poslovnog prostora, budući da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja neosnovan jer je tužitelj (bio) zakupodavac predmetnog poslovnog prostora te je u utuženom razdoblju bio vlasnik predmetnog poslovnog prostora, sve do upisa prava vlasništva Republike Hrvatske u prosincu 2023. Zaključno se prvostupanjski sud poziva na pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).

3. Tuženik u žalbi navodi kako iz stanja spisa proizlazi da je u utuženom razdoblju od travnja 2023. do prosinca 2023. kao vlasnik predmetne nekretnine bila upisana Republika Hrvatska. Nejasno je kako je sud utvrdio aktivnu legitimaciju tužitelja te mu priznao pravo na isplatu iako nije vlasnik nekretnine. Nejasno je i nerazumljivo obrazloženje iz toč. 22. pobijane presude gdje se navodi: „Također ovaj sud prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja drži neosnovanim budući da je tužitelj zakupodavac predmetnog poslovnog prostora te je u utuženom razdoblju bio vlasnik predmetnog poslovnog prostora a sve do upisa prava vlasništva Republike Hrvatske u prosincu 2023.“ Tužitelj u utuženom razdoblju nije bio vlasnik predmetnog poslovnog prostora kako to sud netočno navodi u citiranom dijelu obrazloženja. Navedeno proizlazi iz povijesnog zemljišoknjižnog izvatka iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-46). Naime, Republika Hrvatska se upisala kao vlasnik nekretnine u postupku povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige i to godinu dana prije utuženog razdoblja. Slijedom navedenog, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva jer je tužitelj mogao potraživati isplatu od tuženika sve do dana kad se Republika Hrvatska upisala kao vlasnik nekretnine. Sud je neosnovano odbio provesti dokaze predložene po tuženiku odnosno saslušanje direktora društva čime je tuženiku onemogućeno sudjelovanje u postupku i čime je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka. Traži naknadu troška žalbenog postupak u iznosu od 2.021,11 EUR.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za korištenje poslovnog prostora u razdoblju od svibnja do prosinca 2023. u iznosu od 72.104,17 EUR sa zateznim kamatama i troškovima predmetne parnice.

8. Neosnovan je tuženikov žalbeni navod da je prvostupanjski sud „neosnovano odbio provesti dokaze predložene po tuženiku odnosno saslušanje direktora društva čime je tuženiku onemogućeno sudjelovanje u postupku i čime je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome i pogrešno primijenjeno materijalno pravo“. Naime, tuženik je na jedinom održanom ročištu naveo da „predlaže saslušanje direktora društva“ iz čega proizlazi da nije, sukladno odredbi čl. 241. ZPP-a, naznačio o čemu on treba svjedočiti, a niti se radilo o adekvatnom dokaznom prijedlogu, kada se uzme u obzir da tuženik u konačnici, pa tako i u žalbi, ističe i obrazlaže samo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

9. Neobrazložen je žalbeni navod kojim tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva jer u nastavku navodi da je tužitelj mogao potraživati isplatu od tuženika sve do dana kad se Republika Hrvatska upisala kao vlasnik nekretnine, a, prethodno tome, tvrdi da je da se „Republika Hrvatska upisala kao vlasnik nekretnine u postupku povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige i to godinu dana prije utuženog razdoblja“, što se oboje uopće ne odnosi na visinu tužbenog zahtjeva. Ipak, da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev (u dijelu naznačenom u točki I. izreke ove presude) i u odnosu na njegovu visinu, proizlazi iz Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 14/23, list 163. do 170. spisa) koji je donesen 31. ožujka 2023. i stupio na snagu prije ovdje utuženog razdoblja, i to posebice iz Tablice za izračun zakupnine koja čini prilog I. tog Zaključka. To iz razloga jer bi tužitelj, da tuženik nije bio bespravno u predmetnom poslovnom prostoru, mogao u utuženom razdoblju dati ga u zakup po zakupnini obračunatoj po tom Zaključku.

10. Netočan je citirani žalbeni navod da se Republika Hrvatska upisala kao vlasnik predmetne nekretnine godinu dana prije utuženog razdoblja jer iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-38220/22 od 21. prosinca 2023. (list 146. -162. spisa) proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je toga dana pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini „s tužitelja uknjiženo u korist Republike Hrvatske“. Dakle, do 20. prosinca 2023. kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora u zemljišnim knjigama bio je upisan tužitelj, a od 21. prosinca 2023. Republika Hrvatska.

11. Posljedično tome, neosnovani su i svi ostali tuženikovi žalbeni navodi kojima osporava aktivnu legitimaciju tužitelja do 20. prosinca 2023. na temelju te, netočne tvrdnje da je tijekom cjelokupnog utuženog razdoblja u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine bila upisana Republika Hrvatska.

12. „Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.“ (čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama, „Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22, 155/23, 127/24), što uostalom i tuženik posredno navodi u žalbi (iako netočno navodi da je i do 20. prosinca 2023. kao vlasnik bila upisana Republika Hrvatska), pa, posljedično tome, nije tijekom ovoga postupka niti predložio dokazati suprotno. Na to da je tužitelj (a ne Republika Hrvatska) bio vlasnik predmetnog poslovnog prostora do 20. prosinca 2023. posredno ukazuju i utvrđene činjenice da je prije utuženog razdoblja upravo tužitelj dao tuženiku u zakup taj prostor i da ga je, nakon otkaza tog ugovora, pozvao da mu preda u posjed predmetni poslovni prostor slobodan od osoba i stvari.

13. „Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.“ (čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

14. Tuženik u žalbi niti ne osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda citirana u točki 2. ovoga obrazloženja, u bitnom, da ga je tužitelj prije utuženog razdoblja, tijekom 2018. godine, obavijestio o otkazu Ugovora o zakupu od 4. siječnja 2017. i pozvao da mu preda predmetni poslovni prostor u posjed.

15. Zato je tužbeni zahtjev, pravilnom primjenom citirane odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a, ocijenjen osnovanim za razdoblje od 1. svibnja 2023. do 20. prosinca 2023., odnosno za utuženi iznos od 68.878,20 EUR sa zateznim kamatama.

16. No, pored pravilnog činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda da se Republika Hrvatska 21. prosinca 2023. upisala kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, trebalo je, pravilnom primjenom materijalnog prava, odbiti tužbeni zahtjev za razdoblje od 21. do 31. prosinca 2023. odnosno za iznos od 3.225,97 EUR (9.087,25 EUR × 11/31) sa zateznim kamatama, zbog nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

17. Tuženik u žalbi ne osporava obrazloženo odluku o trošku ni u kojem dijelu, pa stoga, s obzirom na sadržaj dijela odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojemu ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti (niti) na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nije ispitivao odluku o trošku u dijelu u kojemu ne ovisi o odluci o glavnoj stvari.

18. Što se pak tiče tog dijela odluke o trošku odnosno činjenice da je pobijana presuda djelomično preinačena, ovaj sud je primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP -a jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (4,47%), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Posljedično tome, odbijen je i tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

19. Stoga je, na temelju čl. 368. i čl. 373. t. 3. te čl. 166. st. 1. ZPP -a, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 28. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac