REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2911/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja TOFRADO d.o.o. u stečaju, OIB 92907511183, Pleternica, Ante Starčevića 16, kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv ovršenika H.G. NEKRETNINE d.o.o. u stečaju, OIB 72513857988, Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, kojeg zastupa punomoćnica Dijana Brezak, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dijana Brezak i Zrinka Grabas u Zagrebu, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 82.739,24 EUR, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-17/2024 od 29. travnja 2026., 28. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-17/2024 od 29. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Zagrebu odbacio je ovršenikovu žalbu nakon proteka roka od 15. travnja 2025.
2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio ovršenik u bitnom navodeći da je prvostupanjski sud 29. travnja 2026. donio rješenje kojim se upućuje ovršenika da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe na nekretninama ovršenika nedopuštenom, a upravo povodom žalbe ovršenika od 15. travnja 2025. koja je odbačena pobijanim rješenjem. Stoga je nejasno iz kojeg razloga je prvostupanjski sud donio pobijanu odluku. Prvostupanjski sud je postupio suprotno odredbi čl. 50. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ). Predložio je ukinuti pobijanu odluku.
3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na ovršenikovu žalbu, usprotivio se ovršenikovim žalbenim navodima, predložio je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku.
4. Žalba ovršenika je osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je temeljem odredbe čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 19. st. 1. OZ-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Iz podataka u spisu proizlazi da je ovrhovoditelj kod Općinskog suda u Šibeniku podnio prijedlog za ovrhu promjenom predmeta ovrhe na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Maria Včelika iz Požege poslovni broj Ovrv-90/09 od 21. studenog 2009. U skladu s prijedlogom ovrhovoditelja sud je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1350/2013 od 15. studenog 2013. i odredio ovrhu na nekretninama ovršenika. S obzirom na to da je nad ovršenikom otvoren stečajni postupak, cjelokupni spis je dostavljen Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Ovršenik je 15. travnja 2025. podnio žalbu nakon proteka roka u povodu koje je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje.
7. Iz ovršenikove žalbe nakon proteka roka proizlazi da je izjavljena protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnog bilježnika Maria Včelika iz Požege, poslovni broj Ovrv-90/09 od 21. studenog 2009. U žalbi je u bitnom istaknuo da je podnosi iz razloga navedenog u odredbi čl. 46. st. 1. t. 9. OZ -a. Naime, rješenje o ovrsi je izdano na temelju vjerodostojne isprave, šest računa. Račun broj 1 izdan je za kupoprodajnu cijenu koju je ovršenik trebao platiti ovrhovoditelju na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23. siječnja 2008. sklopljenog između ovrhovoditelja kao prodavatelja i ovršenika kao kupca, te Dodatka tom ugovoru od 11. travnja 2008. Predmet ugovora o kupoprodaji bila je nekretnina upisana u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: 1. suvlasnički dio 127/259 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1). Od ugovorenog iznosa na koji je bio ispostavljen račun br. 1. od 31. prosinca 2007. koji je tada u protuvrijednosti kuna iznosio 1.788.240,67 kn, ovršenik je platio iznos od 1.200.619,10 kn, te je preostao iznos od utuženih 587.621,57 kn. Međutim, predmetni Ugovor o kupoprodaji i Dodatak ugovora o kupoprodaji su raskinuti 15. rujna 2023., o čemu je dostavljen dokaz uz podnesak od 20. rujna 2023. Ovršenik je u stečajnom postupku koji se vodi protiv ovrhovoditelja pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalnom službom u Slavonskom Brodu, pod brojem St-248/2012, prijavio navedeno potraživanje, kao dospjelu obvezu stečajne mase. Nadalje, predmetna nekretnina ostala je u vlasništvu ovrhovoditelja te je u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalnom službom u Slavonskom Brodu, pod poslovnim brojem St-248/2012, prodana putem elektroničke javne dražbe, i 1. srpnja 2024. dosuđena kupcu ZZ iz [adresa]. Predmetno rješenje dostavljeno je u spis dana 17. srpnja 2024. Dakle, tražbina temeljem koje je određena ovrha je prestala raskidom ugovora o kupoprodaji, te ovrhovoditelj više nije ovlašten potraživati kupoprodajnu cijenu, a naročito temeljem činjenice da je nekretnina prodana u stečajnom postupku drugom kupcu. Preostala potraživanja ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 35.777,27 kn što iznosi 4.748,46 eur, a koja se odnose na preostale račune, priznati su ovrhovoditelju u stečajnom postupku koji se protiv ovršenika vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj St-6287/2016 i ona se ne odnose na navedeni Ugovor o kupoprodaji i navedenu nekretninu.
8. Prema odredbi čl. 53. st. 3. OZ-a, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može se u dijelu kojim je njime određena ovrha pobijati žalbom nakon proteka roka (čl. 49.) iz razloga navedenih u čl. 46. t. 7., 9., 10. i 11. ovoga Zakona, samo ako je činjenica na kojoj se temelji taj prigovor nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi.
9. Prema odredbi čl. 49. st. 1. OZ-a ovršenik može zbog razloga iz čl. 46. st. 1. t. 7. i 9. do 11. ovog Zakona, podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja. Nadalje, prema st. 3. tog članka ovršenik je dužan u žalbi iz st. 1. ovog članka istaknuti sve razloge iz st. 1. ovog članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja. Sud će odbaciti naknadno podnesenu žalbu nakon proteka roka koja se temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi.
10. Dakle, ovršenik žalbom nakon proteka roka može pobijati rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave samo sukladno odredbi čl. 53. st. 3. OZ-a i to ako su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke: a) žalba mora biti izjavljena zbog razloga iz čl. 46. t. 7., 9., 10. i 11. OZ-a, i b) ako je činjenica na kojoj žalitelj temelji svoj prigovor nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi.
11. Ovršenik je u žalbi od 15. travnja 2025. istaknuo da je prestala njegova obveza na plaćanje ostatka kupoprodajne cijene jer je raskinut kupoprodajni ugovor, te da je nekretnina koja je bila predmet kupoprodajnog postupka prodana u stečajnom postupku nad ovrhovoditeljem. S obzirom na takve istaknute navode kao jasno proizlazi da se sadržajno radi o žalbenom razlogu iz odredbe čl. 46. st. 1. t. 9. OZ-a. S obzirom na vrijeme kada su nastupile okolnosti koje ovršenik ističe, vidljivo je da su one nastale nakon donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pa ih ovršenik nije mogao istaknuti u redovnom pravnom lijeku. Prvostupanjski sud je u skladu s odredbom čl. 50. st. 1. OZ-a pozvao ovrhovoditelja da se očituje na ovršenikovu žalbu nakon proteka roka. Ovrhovoditelj je dostavio prvostupanjskom sudu očitovanje protiveći se ovršenikovim navodima.
12. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o žalbi nakon proteka roka, nakon čega je unatoč tom zaključku, predmetnu žalbu odbacio.
13. Takvo postupanje prvostupanjskog suda je nepravilno i protivno odredbi čl. 50. st. 3. OZ-a u vezi s odredbom čl. 51. st. 1. OZ-a. Naime, u situaciji kada se radi o žalbi nakon proteka roka i kad se ovrhovoditelj usprotivio navodima iz takve žalbe, odnosno kada postoje sporne činjenice, ovršenika je potrebno uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pri čemu se ne donosi rješenje o odbacivanju te žalbe.
14. Iz tog razloga, ovršenikovu žalbu je bilo potrebno uvažiti i pobijano rješenje ukinuti na temelju odredbe čl. 380. st. t. 3. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a.
Zagreb, 28. srpnja 2026.
Sutkinja
Kamelija Parać