REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1479/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Nevenke Baran, sutkinje izvjestiteljice i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KIJAC NEKRETNINE d.d. , Omišalj, Poje 1, OIB: 36063948499, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika OPĆINA OMIŠALJ, Omišalj, Prikešte 11, OIB: 72908368249, kojeg zastupa punomoćnik, odvjetnik Igor Bezjak i drugi odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Matković & Bezjak iz Rijeke, radi ispravka upisa u zemljišne knjige, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-348/2022-26 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-348/2022-26 od 23. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe u iznosu od 20.244,87 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe u iznosu od 18.744,86 EUR uvećano za trošak sudske pristojbe po odluci suda.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 14.995,89 EUR uvećanog za trošak sudske pristojbe po odluci suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je prvostupanjski sud u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se ispravi zemljišnoknjižni upis u zemljišnoj knjizi na temelju kojeg se OPĆINA OMIŠALJ, OIB: 72908368249, Prikešte 11, 51513 Omišalj , uknjižila kao vlasnik na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - Njivice na način da se nalaže Općinskom sudu u Crikvenici, Stalnoj službi u Krku, zemljišnoknjižnom odjelu u Krku brisanje navedene uknjižbe prava vlasništva na temelju koje se OPĆINA OMIŠALJ, OIB: 72908368249, Prikešte 11, 51513 Omišalj, uknjižila kao vlasnik na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Njivice, te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnoj knjizi koje je bilo prije provedbe gore navedene uknjižbe, tj. nalaže se Općinskom sudu u Crikvenici, Stalnoj službi u Krku, Zemljišnoknjižnom odjelu u Krku da izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Njivice na način da se kao vlasnik tog dijela predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi uknjiži KIJAC NEKRETNINE d.d. Omišalj, Poje 1, OIB: 36063948499, sve u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev istaknut u eventualnoj kumulaciji kojim tužitelj traži da se utvrdi nevaljalim zemljišnoknjižni upis u zemljišnoj knjizi na temelju kojeg se OPĆINA OMIŠALJ, OIB: 72908368249, Prikešte 11, 51513 Omišalj, uknjižila kao vlasnik na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Njivice te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te se nalaže brisanje nevaljane uknjižbe prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Njivice te se nalaže Općinskom sudu u Crikvenici, Stalnoj službi u Krku, Zemljišnoknjižnom odjelu u Krku da izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Njivice na ime i u korist vlasnika KIJAC NEKRETNINE d.d. Omišalj, Poje 1, OIB: 36063948499, sve u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev istaknut u eventualnoj kumulaciji kojim tužitelj traži da sud naloži tuženiku OPĆINA OMIŠALJ, OIB: 72908368249, Prikešte 11, 51513 Omišalj , da tužitelju KIJAC NEKRETNINE d.d. Omišalj, Poje 1, OIB: 36063948499, u roku od 8 dana isplati iznos od 7.057.000,00 kn / 936.624,85 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena. Pod točkom IV. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 45.485,17 EUR / 342.708,01 kn u roku od 15 dana, dok je pod točkom V. izreke odbijen tuženikov zahtjev za nadoknadom parničnih troškova u iznosu od 89.477,81 EUR / 674.170,56 kn.

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer tužitelj nije dokazao da je predmetna čestica bila obuhvaćena pretvorbom društvenog vlasništva izvršenog po Zakonu o osnivanju javnog poduzeća INA – Industrija nafte („Narodne novine“ broj 142/90.) zbog čega ona nije na zakonom propisan način prešla u vlasništvo prednika tužitelja. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno od strane prvostupanjskoga suda da parkiralište iznad plaže kao i makadamski dio puta odgovara pojmu komunalne infrastrukture u smislu javne površine koja se koristi za parkiranje i predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, ovdje tuženika, a sve na temelju čl. 59., čl. 60. i čl. 61. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18., 110/18. i 312/20.; dalje u tekstu: ZKG). Brisovna tužba, istaknuta u prvom zahtjevu u eventualnoj kumulaciji, temelji se na istim činjenicama kao i tužba za ispravak. Zbog utvrđenja da predmetna čestica nije bila obuhvaćena pretvorbom društvenih sredstava po posebnom zakonu, tužitelj nije dokazao da bi mu bilo povrijeđeno pravo budući da upis pretvorbe društvenog vlasništva nije bio valjan. Prijenosi na koje se tužitelj poziva ne uživaju pravnu zaštitu iz razloga što se radi o statusno povezanim društvima i upisima iz razdoblja odgode povjerenja u potpunosti i istinitost zemljišnih knjiga pa nema temelja za zaključak o postupanju u dobroj vjeri. Stoga dostavom ugovora o unosu nekretnine od 19. studenog 2002. tužitelj ne može dokazati pravovaljane prijenose i pretvorbu društvenog vlasništva. Iako je zbog upisa samo formalne naravi tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje takve tužbe, zahtjev za utvrđenje pravne nevaljanosti upisa tuženika kao nositelja prava sud je ocijenio neosnovanim. Zahtjev za isplatu tržišne vrijednosti nekretnine, istaknut u eventualnoj kumulaciji, prvostupanjski je sud odbio uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da je izvršena pravovaljana pretvorba društvenog vlasništva u odnosu na spornu nekretninu zbog čega se ne može smatrati nositeljem vlasničkopravnih ovlaštenja jer nije legitimiran potraživati tržišnu vrijednost za nekretninu. Osim toga, zaključio je sve da i postoji legitimacija tužitelja da bi navedeno potraživanje bilo u zastari. Odluka o troškovima postupka je donesena primjenom čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog bitnih povreda odredaba parničnoga postupka, pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome tužitelj navodi da je presuda nerazumljiva te nema razloga o odlučnim činjenicama te su razlozi nejasni i proturječni dok o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima i samog sadržaja iz isprava i zapisnika. Sud je u cijelosti propustio ispitivati zakonitost provođenja prethodnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka vođen pod poslovnim brojem Z-15337/2020, Z-15294/2020 i Z-15257/2020 pred Općinskim sudom u Crikvenici. Sud nije izvršio uvid u spise poslovni broj Z-15337/2020 te Z-15257/2020 i na taj način barem pokušao ocijeniti (ne)zakonitost izvlaštenja tužitelja kroz postupak reambulacije i kasniji ispravni postupak. Zemljišnoknjižni, a potom i prvostupanjski sud je bio pristran u rješavanju spornog pravnog pitanja koji se tiču temeljnih ljudskih prava tužitelja u ovom postupku te potom u skladu sa izloženim pravima stranke poduzme nužne radnje koje se tiču upravljanja postupkom i otkloni povredu prava iz čl. 6. Europske konvencije o ljudskim pravima. Obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud zauzeo neprijateljski stav prema njemu. Nadalje, u žalbi opširno iznosi navode zbog kojih smatra da je tužitelj postao vlasnik sporne nekretnine te zbog kojih su zaključci suda navedeni u obrazloženju pogrešni. Tužitelj je dokazao valjanu osnovu stjecanja svog vlasništva brojnim dokazima i potkrijepljenim navodima. Upućuje na arbitrarnost pobijane presude. Prvostupanjski je sud tijekom postupka sustavno diskriminirao tužitelja čime je povrijedio njegovo pravo na pošteno suđenje propisano u čl. 6. Europske konvencije o ljudskim pravima te ističe da postoje objektivne okolnosti koje dovode u pitanje nepristranost prvostupanjskoga suda. Nadalje, ističe da prvostupanjski sud pogrešno ograničava na utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te da prilikom i samoga utvrđivanja vlasništva ne cijeni i ignorira dokaze koji idu u prilog tužitelja. Ističe da su zaključci prvostupanjskog suda protivni odredbi ZV-a koji propisuje institut povjerenja u zemljišne knjige koje u ovome slučaju štiti tužitelja. Posebno, tužitelj ističe da je dokazao derivativni niz stjecanja prava vlasništva nad predmetnom nekretninom od svojeg prednika koji je izgradio naselje gdje se nekretnina nalazi do tužitelja. Konačno, tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja, da mu svakako pripada pravo na naknadu za izvlaštenje te prigovara dosuđenim troškovima postupka jer smatra da s obzirom na to da je prema njegovom mišljenju ovaj spor izazvala država on nije dužan podmiriti parnične troškove jer bi time bilo ograničeno njegovo pravo na pristup sudu propisano u čl. 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, a sve sukladno praksi Europskoga suda za ljudska prava. Poziva se praksi Europskog suda za ljudska prava (presudu K i P protiv Republike Hrvatske - Zahtjev br. 72152/13 od 6. rujna 2016.). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu tužitelja kao osnovanu i preinači pobijanu odluku na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe u iznosu od 20.244,87 EUR.

3.1. Tuženik podnosi žalbu protiv točke V. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ovom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda. Traži naknadnu troškova žalbenog postupka u iznosu od 18.744,86 EUR uvećano za trošak sudske pristojbe po odluci suda. U žalbi navodi da je sud pogrešno priznao naknadu za podneske po Tbr. 8. t. 3. Tarife, a ispravno je trebao priznati po Tbr. 8. t. 1. Tarife te da sud takvu svoju odluku nije obrazložio pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu tužitelja podnio je tuženik. U odgovoru na žalbu osporava žalbene navode te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i dosuditi tuženiku trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 14.995,89 EUR uvećane za trošak sudske pristojbe po odluci suda.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Ispitavši presudu, na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Pobijana presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama i ti razlozi su jasni i neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koju stranke upiru u žalbama.

8. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja da se ispravi upis u zemljišne knjige učinjen u ispravnom postupku kojim se je tuženik uknjižio kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - Njivice i uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje, podredno u eventualnoj kumulaciji, da utvrdi da je navedeni upis nevaljan ili da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 936.624,85 EUR na ime naknade za izvlašteno zemljište.

9. Neosnovani su žalbeni navodi koji dovode u pitanje nepristranost prvostupanjskog suca. Pogrešni su žalbeni navodi da predstavljaju objektivne razloge pristranosti suca činjenica da je sud odbio izvesti sve predložene dokaze te je zauzeo neprijateljski stav prema njemu. Dodatno, prvostupanjski sud nije dužan provesti sve dokazne prijedloge stranaka, a naročito ako se je u postojanje pravno relevantnih činjenica mogao nesporno uvjeriti izvođenjem ostalih dokaza. Uz navedeno u obrazloženju presude prvostupanjski sud je jasno naveo razloge zbog kojih nije izveo pojedini predloženi dokaz.

10. Žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio pravo vlasništva predmetne nekretnine ili da vlasništvo predmetne nekretnine nije odlučno pravno pitanje za pravilno rješavanje ove pravne stvari su u cijelosti neosnovani.

11. Neosporno proizlazi iz spisa da su tužitelj i njegovi prednici (jer je tužitelj dokazao niz derivativnoga stjecanja), bili upisani u zemljišne knjige kao vlasnici predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Njivice. Ovdje je potrebno istaknuti da je u čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., 128/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZZK) propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, to jest propisana je oboriva presumpcija da je u zemljišnim knjigama upisano stvarno stanje vlasništva i ostalih pravnih stanja zemljišta. Tijekom ovoga postupka je nepobitno utvrđeno da takvo stanje upisano u zemljišnim knjigama nije odgovaralo stvarnome pravnom stanju zemljišta te je i stoga u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku izvršen upis predmetne nekretnine kao vlasništvo tuženika, a sve na temelju provedenog postupka obnove zemljišne knjige.

12. Pravilno je na temelju izvedenih dokaznih sredstava (iskaza svjedoka KT, tuženikovog zaposlenika na mjestu voditelja komunalnog odsjeka, PT, ČT, IT i ĐT, te dodatno potkrijepljeno materijalnim dokaznim sredstvima kao ortofoto snimkama predmetne nekretnine) vezano uz spornu nekretninu, prvostupanjski sud utvrdio da se u naravi radi o asfaltiranoj cesti te jednim dijelu puta koji je u makadamu i vodi u šumu i o prostoru za parkiranje (odnosno da se dio čestice odnosi na komunalnu infrastrukturu, a dio na nerazvrstanu cestu).

13. S obzirom na sve navedeno pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se radi o komunalnoj infrastrukturi sve na temelju čl. 59. st. 1. i čl. 60. st. 2. ZKG -a. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud na temelju čl. 61. st. 1. ZKG-a zaključuje da se radi o javnom dobru u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalne djelatnosti, a u čl. 61. st. 2. ZKG-a propisano je da komunalna infrastruktura može biti u pravnom prometu isključivo između jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba koje obavljaju komunalne djelatnosti te da druge osobe na toj infrastrukturi ne mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave.

14. Ovaj sud smatra odredbu čl. 61. st. 2. ZKG-a ključnom za razrješenje ove pravne stvari i glavnim pravnim razlogom zašto su žalbeni razlozi i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani. Tuženik kao javno pravni subjekt je dakle stekao predmetnu nekretninu ex lege te upis u zemljišne knjige ima samo deklaratoran učinak. Predmetna nekretnina predstavlja dobro takvoga značenja da uživa i ustavnu zaštitu i stjecanje vlasništva privatnopravnih subjekata, ovdje tužitelja, nad njom nije moguće jer je riječ o dobru koje služi svima, a komunalna infrastruktura stječe pravni status javnog dobra u općoj uporabi njezinom izgradnjom.

15. Stoga su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio vlasništvu predmetne nekretnine i da nije uzeo u obzir da je tužitelj dokazao pravni slijed stjecanja svojega vlasništva derivativnim putem jer tužitelj ni njegovi prednici nisu ni mogli biti vlasnici predmetne nekretnine. Navedeno, također povlači i neosnovanost pozivanja žalitelja na institut zaštite povjerenja u zemljišne knjige koje logično samo može štititi subjekte koji su ovlašteni i sposobni stjecati pravo vlasništva.

16. Tužiteljev prvi supsidijarni tužbeni zahtjev temelji se na brisovnoj tužbi u skladu s odredbom čl. 150. ZZK-a. Tužitelj je ovlašten podnijeti brisovnu tužbu polazeći od činjenice da je u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik nekretnine. Brisovni zahtjev temelji se na istoj činjeničnoj osnovi kao i glavni tužbeni zahtjev za ispravak upisa u zemljišne knjige pa je prvostupanjski sud i ovaj zahtjev odbio kao neosnovan uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao postojanje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva, a ovaj sud zaključuje da je odluka i u tom dijelu zakonita i pravilna.

17. I na kraju, sud je iz istih razloga donio zakonitu i pravilnu odluku kojom je odbio kao neosnovan i zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao isplatu tržišne vrijednosti nekretnine u iznosu od 7.057.000,00 kn / 936.624,85 EUR s pripadajućim kamatama od presuđenja pa do isplate tako da su neosnovani i žalbeni navod tužitelja da mu svakako pripada pravo na naknadu za izvlaštenu nekretninu u vrijednosti sporne nekretnine i to na temelju čl. 11. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj: 74/14., 69/17. i 98/19.) i čl. 33. ZV -a, bez obzira na suvišnost dijela obrazloženja koji se odnosi na početak tijeka zastare.

18. U odnosu na žalbene tvrdnje tužitelja kako mu je zbog povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 85/10. - službeni pročišćeni tekst; dalje u tekstu: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97.; dalje u tekstu: EKLJP), povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom i pravično suđenje, ovaj sud je ocijenio da žalitelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

19. Tužitelj u žalbi navodi da je u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda prvostupanjski sud počinio određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da je pogrešno primijenili materijalno pravo.

20. Vezano za tvrdnje da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud je odgovorio na sve odlučne navode tužitelja, presuda je obrazložena na način propisan čl. 38. st. 4. ZPP-a, te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.

21. Sadržaj tužiteljeve žalbe se dijelom svodi na prigovor o načinu na koji je sud prihvatio i odbio određene dokazne prijedloge. Ovaj sud cijeni da je u postupku pred prvostupanjskim sudom tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i o prigovorima tuženika, da iznosi činjenice i predlaže dokaze.

22. Sudovi su ti koji odlučuju koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a. Sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje cijeni potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Samim time što sud nije prihvatio neki dokazni prijedlog on ne čini ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je stranci onemogućio raspravljanje u postupku. Odlučno je da sud nije u situaciji kada odlučuje o dokaznom prijedlogu stranke postupio na nerazuman način, da nije odbio provesti dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke, a što ovdje s obzirom na odlučnu činjenicu - ex lege stečeno pravo vlasništva tuženika - nije slučaj.

23. Vezano uz navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. i 50. Ustava, odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, koja se opisno ističe, ovaj sud cijeni da se odluka suda - da u konkretnom slučaju predmetno zemljište predstavlja komunalnu infrastrukturu i nerazvrstanu cestu, a time i javno dobro u općoj uporabi - temelje na relevantnim odredbama ZV-a, ZKG-a i ZC-a. Tužitelj dovodi u pitanje legitimnost zastare kao mogućeg ograničenja prava na isplatu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, međutim kao što je ovaj sud već naveo tužbeni zahtjev na isplatu tržišne vrijednosti nije odbijen zbog zastare, tako da je navedeni dio obrazloženja pobijane presude bio suvišan. Stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred sudom povrijeđena gore navedena ustavna prava.

24. Na kraju se napominje da je identična pravna shvaćanja kao u ovom predmetu ovaj sud zauzeo u predmetima koji imaju istu činjeničnu i pravnu osnovu. Riječ je o predmetima poslovni broj Pž-1118/2024 od 11. rujna 2024.; Pž-1119/2024 od 5. studenog 2024.(u kojemu je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio dok je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacio u predmetu poslovni broj: Revd-580/2025-2 od 8. srpnja 2025.), Pž-1121/2024 od 26. studenog 2024. i Pž-577/2024-4 od 17. prosinca 2025.

25. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na osnovanost dosuđenih parničnih troškova tuženiku. Dosuđenim troškovima postupka tuženiku nije ograničen tužitelju pristup sudu i povreda njegovih konvencijskih prava sukladno Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Pravna stajališta i činjenično stanje zauzeti u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu K i P protiv Republike Hrvatske na koja se žalitelj poziva nisu primjenjiva u ovome slučaju i ovome predmetnu. Ovaj sud zaključuje kako tužitelju nije bio ograničen pristup sudu jer je tužitelj pravna osoba i poslovni subjekt a troškovi koji su dosuđeni tuženiku u skladu su s odredbama Tarife. Predmeti na koje se poziva tužitelj su sadržajno različiti te se vode na temelju dvije različite i neusporedive pravne osnove i činjenično stanje.

25.1. U predmetu K i P tužitelji su potraživali naknadu neimovinske štete od tuženika Republike Hrvatske, zbog ubojstva tužiteljevih roditelja na okupiranim teritoriju u siječnju 1992. koji je pravilno odbijen jer se radilo o ratnoj šteti za koju ne odgovara tuženik. S druge strane ovdje se radi o postupku brisanja zemljišnoknjižnog upisa koji je rezultat postupka obnove zemljišnih knjiga. Provođenjem testa razmjernosti i na kvalitativnu pravnu razliku između ta dva postupka neopravdan je zaključak da je došlo do ograničenja pristupa sudu određivanjem troškova u postupku nastao radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa za razliku od postupka naknade neimovinske štete za ubojstvo roditelja na okupiranom teritoriju tijekom ratnog stanja zbog čega se vodio postupak K i P protiv Hrvatske.

26. Nije osnovana niti tuženikova žalba koja je podnesena na točku V. izreke prvostupanjske presude, dakle, na odbijajući dio zahtjeva za naknadu troškova postupka. Neosnovani su tuženikovi navodi da je sud trebao priznati naknadu za podneske po Tbr. 8. t. 1. Tarife umjesto po Tbr. 8. t. 3. Tarife te da tu odluku nije obrazložio. Ovo iz razloga što se ne radi o podnescima iz Tbr. 8. t. 1. Tarife, dakle, odgovoru na tužbu, prigovoru protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, a odluka suda je obrazložena što proizlazi iz točke 27. obrazloženja.

27. Stoga je i odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita , i utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

28. Zbog svega naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude a na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

29. Zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je neosnovan, jer žalbenim navodima nisu uspjeli osporiti pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude te nemaju pravo na zatražene troškove. Stoga je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove drugostupanjske presude a temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a.

30. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan, jer se ne radi o radnji potrebnoj za vođenje parnice i donošenje odluke drugostupanjskoga suda (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP -a) te je stoga odlučeno kao u točki IV. izreke ove drugostupanjske presude.

30.1. Ukazuje se na kraju tuženiku na činjenicu da o visini sudske pristojbe odluku ne donosi sud već je ista, u vrijeme podnošenja žalbe i odgovora na žalbu bila propisana odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23.).

Zagreb, 28. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac