REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-848/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja Opatija nekretnine d.o.o., Opatija, Maršala Tita 88 /1, OIB: 92357521535, kojeg zastupa punomoćnica Dalia Kanceljak, odvjetnica iz Rijeke, Ciottina 16, protiv tuženika bio-mi d.o.o., Matulji, Put brdo 15, OIB: 43437992269, kojeg zastupa punomoćnik Darijan Hört, odvjetnik iz Opatije, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-583/2024-16 od 28. studenog 2025., 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-583/2024-16 od 28. studenog 2025.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom presuđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Švegović iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-15995/2023 od 29. rujna 2023. godine kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 4.696,62 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. studenoga 2021. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO -a koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2 - ostali odnosi ZOO-a) koje na taj iznos teku od 29. rujna 2023. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 718,42 EUR u roku od 15 dana.“

2. U obrazloženju je navedeno kako je nesporna činjenica da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] u naravi Škaričino (šuma) površine 1922 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. spisa 51.) na temelju ugovora o kupoprodaji od 10. rujna 2021. sklopljenih s prijašnjim suvlasnicima Zanatoprema zanatska zadruga Rijeka (bio je suvlasnik u 7/18 dijela) prema ispravi na str. spisa 69. - 72. i NF (bila je suvlasnik u 11/18 dijela) prema ispravi na str. spisa 73. - 75., provedenih u zemljišnim knjigama 24. rujna 2021. Sporna je okolnost je li ugovor o posredovanju pri kupnji nekretnine od 18. ožujka 2021. (str. spisa 56. - 57.), RF potpisao u svojstvu zastupnika po zakonu tuženika. Sporna je okolnost je li zaključenje ugovora o kupoprodaji od 10. rujna 2021. posljedica tužiteljevog djelovanja. Sporna je okolnost može li se tuženik osloboditi obveze plaćanja posredničke naknade tužitelju slijedom činjenice da je posredničku naknadu platio agenciji Smart Immobilie d.o.o. Opatija po računu br. 183/OP/1 -2021 (str. spisa 67.). U svom je iskazu zastupnik po zakonu tuženika RF izjavio da su ugovori o kupoprodaji nekretnine sklopljeni posredovanjem VF iz društva Smart Immobilie koji da je uspio dogovoriti cijenu predmetne nekretnine od 125.000,00 EUR. Za navedeno posredovanje dostavio je ugovor o posredovanju kojeg je tuženik sklopio s društvom Smart immobilie 10. rujna 2021. prema ispravi na str. spisa 68., a u vezi kojeg posredovanja je društvo Smart immobilie ispostavilo račun br. 183/OP/1-2021 (str. spisa 67.) koji je, prema navodima saslušanog svjedoka VF (str. spisa 107. - 108.) - agenta iz te agencije i prokuriste tuženika FF (str. spisa 111. - 112.), uredno podmiren. Iz ugovora od 18. ožujka 2021. proizlazi da je zaključen prije ugovora o posredovanju s društvom Smart immobilie d.o.o. Opatija od 10. rujna 2021. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj sklopio s tuženikom ugovor o posredovanju na neodređeno vrijeme budući da je zastupnik po zakonu tuženika RF potvrdio da je predmetni ugovor ovjerio svojim potpisom na str. spisa 57. i da mu je namjera bila teren kupiti u ime i za račun tuženika, a ne kao fizička osoba. S obzirom na to da je sud povjerio vjeru tom dijelu navoda iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika RF kao i da se na ugovoru o posredovanju na str. spisa 56. - 57. nalazi potpis zastupnika po zakonu tužitelja, prema u tom dijelu uvjerljivom iskazu NFEN (str. spisa 108. - 109.), utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom bio u poslovnom odnosu na temelju ugovora o posredovanju u prometu nekretnina. Nema spora da se opis nekretnine u točki I. sastavnog dijela ugovora o posredovanju odnosio na predmetnu nekretninu, a navedeno uostalom nalazi potvrdu i u navodima iz iskaza RF (str. spisa 110. – 111.) u dijelu u kojem je naveo da je ŽF (tužiteljev agent) pokazao tuženiku nekoliko terena i da su za predmetni teren dali ponudu od 125.000,00 EUR. Činjenicu da je kupljena nekretnina razgledavana s tužiteljevim agentom - ZF potvrdio je i svjedok ŽF (str. spisa 102. – 104.) koji je izjavio da mu se RF obratio za jedno drugo zemljište, no da mu je on ponudio i predmetno zemljište i da ga je odveo na razgledavanje, da je na razgledavanju bila prisutna i supruga FF; da je par dana nakon izjavio da su zainteresirani za to zemljište i da im je to zemljišta bilo u užem izboru. Istoga dana da je potpisan ugovor o posredovanju. Potvrdio je da se nekretnina kupovala za firmu, a razlog zašto na ugovoru nije navedeno društvo nego fizička osoba da je taj što mu je za tu činjenicu klijent rekao tek idući dan. Slijedom iznijetih utvrđenja, tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenjen je neutemeljenim. Zbog navedenog, utvrđeno je da su stranke bile u poslovnim odnosima na temelju ugovora o posredovanju u prometu nekretnina iz čl. 15. st. 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina („Narodne novine“ broj: 107/07, 144/12, 14/14 i 32/19), i to tužitelj u svojstvu posrednika, a tuženik u svojstvu nalogodavca. Iz ugovora o posredovanju od 18. ožujka 2021. proizlazi da je tužitelj posredovao za promet nekretnine za okvirnu cijenu od 145.000,00 EUR, a kako to proizlazi iz izjave na str. spisa 57. Unatoč tome što je od strane kupca bila ponuđena cijena od 60,00 EUR po m2, a ne željena cijena NF od 80,00 EUR po m2, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka NF, ne predstavlja povredu obveze iz ugovora o posredovanju budući da tužitelj kao posrednik okvirno ograničenje sadržano u izjavi nalogodavca prema ispravi na str. spisa 56. – 57. nije prekoračio. Zbog toga tužitelj kao posrednik nije povrijedio obvezu iz ugovora te nije izgubio pravo na proviziju. Predmetnu nekretninu upravo je tužitelj prvi puta pokazao tuženiku kao i proslijedio u vezi toga pismo namjere tuženika, kao kupca, suvlasnici NF (str. spisa 50. po cijeni od 65 EUR/m2 s izraženom spremnošću za nastavkom pregovora). Osim toga, iz pisane prepiske e - mailom od 25. kolovoza 2021. godine (str. spisa 45.) proizlazi da je tužiteljev agent ŽF bio i tada u kontaktu s tuženikovim prokuristom FF. Kako iz iskaza svjedoka NF proizlazi da je početno bilo ponuđeno 60,00 EUR po m2, a da je ona tražila 80,00 EUR po m2, a pristala je preko agencije Smart immobilie d.o.o. na cijenu od 70,00 EUR po m2, utvrđeno je da je konačna cijena formirana u procesu pregovora tijekom kojih se ispituju krajnje granice cijene o kojoj se, u određenom trenutku, sudionici pregovora mogu suglasiti. Kako dio tog procesa čini i početni stadij pregovora u kojem je izravnu ulogu imao tužitelj kao posrednik sud je utvrdio da je sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. rujna 2021. s društvom Zanatoprema zanatska zadruga Rijeka i NF na strani prodavatelja te tuženika u svojstvu kupca prema ispravama na str. spisa 69. – 72. i 73. – 75. posljedica i tužiteljevog djelovanja kao posrednika. Činjenicu posredovanja u prodaji tog zemljišta i na strani prodavatelja Zanatoprema, potvrdio je uostalom i svjedok AF (str. spisa 104. – 106.) koji je u svom iskazu potvrdio da su bila sklopljena dva ugovora o posredovanju, jedan s tužiteljem, a drugi s društvom Smart invest (immobilie). Odredbom čl. 28. st. 3 Zakona o posredovanju u prometu nekretnina propisano je da posrednik ima pravo na naknadu i u slučajevima kad nalogodavac sklopi pravni posao s trećom osobom koji je posljedica posrednikova djelovanja prije prestanka ugovora o posredovanju. Slijedom takve odredbe, tim više, posrednik ima pravo na isplatu posredničke naknade i kada se posao sklopi s istim osobama s kojima je posrednik tuženika, kao nalogodavca, doveo u vezu, iako je pregovore okončao drugi posrednik – društvo Smart Immobilie d.o.o. Budući da je ugovor o posredovanju pri kupnji nekretnine od 18. ožujka 2021. sklopljen na neodređeno vrijeme i da je potpisom tuženika na izjavi na str. spisa 57 . utvrđeno da je predmetna nekretnina prvi put pokazana tuženiku posredovanjem tužitelja, tužitelj je, po stavu suda, na temelju odredbe čl. 28. st. 3. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina, stekao pravo na isplatu posredničke naknade. Navedeno iz razloga što je utvrđen kontinuitet u vođenju pregovora oko cijene predmetne nekretnine u sklopu kojeg je tužitelj odigrao početnu ulogu u fazi formiranja konačne kupoprodajne cijene, a zbog čega se tužiteljev angažman ima smatrati dijelom procesa u kojem dolazi do usuglašavanja visine kupoprodajne cijene. Štoviše, pravni posao je sklopljen s istim osobama s kojima je nalogodavca (tuženika) doveo u vezu upravo tužitelj, a to su Zanatoprema i NF. Unatoč željenoj cijeni od 125.000,00 EUR koju je potvrdila i FF, prokurist tuženika, u svom iskazu (str. spisa 111. – 112.), trebalo je čekati razrješenje situacije nad Zanatopremom, te je na sastanku u tužiteljevoj agenciji po saznanju da jedan od suvlasnika NF ne pristaje na manju cijenu, tuženik jednostrano odustao od sklapanja posla posredstvom tužiteljeve agencije. Usprkos tome kao i činjenici da s drugim agentom VF nisu razgovarali o sadržaju sastanka koji je održan posredstvom tužitelja, konačno postignut dogovor u kojem je jedan suvlasnik za isto zemljište pristao na nižu cijenu po m2 od one ponuđene drugom suvlasniku, konačni je rezultat pregovora koje je započeo tužitelj, a od kojih je tuženik jednostrano odustao. Tuženik uostalom, nije dokazao niti opoziv naloga za posredovanje u smislu opće odredbe čl. 838. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). Razočaranje i odustanak, kojeg je u svom stranačkom iskazu spomenuo RF (str. spisa 110. – 111.), ne proizvode pravni učinak opoziva naloga iako pri utvrđenim činjenicama niti izrijekom dani opoziv ne bi promijenio utvrđenje da tužitelju pripada pravo na posredničku naknadu slijedom primjene čl. 28. st. 3. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina. Okolnost plaćanja posredničke naknade društvu Smart Immobilie d.o.o. ne oslobađa tuženika od ugovornih obveza prema tužitelju budući da je tužitelj svoj dio ugovornih obveza ispunio. Suština obveze posrednika je dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora. Tužitelj je održavanjem sastanka navedeno ispunio (čl. 835. ZOO-a). Zbog navedenog, valjalo je ocijeniti osnovanim tužbeni zahtjev za isplatom posredničke naknade u granicama ugovorene visine od 3% od utvrđene kupoprodajne cijene (čl. 4. ugovora – str. spisa 56. – 57.) od 45.615,00 EUR s društvom Zanatoprema zanatska zadruga Rijeka prema Ugovoru od 10. rujna 2021. (str. spisa 69. – 72.) i 79.869,00 EUR s NF prema Ugovoru od 10. rujna 2021. (str. spisa 73. – 75.), uvećano za PDV od 25%.

3. Tuženik u žalbi navodi da u tijeku postupka nisu priloženi dokazi, a niti je dokazano da bi Ugovor o posredovanju bio sklopljen s tuženikom, odnosno s trgovačkim društvom bio-mi d.o.o., Matulji. Naime, iz istog Ugovora o posredovanju, koji je krajnje nejasan i teško ga je tumačiti, vidljivo je da je nalogodavac – RF kao kupac potvrdio tužitelju kao agenciji da mu je prvi put pokazala neku nekretninu u Matuljima – radna zona površine 1939 m2 u ime i za račun prodavatelja Zanatoprema. Tijekom postupka utvrđeno je da nekretnina za koju tužitelj tereti tuženika za isplatu provizije nije bila u samovlasništvu Zanatopreme, već da je prije prijenosa vlasništva na Tužitelja bila u suvlasništvu Zanatopreme i NF. Stoga se postavlja pitanje, je li u tom trenutku tužitelj bio ovlašten posredovati u ime i za račun NF te koji je suvlasnički dio nekretnine mogao nuditi na prodaju, a što naslov tijekom provedenog postupka nije utvrđivao, iako je NF jasno iskazala da u to vrijeme nije bila ovlastila ovdje tužitelja na prodaju pripadajućeg joj suvlasničkog dijela sporne nekretnine. Dakle, tužitelj nije ispunio svoj teret dokaza, a prvostupanjski sud nije nedvojbeno utvrdio: Tko je stranka Ugovora o posredovanju za koji je zakonom propisano da mora biti sastavljen u pisanom obliku (čl. 15. st. 2. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina)? Na koju nekretninu se odnosi Ugovor o posredovanju? Da li je u trenutku kad je posrednik tužitelja RF pokazivao nekretninu, imao ovlaštenje suvlasnice NF Da li su prilikom održavanja spornog sastanka ispoštovani uvjeti koji je kao krajnje odredio kupac (konačna kupoprodajna cijena) odnosno prodavatelj NF (cijena nekretnine po m2), odnosno što je po tom pitanju komunicirano kupcu i prodavatelju od strane tužitelja? Koji su stvarni razlozi prestanka suradnje i daljnjih pregovora tužitelja i RF kao potencijalnog kupca i NF kao jedne od prodavateljica, odnosno je li posrednik postupao s pažnjom koju je trebao primijeniti u pregovorima i je li zbog dovođenja u zabludu stranaka izgubio pravo na isplatu provizije? Jasno je da je u ovom slučaju posrednik radio protivno interesima RF te da je pokušao ugovoriti uvjete koji su povoljniji isključivo za potencijalnog prodavatelja – NF i njih same, čime su ispunjeni i uvjeti za neisplatu provizije posredniku, a sve sukladno odredbi čl. 848. ZOO-a – gubitak prava na proviziju, a što naslov nije vrednovao prilikom donošenja pobijane odluke. Osim navedenog, nije jasno kako je uopće moguće da se utvrdi da posrednik postupa s potrebnom pažnjom dobrog stručnjaka u situaciji kada zastupa obje strane ugovora, i kupca i prodavatelja, a kada znamo da su i kupac i prodavatelj imali jasne stavove oko cijene koji se ne podudaraju i od kojih nisu bili spremni odstupiti. Valja svakako istaknuti da sama činjenica postojanja Ugovora o posredovanju ne daje automatizmom pravo posredniku za naplatu provizije. U ovom slučaju, bez obzira na stav naslova da je prema odredbi čl. 28. st. 3. ZOP-a ovdje tužitelj ostvario pravo na naknadu, to ovdje ne stoji, jer pravni posao nije realiziran posredstvom tužitelja već posredstvom druge agencije – SMART IMMOBILIE d.o.o. Opatija, s kojom je ovdje tuženik također imao Ugovor o posredovanju i koja agencija je prilikom obavljanja poslova posredovanja postupala po pravilima struke i običajima pritom ne pokušavajući oštetiti ovdje žalitelja za 11.000,00 eura, već je stručno i profesionalno odradila povjereni joj posao, prema uputama i nalogu kako ovdje žalitelja, tako i prodavatelja, te je za odrađeni posao naplatila zarađenu proviziju. Nadalje, žalitelj je Ugovor o posredovanju s agencijom koja je naplatila proviziju sklopio prije Ugovora o posredovanju s tužiteljem i to 10 dana ranije, odnosno 8. ožujka 2021., a koji dokaz ne postoji u spisu iako je dostavljen od strane tuženika radi očite greške u e - Komunikaciji ili potencijalnim nesavjesnim vođenjem eSpisa. Naime, kao što je tuženik tvrdio u ranijim podnescima, a RF potvrdio u svom iskazu, nije točno da bi mu tužitelj prvi pokazao predmetnu nekretninu kako bi to moglo proizaći iz Ugovora o posredovanju. Stoga se u prilogu žalbe dostavlja Ugovor o posredovanju od 8. ožujka 2021. Tužitelj je predložio naslovu uvid u predmet Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-177/2024 u kojem postupku je ovdje tužitelj tražio isplatu provizije za nerealiziran pravni posao, a u kojem postupku je platni nalog stavljen izvan snage. Predloženi uvid, svakako je bio vrlo bitan dokazni prijedlog u ovom postupku. Iz same presude razvidno je da predloženi dokaz uvida u spis nije niti proveden niti nikako cijenjen u okviru ovog postupka, a što je bitna povreda postupka. Uz sve naprijed navedeno, sve da je potraživanje tužitelja osnovano, a nije, visina potraživanog iznosa nikako ne može obuhvaćati 3% od cjelokupne cijene nekretnine, već eventualno za pripadajući suvlasnički dio nekretnine Zanatopreme, a budući da je isto eksplicitno navedeno u Ugovoru o posredovanju, odnosno da je predmet posredovanja nekretnina u vlasništvu Zanatopreme, samo ostaje nejasno koja? Također se napominje kako je i sam izdani račun tužitelja izdan na iznos koji ne odgovara iznosu od 3% + PDV od ukupnog iznosa za koji je nekretnina u konačnici prodana. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 375,00 EUR.

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu posredničke naknade u iznosu od 4.696,62 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

8. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).

9. Zato najprije valja istaknuti da tuženik u dijelovima žalbe u kojima navodi da:

- prvostupanjski sud nije utvrdio tko je stranka predmetnog Ugovora o posredovanju i na koju nekretninu se odnosi Ugovor o posredovanju (sklopljen između ovdje stranaka),

- je Ugovor o posredovanju sa Smart Immobilie d.o.o. sklopio prije nego s tužiteljem,

- mu je to društvo pokazalo predmetnu nekretninu prije od tužitelja,

- osporava visinu dosuđene posredničke naknade,

ističe, u ovom sporu, nedopušteni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a na koji se žalbeni razlog uostalom i poziva u uvodnom dijelu žalbe. Naglašava se i da prvostupanjski sud pritom nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

10. Nedopušten je i žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije izvršio uvid u spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-177/2024, s čim u vezi valja dodati i da je taj postupak koji se vodio između ovdje i tamo tužitelja te NF kao tamo tuženice, okončan presumiranim povlačenjem tužbe.

11. Predlaganje izvođenja dokaza uvidom u, tek uz žalbu priloženi, Ugovor o posredovanju sklopljen, prema navodima žalitelja, 8. ožujka 2021. između njega i društva Smart Immobilie d.o.o., protivi se odredbi čl. 352. st. 1. ZPP -a, s tim da su posve neuvjerljivi i nedovoljno obrazloženi žaliteljevi navodi o razlozima zašto ga prilaže tek uz žalbu.

12. Što se tiče ostalih žaliteljevih navoda, dijelom se radi o pogrešnim pravnim shvaćanjima, a dijelom su i međusobno proturječni.

13. Naime, prvostupanjski sud, suprotno žaliteljevom shvaćanju, nije morao utvrditi da je tužitelj u sporno vrijeme imao sklopljen ugovor o posredovanju i s SF kao jednom od dva prodavatelja, ali to je i u proturječnosti i s prvom rečenicom njezinog iskaza (prema kojoj je imala s tužiteljem sklopljen ugovor o posredovanju) i s njegovim kasnijim žalbenim navodima da je tužitelj zastupao obje strane ugovora, da je zato pokušao ugovoriti uvjete (veću kupoprodajnu cijenu) koji su povoljniji za SF i tužitelja, te da su i SF i tuženik odustali od pregovora posredstvom tužitelja jer ih je doveo u zabludu o postignutoj kupoprodajnoj cijeni.

14. Pritom je prvostupanjski sud, protivno žaliteljevim navodima, pravilno ocijenio i da ovdje nisu ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 848. ZOO -a već da bi tužitelj imao pravo na isplatu predmetne posredničke naknade i primjenom odredaba čl. 17. st. 3. i čl. 28. st. 3. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina. Da tužitelj ima pravo na ovdje utuženu posredničku naknadu posebice proizlazi iz utvrđenih činjenica da je tužitelj prvi pokazao predmetnu nekretninu tuženiku, da je prvi doveo u vezu tuženika s prodavateljima, da je u konačnici tuženik i sklopio ugovore o kupoprodaji predmetne nekretnine upravo s njima i da kupoprodajna cijena nije premašila iznos od 145.000,00 EUR, koji je kao cijenu, u Ugovoru o posredovanju pri kupnji nekretnine od 18. ožujka 2021., sklopljenom između ovdje stranaka, naveo sam tuženik.

15. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je, pravilnom primjenom čl. 15. st. 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina, ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

16. Stoga je, na temelju čl. 368. st. 1. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP -a, odlučeno kao u točki I. izreke, s tim da tuženik u žalbi ne osporava obrazloženo odluku o trošku.

17. Kao u točki II. izreke odlučeno je na temelju čl. 155. ZPP-a jer trošak koji je nastao tužitelju povodom odgovora na žalbu, nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 28. srpnja 2026.

Sudac

Radovan Raduka