REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3030/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ISTO UPRAVLJANJE d.o.o., Zagreb, Teslina 10, OIB: 22424877822, kojeg zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli , protiv protivnika osiguranja ISTO INDUSTROGRADNJA d.o.o. u stečaju, Krnica, Duga Uvala 1, OIB: 01629444750, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-10/2026-15 od 26. lipnja 2026., 28. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-10/2026-15 od 26. lipnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio kao neosnovane prijedloge radi određivanja privremene mjere osiguranja tražbina, zabranom protivniku osiguranja raspolaganja tražbinom i ostvarivanja prava koja proizlaze iz tražbine prema dužniku Industrogradnja d.d. u stečaju, utvrđene u stečajnom postupku Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-317/25, u iznosu 4.834.515,83 EUR, ustupljene Ugovorom o ustupu tražbine od 29. prosinca 2023., a posebno ostvarivanje prava glasa na skupštini vjerovnika u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu poslovni broj St-317/25.

2. Prvostupanjski sud je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje predloženih privremenih mjera propisani odredbom čl. 344. i čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ). Po ocjeni prvostupanjskog suda nema uvjeta ni za određivanje regulacijske mjere propisane odredbom čl. 347. st. 2. OZ-a.

3. Protiv ovog rješenja, predlagatelj osiguranja je podnio žalbu tvrdeći da postoje razlozi za određivanje regulacijske mjere, budući da postoji nužnost sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. On je iznio razlog zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti prijedlog za osiguranje.

4. Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

5. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 125/23; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ono pravilno i zakonito.

6. Cijeneći rezultate provedenog postupka osiguranja, ovaj sud dijeli zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prijedloga za osiguranje tražbine predlagatelja osiguranja i zato u cijelosti prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz pobijanog rješenja i primijenjeno materijalno pravo. Ovaj sud kod donošenja pobijanog rješenja ne nalazi bitne povrede odredba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i na koje predlagatelj osiguranja upućuje u žalbi. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje i ovaj sud prihvaća.

7. Žalbeni razlozi predlagatelja osiguranja po ocjeni ovog suda nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Radi dodatnog pojašnjenja pravilnosti i zakonitost pobijane odluke, valja se vratiti na početak ovog postupka.

8. Pobijanom rješenju prethodilo je rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-3/2026 od 15. travnja 2026. kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere. No to rješenje ovaj sud je ukinuo rješenjem poslovni broj Pž-1965/2026 od 18. svibnja 2026. To iz razloga jer je utvrdio da prijedlog radi određivanja privremene mjere ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti. Preciznije, utvrđeno je da predlagatelj osiguranja u svom prijedlogu nije točno precizirao tražbinu čije osiguranje traži niti je naveo u čemu se ona točno sastoji. Zato je prvostupanjski sud bio upućen pozvati predlagatelja osiguranja dopuniti/ispraviti svoj prijedlog za osiguranje.

9. Prvostupanjski sud je postupio po uputi ovog suda iz rješenja poslovni broj Pž-1965/2026 od 18. svibnja 2026. te naložio predlagatelju osiguranja dopuniti/ispraviti svoj prijedlog za osiguranje na način da određeno navede tražbinu, mjeru koja se predlaže i vrijeme njezina trajanja, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja.

10. Postupajući po sudskom nalogu, predlagatelj osiguranja u svom podnesku od 12. lipnja 2026. (list 276. -282. spisa) detaljno je opisao tražbinu koju predlaže osigurati. S tim u vezi, predlagatelj osiguranja izrijekom je precizirao da predlaže osigurati novčanu tražbinu i to onu prema dužniku Industrogradnja d.d. u stečaju, u iznosu od 4.834.515,63 EUR s pravima koja iz nje proizlaze. Tu je tražbinu (prema njegovoj tvrdnji) stekao Ugovorom o ustupu tražbina od 29. prosinca 2023. kojeg su sklopili on (predlagatelj osiguranja) kao preuzimatelj i društvo Isto Industrogradnja d.o.o. kao ustupitelj. Da je imatelj novčane tražbine i da predlaže osigurati novčanu tražbinu, predlagatelj osiguranja ponovio je više puta u svom podnesku od 12. lipnja 2026.

11. Kod takvog stanja stvari, posebno činjenice da je predlagatelj osiguranja predložio osiguranje novčane tražbine, valjalo je krenuti od odredbe čl. 344. st. 1. i 3. OZ-a. Upravo tom odredbom propisane su zakonske pretpostavke za prihvaćanje prijedloga za osiguranje novčane tražbine privremenom mjerom. Konkretno, odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

12. Uvažavajući citiranu zakonsku odredbu, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da iz sadržaja prijedloga za osiguranje, dopune prijedloga te isprava priloženih uz prijedlog, ne proizlazi vjerojatnost postojanja predlagateljeve novčane tražbine prema protivniku osiguranja. Iz spisa proizlazi da predlagatelj osiguranja ima novčanu tražbinu prema drugoj pravnoj osobi, a ne protivniku osiguranja. Od tuda pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

13. Pored navedenog, unatoč tome što je predlagatelj osiguranja izrijekom precizirao da predlaže osigurati novčanu tražbinu, ovaj sud potaknut sadržajem prijedloga za osiguranje s dopunom, kao i sadržajem žalbe predlagatelja osiguranja, u kojima iznosi razloge za određivanje tzv. regulacijske privremene mjere (čl. 347. st. 2. OZ-a), ipak želi ukazati na to da je sasvim jasno da je predlagatelj osiguranja, u ovoj pravnoj stvari, prvenstveno želio određivanje privremene mjere kojom bi se privremeno uredio pravni odnos između stranaka. To je upravo tzv. regulacijska privremena mjera iz odredbe čl. 347. st. 2. OZ-a.

14. Regulacijska zaštita iz odredbe čl. 347. st. 2. OZ-a uređena je u okviru privremenih mjera radi osiguranja nenovčane tražbine. Iz zakona proizlazi da se ona u prvom redu odnosi na nenovčane tražbine, a ne na novčane tražbine. Ovdje, kako je već naprijed izneseno, predlagatelj osiguranja izrijekom je precizirao da predlaže osigurati novčanu tražbinu. Tek u žalbi predlagatelj osiguranja naveo je da predlaže osigurati nenovčanu tražbinu koja se odnosi na utvrđenje valjanosti ustupa, odnosno neosnovanosti raskida istog. No sadržaj žalbe, u tom pogledu predstavlja iznošenje novih okolnosti koje je predlagatelj osiguranja imao prilike, ali i obvezu, iznijeti u prijedlogu za osiguranje ili bar u dopuni njegova prijedloga (čl. 352. ZPP-a).

15. Regulacijsku privremenu mjeru sud može odrediti kako bi privremeno uredio sporni odnos među strankama. U povodu deklaratornih i konstitutivnih tužbi moguće je u nekim slučajevima odrediti privremene mjere. Radi se o mjeri koja se općenito sastoji u zabrani protivniku osiguranja poduzimati radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja i zabrani da se provedu promjene u pravnom odnosu između stranaka radi zaštite pravnog reda i sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete i nasilja privremenim uređenjem odnosa između stranaka određivanjem predložene privremene mjere. Kod takvih privremenih mjera predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje i sadržaj spornog pravnog odnosa koji je predmet osiguranja, kao i nužnost uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda.

16. Cilj regulacijskih mjera nije rješavanje spora, a sadržaj zaštite koji se pruža treba spriječiti nastanak nenadoknadive štete, u pravilu ispod razine koja se pruža ovrhom iako će u nekim slučajevima one biti gotovo iste. U svakom slučaju, učinak regulacijske mjere mora biti vremenski ograničen i uvjetovan pokretanjem (i odgovarajućim ishodom) glavnog parničnog postupka, jer to nije ni meritorno suđenje ni potpuno ostvarenje pretendiranog prava predlagatelja.

17. U pobijanom rješenju, prvostupanjski sud je obrazložio postojanje spornog odnosa (opća pretpostavka iz čl. 347. st. 2. OZ-a), s obzirom na raskid Ugovora o ustupu od 29. prosinca 2023. Međutim, prvostupanjski sud je zaključio da nije ispunjena i druga pretpostavka, odnosno da bi to bilo nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili da je to potrebno radi osiguranja pravnoga reda. Pored činjenice da u stečajnom postupku skupštinu vjerovnika vodi sud (čl. 105. st. 1. Stečajnog zakona, „Narodne novine“ broj: 71/15 i 104/17 i 36/22 i 27/24; dalje: SZ) koji u biti i odlučuje tko sve ima pravo glasa, i po ocjeni ovog, doista nije nužno zabraniti protivniku osiguranja raspolaganje tražbinom i ostvarivanje prava koja proizlaze iz tražbine prema dužniku Industrogradnja d.d. u stečaju, utvrđene u stečajnom postupku Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-317/25, u iznosu 4.834.515,83 EUR, a posebno ostvarivanje prava glasa, kako bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete ili osigurao pravni red.

18. Treba dodati i to da predmet ovog postupka nije ocjena načina odlučivanja na skupštini vjerovnika u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem St-317/25 niti ocjena rada stečajnih upraviteljica u tom postupku, već isključivo ocjena jesu li u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje regulacijske privremene mjere. Stoga svi žalbeni navodi kojima predlagatelj osiguranja ukazuje na moguće posljedice odluka donesenih u spomenutom stečajnom postupku, sami za sebe ne čine vjerojatnim postojanje zakonskih pretpostavki iz čl. 347. st. 2. OZ-a niti dovode u sumnju pravilnost pobijanog rješenja.

19. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci (čl. 380. t. 2. ZPP -a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

Zagreb, 28. srpnja 2026.

Sudac

Nikolina Mišković