REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1190/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Nevenke Baran, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽNJAN d.o.o. Split, Kralja Zvonimira 14, OIB 29898329453, (pravni sljednik društva Splitska obala d.o.o., Split, Kralja Zvonimira 14, OIB: 89801268320), kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Šarić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika EFT-Usluge d.o.o., Euronet, I Pile 1, Zagreb, OIB: 84735647755, kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Knezić Poljanić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu od 187.500,00 kn, uz sudjelovanje trgovačkog društva Glami Project d.o.o., OIB: 20421415970, kao umješača (koje je nakon zaključenja glavne rasprave rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 1. rujna 2024. brisano iz sudskog registra uslijed zaključenja stečajnog postupka) na strani tuženika, radi stjecanja bez pravne osnove, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-566/2022-32 od 2. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-566/2022-32 od 2. srpnja 2024. u točkama II. i IV. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-566/2022-32 od 2. srpnja 2024. u točkama I. i III. izreke i sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku EFT - Usluge d.o.o. isplatiti tužitelju iznos od 11.666,60 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. studenog 2017. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. prosinca 2017. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. studenog 2018. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 583,33 EUR-a od 15. travnja 2019. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.“

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 11.092,02 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 28. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.614,03 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Splitu je pod točkom I. izreke naložio tuženiku EFT-Usluge d.o.o. isplatiti tužitelju iznos od 11.666,60 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim je traženo da sud naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 13.219,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku EFT-Usluge d.o.o. da tužitelju Splitska obala d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 4.247,62 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 2. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. Dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 4.914,87 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 2. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Presudu je sud donio primjenom odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), čl. 1120. ZOO-a, čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV), čl. 165. st. 1. ZV-a. O troškovima je odlučio primjenom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13. i 89/14. i 70/2019.; dalje: ZPP), čl. 155. ZPP -a, čl. 164. st. 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa).

3. Protiv točaka I. i III. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik, dok je protiv točaka II. i IV. izreke presude žalbu podnio tužitelj.

3.1. Tuženik presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku. U žalbe u bitnome navodi kako je u obrazloženju presude u potpunosti izostalo obrazloženje o tome koje je činjenice sud utvrđivao, zašto, kako ih je utvrdio i na temelju kojih dokaza ih je utvrdio, te je u potpunosti izostala analiza i ocjena provedenih dokaza. Sud je svojim pasivnim stavom te šturim i nedostatnim obrazloženjem presude onemogućio tuženika da se u žalbi detaljno očituje o odlučnim činjenicama. Iz obrazloženja nije jasno kako je sud došao do zaključka da je tužbeni zahtjev tužitelja (djelomično) osnovan. Presuda nije obrazložena u skladu s čl. 338. st. 4. ZPP-a. Obrazloženje presude doslovno se svelo na nabrajanje dokumentacije u koju je sud izvršio uvid, a koja prileže spisu, pri čemu se sud nije referirao na dokaznu snagu ili kvalitetu niti jednog jedinog izvedenog dokaza, uključujući i iskaze svjedoka. Sud je ignorirao tuženikov argumentirani prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Nije točno da među strankama nije sporno da je tuženik koristio poslovni prostor označen kao broj 1, na adresi [adresa], na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Među strankama je upravo sporno na kojoj čestici zemlje se nalazi za ovaj spor relevantna nekretnina, a to je nekretnina na kojoj je smješten ugostiteljski objekt FORNO, na čijoj terasi je tuženik instalirao bankomat, sve kako je tuženik detaljno pojasnio u svom podnesku od 2. svibnja 2023. Tužitelj od tužbe pa nadalje sustavno pogrešno označava spornu nekretninu jer se ugostiteljski objekt FORNO ne nalazi na zemljištu oznake 702/2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (katastarska čestica br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) nego na zemljištu oznake 702/3, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (katastarska čestice br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]). Ugovor sklopljen između Grada Splita i tužitelja o uređenju međusobnih odnosa u pogledu upravljanja i gospodarskog korištenja poslovnih prostora na kupališno-poslovnom kompleksu Bačvice, koji prileži spisu (dalje: Ugovor) nije sklopljen na neodređeno vrijeme. Radi se o Ugovoru iz 2014. godine, koji u članku X. određuje da se ovlasti tužitelja iz istog imaju primjenjivati „do odluke o izboru novih zakupnika po sljedećem javnom natječaju, Natječaj će se pripremiti i objaviti najkasnije do 01.09.2014.“. Prema tome, tuženik u ovoj žalbi ponavlja kako tužitelj nije dokazao da je Ugovor, na kojem tužitelj jedino temelji svoju aktivnu legitimaciju, bio na snazi u utuženom razdoblju i u trenutku podnošenja tužbe zbog čega nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju u ovom sporu. Sud nije cijenio tuženikov prigovor pomorskog dobra. U obrazloženju presude sud nije naveo niti riječ o činjenicama koje je tuženik iznio svojim podneskom od 2. svibnja 2023. (pogrešno označena relevantna nekretnina od strane tužitelja, koja je pomorsko dobro) niti se osvrnuo na dokazne materijale koje je tuženik dostavio uz svoj podnesak od 2. svibnja 2023. Odlučna činjenica u ovom sporu je ta da je tuženik instalirao bankomat na Terasi objekta FORNO koja je smještena na pomorskom dobru. Temeljem te odlučne činjenice određuje se aktivna legitimacija tužitelja u ovom sporu. Nesporno je da je jedino i isključivo Republika Hrvatska aktivno legitimirana ostvarivati zaštitu s osnove stečenog bez osnove na pomorskom dobru protiv osobe koja protuzakonito gospodarski koristi pomorsko dobro. Prema tome, ne postoji pravna osnova po kojoj bi tužitelj, niti teoretski, mogao biti aktivno legitimiran u ovom sporu. U obrazloženju presude sud se poziva na odredbe čl. 1111. ZOO -a i čl. 1120. ZOO-a, kao i na odredbe čl. 164. ZV-a i čl. 165. ZV-a. Međutim, osim citiranja prethodno navedenih zakonskih odredaba, sud nije naveo niti riječ o tome zašto ih je, i na koji način, primijenio na konkretan spor. Tuženik se tijekom postupka više puta izjasnio o svom poštenju posjedovanja terase objekta FORNO na kojoj je instalirao bankomat, te o postupanju u dobroj vjeri prilikom sklapanja i izvršavanja ugovora sklopljenog s društvom Sunčana oaza d.o.o. (umješač) točnije Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji za instalaciju bankomata, od 6. lipnja 2017., koji je pravna osnova za tuženikovo instaliranje bankomata. Iz provedenih dokaza (iskaza svjedoka proizlazi kako je tužitelj uočio bankomat odmah nakon što je postavljen (u ljeto 2017.) te svjesno i namjerno nije kontaktirao tuženika po tom pitanju gotovo dvije godine, usprkos kontinuiranom nadzoru kojeg je provodio nad spornom nekretninom. Činjenica da je tuženik odmah nakon što ga je tužitelj kontaktirao uklonio bankomat, usprkos činjenici da je ugovor s društvom Sunčana oaza d.o.o. (umješač) sklopio na period od 5 godina (znači da bi istekao tek 2022. godine), ukazuje na savjesnost i poštenje tuženika, te također ukazuje i na to da bi tuženik, da je ranije kontaktiran od strane tužitelja, i ranije postupio na jednak način, čime bi bio izbjegnut predmetni spor. Sud je presudom povrijedio tuženikovo pravo na obrazloženu odluku o tužbenom zahtjevu, odnosno nije ispunio obvezu suda da jasnim i neproturječnim razlozima obrazloži svoju odluku čime je povrijedio tuženikova prava na Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na pošteno suđenje. Pobija i odluku o troškovima postupka iz svih žalbenih navoda te ističe kako iz obrazloženja nije jasno zašto bi pojedina radnja za koju je dosuđen trošak bila potrebna za vođenje parnice a niti je sud vodio računa o ograničenju broja poduzetih pravnih radnji primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud preinači presudu u točkama I. i III. Izreke na način da odbije tužbeni zahtjev, odnosno ukine u pobijanom dijelu. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 944.37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja odluke pa do isplate.

3.2. Tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku. U žalbi u bitnom navodi kako je po mišljenju suda kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, odnosno je li tuženik dužan tužitelju platiti utuženi iznos. Sud je pravilno utvrdio postojanje aktivne legitimacije tužitelja za ovakvu vrstu tužbe protiv tuženika, te postojanje pravne osnove tužiteljevog potraživanja prema tuženiku utuženog u ovom postupku. Odbijanjem kao neosnovanog onog dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.219,00 EUR, sud je počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka jer je takva odluka je kontradiktorna sa izvedenim dokazima u postupku, i to prvenstveno visini zakupnine za instalaciju i postavljanje bankomata na usporednoj lokaciji u gradu Splitu. U nastavku žalbe detaljno se referira se na izvedene i dostavljene dokaze koji se odnose na visinu zakupnine te iznosi razloge zbog kojih smatra da je tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu trebalo usvojiti. Sud je zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio mjerodavno materijalno pravo i na taj način donio pogrešnu odluku o visini tužbenog zahtjeva kojeg je dosudio tužitelju. Sud nije pravilno ni potpuno utvrdio činjenično stanje, niti je utvrdio sve odlučne činjenice koje je trebao utvrditi i koje su bile potrebne za donošenje pobijane presude u napadnutom dijelu, a također je iz nekih pravilno utvrđenih činjenica izveo potpuno pogrešne zaključke, što je sve imalo za posljedicu bitnu povredu odredbi parničnog postupka. Tuženik prije sklapanja Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji za instalaciju bankomata od 6. lipnja 2017. nije postupao pošteno ni savjesno, niti s pažnjom dobrog gospodarstvenika zbog čega je njegov posjed nepošten. Sud nije prilikom ocjene dokaza po slobodnom uvjerenju navedeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu te postoji kontradiktornost između onoga što se navodi u razlozima presude u pogledu visine tužiteljevog tužbenog zahtjeva koji mu je trebalo dosuditi i u postupku izvedenih dokaza (vještvo, usporedni ugovori o zakupu bankomata, iskaz svjedoka RĐ, obavijest Porezne uprave) na temelju kojih je trebalo utvrditi visinu tužiteljevog zahtjeva. Radi navedenog, u konkretnom slučaju postoji bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud presudu preinači u točkama II. i IV. izreke i tuženika obveže da tužitelju nadoknadi cjelokupni popisani parnični trošak s pripadajućom kamatom uključujući i trošak žalbenog postupka, odnosno da osporeni dio presude ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe u iznosu od 1.371,87 EUR.

3.2.1. Odgovor na žalbu tužitelja podnio je tuženik. U odgovoru na žalbu osporava sve tužiteljeve navode koji se tiču postojanja aktivne legitimacije tužitelja kao i postojanja pravne osnove tužbenog zahtjeva. Isključivo je tužitelj odgovoran za svoj propust predlaganja (i kasnije) izvođenja adekvatnih dokaza u prvostupanjskom postupku, kojim dokazima bi eventualno mogao dokazati osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U svezi s navodima tužitelja da je sud propustio utvrditi sve odlučne činjenice, tuženik takve navode osporava i pritom ukazuje na načelo stranačke istine i obvezu stranaka da u postupku iznose činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predlažu dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (čl. 7. st. 1. ZPP-a). Predlaže da ovaj drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadni parnični trošak, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 2. srpnja 2024., uključujući parnične troškove prema troškovniku, a podredno da rješenjem ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.614,03 EUR.

4. Žalba tuženika je osnovana dok žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio više bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, pogrešno je utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo na što sve osnovano u žalbi ukazuje tuženik.

6. Tužbom tužitelj potražuje naknadu koristi, po osnovi stečenog bez osnova (u iznosu od 24.885,00 EUR) za neovlašteno postavljanje bankomata od strane tuženika, na djelu poslovnog prostora oznake 1) na Bačvicama u Splitu, na adresi [adresa], sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16934 k. o. [katastarska općina], kojim je on ovlašten raspolagati na temelju ugovora koji je zaključio s gradom Splitom (kao vlasnikom nekretnine) 2014. godine.

7. Iz dokumentacije u spisu proizlazi:

- da je grad Split u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - Grad Split;

- da je poslovnim prostorima u navedenoj nekretnini upravljao i koristi se tužitelj na temelju „Ugovora o uređenju međusobnih odnosa u pogledu upravljanja i gospodarskog korištenja poslovnih prostora na kupališno- oslovnom kompleksu Bačvice“ od 7. kolovoza 2014. (dalje: Ugovor);

- da su 30. travnja 2015. tužitelj i Sunčana oaza d.o.o. zaključili Ugovor o zakupu (list 7. do 10. spisa) na temelju kojeg je tužitelj dao tom trgovačkom društvu na korištenje poslovni prostor označen kao broj 1, a koji se nalazi na adresi [adresa], na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - Grad Split. Radi se o prostoru u etaži prizemlja a koji se sastoji od zatvorenog prostora površine 59 m2 i otvorenog prostora površine 51 m2;

- da je Ugovor o zakupu od 30. travnja 2015. zaključen između tužitelja i društva Sunčana oaza d.o.o. otkazan na temelju Odluke tužitelja od 24. kolovoza 2016. (list 15. do 17. spisa) a koju je tužitelj poslao navedenom društvu istoga dana (list 18. spisa);

- da je tuženik postavio bankomat na temelju Ugovor o poslovno -tehničkoj suradnji za instalaciju bankomata zaključen između tuženika i Sunčane oaze d.o.o., 6. lipnja 2017. (list 57. do 59. spisa) te da u navedenom ugovoru nije naveden niti broj z.k. uloška a niti broj z.k čestice a niti adresa na kojoj će bankomat biti postavljen;

-.da je bankomat bio postavljen od kolovoza 2017. do 4. travnja 2019. i to na terasi lokala „Pizza Forno“;

- da je tužitelj za postavljanje bankomata saznao u ljetu 2017. (dakle čim je bankomat postavljen);

- da se tužitelj prvi puta obratio tuženiku dopisom od 18. ožujka 2019. u kojem traži ovlaštenje za postavljanje bankomata i zahtjeva njegovo uklanjanje u roku od 10 dana (list 23. i 24. spisa) te plaćanje zakupnine za period od kolovoza 2017. do dana uklanjanja bankomata;

- da je tuženik uklonio bankomat 4. travnja 2019. ali je odbio platiti zakupninu;

- da je tuženik tijekom postupka tvrdio da bankomat nije bio postavljen na objektu izgrađenom na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - Grad Split, nego u objektu izgrađenom na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - Grad Split.

8. Sporna je među strankama: aktivna legitimacija tužitelja; broj zemljišno knjižne čestice na kojoj se nalazio objekt u kojem je bio postavljen bankomat (odnosno da li se radi o zemljišno knjižnoj čestici broj 702/2 ili 702/3, koja predstavlja pomorsko dobro) kao što je sporno i poštenje tuženika te visina tužbenog zahtjeva.

9. Točno je da je pravni prednik tužitelja, temeljem Ugovora zaključenog s vlasnikom prostora (Gradom Splitom) dobio ovlast davanja u zakup točno specificiranih prostora a koji su prostori izgrađeni u objektu sagrađenom na čest. zem. [katastarska čestica] (list 3. spisa - članak I. Ugovora). Ovlast davanja u zakup prostora daje tom ovlašteniku i ovlast zaštite toga prostora pa time i druge vlasničkopravne ovlasti od postojanja kojih ovisi ovlast ili mogućnost njegova davanja u zakup, primjerice: ovlast ostvarivati i štititi posjed prostora ili ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje - ako u svezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu a drugi se na račun toga neosnovano okoristio (navedeno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-857/2015 od 23. srpnja 2019. i Rev-161/2022-2 od 20. travnja 2022.), tako da je tužitelja aktivno legitimiran u odnosu na sve prostore koji su navedeni u Ugovoru (dakle za izgrađene prostore u objektu sagrađenom na čest. zem. [katastarska čestica]).

10. Pravno shvaćanje je i ovoga vijeća drugostupanjskog suda da ovlast davanja u zakup prostora daje tom ovlašteniku i ovlast ostvarivati i štititi posjed prostora ili ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje - ako u vezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu a drugi se na račun toga neosnovano okoristio (što je ovaj drugostupanjski sud već naglasio u svojoj ukidnoj odluci u ovom predmetu - poslovni broj Pž-Pž-3435/2021-3 od 25. kolovoza 2022.).

11. Međutim iz sadržaja Ugovora proizlazi kako je vlasnik prostora tužitelju dao ovlast davanja u zakup isključivo prostora koji su navedeni u točki I. Ugovora. Svi prostori kojima je tužitelj bio ovlašten raspolagati izgrađeni su na čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i isključivo za njih tužitelj ima aktivnu legitimaciju, za ostale prostore, čak i one koji se nalaze na istoj zemljišno knjižnoj čestici a pogotovo za one koji se na njoj ne nalaze tužitelj mora dokazati svoju aktivnu legitimaciju.

12. Žalbeni navodi tuženika i tužitelja koji se odnose na sadržaje Ugovora o uređenju međusobnih odnosa u pogledu upravljanja i gospodarskog korištenja poslovnih prostora na kupališno-poslovnom kompleksu „Bačvice“ od 7. kolovoza 2014. i Ugovor o zakupu od 30. travnja 2015. zaključenog između tužitelj i Sunčana oaza d.o.o. nisu relevantni za ovaj postupak iz razloga koji će biti navedeni u nastavku obrazloženja.

13. Ugovor o zakupu od 30. travnja 2015. zaključen između tužitelj i Sunčana oaza d.o.o. Po navodima samog tužitelja otkazan je na temelju odluke tužitelja od 24. kolovoza 2016. (list 15. do 17. spisa), a Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji za instalaciju bankomata zaključen između tuženika i Sunčane oaze d.o.o. zaključen je 6. lipnja 2017. a u navedenom ugovoru nije naveden niti broj z.k. uloška a niti broj z.k. čestice a niti adresa na kojoj će bankomat biti postavljen. Dakle u trenutku kada je tuženik potpisao ugovor sa društvom Sunčane oaze d.o.o. to društvo više nije bilo u ugovornom odnosu sa tužiteljem, pa sadržaj ugovora što ga je tužitelj potpisao s navedenim društvom nije relevantan za ovaj spor.

14. Nesporna je činjenica među strankama da je objekt bio postavljen na terasi lokala „Pizza Forno“, za koji prostor je tuženik tvrdio da se nalazi na čestici 702/3, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja predstavlja pomorsko dobro i s kojom tužitelj nema ovlast raspolagati.

15. Zbog navedenog je ovaj drugostupanjski sud nakon što je zaprimio spis, radi odlučivanja o žalbama, rješenjem poslovni broj Pž-3976/2024-2 od 13. prosinca 2024. odredio dopunu dokaznog postupka radi pribavljanja podataka od Ministarstva mora prometa i infrastrukture (dalje: Ministarstvo) o statusu sporne nekretnine. Postupajući po navedenom rješenju prvostupanjski sud je pribavio podatke (list 466 . spisa). Nakon toga je drugostupanjski sud održao sjednicu na koju su pozvane stranke i stečajnu upraviteljicu umješača RĐK (jer je društvo umješača 1. rujna 2024. rješenjem prvostupanjskog suda brisano iz sudskog registra uslijed zaključenja stečajnog postupka), primjenom odredbe čl. 373.b st. 5. ZPP-a.

16. Iz dopisa Ministarstva od 23. svibnja 2025. proizlazi da je na obalnom području k. o. [katastarska općina] na kojem se nalaze predmetne zemljišnoknjižne čestice granica pomorskog dobra utvrđena na temelju rješenja Ministarstva o utvrđivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala Bačvice, Grad Split (Klasa: UP/I-342-0 1111-0 1119, Ur.broj: 530-04·11·2 od 16. svibnja 2011.). Uvidom u grafičke podloge koje čine sastavni dio navedenog rješenja te usporedbom istih s kopijom katastarskog plana i stanjem katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka predmetnog područja na dan 23. svibnja 2025., razvidno je da predmetna zk.č.br. 702/2 odgovara k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i kao takva se u cijelosti nalazi izvan obuhvata rješenjem utvrđene granice pomorskog dobra, a zk.č.br. 702/3 odgovara k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i kao takva se u cijelosti nalazi u pojasu istim rješenjem utvrđenog pomorskog dobra. U privitku dopisa dostavljena je kopija rješenja o određivanju granice pomorskog dobra za predmetno područje s pripadajućim grafičkim podlogama i izvod iz katastarskog plana od 23. svibnja 2025. s označenom linijom utvrđene granice pomorskog dobra.

17. Tužitelj je dakle tijekom postupka bio dužan dokazati da je ovlašten raspolagati s objektom u kojemu je smještena terasa „Pizza Forno“, odnosno da je upravo na njega, vlasnik navedenog prostora, prenio ovlast raspolagati njime, što je propustio učiniti jer za to nije niti dostavio niti predložio adekvatna dokazna sredstva.

18. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava (čl. 221. a ZPP -a).

19. Dokazivanje se smatra uspjelim ako sud stekne uvjerenje da je tvrdnja o sadržaju određene činjenice istinita, tj. da se podudara sa stvarnošću. Dokaz nije uspio ako sud ne stekne takvo uvjerenje ili ako stekne uvjerenje o suprotnome - da je stvarnost drukčija nego što je tvrdnja o njoj pa je zbog navedenog primjenom pravila o teretu dokazivanja njegov zahtjev trebalo u cijelosti odbiti.

20. Kako iz svega naprijed navedenog proizlazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu (točke II. i IV. izreke) a temeljem čl. 368 st. 1. ZPP-a.

21. U odnosu na dosuđeni dio od 11.666,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) prvostupanjska je presuda preinačena te je i taj dio tužbenog zahtjeva odbijen, jer je i u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan, sve temeljem čl. 373.a st. 2. ZPP-a i čl. 369. st. 1. ZPP-a.

22. Valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka, uzimajući u obzir da tužitelj nije uspio u postupku pa pravo na trošak pripada tuženiku. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a.

22.1. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, tuženiku pripada pravo na trošak po Tarifi i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife); zastupanje na ročištima od: 24. rujna 2024.; 28. siječnja 2021.; 25. ožujka 2021.; 2. veljače 2023.; 4. svibnja 2023.; 7. ožujka 2024. i 16. svibnja 2024.; u iznosu od 500,00 EUR za svako (Tbr. 9.1. Tarife); sastav podnesaka od: 18. siječnja 2021.; 2. svibnja 2023., 12. svibnja 2023.; 4. ožujka 2024. i 8. ožujka 2024., u iznosu od 500.00 EUR za svaki (Tbr. 8.1. Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 1.625 EUR, te sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 147,65 EUR (ukupno 8.272,65 EUR).

22.2. Tuženiku pripada pravo i na daljnji trošak i to za sastav žalbe u iznosu od 625,00 EUR; PDV-a u iznosu od 156,25 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 163,12 EUR (ukupno iznosi 944,37 EUR).

22.2.1. U žalbenoj fazi tuženik je zatražio i trošak sastava podneska: od 22. siječnja 2025. i 19. kolovoza 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svaki, uvećan za PDV od 250,00 EUR, na koji ima pravo (Tbr. 8.1. Tarife), te trošak pristupa na sjednicu drugostupanjskog vijeća od 15. srpnja 2026. u iznosu od 625,00 EUR (s uključenim PDV-om), na koji ima pravo (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle u žalbenoj fazi postupka tuženik ima pravo na trošak od 2.819,37 EUR.

22.3. Ukupni parnični trošak na koji tuženik ima pravo iznosi 11.092,02 EUR.

22.3.1. Parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka , a o njima odlučuje sud na zahtjev stranke (čl. 151. st. 3. i st. 4. ZPP-a). Budući je tuženik stavio zahtjev za zakonsku zateznu kamatu (troškovnik na listu 368 . spisa i žalba na listu 407. spisa) ista mu je dosuđena te je odlučeno kao pod točkom II.2. izreke ove drugostupanjske presude.

23. Tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu ovaj sud je utvrdio neosnovanim, budući da odgovor na žalbu ne predstavlja potreban trošak u smislu čl. 155. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao pod točkom II.3. izreke.

Zagreb, 28. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac