Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-Us-1-/2026-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Bruna Kleina, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Zorana Ivaniševića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BE, zbog kaznenih djela iz čl. 347. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu: USKOK-a) i okrivljenika BE podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-Us-1/2025 od 9. ožujka 2026., u sjednici održanoj 28. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbi USKOK-a i okrivljenika BE, po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnim oznakama djela te se izriče da je okrivljenik BE, djelima za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, počinio dva kaznena djela protiv službene dužnosti, primanja mita iz čl. 293. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11).

II. Uslijed odluke pod I., a u povodu žalbi USKOK-a i okrivljenika BE, preinačuje se prvostupanjska presuda u pogledu odluke o kazni, tako da se okrivljeniku BE, za dva kaznena djela primanja mita iz čl. 293. st. 1. KZ/11, za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvaćaju po tom sudu utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine za svako djelo, te se prihvaća i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, kao i djelomična uvjetna osuda izrečena od strane prvostupanjskog suda na način da će se dio kazne na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 7 (sedam) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. lipnja 2010. do 10. kolovoza 2010.

III. Prihvaća se žalba USKOK-a zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi te se preinačuje prvostupanjska presuda u pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi na način da se, temeljem čl. 77. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 556. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), od okrivljenika BE oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelima u iznosu od 700,00 eura.

IV. U ostalom dijelu odbijaju se žalbe USKOK-a i okrivljenika BE kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim okrivljenika BE, zbog dva kaznena djela primanja mita iz čl. 347. st. 1. KZ/97, na način da mu je prethodno, za oba kaznena djela utvrdio kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, nakon čega ga je, temeljem čl. 60. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, a potom mu je, temeljem čl. 57. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se dio kazne na koju je osuđen, u trajanju od sedam mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. lipnja 2010. do 10. kolovoza 2010.

1.2. Temeljem čl. 77. KZ/11 u svezi s čl. 4. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ br. 145/10), utvrđeno je da novčani iznos od 700,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ostvario počinjenim kaznenim djelima, pa je slijedom toga postao imovina Republike Hrvatske te je naloženo okrivljeniku BE da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, uplati u državni proračun iznos od 700,00 eura.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik BE je obvezan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio USKOK, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, iako je iz sadržaja žalbe razvidno da se presuda pobija zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine, a podredno da se preinači na način da se imovinska korist od okrivljenika u iznosu od 700,00 eura oduzme primjenom čl. 77. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 556. st. 1. i 2. ZKP/08, a u dijelu odluke o kazni da mu se izrekne jedinstvena kazna zatvora.

2.1. Žalbu protiv presude podnio je i okrivljenik BE, po svom branitelju Darku Staniću, odvjetniku u Splitu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, iako je iz sadržaja žalbe razvidno da se presuda pobija samo zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža djelomična uvjetna osuda te da ga se u cijelosti oslobodi obveze naknade troškova kaznenog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba USKOK-a je djelomično osnovana, dok je žalba okrivljenika BE neosnovana.

6. Najprije treba kazati da je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, povodom žalbi USKOK-a i okrivljenika, prvostupanjsku presudu ispitao i po službenoj dužnosti, sukladno obvezi iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 te je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju mora paziti, ali je utvrdio da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

6.1. Naime, dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu KZ/11 koji u čl. 3. st. 2. propisuje da ukoliko se nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, zakon izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. U čl. 3. st. 3. KZ/11 je propisano da ako se u slučajevima iz st. 2. toga članka izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona, pa ako utvrdi da postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja.

6.2. U konkretnom slučaju ovaj sud, kao sud drugog stupnja, utvrdio je postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenih djela primanja mita iz čl. 347. st. 1. KZ/97 i kaznenih djela primanja mita iz čl. 293. st. 1. KZ/11, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, obzirom da činjenični supstrati kaznenih djela za koja je okrivljenik proglašen krivim u cijelosti odgovaraju zakonskim obilježjima kaznenih djela iz čl. 293. st. 1. KZ/11.

6.3. Prilikom utvrđivanja koji je zakon blaži za počinitelja ovaj sud je imao u vidu da je za kazneno djelo iz čl. 347. st. 1. KZ/97 zapriječena kazna zatvora u rasponu od jedne do osam godina, a da je za kazneno djelo iz čl. 293. st. 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u rasponu od jedne do deset godina. Međutim, prema načelu konkretnosti, kriterij za ocjenu koji je zakon blaži bile su odredbe Općeg dijela KZ/11 prema kojima se za predmetna kaznena djela može izreći djelomična uvjetna osuda, koja je konkretno i izrečena, a koja kao institut uopće nije postojala u KZ/97, pa je očito da je, u konkretnom slučaju, blaži KZ/11, a ne KZ/97, kako to tvrdi prvostupanjski sud.

6.4. Slijedom iznesenog je, po službenoj dužnosti, preinačena prvostupanjska presuda u pravnim oznakama djela, pa su postupanja okrivljenika, činjenično opisana pod točkama 1. i 2. izreke te presude, pravno označena kao kaznena djela protiv službene dužnosti, primanje mita iz čl. 293. st. 1. KZ/11, na način kako je opisano u točci I. izreke ove presude.

7. U pravu je USKOK kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud kod odluke o oduzimanju imovinske koristi pogrešno primijenio Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, budući da je taj zakon prestao važiti. Na taj način sud prvog stupnja je počinio povredu kaznenog zakona iz čl. 469. točka 4. ZKP/08 jer je glede kaznenih djela koja su predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti, a ne, kako to USKOK tvrdi u žalbi, da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, budući da prvostupanjski sud pri donošenju presude nije nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08, niti je na raspravi povrijedio pravo obrane, već je prvostupanjski sud primijenio odredbe materijalnog zakona, u ovom slučaju Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, koji se ne može primijeniti. Naime, sud prvog stupnja je, kod odluke o oduzimanju imovinske koristi, trebao primijeniti odredbu čl. 77. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 556. st. 1. i 2. ZKP/08, a ne odredbe zakona koji je prestao važiti, pa je prihvaćanjem žalbe USKOK-a, trebalo preinačiti odluku o oduzimanju imovinske koristi na način kako je to odlučeno u točci III. izreke ove drugostupanjske presude.

8. Nemaju pravo USKOK, ali ni okrivljenik BE, kada se žale zbog odluke o kazni.

8.1. U žalbi USKOK-a se navodi kako je sud prvog stupnja, kod odmjeravanja vrste i visine kazne, pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, ali da je precijenio značaj olakotnih okolnosti, odnosno da kada se sve utvrđene olakotne okolnosti uzmu u obzir, kako pojedinačno, tako i u svojoj ukupnosti, da ne prevladavaju nad otegotnim okolnostima, budući da je okrivljenik kao pravosudni policajac primio mito od osoba koje su izdržavale zatvorske kazne za teška kaznena djela, što predstavlja izuzetnu društvenu opasnost, pa da nije za očekivati da će se djelomičnom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja.

8.2. U svojoj žalbi okrivljenik BE navodi kako prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio sve okolnosti koje su od značaja za odabir vrste i mjere kazne, pa da je precijenio društvenu opasnost konkretne vrste kaznenog djela, a podcijenio utvrđene olakotne okolnosti. U žalbi se ističe i kako je okrivljenikova supruga lošeg zdravstvenog stanja, pa da joj je potrebna pomoć i skrb koju joj pruža jedino on, pa je u tu svrhu dostavljena i liječnička potvrda od 19. ožujka 2026.

8.3. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu okrivljenikovih inkriminiranih radnji te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

8.4. Sud prvog stupnja je okrivljeniku cijenio, kao olakotne okolnosti, njegovu raniju neosuđivanost, osobne i obiteljske prilike i protek vremena od počinjenja kaznenih djela, dok mu ovaj sud uzima u obzir i činjenicu što se mora skrbiti o supruzi koja je lošeg zdravstvenog stanja, dok mu je, kao otegotne okolnosti, cijenio način počinjenja kaznenih djela i izrazitu društvenu opasnost ovakve vrste kaznenih djela.

8.5. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno prvostupanjski sud okrivljenika BE, uz prethodno utvrđene pojedinačne kazne za svako kazneno djelo, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, a potom mu izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se dio kazne u trajanju od sedam mjeseci ima izvršiti, a preostali dio kazne u trajanju od osam mjeseci da se neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, koja djelomična uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11. Pri tome se treba napomenuti da je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, na način kako je odlučeno u točci III. izreke ove presude, odnosno na način da je okrivljeniku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, s time što mu je, temeljem odredbi KZ/11, a ne KZ/97 kako je to pogrešno napravio prvostupanjski sud, utvrdio pojedinačne kazne, a potom i jedinstvenu kaznu zatvora, dok je u ostalom dijelu odluka o kazni ostala identičnom onoj izrečenoj prvostupanjskom presudom.

9. Nema pravo okrivljenik BE niti kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka navodeći kako je on lošeg imovnog stanja i da nije u mogućnosti platiti troškove kaznenog postupka, a da ne ugrozi uzdržavanje svoje obitelji i sebe. Međutim, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je prvostupanjski sud, uzevši u obzir imovno stanje okrivljenika te složenost i trajanje postupka, pravilno, sukladno čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. točka 6. ZKP/08, odmjerio visinu troškova kaznenog postupka koje je okrivljenik dužan te u mogućnosti platiti.

10. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci ove presude.

Split, 28. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Bruno Klein