Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-683/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja PB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv ovršenika VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe civilnom diobom nekretnine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu posl. br.Ovr-250/2026-3 od 5. ožujka 2026., dana 28. srpnja 2026.,
r i je š i o je
I Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu posl. br. Ovr-250/2026-3 od 5. ožujka 2026.
II Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem određena je predložena ovrha civilnom diobom nekretnine – prodajom nekretnine i to z.k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] ukupne površine 1085 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, a na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja istoga suda posl. br. R-1106/24 od 4. veljače 2025.
2. Citirano rješenje žalbom pobija ovršenik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. stavak 1. toč. 1- 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), a u svezi s člankom 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17., 131/20 - dalje u tekstu: OZ).
3. Žalba je neosnovana.
4. U donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio niti jednu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. U odnosu na istaknute žalbene navod kako vršni prijedlog nije sastavljen na propisanom obrascu već je sačinjen u običnom word formatu valja reći da odredbom članka 39.a stavak 1. OZ-a propisano je da se prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnosi nadležnom sudu na propisanom obrascu.
6. U odnosu na navedeno valja obrazložiti da navedeni žalbeni prigovor u ovom stadiju postupka nije od odlučnog značaja, imajući u vidu da je prvostupanjski sud postupao po zaprimljenom prijedlogu za ovrhu, cijeneći da je takav prijedlog bio podoban za odlučivanje, radi čega o navedenom prigovoru više nema mjesta odlučivati. Pored navedenog, nedostavljanje prijedloga za ovrhu na propisanom obrascu, nema za posljedicu odbačaj prijedloga za ovrhu, jer takvo što nije propisano OZ-om, pri čemu posebno valja cijeniti kako i ustavnosudska praksa, a i praksa Europskog suda za ljudska prava, potiču sudove da ne podliježu pretjeranom formalizmu.
7. Ovršenik također u žalbi navodi kako predmetni prijedlog za ovrhu ne sadrži niti sve nužne sastojke propisane odredbom čl. 39. st. 1. OZ-a , odnosno da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati, među ostalim i ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj i potpis podnositelja.
8. U odnosu na žalbeni navod da prijedlog za ovrhu ne sadrži sve što je propisano OZ- om, odnosno da nisu naznačena imena i prezimena te OIB punomoćnika te da prijedlog za ovrhu ne sadrži potpis podnositelja, za navesti je da je navedeni prijedlog potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom što čini predmetni žalbeni navod neosnovanim. Nadalje, ime i prezime punomoćnika ovrhovoditelja navedeno je u gornjem centriranom dijelu prve stranice navedenog prijedloga te je naveden i OIB navedenog punomoćnika. Slijedom navedenog, ovaj sud utvrđuje da prijedlog za ovrhu uredan, odnosnu da sadrži sve nužne sastojke popisane spomenutom odredbom. Vezano uz navode da predmetni prijedlog za ovrhu ne sadrži podatak o adresi i OIB [osobni identifikacijski broj]u odvjetnice Andree Grugan Šagud kod koje je ovrhovoditeljev punomoćnik (odvjetnik Dragutin Rendeli) zaposlen, za navesti je kako su navedeni podaci sadržani u punomoći koja prileži prijedlogu za ovrhu, međutim čak i nenavođenje tih podataka ne utječe na urednost prijedloga za ovrhu, obzirom da se i bez istih može donijeti rješenje o ovrsi, te bi svako drukčije tumačenje također predstavljalo pretjerani formalizam.
9. Nije osnovan ni prigovor ovršenika da predmetna nekretnina predstavlja jedinu nekretninu u kojoj živi, te da bi prodajom iste bilo povrijeđeno njegovo pravo na dom, te da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.
10. Čl. 8. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj ...., pročišćeni tekst 8/99., ispravak 14/02. i 13/03. - dalje: Konvencija) propisano je da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske, dok je st. 2. ovoga članka određeno da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.
11. Prije svega valja navesti da u konkretnom slučaju ovrha nije određena radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja koju ima spram ovršenika već na temelju ovršne isprave - rješenja kojom je utvrđeno da se suvlasnička zajednica razvrgava civilnom diobom po pravilima ovršnog postupka. Pritom iz navedenog rješenja proizlazi kao se ovršenik nije protivio provedbi razvrgnuća civilnom prodajom nekretnine. U tom se kontekstu ovrha na temelju navedene ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja isključivo može odrediti i provesti prodajom nekretnine navedene u toj ispravi, kako je to pravilno odredio i prvostupanjski sud.
12. Naime, pojam doma za sud je činjenično pitanje, pa je ovršenik prigovor prava na dom u konkretnom slučaju trebao isticati u postupku razvrgnuća, u kojem postupku bi o istaknutom prigovoru bilo raspravljeno po kriterijima trajnosti faktične veze, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i pravna shvaćanja sadržana u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava. Stoga isticanje predmetnog prigovora u ovoj fazi postupka nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
13. Pri tome treba ukazati da je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini (domu) bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava, i to posebno u predmetu Zrilić protiv Hrvatske -Zahtjev br. 46726/11 u kojemu sud navodi kako je važna tvrdnja može li osoba koja je ostvarila pravo na dom novcem dodijeljenim sudskom prodajom kupiti drugi prikladan stan, što bi moglo imati važnu ulogu u uravnoteženju interesa i glede mjerodavnog domaćeg prava. Međutim, ovršenik u žalbi ne navodi i ničim ne dokazuje da iznos dobiven prodajom predmetne nekretnine ne bi bio odgovarajući za podmirenje njegovih troškova stanovanja, odnosno za kupnju druge odgovarajuće nekretnine koja mu može služiti kao dom, već paušalno, bez obrazlaganja, ističe navedeni prigovor, radi čega navedeni prigovor povrede prava na dom u ovom postupku nije prihvatljiv niti osnovan.
14. Žalbeni navodi ovršenika kojima osporava odluku o trošku neosnovani su budući da iz pobijanog rješenja o ovrsi proizlazi da je prijedlog ovrhovoditelja za naknadom troška ovrhe odbijen kao neosnovan pozivom na odredbu č. 275. st.1 i 2 OZ-a.
15. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a trebalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu.
U Zagrebu 28. srpnja 2026.
Sudac
Lidija Bošnjaković
