REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-694/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA BRCKOVLJANI, Brckovljani, Kralja Zvonimira 9, OIB: 27651797242, kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, Smičiklasova 18/III, protiv tuženika GRAD DUGO SELO, Dugo Selo, Josipa Zorića 1, OIB: 25432879214, kojeg zastupa punomoćnik Edin Karakaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba, Savska cesta 32, radi utvrđenja prava suvlasništva, upisa i predaje u suposjed, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-895/2023 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-895/2023 od 19. prosinca 2024. u točki I/ izreke te u točki II/ izreke u odnosu na iznos od 67.330,00 €.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-895/2023 od 19. prosinca 2024. u točki II/ izreke u preostalom dijelu i sudi:
Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška ovoga postupka u iznosu od 33.665,00 € kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -895/2023 od 19. prosinca 2024. u točki III/ izreke.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 16.832,50 EUR kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom presudio:
„I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan koji glasi:
„I/ Utvrđuje se da je tužitelj Općina Brckovljani, Brckovljani, Kralja Zvonimira 9, suvlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk.č.br. 5496/2, oznake zemljišta KOMUNA, PAŠNJAK, površine 304692 m2 sa suvlasničkim dijelom veličine 1/3.
II/ Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu upis prava vlasništva na suvlasničkom dijelu veličine 1/3 nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk.č.br. 5496/2, oznake zemljišta KOMUNA, PAŠNJAK, površine 304692 m2 za korist tužitelja Općine Brckovljani,
Brckovljani, Kralja Zvonimira 9.
III/ Nalaže se tuženiku Gradu Dugo Selo, Dugo Selo, Ulica Josipa Zorića 1, predati tužitelju Općini Brckovljani, Brckovljani, Kralja Zvonimira 9, u suposjed nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk.č.br. 5496/2, oznake zemljišta KOMUNA, PAŠNJAK, površine 304692 m2.“.
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 100.995,00 € u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tužiteljici naknaditi drugotuženiku trošak parničnog postupka u roku od 15 dana u iznosu od 33.665,00 €.“
2. U obrazloženju je naveo kako između stranaka nije sporno na koji način je nastala predmetna čestica (otpisima i pripisima katastarskih čestica koje su u konačnici rezultirale formiranjem čestice 5496/2 k. o. [katastarska općina] u površini od 304692 m2), da je u zemljišnim knjigama sada na njoj upisan kao vlasnik tuženik, a da je nad nekretninom ranije (dok nije bila formirana kao zasebna katastarska čestica) bilo upisano vlasništvo SO Dugo Selo. Također nije sporno da se predmetna nekretnina ne nalazi u prostornim granicama tužitelja, tuženika i Općine Rugvica, već da se nalazi na području Grada Zagreba. U predmetu je sporno je li tužitelj izvanknjižni vlasnik sporne nekretnine u 1/3 dijela. Tužitelj se poziva na odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj: 90/1992, 94/1993, 117/1993, 5/1997; dalje: ZLSU). Odredbom čl. 87. st. 1. ZLSU-a propisano je da općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzimaju nekretnine čiji su sljednik u roku od šest mjeseci od dana konstituiranja predstavničkog tijela tih jedinica. Odredbom čl. 87. st. 2. ZLSU-a propisano je da sporove koji mogu nastati u provedbi stavka 1. ovog članka rješavaju sporazumno jedinice lokalne samouprave, a da u slučaju izostanka sporazumnog rješenja odluku donosi arbitraža koju imenuje Vlada Republike Hrvatske. Protivno stajalištu tužitelja, sud utvrđuje da tužitelj u odnosu na spornu nekretninu nije pravni sljednik (u 1/3 dijela) bivše Općine Dugo Selo koja je na toj nekretnini imala uknjiženo pravo korištenja. Naime, okolnost na koju se poziva tužitelj, da je Vlada Republike Hrvatske, arbitražno vijeće Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija, u postupku preuzimanja nekretnina, pokretnina, financijskih sredstava te prava i obveza bivše Općine Dugo Selo 28. studenoga 1997. donijelo Djelomičnu odluku kojom je utvrđeno što čini neraspoređenu imovina bivše Općine Dugo Selo te kojom Djelomičnom odlukom su tužitelj, tuženik i Grad Rugvica utvrđeni kao preuzimatelji upravo te imovine koja je u Djelomičnoj odluci navedena, ne znači automatizmom da je tužitelj (u 1/3 dijela) pravni sljednik bivše Općine Dugo Selo i na onoj imovini koja nije obuhvaćena tom Djelomičnom odlukom, a njome sporna nekretnina nesporno nije obuhvaćena. Naime, točkom III. Djelomične odluke izrijekom je utvrđeno da ukoliko tom Odlukom nisu obuhvaćene neke nekretnine bivše Općine Dugo Selo, da iste pripadaju u vlasništvo one jedinice lokalne samouprave na čijem se teritoriju nalaze, a među strankama nije sporno da se sporna nekretnina ne nalazi na teritoriju niti jedne od navedenih jedinica lokalne samouprave već na teritoriju Grada Zagreba. Dakle, uvidom u Djelomičnu odluku razvidno je kako su sudionici suglasni kako se za nekretnine bivše Općine Dugo Selo koje nisu obuhvaćene tom Odlukom primjenjuje kao kriterij za raspodjelu neizgrađenog i izgrađenog građevinskog zemljišta, neprodanih stanova te financijskih sredstava ostvarenih prodajom stanova bivše Općine Dugo Selo teritorijalni princip. Kako se predmetna nekretnina ne nalazi na području tužitelja tako ista Djelomična odluka ne može služiti kao osnova za stjecanje prava vlasništva tužitelja u 1/3 dijela na predmetnoj nekretnini. Nadalje, činjenicu da je tužitelj pravni sljednik (u 1/3 dijela) bivše Općine Dugo Selo ne dokazuje niti Nagodba od 18. prosinca 2019. sklopljena između tuženika s jedne strane te JV, AV i OV s druge strane, u postupku radi utvrđivanja naknade za deposedirano zemljište jer se radi o pravnom aktu (nagodbi) čiji se pravni učinci protežu samo na njegove ugovorne strane te se odnosi na sasvim drugu nekretninu, a ne na nekretninu za koju se ovdje vodi ovaj postupak. Također uvidom u Sporazum o preuzimanju međusobnih prava i obveza i podjeli troškova međusobnih usluga u 1995. godini razvidno je kako se isti ne odnosi na predmetnu nekretninu već se odnosi na uređenje preuzimanja prava i obveza i podjelu troškova međusobnih usluga između stranaka i općine Rugvica. Dakle, navedeni dokument uopće ne govori o podjeli nekretnina ranije SO Dugo Selo. Uvidom u zaključke, ugovor o kupoprodaji nekretnine, odluka o prodaji dijela nekretnine, Odluka o izmjeni Odluke o prodaji dijela nekretnine, Zaključak o sklapanju ugovora o kupoprodaji nekretnine, zaključak o kupnji nekretnine, zapisnika 30. sjednice razvidno je da je tuženik prodao dio nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zajedno i dio zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od čega se formirala nova čestica zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi izgradnje Osnovne škole (tijekom 2017. godine), a za istu školu je izdana lokacijska dozvola i građevinska dozvola, diobni nacrt, preklop zemljišne knjige. Iz navedene dokumentacije nije moguće zaključiti da se radi o vlasništvu tužitelja nad predmetnom nekretninom u 1/3 dijela kao ni iz ispisa Dugoselske kronike (koji se odnosi na prenošenje događaja s aktualnog sata 30. redovne sjednice dugoselskog Gradskog vijeća održane 29.10.2020.), podataka Državnog arhiva i Pučkog otvorenog učilišta. Uvidom u žalbu (list 781 -876 spisa) kao i presudu Upravnog suda u Zagrebu razvidno je kako se ne odnose na predmetnu nekretninu već na nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) odnosno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) te iz njih ne proizlazi da bi tužitelj bio vlasnik 1/3 predmetne nekretnine. Tužiteljev načelnik HV je, među ostalim, potvrdio kako predmetna nekretnina nije spomenuta ni u Sporazumu iz 1995. godine niti u Djelomičnoj odluci iz 1997. godine. Upravo zbog podjele iz nagodbe prema kojoj svatko od njih mora platiti 1/3, tražio je od gradonačelnika Dugog Sela da se tužitelju isplati 1/3 novca koja je dobivena od Grada Zagreba za prodaju dijela nekretnine za izgradnju osnovne škole. Smatra kako nikada nije bilo sporno da su tužitelj, tuženik i Općina Rugvica općenito pravni sljednici bivše SO Dugo Selo. Dakle, iz njegovog iskaza proizlazi kako su tužitelj, tuženik i Općina Rugvica imale dogovore oko snošenja obveza u različitim omjerima, da je postojala nagodba s obitelji AV vezano za nekretninu na području Dugog Sela te da je tužitelj pristao platiti naknadu za to zemljište, no da je u nagodbi navedeno da će se naknada platiti u omjeru koji je drugačiji od usmenog dogovora koji je postojao između stranaka. Također je utvrđeno kako za predmetnu nekretninu stranke nisu nikada uredile njezin pravni status, odnosno da nije obuhvaćena ni Sporazumom iz 1995. godine ni Djelomičnom odlukom iz 1997. godine. Iz tog iskaza proizlazi i kako smatra da ako je sukladno nagodbi s obitelji AV tužitelj dužan platiti naknadu za deposedirano zemljište (koje nije predmetna nekretnina) u iznosu od 1/3, da je onda i tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine u 1/3 dijela, međutim za ovakvo razmišljanje sud ne nalazi potporu u dokumentaciji u spisu. Iz tako provedenog dokaznog postupka sud nije mogao utvrditi da bi u odnosu na predmetnu nekretninu tužitelj stekao pravo suvlasništva na idealnom dijelu veličine 1/3 navedene nekretnine. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz čl. 36., čl. 42. i čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje: ZV).
3. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud cijenio pisani iskaz tuženikovog gradonačelnika kao dokaz u ovom postupku iako je priložen u spis nakon zaključenja prethodnog postupka pa je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 492.c st. 1., čl. 299. st. 2. i čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje: ZPP), što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Osim toga, zakonski zastupnik tuženika je bio dužan pristupiti na raspravu od 14.11.2024. s obzirom da je tužitelj njegov pisani iskaz osporio. Ako ga sud nije ponovno pozivao na raspravu (a nije iako je bio dužan), onda je trebao ocijeniti od kakva je značenja njegov izostanak. Nelogičnost obrazloženja presude i izostanak razloga o bitnim činjenicama očituje se i u tome što sud pod točkom 20. obrazloženja presude, u dijelu koji se odnosi na Djelomičnu odluku od 28.11.1997. godine, navodi da „Kako se predmetna odluka ne nalazi na području tužitelja tako ista Djelomična odluka ne može služiti kao osnova za stjecanje prava vlasništva tužitelja u 1/3 dijela na predmetnoj nekretnini.“, ali ne ničim ne obrazlaže kako je onda tuženik upisan kao vlasnik sporne nekretnine ako se ne nalazi niti na njegovom teritoriju? Konačno, pod točkom III. izreke presude sud je naložio tužiteljici naknaditi drugotuženiku trošak parničnog postupka u roku od 15 dana u iznosu od 33.665,00 EUR. U predmetnom postupku nije sudjelovala tužiteljica, već tužitelj niti je u ovom postupku postojao drugotuženik, već samo jedan tuženik. Dakle, nije postojalo suparničarstvo na strani tuženika. Donošenjem odluke pod točkom III. izreke sud je počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a jer je prekoračio tužbeni zahtjev s obzirom da u ovom postupku drugotuženik ne postoji pa nije postavio (niti mogao postaviti) zahtjev za naknadu troškova o kojem je sud odlučio u navedenoj točki izreke. Sud je pogrešno utvrdio da Djelomična odluka od 28.11.1997. ne dokazuje pravno sljedništvo tužitelja iza SO Dugo Selo. Iz uvoda Djelomične odluke jasno i nedvojbeno proizlazi kako se donosi temeljem čl. 87. ZLSU-a, pa je iz odredbe samog zakona na temelju koje se donosi Djelomična odluka i na koju se Djelomična odluka poziva jasno proizlazi da se radi o preuzimanju nekretnina iza pravnog prednika bivše općine Dugo Selo u odnosu na pravne sljednike tj. parnične stranke i Općinu Rugvica. Da je tome tako proizlazi iz stipulacije uvoda Djelomične odluke u kojoj se navodi da se Djelomična odluka donosi „u postupku preuzimanja nekretnina, pokretnina, financijskih sredstava te prava i obveza bivše općine Dugo Selo (…) uz nazočnost NV, gradonačelnika [adresa], ĆV, načelnika [adresa], ZV, načelnika [adresa].“. Činjenica da predmetna nekretnina nije raspoređena predmetnom odlukom ne mijenja pravnu narav takve odluke i ne odriče toj odluci značaj javne isprave koja dokazuje da su parnične stranke i Općina Rugvica univerzalni pravni sljednici iza SO Dugo Selo. Da nisu, ne bi bili navedeni kao sljednici u odnosu na svu imovinu navedenu u odluci i postojala bi neka isprava iz koje bi proizlazilo da osim tužitelja, tuženika i Općine Rugvica postoji još pravnih sljednika iza SO Dugo Selo. Međutim, takva isprava ne postoji. Stoga, ako tužitelj, tuženik i Općina Rugvica nisu isključivi i univerzalni pravni sljednici iza SO Dugo Selo, tko jest? Sud se o navedenome nije očitovao u obrazloženju pobijane presude. Činjenica da se u Djelomičnoj odluci ne navodi nekretnina koja je predmet ovog spora ne odriče toj odluci značaj isprave koja dokazuje sljedništvo parničnih stranaka i Općine Rugvica iza ranije SO Dugo Selo i u odnosu na ovu nekretninu jer niti nekretnina koja je predmet Nagodbe od 18.12.2019. godine nije bila navedena u Djelomičnoj odluci, ali je, neovisno o tome, u Nagodbi (koja predstavlja javnu ispravu) utvrđeno pravno sljedništvo parničnih stranaka i Općine Rugvica i u odnosu na tu nekretninu. Stoga, stav suda o neprimjenjivosti Djelomične odluke je neargumentiran i suprotan priznanju tuženika sadržanom u čl. 3. Nagodbe od 18.12.2019. u kojem se tuženik u pogledu pravnog sljedništva tužitelja, tuženika i Općine Rugvice izričito poziva na tu odluku. I teleološko i gramatičko tumačenje odredbe čl. 3. Nagodbe dovode do identičnog zaključka – da su tužitelj, tuženik i Općina Rugvica pravni sljednici iza bivše općine Dugo Selo. Sud je pogrešno utvrdio i da Sporazum o preuzimanju međusobnih prava i obveza i podjeli troškova međusobnih usluga u 1995. godini nije dokaz pravnog sljedništva jer da se ne odnosi na spornu nekretninu. Sud pogrešno relevantnost isprava, pa tako i predmetnog Sporazuma, veže uz činjenicu navođenja sporne nekretnine u njima. Odnos pravnog sljedništva (identično kao odnos nasljedstva) podrazumijeva ex lege prijenos imovine (prava i obveza) s pravnog prednika na pravnog sljednika. Dakle, za stjecanje prava vlasništva po osnovi pravnog sljedništva nije nužan konstitutivni akt. Svi akti (Djelomična odluka, Nagodba, Sporazum) deklarativne su naravi i dokazuju pravni odnos sljedništva između SO Dugo Selo, parničnih stranaka i Općine Rugvica. Stoga, činjenica da sporna nekretnina nije navedena u tim ispravama ne odriče joj značaj imovine koja ne bi bila predmetom stjecanja po osnovi sljedništva – što potvrđuje i činjenica da je tuženik upisan kao njezin vlasnik po osnovi sljedništva iako nije dostavio niti jedan akt u kojem bi ta nekretnina bila izrijekom navedena kao imovina koja je predmet stjecanja po osnovi sljedništva, već se samo pozvao na zakonske propise na koje se poziva i tužitelj u ovom postupku. Pogrešno je utvrđenje suda da iz presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-205/23 od 9.4.2024. ne proizlazi da bi tužitelj bio suvlasnik predmetne nekretnine. U obrazloženju navedene presude (t. 16., str. 5.) stoji kako „(…) sukladno Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 90/92), kojim su osnovane općine Dugo Selo, Brckovljani i Rugvica, iste su pravne slijednice Grada Zagreba te su solidarno odgovorne za obveze koje su temeljem Zakona o dopunama Zakona o spajanju općina s područja Gradske zajednice Zagreb i prestanku Gradske zajednice Zagreb (Narodne novine, broj 33/92) kao obveze bivše Općine Dugo Selo, postale obveze općine Grada Zagreba.“. Dakle, od 30.6.1992. pravni sljednik SO Dugo Selo je Grad Zagreb, a nakon toga od 30.12.1992. Općina Dugo Selo, Općina Brckovljani i Općina Rugvica, a od 1997. pravni sljednici SO Dugo Selo (koja postoji do 1992.) su Grad Dugo Selo, Općina Brckovljani i Općina Rugvica. Iskaz zakonskog zastupnika tužitelja zajedno sa svim dokazima u spisu zajedno dovodi do jedinog mogućeg zaključka – da je tužitelj zajedno s tuženikom i Općinom Rugvica univerzalni pravni sljednik SO Dugo Selo time da je u odnosu na predmete sljedništva koji nisu navedeni u Djelomičnoj odluci ni Sporazumu svaki od njih sljednik u 1/3 dijela (što dokazuje Nagodba od 18.12.2019.). Iz odredbe čl. 87. st. 2. ZLSU-a jasno proizlazi da je postizanje sporazuma ili donošenje odluke arbitraže imenovane od strane Vlade Republike Hrvatske bilo nužno samo u slučaju postojanja spora o preuzimanju imovine ranije općine / grada, a ne u svakom slučaju, odnosno za sklapanje sporazuma ili donošenje odluke nije bio konstitutivni akt stjecanja onih dijelova imovine u odnosu na koje nije bilo spora između novonastalih općina / gradova od trenutka stupanja na snagu ZLSU-a do proteka 6 mjeseci od dana konstituiranja predstavničkih tijela novonastalih općina / gradova. O nekretnini koja je predmet ovog postupka u navedeno vrijeme nije postojao spor između parničnih stranaka i Općine Rugvica kao pravnih sljednika SO Dugo Selo (spor je nastao tek kada su tužitelj i Općina Rugvica saznali da se tuženik 2020. godine upisao kao isključivi vlasnik na predmetnoj nekretnini) pa ona nije bila obuhvaćena sporazumom parničnih stranaka i Općine Rugvica niti Djelomičnom odlukom od 1997. godine. Međutim, to ne znači da parnične stranke i Općina Rugvica tu nekretninu nisu stekli kao suvlasnici, svaki sa suvlasničkim dijelom veličine 1/3. Navedeno dokazuje javna isprava - Nagodba od 18.12.2019., postignuta u odnosu na nekretninu koja također nije bila obuhvaćena sporazumom niti Djelomičnom odlukom, a svejedno je u odnosu na nju utvrđeno postojanje solidarne obveze parničnih stranaka i Općine Rugvica, svakoga u dijelu veličine 1/3. Dakle, iz cjelokupnog stanja spisa proizlazi da je SO Dugo Selo bila upisana kao nositelj prava korištenja na nekretnini koja je predmet ovog postupka, da su kao univerzalni pravni sljednici SO Dugo Selo utvrđeni tužitelj, tuženik i Općina Rugvica (Djelomična odluka, Sporazum, Nagodba), da sporna nekretnina nije bila predmetom sporazuma između parničnih stranaka i Općine Rugvica niti odluke arbitraže imenovane od strane Vlade Republike Hrvatske, da se u odnosu na predmetnu nekretninu ne može primijeniti teritorijalni princip podjele jer se ne nalazi na području niti jedne od parničnih stranaka niti Općine Rugvica pa se ima primijeniti princip podjele na način da svaki sljednik stekne jednak suvlasnički dio nekretnine, da je 1.10.1997. na snagu stupio ZV-a koji u čl. 360. st. 1. propisuje da je pravo korištenja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjega nositelja prava korištenja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva. Slijedom svih citiranih propisa jasno je kako je tužitelj kao pravni sljednik upisanog nositelja prava korištenja stupanjem na snagu ZV -a postao suvlasnik predmetne nekretnine sa suvlasničkim dijelom veličine 1/3 pa ima pravo na suposjed predmetne nekretnine i postavljati zahtjeve prema drugim suvlasnicima, uključivo prema tuženiku. Tuženik za podneske od 19.4. i 31.10.2024. godine nije zatražio ni dobio odobrenje suda za pisano očitovanje niti se sud u tijeku postupka i pobijanoj presudi pozvao na iznimku iz čl. 299.a st. 5. ZPP -a. S obzirom na to, sud nije smio uzeti taj podnesak u obzir prilikom odlučivanja o meritumu stvari niti prilikom odlučivanja o troškovima postupka. Navedeno osobito kada se uzme u obzir da tuženik u tom podnesku ne iznosi nove činjenice ni dokaze, već samo ponavlja već ranije iznesene navode što predmetni podnesak čini nepotrebnim za vođenje parnice. Dosuđivanjem troškova postupka tuženiku, a osobito troškova sastava navedenih podnesaka, sud je povrijedio odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 299.a st. 2. i 4. ZPP-a, što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke o troškovima. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 22.367,86 eura.
4. Tuženik je u odgovoru na žalbu predložio odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 16.832,50 EUR.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
7. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev na utvrđenje da je suvlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk.č.br. 5496/2, oznake zemljišta KOMUNA, PAŠNJAK, površine 304692 m2 sa suvlasničkim dijelom veličine 1/3, upis toga u zemljišne knjige, te nalog tuženiku da mu preda tu nekretninu u suposjed.
8. Predmetni spor zapravo se svodi na pravno pitanje je li tužitelj, kao univerzalni pravni sljednik SO Dugo Selo (Općine Dugo Selo) u 1/3 dijela postao suvlasnik cjelokupne imovine te Općine u 1/3 dijela, neovisno o sadržaju (ili upravo zbog sadržaja) u ovom predmetu priloženih isprava, i to prvenstveno Djelomične odluke od 24. lipnja 1997. Arbitražnog vijeća koje je imenovala Vlada Republike Hrvatske sukladno odredbi čl. 87. ZLSU-a (listovi 353.-360. spisa), Nagodbe od 18. prosinca 2019. sklopljene između tuženika te JV, AV i OV (listovi 384.-387. spisa) te Sporazuma o preuzimanju međusobnih prava i obveza i podjeli troškova međusobnih usluga u 1995. godini koji se odnosi na uređenje preuzimanja prava i obveza i podjelu troškova međusobnih usluga između ovdje stranaka i Općine Rugvica (listovi 467.-471. spisa).
9. Neosnovan je tužiteljev žalbeni navod kako je samo zbog toga što je među dokazima u koje je izvršio uvid naveo i pisani iskaz tuženikovog gradonačelnika, prvostupanjski sud ocijenio taj iskaz te da je ta ocjena koju nije trebao učiniti (a, ponavlja se, niti nije) jer je taj iskaz priložen nakon zaključenja prethodnog postupka, bila od utjecaja ili mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.
10. Posljedično tome, neosnovan je i žaliteljev navod da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju trebao primijeniti odredbu čl. 269. st. 2. ZPP -a jer tuženikov gradonačelnik, koji je, osim toga, prema sadržaju zapisnika s ročišta glavne rasprave od 14. studenog 2024. i ispričao svoj nedolazak, nije pristupio na to ročište. S tim u vezi neosnovano žalitelj smatra i da je prvostupanjski sud bio dužan ponovno pozvati na ročište tuženikovog gradonačelnika radi saslušanja, i to iz razloga jer je prvostupanjski sud očito smatrao da je nepotrebno izvođenje tog dokaza, pa ni time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP -a (u vezi s čl. 8. i čl. 338. st. 4. ZPP-a), kako to pogrešno u žalbi navodi tužitelj.
11. Nadalje, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo, a tužitelj to ne osporava u žalbi, kako među strankama nije sporno da se sporna nekretnina ne nalazi na teritoriju niti jedne od navedenih jedinica lokalne samouprave (ovdje stranaka ili općine Rugvica) već na teritoriju Grada Zagreba.
12. Mjerodavne zakonske odredbe čl. 87. st. 1. i 2. ZLSU-a, na koje se i tužitelj pozivao tijekom ovoga postupka, pa tako i u žalbi, glase:
„Općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija. gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzet će nekretnine, pokretnine, financijska sredstva te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su sljednik najkasnije do 31. ožujka 1994. godine.
Sporove koji mogu nastati u provedbi stavka 1. ovoga članka rješavaju sporazumno jedinice lokalne samouprave. U slučaju izostanka sporazumnog rješenja odluku će donijeti arbitraža koju imenuje Vlada Republike Hrvatske.“.
13. Iz same činjenice da je Arbitražno vijeće koje je imenovala Vlada Republike Hrvatske sukladno odredbi čl. 87. st. 2. ZLSU-a, 24. lipnja 1997. donijelo Djelomičnu odluku, proizlazi da su neosnovani žalbeni navodi kako „o nekretnini koja je predmet ovog postupka u navedeno vrijeme nije postojao spor između parničnih stranaka i Općine Rugvica kao pravnih sljednika SO Dugo Selo (spor je nastao tek kada su tužitelj i Općina Rugvica saznali da se tuženik 2020. godine upisao kao isključivi vlasnik na predmetnoj nekretnini) pa da ona nije bila obuhvaćena Sporazumom parničnih stranaka i Općine Rugvica niti Djelomičnom odlukom iz 1997. godine, ali da to ne znači da parnične stranke i Općina Rugvica tu nekretninu nisu stekli kao suvlasnici, svaki sa suvlasničkim dijelom veličine 1/3.“.
14. Suprotno žaliteljevom shvaćanju, navedeno (da su parnične stranke i Općina Rugvica predmetnu nekretninu stekli kao suvlasnici, svaki sa suvlasničkim dijelom veličine 1/3) ne dokazuje ni javna isprava - Nagodba od 18.12.2019., kojom također, kao niti Sporazumom i Djelomičnom odlukom (navedenima u točki 8. ovoga obrazloženja), nesporno, kako to i tužitelj navodi u žalbi, nije obuhvaćena predmetna nekretnina.
15. Naime, odlučno je za odgovor na ovdje sporno pravno pitanje sadržano u točki 8. ovoga obrazloženja da je Arbitražno vijeće koje je imenovala Vlada Republike Hrvatske sukladno odredbi čl. 87. st. 2. ZLSU-a, 24. lipnja 1997. u točki III. Djelomične odluke odlučilo: „Ukoliko ovom Odlukom nisu obuhvaćene neke nekretnine bivše Općine Dugo Selo iste pripadaju u vlasništvo one jedinice lokalne samouprave na čijem se teritoriju nalaze“, a nesporno je da se predmetna nekretnina nalazi na teritoriju Grada Zagreba, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Pritom, suprotno žaliteljevom shvaćanju, za ocjenu pravilnosti toga zaključka i pobijane presude je nevažno to što je tuženik upisan kao vlasnik sporne nekretnine, jer, neovisno o tome, zbog citirane točke III. Djelomične odluke, tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj parnici.
16. I konačno, odredba čl. 360. st. 1. ZV-a, na koju se tužitelj poziva u žalbi, ovdje se ne primjenjuje, s obzirom na sadržaj odredbe čl. 390. ZV-a, a i zbog toga što je ZLSU koji je stupio na snagu 30. prosinca 1992., prethodio stupanju na snagu ZV-a – 1. siječnja 1997.
17. Slijedom svega navedenog, te kako je prvostupanjski sud i pravilno primijenio odredbe čl. 36. i čl. 42. ZV-a, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
18. Što se tiče odluke o trošku sadržane u točki II. izreke pobijane presude, tužitelj, s obzirom na sadržaj odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, obrazloženo osporava priznati trošak sastava tuženikovih podnesaka od 19. travnja 2024. i 31. listopada 2024. te se pritom poziva na odredbe čl. 299.a st. 2., 4. i 5. i čl. 155. st. 1. ZPP -a.
19. Odredbe čl. 299.a st. 2., 4. i 5. ZPP-a glase:
„(2) Ako se koja od stranaka bez poziva suda iz stavka 1. ovoga članka želi dodatno pisano očitovati na navode protivne stranke, ona će prethodno od suda zatražiti odobrenje podnošenja tog očitovanja i rok u kojem se ono mora podnijeti. Sud će odobriti dodatno pisano očitovanje ako smatra da je ono potrebno i da ne dovodi do odugovlačenja postupka. O tome može zatražiti i pisano očitovanje protivne stranke. Odobrenje suda nije potrebno za pisana očitovanja stranaka na nalaz i mišljenje vještaka.
(4) Sud neće uzeti u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili nisu podnesena u skladu sa stavcima 2. i 3. ovoga članka. (5) Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka, na zahtjev stranke sud može uzeti u obzir pisana očitovanja iz stavka 4. ovoga članka ako to smatra svrsishodnim.“.
20. Iz stanja spisa proizlazi, a kako to osnovano i tužitelj navodi u žalbi, da prvostupanjski sud nije odobrio dodatna pisana očitovanja tuženika od 19. travnja 2024. i 31. listopada 2024., da nije na pripremnom ročištu izradio plan upravljanja postupkom, a niti se pozvao na iznimku iz čl. 299.a st. 5. ZPP -a. Osnovano žalitelj navodi i da tuženik u tim podnescima ne iznosi nove činjenice ni dokaze, već, u bitnom, ponavlja već ranije iznesene navode (i zaključno predlaže donijeti odluku na temelju stanja spisa), što troškove sastava tih podnesaka čini i nepotrebnima za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
21. Zato pravilno tužitelj u žalbi ukazuje na to da je priznanjem troška sastava navedenih podnesaka od 19. travnja 2024. i 31. listopada 2024., prvostupanjski sud tuženiku priznao trošak sastava nesvrsishodnih podnesaka, te time pogrešno primijenio odredbe čl. 155. st. 1. i čl. 299.a ZPP-a.
22. Zato je, primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP -a, odlučeno kao u preostalom dijelu točke I. izreke i kao u točki II. izreke presude.
23. Kao pod točkom I. izreke rješenja odlučeno je, na temelju čl. 369. st. 5. u vezi s čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, jer je osnovan tužiteljev žalbeni navod da je prvostupanjski sud donošenjem točke III. izreke pobijane presude prekoračio tužbeni zahtjev zbog razloga koje je tužitelj iznio u dijelu žalbe koji je, među ostalim, citiran u točki 3. ovoga obrazloženja (u bitnom, drugotuženik u ovom postupku niti ne postoji).
24. Kao u točki II. izreke rješenja odlučeno je na temelju čl. 155. ZPP -a jer trošak koji je nastao tuženiku povodom odgovora na žalbu, nije bio potreban za vođenje ove parnice.
Zagreb, 28. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Pustijanac
