Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-322/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Markovinović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Krunoslav Markovinović i Matko Pavičić u Bjelovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-765/2024-10 od 30. listopada 2024., dana 27. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-765/2024- 10 od 30. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-765/2024-10 od 30. listopada 2024. pod stavkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 417,92 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2007. pa do isplate. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 513,27 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2024. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 523,41 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 417,92 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, stečenog od strane tuženika temeljem ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kredita.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužitelj s tuženikom 12. ožujka 2007. sklopio Ugovor o [broj kredita] (dalje: Ugovor o kreditu), radi kupnje automobila za korištenje u privatne svrhe,

- da je tuženik 14. ožujka 2007. naplatio tužitelju jednokratnu naknadu za obradu kredita u iznosu od 417,92 EUR (čl. 3. Ugovora o kreditu određeno je da naknada iznosi 3,30% od iznosa kredita i da se ista naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita),

- da je Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika,

- da tuženik u smislu čl. 96. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., dalje: ZZP) nije dokazao da se o spornoj odredbi, sadržanoj u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo s tužiteljem,

- da tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj sporne odredbe,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da mu tuženik uopće nije niti pokušao razjasniti zašto mu je naplatio obradu kredita,

- da tuženik nije dokazao opravdanost naplate naknade,

- da tuženik nije postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja jer je iskoristio svoju poziciju „jače" ugovorne strane te je ugovorio naplatu naknade za odobrenje kredita,

- da je plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od čak 3,30 % iznosa kredita očito prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača,

- da je i Sud Europske unije u svojim presudama C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni, i konačno koji su neproporcionalni,

- da je stoga konkretna odredba Ugovora o kreditu nepoštena u smislu čl. 96. st. 1. ZZP-a, a posljedično i ništetna sukladno čl. 102. st. 1. ZZP-a,

- da je tuženik dužan tužitelju vratiti plaćeni iznos od 417,92 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2007. pa do isplate,

- da tuženikov prigovor zastare nije osnovan, imajući u vidu pravno shvaćanje sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa da stoga u konkretnom slučaju zastara još nije ni počela teći, a kamoli da je već nastupila.

7. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu iz kojeg proizlazi da je tuženik 14. ožujka 2007. od tužitelja naplatio iznos od 417,92 EUR temeljem ništetne ugovorne odredbe (pri čemu valja istaknuti da je konkretna odredba nepoštena i ništetna u smislu čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine, broj: 96/03), koji zakon je bio na snazi u konkretnom razdoblju), pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je u smislu odredaba iz čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a, u svezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, te čl. 2. st. 1. ZPP-a, odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude. Pritom valja istaknuti da tuženik u žalbi neosnovano ističe da je prvostupanjski sud zateznu kamatu pogrešno odredio prema čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na iznos od 417,92 EUR od dana kada je tuženik nepripadno stekao utuženi iznos, odnosno od 15. ožujka 2007. (sljedećeg dana od dana stjecanja konkretnog iznosa, kako je to tužitelj zahtijevao).

8. Također, tuženik neosnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o istaknutom prigovoru zastare, budući da je odluka o prigovoru zastare pravilno donesena, uzimajući u obzir pravno shvaćanje sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. , sukladno kojem je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u predmetnom slučaju zastara nije ni počela teći prije pravomoćnosti konkretne odluke kojom je utvrđena, a kamoli da je već nastupila.

9. Valja dodati da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika u kojima on ističe da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a (da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu iz čl. 221. ZPP-a o teretu dokazivanja), kao ni žalbene navode tuženika u kojima on ističe da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP -a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP -a, ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP -a, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

10. Zaključno valja reći da se odluka o troškovima postupka (stavak II. izreke pobijane presude) žalbom posebno ne osporava, a da ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

11. Stoga je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

12. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 27. srpnja 2026.

Sutkinja:

Jadranka Travaš