REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-373/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja PANSION MAESTRAL d. o. o., [adresa], OIB 44529013771, kojeg zastupa punomoćnik Radoslav Šunjić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika 1. IV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. NAUTICA NOVI j.d.o.o., [adresa], OIB 28770418541, koje zastupa punomoćnik Boris Marohnić, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o zajedničkoj žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-11/2023-25 od 14. studenog 2024., 27. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-11/2023-25 od 14. studenog 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-11/2023-25 od 14. studenog 2024. naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno plate iznos od 2.035,30 eura sa zateznim kamatama od 28. travnja 2021. do isplate po stopi propisanoj u ostalim odnosima, kao i da mu solidarno nadoknade parnične troškove u iznosu od 2.699,54 eura sa zateznim kamatama od 14. studenoga 2024. do isplate po istoj stopi, sve u roku petnaest dana.

2. Oba tuženika su protiv presude pravovremeno izjavila zajedničku žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi najprije navode da ovo nije spor male vrijednosti, da se postupak nije trebao voditi pred Trgovačkim sudom u Rijeci nego pred Općinskim sudom u Crikvenici i da je započeo prema pravilima redovnog postupka pred Općinskim sudom u Crikvenici, a nastavljen je i vođen na isti način pred Trgovačkim sudom u Rijeci, pa smatra da ne može tek sada kada je nepravomoćno presuđeno uputa o pravnom lijeku braniti podnošenje žalbe iz svih žalbenih razloga jer se radi o sporu male vrijednosti.

3. Žalitelji dalje navode da su učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, jer prvostupanjski sud nije odlučio o svim dokaznim prijedlozima, nije obrazložio zašto je odbio izvesti pojedine dokazne prijedloge, zatim nije postupio po odredbama članaka 292., 287., 288.a i 290. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, kao i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 4., 6. i 11. tog Zakona. Također tvrde kako u pobijanoj presudi prvostupanjski sud nije određeno i potpuno izložio koje činjenice uzima kao dokazane ili nedokazane i kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja i da je obrazloženje presude protivno odredbi članka 338. stavka 4. Zakona o parničnom postupku. Žalitelji dalje navode kako sud uopće nije obrazlagao izjave svjedoka, nego samo paušalno naveo dijelove njihovih izjava. Posebno osporavaju nalaz i mišljenje vještaka i tvrde da im nije dopušteno da se očituju na nalaz i mišljenje i da nema dokaza o plaćanju računa.

4. Odluku o troškovima postupka pobijaju zbog odluke o glavnoj stvari i zaključno iznose svoje mišljenje kako je trebao izgledati postupak u ovoj pravnoj stvari (obaviti očevid u prisutnosti stranaka na plovilima, na terenu, uz prisutnost vještaka, saslušati sve stranke i svjedoke, provjeriti je li šteta popravljena, izraditi nalaz i mišljenje koji se sastoji od opisa i skice kretanja plovila i sastaviti specificirano koja šteta je nastala, kako se popravlja, koliko to košta bez poreza na dodanu vrijednost), a da je krajnje neozbiljno presuditi na temelju navoda da je brodica tuženika nekad bila vezana na tri konopa, da joj je stršala vida, da je nekad puhala bura, te nalaza vještačkog „šegrta“.

5. Predlažu da žalbeni sud uvaži žalbu, pobijanu presudu „izmjeni“ tako da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili po potrebi vrati postupak prvostupanjskom sudu, te naloži tužitelju da tuženicima nadoknadi parnične troškove uključujući i troškove žalbenog postupka.

6. U odgovoru na žalbu tužitelj je naveo da žalbeni razlog nepotpunog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten u sporovima male vrijednosti, da nisu učinjene bitne povrede postupka na koje ukazuju žalitelji, da su tuženici imali priliku postaviti vještaku sva pitanja i tada tražiti odgovore koje sada traže u žalbi i da je tužitelj dostavio dokaz o plaćanju računa za popravak. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži naknadu troškova podnošenja odgovora na žalbu.

7. Žalba je neosnovana.

8. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade štetu u iznosu od 2.035,30 eura koja je nastala na njegovom plovilu registarske oznake [registarska oznaka] od strane brodice registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu prvotuženika i na korištenju drugotuženika, uslijed neadekvatnog vezanja u moru.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza uvidom u isprave, saslušanjem stranaka i svjedoka i vještačenjem, prvostupanjski sud je zaključio da je plovilo u vlasništvu prvotuženika, a na korištenju drugotuženika, oštetilo plovilo tužitelja i da su tuženici dužni solidarno nadoknaditi tužitelju štetu u visin i koja je utvrđena na temelju računa za popravak štete i vještačenjem, jer su kao vlasnik i korisnik propustili vezati svoje plovilo tako da ne uzrokuje štetu plovilu vezanom pored njega. Stoga je pozivom na odredbe članaka 749. i 750. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) i članka 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan.

11. Neosnovano žalitelj tvrdi da ovo nije spor male vrijednosti u smislu članka 502. stavka 1. ZPP-a zato što je pokrenut pred Općinskim sudom u Crikvenici kao redovan postupak s obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na tražbinu u novcu koja prelazi iznos od 1.320,00 eura (članak 458. stavak 1. ZPP -a). Žalitelj zanemaruje da se taj sud oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja predmet dostavio nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci na daljnji postupak. Podnošenjem tužbe nenadležnom sudu ne može samo po sebi dovesti do drukčije kvalifikacije spora u situaciji kada je postupak nastavljen pred nadležnim trgovačkim sudom. Osim toga, u pozivu za pripremno ročište stranke su upozorene na pravila postupanja u sporovima male vrijednosti kako je to propisano člankom 465. ZPP -a, pa su netočne tvrdnje žalitelja da se postupak vodio po pravilima za redovan postupak sve do donošenja presude.

12. Prema tome ovo jest spor male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 6.630,00 eura. U tim sporovima presuda ili rješenje kojim se završava spor može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Dakle, presuda se ne može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP -a (zato što sud nije ili je nepravilno primijenio neke odredbe ZPP-a a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude), pa taj žalbeni razlog nije ispitivan u ovom žalbenom postupku.

13. Predmet ispitivanja u ovom žalbenom postupku mogu biti samo one bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a na koje ukazuje žalitelj, kao i one na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Osim navođenja sadržaja točke 4. članka 354. stavka 2. ZPP-a žalitelji nisu naveli zašto smatraju da je pobijana presuda zasnovana na nedopuštenim raspolaganjima stranaka iz članka 3. stavka 3. ZPP-a, dakle onim koji su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima morala. S obzirom da na tu bitnu povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud ne nalazi da je tužitelj u ovom postupku raspolagao zahtjevima, u materijalnom ili procesnom smislu, koji bi bili u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima morala i da je pobijana presuda zasnovana na takvim nedopuštenim raspolaganjima.

15. Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer su tuženici imali mogućnost raspravljanja pred sudom i prema podacima iz spisa koristili su ta svoja prava na održanom pripremnom ročištu i ročištima za glavnu raspravu na kojima su izvođeni dokazi. Tuženici su imali mogućnost i očitovanja na pisani nalaz i mišljenje vještaka jer im je uredno dostavljen 28. srpnja 2024., a ročište za glavnu raspravu održano je 7. listopada 2024. Okolnost da je nalaz i mišljenje, uz vještaka potpisao i pripravnik za vještaka, ne može samo po sebi utjecati na ocjenu toga dokaza i činjenice koje iz njega proizlaze. Odlučivanje o tome koje će od predloženih dokaze izvesti predstavlja zakonito postupanje suda propisano člankom 292. ZPP-a, pa ako sud nije izveo sve dokaze koje su stranke predložile time im nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

16. Suprotno onom što tvrde žalitelji, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu proturječni sadržaju izvedenih dokaza i nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Presuda je jasno i razumljivo obrazložena navođenjem odlučnih činjenica koje je sud utvrđivao, koje je dokaze izvodio, kako ih je cijenio i kako je na temelju njih utvrdio istinitost tužiteljevih navoda o nastanku i visini štete. Stoga nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuju žalitelj.

17. Žalbeni navodi se uglavnom odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđene činjenice o nastanku štete i njenoj visini na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev. Međutim, zbog toga razloga ne može se pobijati presuda u sporu male vrijednosti, pa drugostupanjski sud ne može ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, jer je člankom 467. stavkom 2. ZPP -a propisano da se u tim sporovima ne primjenjuje odredba članka 370. ZPP -a. Stoga drugostupanjski sud ispitujući pravilnost i zakonitost presude donesene u sporu male vrijednosti polazi od činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud ne upuštajući se u ispitivanje jesu li one pravilno i potpuno utvrđene.

18. Na utvrđene činjenice da je plovilo u vlasništvu prvotuženika koje je koristio drugotuženik bilo nepravilno vezano i zbog toga oštetilo plovilo tužitelja prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 749. Pomorskog zakonika o odgovornosti za štetu koju prouzroči usidreni ili vezani brod, odnosno koja se nanese usidrenom ili vezanom brodu i članka 750. tog Zakonika prema kojoj za štete u tim slučajevima odgovara brod, odnosno brodovi za koje se dokaže da je njihovom krivnjom šteta prouzročena, a pod odgovornošću broda razumijeva se odgovornost vlasnika broda i brodara, a pod odgovornošću jahte ili brodice odgovornost vlasnika, korisnika i najmoprimca jahte ili brodice dane u najam bez posade. Pravilno je primijenjena i odredba članka 1086. ZOO-a o dospijeću obveze za naknadu štete na utvrđenu činjenicu da je tužitelj popravio brod i platio račun za popravak prije pokretanja ovoga postupka, a zatezne kamate zahtijeva od podnošenja tužbe.

19. U odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka, valja istaknuti kako žalitelji nisu određeno naveli razloge zbog kojih smatraju da je ta odluka pogrešna nego taj dio presude pobijaju samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga u ovom žalbenom postupku nije ispitivano je li ta odluka donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a.

20. Kako ne postoje dopušteni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba je odbijena kao neosnovna i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

21. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na tuženikovu žalbu odbijen je kao neosnovan, jer prema ocjeni ovoga suda ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice (članak 155. ZPP-a).

Zagreb, 27. srpnja 2026.

Sudac

Lenka Ćorić