REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-96/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radovan, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika BIRO MEDIA INTL. d.o.o., Zagreb, Rebrovac 23, OIB: 99726718692, koga zastupa punomoćnica Ema Vukić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o. u Rijeci, radi isplate, te u pravnoj stvari tužitelja BIRO MEDIA INTL. d.o.o., Zagreb, Rebrovac 23, OIB: 99726718692, koga zastupa punomoćnica Ema Vukić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženice FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radovan, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-7328/2020-54 od 13. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu poslovni broj: Pr-14/2025-12 od 6. svibnja 2026. u pobijanom dijelu – pod točkama I, II, III i V izreke presude.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku BIRO MEDIA INTL. d.o.o. isplatiti tužiteljici FR iznos 7.480,14 EUR (slovima: sedam tisuća četiri stotine osamdeset eura i četrnaest centi), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2020. do isplate, po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika BIRO MEDIA INTL. d.o.o. u dijelu u kojem predlaže utvrditi da je Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2020., kojom Odlukom se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. siječnja 2017. pravno nevaljana, nezakonita i ništetna te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

III Nalaže se tuženiku BIRO MEDIA INTL. d.o.o. naknaditi tužiteljici FR trošak parničnog postupka u iznosu 1.800,00 EUR (slovima: tisuću osam stotina) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 13. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice FR za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu 1.200,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

V Odbija se zahtjev tuženika BIRO MEDIA INTL. d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 4.375,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate te sudske pristojbe na presudu u iznosu 663,61 EUR.“

1.1.Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je protutužba tuženika u dijelu pod točkom 1. i u dijelu pod točkom 2. u kojem predlaže utvrditi da je Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2020., kojom Odlukom se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. siječnja 2017., nedopuštena.

2. Tu odluku, pod točkama I, II, III i V izreke presude pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP). Navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka presude nerazumljiva, te proturječi sama sebi i razlozima presude te presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističe da sud nije odlučio o njegovom prijedlogu za donošenje rješenja kojim odustaje od izvođenja predloženog dokaza knjigovodstveno financijskog vještačenja obzirom tužiteljica nije u roku uplatila predujam. Nadalje, u bitnom, ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je radni odnos tužiteljice prestao temeljem Odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu od 1. ožujka 2020. s obzirom da tu odluku nije potpisala ovlaštena osoba tuženika već sama tužiteljica koja nije raspolagala pisanom punomoći za poslove zastupanja poslodavca u smislu čl. 131. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. – dalje: ZR), niti je za zastupanje ovlaštena društvenim ugovorom ili drugim pravilima pravne osobe poslodavca u skladu s čl. 241. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj:111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23-dalje ZTD). Navodi da WhatsApp korespondencija ne može dati ovlaštenje tužiteljici za potpis odluke o otkazu samoj sebi u ime tuženika, da je tužiteljica zlorabila povjerenje i prijateljstvo sa direktoricom tuženika te da je Odluka o otkazu koju je tužiteljica potpisala u ime tuženika nedopuštena, pravno nevaljana, nezakonita, nemoralna i ništetna te da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Ističe da je radni odnos tužiteljici prestao temeljem otkaza same tužiteljice koja je to izravno usmenim putem priopćila direktorici tuženika, te je temeljem tog otkaza i odjavljena sa zavoda. Posljedično pobija i odluku o parničnom trošku navodeći da je sud uvažio sve podneske tužiteljice kao nužne te sva ročišta kao da se na svakom raspravljalo o glavnoj stvari zbog čega je iznos parničnog troška priznat u previsokom iznosu od 1.800 EUR. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. ZPP.

3.1. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati otpremninu u iznosu 7.480,14 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 1. travnja 2020. do isplate radi prestanka radnog odnosa zbog gospodarskih i organizacijskih razloga temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2020. – u nastavku: Odluka o otkazu) te po protutužbi, zahtjev tuženika za utvrđenje da je Odluka o otkazu nedopuštena, pravno nevaljana, nezakonita i ništetna te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika neprekidno od 1. prosinca 2003. do 31. ožujka 2020. na radnom mjestu referenta. Također nije sporno da je tužiteljica sastavila i u ime tuženika potpisala spornu Odluku o otkazu navodeći ispred svog imena „u.z.“ odnosno u zamjenu za ovlaštenu osobu tuženika te da je istu pečatila pečatom društva.

7. Prema navodima žalbe i u ovom stadiju postupka sporna je pravna valjanost Odluke o otkazu te s tim u vezi pripada li tužiteljici pravo na isplatu otpremnine na temelju navedene Odluke o otkazu.

8. Prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja;

- da se od 2006. sva poslovna komunikacija koja se tiče knjigovodstva i poslovanja tuženika odvijala između tužiteljice i knjigovođe tuženika IR;

- da je zastupnica po zakonu tuženika TR rijetko izravno komunicirala sa knjigovotkinjom tuženika IR, već je njena pitanja uglavnom prenosila tužiteljica;

- da je tužiteljica uobičajeno i godinama potpisivala poslovnu dokumentaciju za tuženika (ugovore, odluke o otkazu, odluke za potrebe banaka) na način da je tužiteljica prije svog potpisa stavljala "u.z.", odnosno "u zamjenu", s čime je zastupnica po zakonu tuženika TR bila upoznata (što je utvrđeno iz radnopravne dokumentacije u spisu - str. 46-62, 68-72 spisa);

- da su tužiteljica i zastupnica tuženika po zakonu TR **.**.2020. dogovorile da tužiteljičin Ugovor o radu prestane poslovno uvjetovanim otkazom, da je zastupnica po zakonu tuženika predložila da se tužiteljici otkaže Ugovor o radu sa danom 31. ožujka 2020. kako tuženik ne bi izgubio potporu za mjesec travanj i da minimalac "ne kvari" prosjek tužiteljici ako "burza" ovisi o primanjima koje tužiteljica ima te da je zastupnica po zakonu tuženika zamolila tužiteljicu da o tome ne govori nikome;

- da je tužiteljica od knjigovotkinje IR tražila dostavu predloška odluke o poslovno uvjetovanom otkazu što joj je ova i dostavila putem elektroničke pošte 31. ožujka 2020., da je tužiteljica knjigovođi IR istog dana putem elektroničke pošte poslala Odluku o otkazu koju je sama tužiteljica sastavila i potpisala u svoj ime i za tuženika, na uobičajen način navodeći prije svog imena "u.z.";

- da je zastupnica po zakonu tuženika TR istog dana telefonskim putem kontaktirala knjigovotkinju IR koja joj je rekla da je tužiteljica upravo poslala predmetnu Odluku putem elektroničke pošte, da joj je pročitala predmetnu Odluku, na što joj je zastupnica po zakonu tuženika TR rekla da je to u redu i da na temelju te Odluke o otkazu odjavi tužiteljicu, što je IR i učinila, koristeći elektronički potpis tužiteljice kojim je raspolagala za potrebe poslovanja tuženika,

zaključio da je sporna Odluka o otkazu valjana jer je tužiteljica uobičajeno i godinama potpisivala takvu i sličnu poslovnu dokumentaciju u ime tuženika, s čime je zastupnica po zakonu tuženika bila upoznata i isto odobravala, a da je sadržaj predmetne Odluke o otkazu bio prethodno dogovoren sa zastupnicom po zakonu tuženika, da je ona znala za sadržaj Odluke o otkazu kao i činjenicu da je istu potpisala tužiteljica u zamjenu za odgovornu osobu tuženika. Navode tuženika da je zastupnica po zakonu tek u svibnju 2020. saznala za Odluku o otkazu prvostupanjski sud nije prihvatio cijeneće ih proturječnim dokazima u spisu iz kojih je utvrđeno da je zastupnica po zakonu tuženika bila suglasna s prijedlogom tužiteljice da joj tuženik Ugovor o radu otkaže poslovno uvjetovanim otkazom te da je sama predložila, a potom od knjigovođe i zatražila, da se odjava s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje napravi upravo s danom 31. ožujka 2020. Navodi da takvo utvrđenje - da je zakonska zastupnica tuženika bila upoznata sa sadržajem Odluke o otkazu i činjenicom da je istu sastavila, potpisala i pečatila tužiteljica u zamjenu za zakonsku zastupnicu tuženika, potvrđuje i činjenica da tuženik ni nakon svibnja 2020. kada je navodno saznao za predmetnu odluku (dakle, tri mjeseca prije podnošenja tužbe u ovom predmetu) nije poduzeo nikakve pravne radnje kako bi istu stavio izvan snage ili eventualno tužiteljicu prijavio za počinjenje kaznenog djela (ako je smatrao da je isto počinjeno), što ne bi bilo logično niti pravno prihvatljivo ponašanje tuženika, za slučaj da je tužiteljica doista odluku sastavila i potpisala bez suglasnosti odgovorne osobe tuženika.

9. Posljedično tome, a kako tuženik nije naveo niti dokazao druge razloge zbog kojih bi Odluka o otkazu bila nevaljana, nezakonita ili ništetna, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika dok je tužbeni zahtjev tužiteljice pozivom na odredbu čl. 126. st.1., 2. i 4. ZR prihvatio osnovanim budući nije sporno da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena neprekidno više od 17 godina, a u postupku je utvrđeno da joj je radni odnos prestao poslovno uvjetovanim otkazom pri čemu je visina pripadajuće otpremnine u iznosu od 7.480,14 EUR utvrđena vještačenjem na koje stranke nisu imale primjedbi. Na dosuđeni iznos priznata je zakonska zatezna kamata od 1. travnja 2020., temeljem čl. 29. st. 1., 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.- dalje ZOO), budući da je obveza tuženika na isplatu otpremnine dospjela sljedećeg dana od dana isteka otkaznog roka.

10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajno ukazuju žalitelj, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nema proturječnosti ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Navedena povreda nije počinjena ni time što se sud u presudi nije očitovao o prijedlogu tuženika za donošenje rješenja kojim odustaje od izvođenja dokaza knjigovodstveno financijskog vještačenja zbog nepravodobne uplate predujma. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica naknadno uplatila predujam te je određeni dokaz proveden. Time je prvostupanjski sud, prihvativši izvođenje tog dokaza, ujedno odbio prijedlog tuženika da se od njegova izvođenja odustane.

11. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja u svemu savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve zajedno sukladno čl. 8. ZPP te na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano zaključio o dokazanim odlučnim činjenicama. Svoje slobodno uvjerenje o izvedenim dokazima opravdao je uvjerljivim i logičnim razlozima koje zbog toga podržava i ovaj sud, te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno zaključio da je Odluka o otkazu valjana iako tužiteljica po statutu tuženika nije bila ovlaštena osoba za zastupanje tuženika prema čl. 241. ZDT te iako nije imala pisanu punomoć tuženika za zastupanje u smislu čl. 131. st. 3. ZR. To stoga što je u postupku utvrđeno da je tužiteljica sve od 2006. pa do prestanka radnog odnosa uobičajeno potpisivala takvu i sličnu poslovnu dokumentaciju u ime tuženika i koristila pečat tuženika, s čime je zastupnica po zakonu tuženika bila upoznata i isto je odobravala. Na isti način je tužiteljica potpisala i spornu Odluku o otkazu i to nakon što je zakonska zastupnica tuženika pristala na njezin prijedlog da joj tuženik otkaže ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, dakle, kao poslovno uvjetovani otkaz kako to proizlazi iz WhatsApp poruka (strana 73-74 spisa) čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, te je upravo na prijedlog zakonske zastupnice tuženika dogovoreno da radni odnos tužiteljici prestane s datumom 31. ožujka 2020. kako bi obje strane ostvarile određenu očekivanu korist – da tuženik ne izgubi potporu za mjesec travanj (koja se poslodavcima pod određenim uvjetima isplaćivala iz proračuna za vrijeme pandemije korona virusa) a tužiteljici da minimalac, kojeg je tuženik isplaćivao počev od travnja 2020. ne „kvari“ prosjek novčane naknade za nezaposlene osobe koji se ostvaruje putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, pa je, s tim u vezi, zakonska zastupnica znala i da se Odluka o otkazu mora antidatirati kako bi radni odnos tužiteljici prestao s željenim datumom 31. ožujka 2020.

13. Premda, tužiteljica nije zakonskoj zastupnici tuženika dostavila Odluku o otkazu koju je sama sastavila nakon što je prethodno takav način prestanka njezinog radnog odnosa kod tuženika dogovoren sa zakonskom zastupnicom tuženika, prvostupanjski sud je cijeneći iskaz svjedoka GR, sadržaj poruka koje ista razmijenila sa tužiteljicom 31. ožujka 2020. (str.140-141) i sadržaj poruke koju je elektroničkom poštom zakonska zastupnica tuženika poslala tužiteljici u kojoj između ostalog navodi „Odjavila sam te u jednom danu kako bi ti prosjek bio veći-jer koliko znam naknada od burze ide ovisno od plaće…“ (str. 76) pravilno zaključio da je zakonska zastupnica tuženika istog dana, dakle 31. ožujka 2020. bila upoznata sa sadržajem te odluke jer se vezano za istu telefonskim putem čula sa knjigovotkinjom GR koja joj je istu pročitala te je na temelju te Odluke, zatražila od GR da tužiteljicu istog dana i odjavi sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

14. Prema odredbi čl. 312. st.1. ZOO ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

14.1. Naknadno odobrenje ugovora može biti učinjeno ne samo izrijekom već i konkludentnim radnjama, dakle, ugovor što ga je neka osoba sklopila kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja može se naknadno odobriti ne samo izričito nego i na drugi način kojim se nedvojbeno može izraziti očitovanje volje.

15. Primjenom citirane odredbe na utvrđeno činjenično stanje proizlazi da je zakonska zastupnica tuženika istog dana 31. ožujka 2020. odjavom tužiteljice prihvatila sadržaj i pravne posljedice Odluke o otkazu i time odobrila Odluku o otkazu koju je u ime tuženika potpisala tužiteljica i osnažila pečatom tuženika. Dakle, naknadnim konkludentnim odobrenjem tuženik je otklonio nedostatak ovlaštenja za potpis sporne Odluke o otkazu zbog čega ista proizvodi pravne učinke kao da je od početka bila donesena i potpisana od ovlaštene osobe tuženika.

16. Valja primijetiti da je tuženik Odluku o otkazu smatrao valjanom dok je njome ostvarivan cilj koji je odgovarao objema stranama - da tuženik kao poslodavac ostvari novčanu (covid) potporu za travanj bez umanjenja a tužiteljica pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti (koje se naknade i potpore isplaćuju iz državnog proračuna). Tek kada je na temelju te iste Odluke o otkazu tužiteljica zatražila otpremninu, koja joj s obzirom na način prestanka ugovora o radu pripada po samom zakonu, tuženik je, nakon primitka tužbe 4. kolovoza 2020. počeo osporavati valjanost te odluke. Takvo postupanje tuženika može se ocijeniti kao protivno načelu savjesnosti i poštenja i protivno njegovim prethodnim aktivnostima, radnjama i očitovanjima, po načelu venire contra factum proprium. Stoga se tuženik ne može s uspjehom u ovom sporu pozivati na nemoralnost, nevaljanost i nezakonitost Odluke o otkazu u čijem je donošenju i realizaciji sam sudjelovao (prihvativši prijedlog tužiteljice o načinu prestanka njezinog radnog odnosa, odlukom da to bude točno s određenim datumom te odjavom tužiteljice upravo na temelju te Odluke o otkazu).

17. Okolnost da tuženik nije imao namjeru tužiteljici otkazati ugovor o radu te da je inicijativa za prestanak radnog odnosa potekla od tužiteljice, koju je tuženik prihvatio iz razloga što je zakonska zastupnica tuženika bila u dugogodišnjim bliskim i prijateljskim odnosima sa tužiteljicom, a što proizlazi i iz sadržaja elektroničke poruke zakonske zastupnice tuženika upućene tužiteljici (str. 77-78 spisa) u kojoj između ostalog navodi "ti si tražila da ti dam otkaz kako bi mogla dobivati naknadu od burze – vrlo dobro znaš da to nikome nismo davali – ni to mi nije bio problem jer si to ti. Jedina si osoba koju pri otkazu nisam tražila da nema nikakvih potraživanja – iako sam znala kakav je zakon – i opet jer si to ti…." ne mijenja činjenicu da je tuženik donio i naknadno odobrio upravo Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Slijedom toga, navedena Odluka proizvodi pravne učinke poslovno uvjetovanog otkaza, uključujući i pravo na otpremninu koja iz takvog otkaza proizlazi.

18. Posljedično tome, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 126. st.1., 2. i 4. ZR s obzirom na duljinu neprekidnog radnog staža tužiteljice kod tuženika (17 godina) i način prestanka radnog odnosa, tuženiku naložio isplatiti tužiteljici otpremninu u iznosu 7.480,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO) od 1. travnja 2020. do isplate jer je obaveza tuženika na isplatu otpremnine dospjela idućeg dana nakon prestanka radnog odnosa.

19. Stoga je žalba tuženika kojom pobija odluku o glavnoj stvari neosnovana.

20. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, jer je po svojoj osnovi pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st.1. ZPP te su tužiteljici priznati samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a po svojoj visini pravilno su odmjereni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. i 107/25.) pa je žalba tuženika i u tom dijelu neosnovana.

21. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, to je valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odlučiti kao pod točkom I izreke ove presude.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 166. st.1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

Pula - Pola, 27. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković