REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-973/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Željko Olujić, Iva Pezić i Fran Olujić iz Zagreba, protiv tuženika LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Vujović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv- 2980/2018-57 od 10. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-2980/2018-57 od 10. travnja 2026. u pobijanom dijelu - pod točkama I. i III. izreke

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je :

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreb poslovni broj Ovrv-312/2018 od 19. ožujka 2022. u dijelu kojim je tuženiku LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo isplatiti tužitelju Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 u roku od 8 dana iznos od 7.019,55 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2016. pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreb poslovni broj Ovrv-312/2018 od 19. ožujka 2022. u dijelu kojim je tuženiku LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo isplatiti tužitelju Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 u roku od 8 dana iznos od 1.754,78 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od 25. listopada 2016. pa do isplate te se tužba odbija kao neosnovana.

III. Nalaže se tuženiku LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 troškove parničnog postupka u iznosu od 1.799,55 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od 10.travnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana."

2. Tu presudu pod točkama I. i III. pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP). U žalbi, citira zakonski sadržaj odredbe čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP i navodi da je pobijana presuda neobrazložena u razlozima na kojima sud temelji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva te da je obrazloženje pobijane presude kontradiktorno. Navodi da nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša dipl.ing. ukazuje na znatnu suodgovornost osiguranika tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja jer da je osiguranik tužitelja bio u svojoj traci možda bi pravovremeno reagirao, te da je zaista reagirao kočenjem, predmetni štetni događaj je mogao biti izbjegnut, a u najmanju ruku posljedice su mogle biti minimalizirane pa da se stoga odgovornost osiguranika tužitelja ukazuje kao znatno veća. Ističe da je sud u točkama 19. i 20. obrazloženja pravilno utvrdio odlučne činjenice a da je usprkos tome pogrešno zaključio o omjeru odgovornosti, a posljedično da je pogrešna i odluku o trošku postupka. Predlaže uvažiti žalbu te pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, kao i odluku o trošku postupka a podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora, u ovoj žalbenoj fazi postupka, predstavlja regresni zahtjev tužitelja za isplatu 7.019,55 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 25. listopada 2016. pa do isplate, koji tužitelj temelji na odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 33/05., 41/08., 125/11., 78/15. – dalje ZOO). Navedeni iznos odnosi se na naknadu imovinske štete nastale oštećenjem vozila njegovog osiguranika u prometnoj nezgodi od 19. srpnja 2016. u kojoj su sudjelovali osiguranik tužitelja sa vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i tuženik sa vozilom reg. oznake [registarska oznaka] (Renault Twingo) koje nije bilo osigurano.

6. U ovom stadiju postupka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja ni činjenica da je tužitelj u svezi predmetne prometne nezgode na račun VB Leasinga d.o.o. koji je vlasnik vozila osiguranika tužitelja isplatio na ime štete na vozilu iznos od 66.106.85 kuna/8.773,89 EUR dana 6. rujna 2016.

7. Prema sadržaju žalbe, među strankama je u ovoj žalbenoj fazi postupka sporan isključivo omjer odgovornosti za nastanak prometne nesreće, pri čemu tuženik osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da za nastanak štetnog događaja odgovara u omjeru od 80% dok odgovornost osiguranika tužitelja iznosi 20%.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je (uvidom u zapisnik sa očevida od 11. listopada 2016., skicu mjesta događaja te na temelju iskaza svjedoka HS - osiguranika tužitelja i tuženika) utvrdio slijedeće odlučne činjenice;

- da se kritične zgode osiguranik tužitelja kretao u smjeru sjever-jug (nizbrdo), da je ulazio u desni zavoj, da je u trenutku prometne nesreće prednjim dijelom automobila bio u svojoj desnoj prometnoj traci dok je zadnjim dijelim automobila bio u lijevoj prometnoj traci, dakle bio u radnji vraćanja u svoju prometnu traku;

- da se tuženik u trenutku prometne nesreće kretao uzbrdo, u smjeru jug-sjever te je radi parkiranih automobila u njegovoj prometnoj traci vršio radnju pretjecanja te je cijelom dužinom svog automobila bio u lijevoj prometnoj traci;

- da su na mjestu prometne nesreće pronađeni tragovi kočenja osobnog automobila tuženika te da su mjesto događaja i tragovi fiksirani skicom mjesta događaja, dok tragovi kočenja automobila osiguranika tužitelja nisu pronađeni;

- da prema nalazu i mišljenju vještak dipl.inž.Nevenu Ereša koji je ocijenio stručnim i objektivnim, proizlazi da se mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila tuženika, nalazilo na suprotnoj lijevoj polovini kolnika udaljeno od sredine kolnika oko 0,7-0,8 m, brzina kretanja vozila tuženika u trenutku sudara iznosila je oko 26 km/h, a vozila osiguranika tužitelja oko 17 km/h, dok se vozilo tuženika u trenutku reagiranja kočenjem kretalo brzinom od oko 42,2 km/h;

- da su se oba vozila neposredno prije sudara većim dijelom svoje površine kretala po sebi suprotnoj lijevoj polovini kolnika dok su se u trenutku sudara oba vozila nalazila u vraćanju na svoju desnu polovinu kolnika pa je tehnički nepravilno kretanje oba vozila većim dijelom svoje površine po sebi suprotnoj lijevoj polovini kolnika prije samog sudara bilo uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja;

- da širina kolnika na mjestu štetnog događaja iznosi 5,8 m dok prosječna širina osobnih vozila iznosi oko 1,70 m te da do sudara ne bi došlo da su se oba sudionika, kretala što bliže svom desnom rubu kolnika jer bi u tom slučaju bilo moguće izvođenje radnje mimoilaženja vozila koja su bila parkirana uz sam rub kolnika jer je u tom slučaju raspoloživa širina kolnika bila 4,1 m, ;

- da je u trenutku nezgode vozilo tuženika najvećim dijelom bilo na suprotnoj, lijevoj strani kolnika te da ostatak slobodnog prostora na kolniku od oko 1,60 m, ne daje dovoljno prostora osiguraniku tužitelja da uspije izbjeći štetni događaj.

9. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da postoji obostrana krivnja sudionika predmetne prometne nezgode u nastanku iste. To stoga što je osiguranik tužitelja u trenutku prometne nesreće svojim automobilom bio u vraćanju u svoju desnu traku pri čemu je prednjim dijelom automobila bio u desnoj traci dok je zadnjim dijelom automobila bio u lijevoj traci, da isti nije vozio bliže desnom rubu kolnika (gledajući u njegovom smjeru kretanja) iako je ulazio u zavoj te je znao, kako je i sam naveo u svom iskazu, da su u prometnoj traci u suprotnom smjeru parkirana vozila i da automobili iz suprotnog smjera obilaze parkirana vozila, a čime da je postupao protivno čl. 63. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine"broj:67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/ 20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.; dalje ZSPC) kojim je propisano da je pri mimoilaženju vozač dužan sa svoje lijeve strane ostaviti dovoljan razmak između svojeg vozila i vozila s kojim se mimoilazi, a prema potrebi i svoje vozilo pomaknuti desnom rubu kolnika. Nadalje, u odnosu na tuženika, prvostupanjski sud zaključuje da isti postupio protivno čl. 63. st. 2. ZSPC kojim je propisano da ako zbog neke zapreke na cesti ili zbog drugih sudionika u prometu vozač ne može postupiti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, dužan je usporiti kretanje svojeg vozila i, prema potrebi, zaustaviti ga da bi propustio vozilo iz suprotnog smjera. U tom smislu ističe da je tuženik započeo radnju mimoilaženja parkiranih vozila prije nego što se uvjerio da iz suprotnog smjera ne nailazi vozilo te da će, bude li nailazilo, imati dovoljno prostora za sigurno mimoilaženje. Pritom je imao u vidu da se tuženik nalazio u zavoju te da se u trenutku sudara većim dijelom njegova vozila nalazio na suprotnoj, lijevoj prometnoj traci, a da je i on vozio bliže desnom rubu kolnika, odnosno bliže parkiranim vozilima (te da je to učinio i osiguranik tužitelja) do prometne nesreće vjerojatno ne bi došlo. Posljedično navedenom sud prvog stupnja utvrdio je da je na opisani način tuženik u većoj mjeri doprinio nastanku štetnog događaja i to u omjeru od 80 %, dok je u preostalom dijelu u omjeru od 20% nastanku štetnog događaja doprinio osiguranik tužitelja, pa da je sukladno odredbi čl. 963. ZOO u vezi s čl. 1072. st.2. ZOO i čl. 18. st. 2. toč. 1. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila tužitelja, tuženik dužan u nadoknaditi imovinsku štetu nastalu tužitelju zbog oštećenja vozila njegovog osiguranika u predmetnoj prometnoj nezgodi u omjeru od 80 % utvrđene štete, odnosno u iznosu od 7.019,11 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 25. listopada 2016. do isplate sukladno odredbi čl. 1086. ZOO te je u tom dijelu održao na snazi platni nalog dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 1.754,78 EUR sa zakonskim zateznim kamatama odbio kao neosnovan i u tom dijelu ukinuo platni nalog.

10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuju tuženik. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njena izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude. U presudi su, osim toga, navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

11. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe čl. 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Neosnovano tuženik žalbom osporava zaključak prvostupanjskog suda o omjeru odgovornosti za nastanak predmetne prometne nezgode.

12.1. Naime, iz pisanog nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila tuženika nalazilo na suprotnoj, lijevoj polovini kolnika udaljeno od sredine kolnika oko 0,70-0,80 m (str. 3. nalaza vještaka, strana 96 spisa). Vještak je prilikom usmenog iznošenja i pojašnjenja nalaza dodatno naveo da je u trenutku sudara vozilo tuženika bilo najvećim dijelom na suprotnoj, lijevoj strani kolnika, da je desnim bočnim dijelom bio udaljen od sredine kolnika (na desnoj strani) za oko 20-30 cm, da je širina osobnih vozila približno 1,70 m te da je, imajući u vidu položaj vozila tuženika u trenutku prometne nezgode, osiguraniku tužitelja za prolaz ostalo približno 1,6 m slobodnog prostora, što nije bilo dostatno za sigurno mimoilaženje njegova vozila.

12.2. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je upravo postupanje tuženika, koji je svojim vozilom u znatnoj mjeri zahvatio prometni trak namijenjen za kretanje vozila iz suprotnog smjera, predstavljalo odlučujući uzrok nastanka prometne nezgode. Istina, iz provedenih dokaza proizlazi da je nastanku štetnog događaja u određenoj mjeri pridonio i osiguranik tužitelja, koji je, umjesto da se kreće bliže desnom rubu kolnika, vozio putanjom kojim je djelomično presjekao zavoj, premda je, kako proizlazi iz njegova iskaza, znao da vozila koja dolaze iz njemu suprotnog smjera, zbog parkiranih vozila uz rub kolnika, nerijetko prelaze na suprotnu stranu ceste namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera. Međutim, imajući u vidu težinu prometnog propusta tuženika, koji je najvećim dijelom vozila bio na suprotnoj, lijevoj strani kolnika, kao i činjenicu da zbog toga osiguraniku tužitelja nije ostavljen dovoljan prostor za sigurno mimoilaženje, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je odlučujući uzrok nastanka prometne nezgode na strani tuženika te je njegov doprinos nastanku štete pravilno odredio u omjeru od 80%, dok doprinos osiguranika tužitelja iznosi 20%.

12.3. Pri tome, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je pobijana presuda u proturječju s nalazom i mišljenjem prometnog vještaka. Naime, zadatak prometnog vještaka bio je utvrditi tehničke okolnosti nastanka prometne nezgode te dati stručno mišljenje mehanizmu njezina nastanka, dok je ocjena pravnog značaja tako utvrđenih činjenica, kao i ocjena uzročnog doprinosa svakog od sudionika nastanku štetnog događaja u isključivoj nadležnosti suda koji je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, zajedno s ostalim provedenim dokazima, bio ovlašten ocijeniti težinu propusta svakog od sudionika te utvrditi njihov doprinos nastanku štete. Okolnost da je vještak utvrdio tehnički nepravilno kretanje oba vozila ne znači da je doprinos oba sudionika jednak niti da sud nije mogao utvrditi različiti stupanj njihove odgovornosti. Upravo suprotno, kraj utvrđenja da se vozilo tuženika u trenutku sudara nalazilo najvećim dijelom na suprotnoj, lijevoj strani kolnika namijenjenom za kretanje osoba iz suprotnog smjera uslijed čega osiguraniku tužitelja nije ostavljeno dovoljno prostora za sigurno mimoilaženje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je upravo takvo postupanje tuženika bilo odlučujući uzrok nastanka prometne nesreće te je njegov doprinos nastanku štete pravilno utvrdio u omjeru od 80%.

12.4. Neosnovano tuženik prigovara da prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da osiguranik tužitelja nije poduzeo radnju kočenja, budući da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka ne proizlazi da je ta okolnost bila u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom prometne nesreće.

13. Slijedom navedenog žalbeni navodi kojima se osporava ovako utvrđeni omjer odgovornosti nisu osnovani.

14. S obzirom na utvrđenje da je tuženik pridonio nastanku štetnog događaja u omjeru od 80% te na utvrđenu visinu štete od 8.773,89 EUR, koju tuženik žalbenim navodima ne osporava, kao ni utvrđenje da je tužitelj svom osiguraniku isplatio štetu 6. rujna 2016. kada je dospjela tuženikova obveza naknade štete sukladno čl. 1086. ZOO, prvostupanjski sud je pravilno primjenom čl. 963. st. 1. uvezi s čl. 1072. st. 2. ZOO obvezao tuženika na isplatu iznosa od 7.019,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 25. listopada 2016. budući je tužitelj tek od tada zatražio isplatu zateznih kamata. Slijedom navedenog, pravilno je u tom dijelu održan na snazi platni nalog (čl. 451. st.3. ZOO).

15. Konačno, pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi (čl. 154. st.2. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st.1. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj: 138/23. i 107/25.)

16. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno stanje pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, kao niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

Pula - Pola, 27. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković