Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-274/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ABC, koju zastupa punomoćnica Mislava Jonjić, odvjetnica iz Imotskog, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-91/2022-15 od 8. studenog 2023., 27. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužiteljice i tuženice se odbijaju kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-91/2022-15 od 8. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-91/2022-15 od 8. studenog 2023. odlučeno je:

¨I. Dužna je tuženica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime prijevoza pokojnika (VŽ pok. Đ iz [adresa] do mjesta ukopa [adresa] pokraj [adresa], Republika [adresa]) iznos od 398,17 eura/3.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03. prosinca 2019.godine, koje kamate teku do namire potraživanja tužiteljice.

II, Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 514,30 eura/3.875,00 kn, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. ¨.

2. Tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsku presudu jer da joj je sud razdvajanjem postupka u odnosu na pojedine vidove štete povrijedio pravo na pristup sudu i pravo na pošteno suđenje jer joj je uslijed vrijednosti predmeta spora (spor male vrijednosti) onemogućeno pobijanje prvostupanjske odluke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pored činjenice da joj je dosuđen i manji trošak postupka od onoga na koje bi imala pravo prema vrijednosti predmeta spora do razdvajanja postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

3. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP- a), konkretno izvođenja dokaza neosnovano predloženih nakon zaključenja prethodnog postupka, te čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači, uz obvezu naknade troškova žalbenog postupka, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio prigovor zastare potraživanje tužiteljice, pogrešno zaključio o postojanju uzročne veze između smrti VŽ i štetnog događaja te visinu same štete odredio samovoljno i u previsokom iznosu.

4. Žalbe tužiteljice i tuženice su neosnovane.

5. Predmet spora je naknada štete u vidu troškova prijevoza tijela pokojnog supruga tužiteljice koji je preminuo **.**.2019. iz mjesta smrti do mjesta ukopa.

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je suprug tužiteljice VŽ stradao 9. lipnja 1997. u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu u vlasništvu tuženice, a korisnika [obrt] 1905/20 [adresa],

- da je predmetno vozilo ugovorom o darovanju od 19. ožujka 1997. darovano [obrt]

- da [obrt] nema pravnu osobnost,

- da je VŽ tužbom od 28. ožujka 2000. u predmetu poslovni broj Pn -13/20 potraživao naknadu štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja,

- da je 2003. podnio zahtjev i za naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege te rente, a PŽ, UŽ, ZŽ i ŠŽ zahtjev za naknadu štete zbog duševnih bolova zbog teškog invaliditeta bliske osobe,

- da je protiv vozača vozila MŽ rješenjem istog suda poslovni broj K - 88/98 od 8. ožujka 2002. obustavljen kazneni postupak zbog nastupanja zastare,

- da je VŽ u predmetnoj nezgodi zadobio kompresivnu frakturu s liksacijom 1. grudskog kralješka, oštećenje cervikalne intumescencije, konskutivno oštećenje inervacije gornjih i donjih ekstremiteta koja je dovela do nepokretnosti, pa da je uslijed navedenog ima trajnu nepokretnost donjih ekstremiteta, slabost gornjih ekstremiteta, oštećenje sfinktera, izostanak libida, depresiju i emocionalnu inkotinenciju te anhedoniju (izostanak bilo kakvog užitka ili zadovoljstva), uz naružnost izrazito uočljivu trećima,

- da iz epikrize KBC Dubrava, Klinike za unutarnje bolesti, Hematologija, od 3. prosinca 2019. proizlazi da je VŽ bio hospitaliziran zbog lošeg općeg stanja, uslijed prethodno navedenih dijagnoza te da je usprkos terapiji preminuo **.**.2019. u dobi od 67 godina,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tijelo njenog supruga nakon smrti prevezeno vozilom iz [adresa], gdje umro, u [adresa], kao mjesto ukopa,

- da je tužiteljica rješenjem o nasljeđivanju od 28. siječnja 2020. proglašena nasljednicom pok. VŽ,

- da su prethodno navedeni postupci radi naknade štete pravomoćno okončani tako što je pok. VŽ za neimovinsku štetu dosuđen ukupni iznos od 830.000,00 kuna, njegovoj supruzi, majci i djeci svakom po 220.000,00 kuna, dok je supruzi nakon smrti VŽ dosuđena imovinska štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.000,00 kuna mjesečno za razdoblje od 27. lipnja 2000. do studenog 2019.

6.2. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je do smrti supruga tužiteljice u dobi od 67 godina došlo uslijed trajnih posljedica koje uzrokovao predmetni štetni događaj, a za koji događaj je već pravomoćno utvrđena odgovornost tuženice. Zaključuje da je tuženica time dužna nadoknaditi predmetne troškove jer predstavljaju uobičajene troškove pogreba osobe (trošak prijevoza do grobnog mjesta), određene po slobodnoj ocjeni suda, a da se radi o potraživanju koje nije zastarjelo jer je suprug tužiteljice umro **.**.2019., a tužba je podnesena 31. prosinca 2020.

7.1. Pri ocjeni žalbenih navoda stranaka, ukazuje se da se u konkretnom slučaju, obzirom na visinu potraživanja, radi o sporu male vrijednosti, time postupku u kojem se prvostupanjska presuda, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

7.2. Uslijed navedenog, drugostupanjski sud nije ovlašten preispitivati bitne povrede postupka u smislu čl. 354. st. 1. ZPP-a, a na koje stranke ukazuju u pogledu pravilnosti rješenja o razdvajanju postupka i izvođenja dokaza predloženih nakon zaključenja prethodnog postupka, a niti činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

8.1. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, konkretno o visini štete.

8.2. Pri tome, usprkos postojanju povrede iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, navedeni nedostatak se može otkloniti primjenom čl. 373.a st. 3. ZPP-a jer je navedenu činjenicu moguće utvrditi temeljem isprave u spisu.

9. Obzirom na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi da je suprug tužiteljice uslijed prometne nezgode pretrpio štetu u vidu teške povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje u dobi od 45 godine (kada se uzme u obzir da je umro 2019. u dobi od 67 godina), a što je rezultiralo trajnim oštećenjima zdravlja i lošim općim zdravstvenim stanjem uslijed kojeg je zaprimljen na bolničko liječenje u [adresa]. i koje je prema utvrđenom činjeničnom stanju rezultiralo smrću supruga tužiteljice u dobi od 67 godina, usprkos liječničkoj terapiji, pravilno je prvostupanjski sud u smislu čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26.) i 1064. ZOO-a, zaključio da je tuženica dužna naknaditi štetu za koju je već pravomoćno u odnosu na druge oblike štete utvrđena odgovornost tuženice, a koja k tome u ovom postupku niti ne osporava svoju odgovornost za štetu uzrokovanu predmetnim štetnim događajem (prometnom nezgodom).

10. U odnosu na konkretnu štetu – troškove prijevoze umrlog supruga tužiteljice, a u kojem dijelu prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o samom trošku, ukazuje se da iz spisu priložene ponude ..., [adresa], od 2. prosinca 2019. proizlazi da je izdavatelj ponude na ime troška prijevoza pok. VŽ iz [adresa] (stavka 1) potraživao iznos od 1.300,00 KM uvećano za PDV od 17 % pa kada se ovaj iznos dovede u vezu s činjenicom da su sve stavke u ovom računu izdane u valuti KM, ali zbrojene i prikazane u ukupnom iznosu od 2925 KM odnosno 1.500,00 eura (uključujući PDV od 17 %), jednostavnim izračunom se dolazi do primijenjenog tečaja od 1,95 KM = 1 euro, što znači da je trošak prijevoza naplaćen u vrijednosti od 666,66 eura uvećano za iznos PDV-a od 17 %.

11. Uzimajući u obzir da je tužiteljica po ovoj osnovi potraživala iznos od 3.000,00 kuna, a što po fiksnom tečaju eura u odnosu na kunu pri uvođenju valute euro kao službene valute u [adresa] (1 euro=7.54350 kuna), daje upravo, u okviru dopuštene dispozicije tužiteljice kao vjerovnika, dosuđeni iznos od 398,17 eura.

12. Neutemeljeno tuženica prigovara primjeni materijalnog prava u pogledu prigovora zastare potraživanja jer je tužiteljici kao supruzi pok. VŽ konkretna štete nastala 2. prosinca 2019. kao dana prijevoza tijela pokojnika, čime do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO-a.

13. Slijedom navedenog, primjenom čl. 373.a st. 1. točka 2. i st. 3. ZPP -a, potvrđena je odluka o glavnoj stvari.

14. U odnosu na odluku o troškovima postupka, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 , u nastavku: Tarifa) utvrdio osnovu i visinu dosuđenog troška, dok se u odnosu na žalbene navode tužiteljice o visini troška radnji zastupanja po punomoćniku odvjetniku ukazuje da se trošak zastupanja određuje prema vrijednosti predmeta spora (tbr. 7. toč. 1. Tarife), ali kao trošak koji je bio potreban za vođenje konkretne parnice u smislu čl. 155. ZPP-a. U odnosu na ovu parnicu u kojoj vrijednost predmeta spora iznosi 398,17 eura, trošak svih radnji zastupanja je vezan upravo za navedeni iznos. Činjenica da je dio radnji zastupanja poduzet i u odnosu na druge zahtjeve tužiteljice u pogledu kojih je postupak kasnije razdvojen i nastavljen kao zaseban parnični postupak te da je ukupna vrijednost svih zahtjeva u vrijeme poduzimanja radnje bila veća, ne opravdava dosudu većeg troška jer je taj veći trošak i obveza njegove naknade vezana za uspjeh u pogledu tih drugih zahtjeva. Obzirom sud u ovom postupku ne odlučuje o preostalim zahtjevima, o troškovima postupka u vezi istih nije moguće odlučiti u ovom postupku u smislu ocjene uspjeha u sporu i potrebe takvih troškova za vođenje parnice kao kriterija za dosudu troškova postupka.

15. Kako ni tužiteljica ni tuženica nisu uspjeli sa žalbom, sukladno čl. 155. ZPP-a, a temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

Dubrovnik, 27. srpnja 2026.

Sutkinja

Marija Bušković