Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-138/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Lješkanović, odvjetnik iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-293/2021-9 od 22. studenog 2024., 27. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-293/2021-9 od 22. studenog 2024. u pobijanom dijelu (točka I. i III. izreke) preinačava tako da se:

1. Ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Biserke Arambašić u Osijeku pod poslovnim brojem Ovrv-523/2021 8. veljače 2021., i to u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju u roku od 8 dana isplati zatezne kamate i to:

- na iznos od 19,11 Eura tekuće od 31. kolovoza 2020. do 2. ožujka 2021.,

- na iznos od 17,39 Eura tekuće od 30. rujna 2020. do 2. ožujka 2021.,

i to od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

te se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja,

2. Odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od iznosu od 138,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2024. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana isplatiti tuženiku troškove postupka u iznosu od 240,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-293/2021-9 od 22. studenog 2024. odlučeno je:

¨I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Biserke Arambašić u Osijeku pod poslovnim brojem Ovrv-523/2021 8. veljače 2021., i to u dijelu u kojem se nalaže tuženiku SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ... iz [adresa], OIB: 65420950279, isplati zatezne kamate i to:

- na iznos od 19,11 Eura tekuće od 31. kolovoza 2020. do 2. ožujka 2021.,

- na iznos od 17,39 Eura tekuće od 30. rujna 2020. do 2. ožujka 2021.,

i to od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II. Platni nalog ukida se u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da isplati tužitelju na ime glavnice iznos od 36,50 Eura, kao i u odluci o trošku.

III. Nalaže se tuženiku SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ...... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 138,27 Eura (slovima: jedna stotina trideset osam eura i dvadeset sedam centi), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 22. studenog 2024. kao dana presuđenja pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom parničnog troška.¨.

2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP-a) te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači uz obvezu tužitelja da mu nadoknadi troškove postupka, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U bitnom ističe da prednik tužitelja, a koji je tužitelju ustupio potraživanje naplate dnevne parkirne karte, nije niti imao valjanu osnovu za naplatu iste jer je naplata vršena temeljem Pravilnika o organizaciji i način naplate parkiranja (¨Službeni glasnik Grada Osijeka¨ broj 19 od 31. prosinca 2013.), a koji je nezakonit jer je isti donio gradonačelnik umjesto predstavničkog tijela, kako to zakon propisuje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je plaćanje dnevnih parkirališnih karti i to za parkiranje vozila na javnim parkirališnim mjestima 19. rujna 2020. i 20. rujna 2020.

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je rješenje o ovrsi u ovom predmetu doneseno 8. veljače 2021.,

- da je tuženik platio parkirališne karte 2. ožujka 2021.,

- da je ... [adresa] ustupio potraživanje ovdje tužitelju,

- da tuženik nije platio zatezne kamate na glavnicu potraživanja niti trošak postupka.

6.2. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik dužan platiti zatezne kamate na glavnicu potraživanja i troškove postupka jer je glavnicu potraživanja platio nakon donošenja rješenja o ovrsi čime je ostao u obvezi platiti zatezne kamate koje su tekle na glavnicu od dospijeća pojedinog potraživanja do naplate, a kako je zbog istog vođen parnični postupak i troškove koji su nastali u vezi istog.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koje tužitelj ukazuje u žalbi.

7.2. Žalba sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je pravilnost iste moguće ispitati.

8. Obzirom se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, ovaj sud sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a nije ovlašten preispitivati prethodna navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda već isključivo je li o zahtjevima tužitelja odlučeno pravilnom primjenom materijalnog prava.

9. U odnosu na primjenu materijalnog prava ukazuje se da je čl. 19.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" br. 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 36/09., 125/08., 36/09., 150/11., 19/13., 144/12., 137/15., 123/17., 98/19., 144/20., u nastavku: ZLPS) propisano da veliki gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, dok je čl. 35. točkom 2. ZLPS-a propisano da predstavničko tijelo donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, između ostalog prometa na svom području.

10. Nadalje, čl. 5. st. 1. točkom 6. Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24., u nastavku ZOC) je propisano da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s odredbama ovoga Zakona, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, uređuju promet na svom području tako da određuju parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja.

11. Iz sadržaja priloženog Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja (¨Službeni glasnik Grada Osijeka¨ broj 19 od 31. prosinca 2013., u nastavku: Pravilnik), a na kojem tužitelj temelji potraživanje i temeljem kojeg je prvostupanjski sud zaključio da je valjana osnova temeljem koje je prednik tužitelja naplaćivao uslugu korištenja javnog parkirališta u utuženom razdoblju, proizlazi da je isti donio Gradonačelnik Grada Osijeka, a ne Gradsko vijeće Grada Osijeka kao predstavničko tijelo.

12. Pri tome se ukazuje da je navedeni Pravilnik osnova temeljem koje su doneseni Opći uvjeti isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta (¨Službeni glasnik Grada Osijeka¨ broj 2 od 4. veljače 2019.), a koji određuju vrstu i cijenu usluge te koji time određuju ovdje predmetno potraživanje.

13. Da je akt temeljem kojeg je prednik tužitelja naplaćivao uslugu parkiranja na javnim parkirališnim mjestima nezakonit jer je donesen od neovlaštene osobe, jasno proizlazi i iz Odluke Visokog upravnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-204/2023-6 od 27. siječnja 2025. (¨Narodne novine¨ broj 25/25), a kojom je, iz prethodno navedenih razloga, ukinut Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja ("Službeni glasnik Grada Osijeka", broj: 19/2013.).

14. Pri tome se ukazuje, da iako je navedenom Odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske određeno da Pravilnik prestaje važiti danom objave u Narodnim novinama (time 14. veljače 2025.), nema mjesta primjeni istog u ovoj pravnoj stvari.

15. Naime, čl. 58. st. 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 99/99., 29/02., 49/02.), je propisano:

"U postupcima u kojima u pravnoj stvari do dana stupanja na snagu odluke ustavnog suda kojom se ukida zakon odnosno pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon ili njihova ukinuta ili poništena odredba neće se primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda.",

pa kako bi ukinuti propis trebalo primijeniti u ovoj pravnoj stvari o kojoj se tek donošenjem ove odluke pravomoćno odlučuje, jasno je da se odluka o zahtjevu tužitelja ne može temeljiti na ukinutom Pravilniku.

15.2. Pri tome se napominje da je čl. 162. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 36/24., u nastavku ZUS) propisna nadležnost Visokog upravnog suda za odlučivanja o zakonitosti općeg akta propisana, ali da se prethodno navedena odredba 58. st. 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske analogno primjenjuje jer iz sadržaja odredbi čl. 164. ZUS proizlazi da stranka ima pravo podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za izmjenu pojedinačne odluke tijela kojom je povrijeđeno njegovo pravo ili pravni interes odgovarajućom primjenom odredaba o obnovi postupka u roku od tri mjeseca od dana objave presude u Narodnim novinama, što pak pretpostavlja da je pravomoćno odlučeno pravu stranke.

16. Obzirom je prednik tužitelja prava naplate usluge i cijenu usluge (Opće uvjete kao sastavni dio ugovora o pružanju usluge) utemeljio na nezakonitom aktu, takvi ugovori i opći uvjeti ne predstavljaju valjanu osnovu za naplatu usluge. Uzimajući u obzir da bi u slučaju nezakonitosti općeg akta trebalo primijeniti izravno zakon, a u konkretnom slučaju niti jednim zakonom nije propisana obveza plaćanja javnih parkirališta, jasno je da ne postoji valjana osnova za naplatu takve usluge.

17. U odnosu na konkretnog tužitelja, ukazuje se da tužitelj kao novi vjerovnik po ugovoru o ustupu tražbine, sukladno čl. 84. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) ima jednak položaj kao raniji vjerovnik te da mu tuženik ima pravo istaknuti sve prigovore koje je mogao istaknuti i ranijem vjerovniku, time i nedostatak valjane osnove za naplatu usluge.

18. Slijedom navedenog, primjenom čl. 373. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

19.1. Obzirom je tuženik u cijelosti uspio sa žalbom, ima pravo na naknadu troškova žalbenog postupka i to sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 75,00 eura (tbr. 10. toč. 3. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje u tekstu: Tarifa), dok u odnosu na troškove zastupanja u prvostupanjskom postupku ima pravo na naknadu troškova zastupanja u visini jednokratne nagrade od 125,00 eura (tbr. 7. toč. 9. i tbr. 46. Tarife), uzimajući u obzir da su navedeni troškovi nastali isključivo zbog činjenice da je tužitelj ustrajao u naplati zateznih kamata i troškova postupka. Uz navedeno, tuženik ima pravo i na naknadu troška plaćenih sudskih pristojbi u iznosu od 40,00 eura.

19.2. Tuženiku time, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od ukupno 240,00 eura, kako je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno u točki II. izreke ove presude.

Dubrovnik, 27. srpnja 2026.

Sutkinja

Marija Bušković