Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Gž-1129/2025-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1., OIB: 69693144506, koje zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, protiv tuženika PB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-2449/2022-29 od 23. svibnja 2025., 27. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-2449/2022-29 od 23. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 7.244,40 kuna/961,50 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.
2. U točki II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura u roku od 15 dana.
3. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
4. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi u tome što obrazloženje presude proturječi samom sebi, obzirom da sud navodi da nije sporno da je tuženik bio evidentiran kao korisnik poljoprivrednog zemljišta, a kasnije navodi da tuženik nije bio u posjedu predmetne nekretnine. Navodi da tuženik nije bio u fizičkom posjedu nekretnine, međutim tuženik je stjecao koristi od predmetne nekretnine i na taj način bio u posjedu. Tuženik je za predmetne nekretnine primao poticaje, dakle imao koristi od predmetnih nekretnina. Da je tuženik bio korisnik i posjednik predmetnih nekretnina potvrđuje dopis Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju iz kojeg proizlazi da je tuženik do 2017. primao poticaje za predmetno zemljište, a tek nakon 2017. navedeno zemljište više nije upisivano u evidenciju prijavljenih zemljišta OPG-a. Tužitelj pobija i odluku o troškovima u cijelosti, obzirom da je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti.
5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba nije osnovana.
8. Prije upuštanja u ocjenu žalbenih navoda tužitelja, valja istaknuti, da je predmetni spor spor male vrijednosti u smislu odredbe 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja na prelazi iznos od 1.320,00 eura.
9. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.
10. Prvostupanjskom presudom kojom se završava spor u postupku spora male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Tuženik se u žalbi poziva i na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje. Međutim kako je već ranije navedeno presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navedeno ne može biti predmet razmatranja u ovom žalbenom postupku.
12. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje žalba jer presuda sadrži razloge odlučnih o činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni u stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.
13. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.
14. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da je čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je ista upisana kao općenarodna imovina,
- da je čitanjem potvrde o uključenosti katastarskih čestica u šumskogospodarski plan Hrvatskih šuma d.o.o. klasa ST/21-01/1366, ur.br. 15-00-05/02-21-05 od 8. prosinca 2021. utvrđeno da je predmetna nekretnina obuhvaćena programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu Vidova Gora za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2024.,
- da je čitanjem dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Samostalne službe za kontrolu mjera izravne potpore i IAKS mjera ruralnog razvoja od 29. rujna 2017. utvrđeno da je na gospodarstvu tuženika na njegov zahtjev provedena kontrola prihvatljivosti prijavljenih površina, a kojom kontrolom su utvrđene nesukladnosti u dijelu prihvatljivosti prijavljenih površina s aspekta svih prijavljenih mjera, pri čemu je u izvještaju o kontroli na terenu zahtjeva za izravnim plaćanjima pojedinim mjerama ruralnog razvoja i ispunjavanja uvjeta višestruke sukladnosti za 2017. godinu navedeno u Generalnoj napomeni kako je korisnik dobio parcelu na korištenje od APZ, da parcela još nije korištena zato što se nalazi u žicom ograđenom području te je pristup parceli fizički onemogućen, da je korisnik pokušao u nekoliko navrata obratiti se nadležnim institucijama ne bi li problem parcele riješio, da još nije fizički uspio ući u posjed parcele niti je uspio dobiti drugu parcelu na korištenje,
- da je čitanjem dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju Klasa 701-01/23-01-07/003, ur.br. 343-0603/13-23-002 od 13. veljače 2023. utvrđeno da je predmetna nekretnina bila predmetom kontrole na terenu 13. rujna 2017. te sukladno rezultatima kontrole na terenu je ažurirana ARKOD parcela i definirana kao prijevremeno neodržavano zemljište,
- da je očevidom na licu mjestu 19. ožujka 2024. uz sudjelovanje vještaka mjernika BB utvrđeno da je oko 20-tak metara južno od makadamskog puta kojim se dolazi s sjeverne strane predmetne nekretnine vidljiva žičana ograda visine 2 m kroz koju se ne može proći, a koja utvrđenja je vještak prikazao i u svom vještvu dostavljenom u spis 7. lipnja 2014.,
- da je tuženik saslušan kao stranka u bitnome iskazao da je od svog oca TB preuzeo njegov OPG pri kojemu je između ostalih bila i registrirana predmetna nekretnina koja je njegovom ocu dodijeljena od strane Agencije za plaćanje u poljoprivredi i ruralnom razvoju 2016., odnosno 2017., da su otac i on otišli do iste, međutim tada su primijetili da je na područje na kojem se nalazi parcela u potpunosti ograđeno žicom od 2 i pol metra, jer se na tom području nalazi veliko lovište, zbog čega uopće nisu moguli pristupiti dodijeljenoj parceli, da je 2017. godine bila kontrola njihovog OPG-a i tada je inspektoru koji je došao na lice mjesta spomenuo ovaj problem kako im je dodijeljena parcela kojoj uopće ne mogu pristupiti što su se oni uvjerili na licu mjesta te potvrdio na zapisniku koji je priložio u postupku.
15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zauzima stajalište da je tužitelj sukladno odredbi članka 17. stavak 1. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj – 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20 - dalje ZOŠ) kao javni šumoposjednik pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koja gospodari šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, te sukladno odredbi članka 44. ZOŠ dužan je osigurati zaštitu šuma i šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od protupravnog prisvajanja, korištenja i protupravnih radnji, zbog čega je tužitelj u svrhu ostvarenja takve zakonske obveze ovlašten zahtijevati sudsku zaštitu sadržajno navedenu u tužbi. Stoga prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocjenjuje neosnovanim.
16. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik uopće nije stupio u posjed predmetne nekretnine, pa tako isti nije bio u posjedu niti u utuženom razdoblju od 2105. do 2020. Navedenu činjenicu utvrđene iz dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Samostalne službe za kontrolu mjera izravne potpore IAKS mjera ruralnog razvoja od 29. rujna 2017. te njemu priležećeg izvještaja, a koje isprave su sastavljene nakon obavljene kontrole na terenu, i u kojima je jasno navedeno da predmetna nekretnina nije korišteno od strane tuženika zato što se nalazi u žicama ograđenom području te je pristup istoj fizički onemogućen. Također, navedene činjenice utvrđene iz očevida na licu mjesta gdje je sud neposrednom opažanjem na terenu uvjerio se u činjenicu da se na predmetnu nekretninu ne može pristupiti, budući da je omeđena žičanom ogradom te na istoj postoji metalna vrata koja su zaključana lokotom. Stoga sud prvog stupnja ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV), pa tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na ime korištenja predmetnih nekretnina odbija kao neosnovan.
17. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
18. Naime, prema odredbi članka 165. stavak 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao u vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
19. Budući da je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik u razdoblju od 2015. do 2020. nije bio u posjedu predmetne nekretnine, pravilno je primijenio odredbu članka 165. stavak 1. ZV-a kad je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
20. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je tuženik u razdoblju 2015. i 2016. primao poticaje za predmetne nekretnine, a tek nakon 2017., navedeno zemljište više nije upisivano u evidenciju prijevljenih zemljišta OPG-a, valja odgovoriti da navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, posljedice eventualno nezakonite isplaćene potpore za poljoprivredu uređene su Zakonom o poljoprivredi ("Narodne novine" broj – 118/18, 42/20, 117/20, 52/21, 152,22 i 152/24) i povezanim pravilnicima, međutim nisu od utjecaja na činjenicu da tuženik nije bio u posjedu predmetne nekrenine.
21. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu 368. Stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci, 27. srpnja 2026.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara
