Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1198/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Barbare Bosner, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Duška Abramovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg B.J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po odvj. iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-890/2019-29 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-890/2019-29 od 28. svibnja 2025. u dijelu točke I izreke za iznos od 501,97 sa zateznim kamatama od 11. lipnja 2019. do isplate te za iznos od 1.755,12, eure sa zateznim kamatama od 11. lipnja 2019. do isplate, te u točki II izreke.

2. Uvaženjem žalbe tuženika djelomično se preinačuje citirana presuda u dijelu točke I izreke za iznos od 4.100,26 eur sa zateznim kamatama do dana 11. lipnja 2019. te se odbija tužbeni zahtjev u tom dijelu.

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 501,97 eura te 5.855,38 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.462,50 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, tužiteljice preko dosuđenog iznosa od 2.462,50 eura, kao neosnovan.

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).

3. Predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni povreda iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a na koju se sadržajno poziva tuženik. Pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama (svojstvu potrošača tužitelja ) i može se ispitati.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio:

-da su stranke postupka 28. rujna 2006. sklopile ugovor o kreditu kojim su ugovorili iznos kredita 49.000,00 chf i rok otplate 22 godine sa kamatnom stopom 4,50 %, a početni iznos anuiteta 290,29 chf primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita i primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan 30. rujna 2015. godine,

-da su dana 22. siječnja 2016. godine sklopile i Dodatak Ugovoru o kreditu ) kojim je provedena konverzija kredita iz kredita s valutnom klauzulom u chf u kredit s valutnom klauzulom u eur temeljem čl. 19. c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br 102/15: dalje- ZIDZPK) i da tužiteljica sklapanjem Dodatka ugovora nije izgubila pravni interes za podnošenje predmetne tužbe,

-da je tužiteljica potrošač jer da je namjenski kredit koristila za kupnju stana,

-da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to utvrđenje u bitnome temelji na utvrđenju iz ovog predmeta i na presudi iz kolektivnog spora koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između „Potrošača“ – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka, između ostalih i ovdje tuženika u predmetu P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

-da je neosnovan prigovor zastare jer da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne tužbe potrošača, a koja je u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018. i da do podnošenja tužbe u ovom predmetu 11. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u smislu odredbe 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08, 125/11., 78/15. i 29/18:dalje-ZOO),

-da ukupna razlika zbog promjene kamatnih stopa i promjene tečaja chf -a, odnosno razlike stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju prema kojemu je kredit isplaćen tužiteljici u razdoblju od zaključenja kredita do 30. rujna 2015. godine (konverzija), iznosi 5.855,38 eur te da iznos zateznih kamata obračunatih na tzv. glavni dug, odnosno ukupne razlike zbog promjene kamatnih stopa i promjene tečaja chf od dospijeća svakog pojedinog anuiteta pa do konverzije 30. rujna 2015. iznosi 2.257,09 eur dok se iznos od 501,97 eur odnosi na umanjene zakonske zatezne kamate obračunate na tzv glavni dug odnosno razliku pretplate po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule sa iznosom pretplate koji je tužiteljici priznat u postupku konverzije.

-da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici iznos do 501,97 eur i 5.855,38 eur sa zateznom kamatom od 01. listopada 2015. do isplate u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

8. Predmet spora je te restitucijski zahtjev za povratom preplaćenog iznosa na ime tečajne razlike i promjenjive kamatne stope i to kako glavne tražbine tako i zateznih kamata.

9. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja sve bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada odlučujući kao o prethodnom pitanju utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i dao je valjane razloge za takvo utvrđenje prihvatljive ovom žalbenom sudu.

10. Pravilno je utvrdio da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta imaju učinak i na ovaj predmet.

11. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena Z. B. d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

12. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (chf) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

13. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

14. Sukladno tome, prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502. c ZPP- a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da tuženik tijekom postupka, niti sada u žalbi nije iznosio činjenice niti pružio nijedan dokaz da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi joj prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njezine obveze i da je tužiteljica unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

15. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja i da nije zastarjela predmetan tražbina po osnovi restitucijskog zahtjeva i naveo je odlučne razloge za takvo utvrđenje u cijelosti prihvatljive ovom žalbenom sudu dok su svi žalbeni navodi tuženika u vezi s tim neosnovani.

16. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev za isplatom obračunate pretplate temeljem tečajne razlike i promjenjive kamatne stope jer tužiteljici, koja je sklopila Aneks ugovora o kreditu, pravo na isplatu po osnovi glavne tražbine ne pripada.

17. Donošenje ZID ZPK-a imalo je za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u chf, odnosno u kunama vezano za tečaj chf, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti eur s time da se u smislu odredbi čl. 19.b i čl. 19.c tog Zakona razlika više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u eur-ima računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

18. Valja dodati i da ništetnost odredbi osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne dovodi u pitanje valjanost sporazuma o konverziji (tako VS u predmetu Gos-1/2019) te da je i odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19: dalje-ZZP/14), koji uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, propisano da se te odredbe ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode kako je to u ovom predmetu, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to prijeći odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.

19. Budući da su sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope to je na valjan način, ugovoren među strankama, prestala obveza tuženice (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. Odredbama čl. 19 d i 19 e ZID ZPK/15 propisana je detaljna, jasna i transparentna procedura koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora i tužiteljica kao potrošač bila je u prilici još prije sklapanja Aneksa Ugovora proučiti njegove odredbe.

20. Primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu kako je to određeno u ZID ZPK/15.

21. Potrebno je istaknuti i da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i koji je tužiteljica slobodnom voljom prihvatila zbog čega nema nejednakosti pred zakonom i sudovima. Prihvaćanjem konverziju tužiteljica se više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je stvarna ravnotežu u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer je potrošač kao slabije ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Osim toga učinak konverzije djeluje ex tunc.

22. Zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu uspostavljena je ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl.19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1.ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva, unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

23. Iz navedenih razloga tužiteljica ne ostvaruje pravo na razliku preplaćenog po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali unatoč tom utvrđenju nije neosnovan cjelokupan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 5. 855,38 eur-a jer iz činjeničnih navoda tužbe, kao i navoda iznesenih tijekom postupka proizlazi da se predmetna tražbina činjenično temelji i na zahtjevu za isplatom zateznih kamata.

24. Budući da je u predmetnom postupku nesporno utvrđena visina zateznih kamata na preplaćene iznose temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi za razdoblje od pojedinačnih uplata do konverzije (30. rujna 2015.) u iznosu od 2.257,09 eur dok se dosuđeni iznos od 501,97 eur, kako je vještačenjem utvrđeno, odnosi tek na zatezne kamate umanjene za iznos pretplate koji je tužiteljici priznat u postupku konverzije, tužiteljica po osnovi zateznih kamata koje joj pripadaju u cijelosti iz niže navedenih razloga ostvaruje pored dosuđenog iznosa od 501,97 eur i dodatni iznos od 1. 755,12 eur.

25. Naime, zatezne kamate za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka do dana prestanka obveze izvršene konverzijom, nisu obuhvaćene obračunom u konverziji niti to pitanje uređuje ZID ZPK/15 zbog čega tužiteljici na temelju općeg propisa iz čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18: dalje -ZOO) za razdoblje od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) pripadaju zatezne kamate na preplaćene iznose po osnovi ništetnih i nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u chf, na sve one iznose koje je plaćala po iznosu višem od početnog tečaja i od početne kamatne stope bez bilo kakvog umanjenja za pretplatu utvrđenu konverzijom.

26. Osim toga zatezne kamate mogu se posebno utužiti jer u konkretnoj situaciji kada je je konverzijom namireno glavno potraživanje tužiteljici po osnovi pretplate kredita s valutnom klauzulom u chv i promjenjive kamatne stope zatezne kamate se u smislu odredbe čl. 160. st. 2. ZOO-a mogu osamostaliti i obračunati u apsolutnom iznosu, ali na te kamate teku procesne kamate od dana podnošenja tužbe sudu, a to je 11. lipnja 2019., u smislu odredbe čl. 31. ZOO-a.

27. Stoga je valjalo je potvrditi pobijanu presadu u dijelu točke I izreke za iznos od 501,97 eur i za daljnji iznos od 1.755,12, eure sa zateznih kamata od dana 11. lipnja 2019. do isplate, odnosno preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u dijelu točke I izreke za isplatu iznosa od 4.100,26 eur ( 5.855,38-1755,12) sa zateznim kamatama do dana podnošenja tužbe sudu prvog stupnja 11. lipnja 2019., primjenom odredbe čl. 368. stavak 1. i 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a.

28. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici troškove postupka u cijelosti iako nije uspjela s cjelokupnim tužbenim zahtjevom jer je zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena drugačija odluka bila bi nepravedna za tužiteljicu. Naime, tužiteljica nije mogao predvidjeti svoje izglede za potpuni uspjeh zbog neustaljene sudske prakse, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava. Stoga postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a jer cjeloviti tužbeni zahtjev tužiteljice nije lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

29. Iz istih razloga odbijen je zahtjev tuženika za naknadom njegovih troškova žalbenog postupka.

30. Nepobijani dio točke III izreke presude, ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 27. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Barbara Bosner