Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-8/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Matković, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Lovri Andrijaševiću, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice, podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-241/2020-71 od 1. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-241/2020-71 od 1. prosinca 2025. u točki II. izreke, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 584,71 eura.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-241/2020-71 od 1. prosinca 2025. u točki I. izreke te rješenje o trošku u točki II. izreke te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 16.590,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. veljače 2018. do isplate (točka I. izreke), zatim je utvrđeno da osobni automobil marke Volkswagen Passat 1.6 TDI, godine proizvodnje 2010., registarske oznake [registarska oznaka] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika u jednakim dijelovima te je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 4.402,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. veljače 2018. do isplate, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 584,71 euro tužbeni zahtjev odbijen, te je utvrđeno da životno osiguranje na ime prvotuženika otvoreno kod Allianz osiguranja d.d. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika u jednakim dijelovima pa je prvotuženik obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 1.173,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. rujna 2021. do isplate.

2. Rješenjem suda prvog stupnja je utvrđeno da je povučen prijedlog za određivanje privremene mjere (točka I.) te je tužiteljica obvezana naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 4.736,80 eura, u roku od 15 dana.

3 .Protiv presude i rješenja je žalbu podnijela tužiteljica, pobijajući presudu u točki I izreke, u točki II izreke, u odbijajućem dijelu, te rješenje u točki II. izreke, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22, 155/23, 146/25; dalje ZPP).

4. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, jer da su razlozi presude kontradiktorni, nedostatni i nerazumljivi, a pored toga da je počinjena i povreda članka 8. ZPP-a, budući da provedeni dokazi nisu ocijenjeni savjesno i brižljivo.

5. Ističe da je sud prvog stupnja potpuno minorizirao njezin doprinos u adaptacij i kuće drugo i treće tuženika tijekom jedanaest godina braka s prvotuženikom. Ističe da je na očevidu objasnila da su radovi na adaptaciji započeli 2007., prije sklapanja braka, da su grubi radovi nadogradnje kata financirani sredstvima ujaka prvotuženika, koji da je ta sredstva darovao „ nadolazećem braku prvotuženika i tužiteljice“, pri čemu da u spisu nema dokaza da bi novci bili darovani samo prvotuženiku. Ističe da su do njihovog useljenja u stan postavljene keramičke pločice, laminat, zatvori bez roleta, da je provedena struja i voda, postavljene zidne pločice, obojani zidovi te je u cijelosti opremljena kupaona i WC, a tek kasnije da je provedena legalizacija kuće te su izvršeni radovi na izolaciji i fasadi. Naglašava da nema logike da bi stan bio useljiv prije sklapanja braka, s obzirom na činjenicu da nije bila uređena kupaona s WC-om, dakle da se nisu mogle zadovoljiti osnovne higijenske potrebe, a da sud prvog stupnja nije cijenio ni činjenicu da su njezini roditelji u potpunosti financirali te radove.

6. Pored toga nalazi proturječnosti u analizi kredita prvotuženika koji je podignut kod Privredne banke Zagreb d.d., iz lipnja 2008., dakle odmah nakon sklapanja braka pa da je sasvim životno da su nastavili s uređenjem prostora kako bi se poboljšali stambeni uvjeti. Osporava da bi krov, izolacija i fasada bili gotovi prije sklapanja braka tužiteljice i prvotuženika, a smatra da je sud prvog stupnja trebao inzistirati na dostavljanju traženih podataka o kreditnim zaduženjima stranaka , jer da Hrvatski registar obveza po kreditima (HROK) nema diskrecijsko pravo odbiti dostavu traženih podataka sudu. Pored toga da su proturječni i razlozi utvrđenja da je ujak prvotuženiku dao iznos od 28.000,00 USD, jer da su podaci o darovanju bračnoj zajednici vidljivi iz bankovnih izvoda koje je dostavila Kreditna banka Zagreb d.d., a koje podatke je sud propustio cijeniti u kontekstu iskaza stranaka i svjedoka. Nadalje ističe da je uz podnesak od 6. svibnja 2021. dostavila fotografije sa vjenčanja iz kojih je razvidno u kakvom se stanju nalazila nadogradnja na dan sklapanja braka nje i prvotuženika, što da je sud također propustio analizirati.

7. Tužiteljica u žalbi ponavlja da je 3. travnja 2014. podigla kredit u iznosu od 70.000,00 kuna, da ga je plaćala do 18. travnja 2016., da je prvotuženik uplatio iznos od 55.200,00 kuna, da je on imao gotovinski kredit od 30.000,00 eura otvoren 6. travnja 2016. te da je apsurdan navod prvotuženika da je ostatak novca od oko 21.000,00 eura potrošio na pokrivanje minusa i kupnju sitnica, a što da je također propušteno cijeniti. Pored toga da nije uzeta u obzir ni otpremnina koju je dobila od poslodavca u iznosu od 27.492,99 kuna, koji novac da je utrošen za potrebe bračne zajednice.

8. U odnosu na odbijajući dio presude iz točke II. izreke, navodi da je vozilo ostalo u posjedu prvotuženika pa da ona ni približno ne zna kolika je bila kilometraža na dan prestanka bračne zajednice, a da joj je nesumnjivo pričinjena šteta samim time što je prvotuženik vozilo otuđio trećoj osobi po nižoj cijeni. Smatra da se prvotuženik mogao osloboditi predmetne obveze da joj je isplatio polovinu vrijednosti ostvarene prodajom vozila, u skladu s pravilima o bračnoj stečevini, a kada to nije učinio, da ima pravo potraživati punu naknadu štete zbog neosnovanog otuđenja zajedničke stvari trećoj osobi. Osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku bez posebnog obrazloženja.

9. Predlaže presudu i rješenje preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno u pobijanom dijelu presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

10. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

11. Bez osnove tužiteljica ukazuje da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Međutim, u pravu je tužiteljica kada ukazuje da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, zbog čega nije moguće ispitati pravilnost u primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

12. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu ulaganja koja je tijekom trajanja braka s tuženikom izvršila u nekretninu u vlasništvu roditelja prvotuženika, ovdje drugo i trećetuženika, zahtjev za isplatu vrijednosti vozila koje je kupljeno tijekom trajanja braka te isplata dijela životnog osiguranja, s tim što je u ovom stadiju postupka, zbog izostanka žalbi stranaka, ostalo sporno pitanje ima li tužiteljica pravo i u kojem iznosu na isplatu vrijednosti ulaganja u nekretninu te pitanje zakonitosti odluke suda u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu vrijednosti otuđenog vozila.

13. Ne bi bilo sporno između stranaka da su sklopile brak 9. lipnja 2007., da je u braku rođeno dvoje djece te da je brak razveden 9. srpnja 2019., s tim što je bračna zajednica trajala do 14. veljače 2018. Također ne bi bilo sporno da su stranke prije sklapanja braka živjele prvotno kao podstanari, potom u zajedničkom domaćinstvu s roditeljima tužiteljice, a u prijepornu kuću su uselili oko Uskrsa 2008. Sporno je u kakvom se stanju izgrađenosti nalazila nekretnina, stan na drugom katu obiteljske kuće u vrijeme sklapanja braka, te je li iz zajedničkih sredstava koji predstavljaju bračnu stečevinu izvršeno ulaganje u nekretninu i u kojim iznosima.

14. Glede stanja izgrađenosti prijeporne nekretnine u vrijeme sklapanja braka, proizlazi da je na kući koja je dio dvojnog objekta, a koja se sastojala od suterena, prizemlja i kata, nadograđen drugi kat, s tim što tužiteljica tijekom postupka tvrdi da je stan bio dovršen do roh-bau stadija, dakle da su bili izvedeni samo grubi radovi (goli zidovi) te da je u svrhu financiranja daljnjih radova podignut kredit u iznosu od 200.000,00 kn, otplaćivan tijekom trajanja bračne zajednice, dok tuženik tvrdi da je nadogradnja završena 2006., da su radovi financirali njegovi roditelji te da je u vrijeme sklapanja braka stan bio useljiv, osim što nije bila uređena kupaona s WC-om. Iskazi tužiteljice i prvotuženika su suglasni u dijelu u kojem je tuženik istaknuo da mu je ujak iz Amerike prije sklapanja braka uplatio iznos od 15.000,00 USD, dok tuženik tvrdi da je dodatno od ujaka primio na ruke još iznos od 10.000,00 USD, a potom i 3.000,00 USD, s kojim novcem da je u cijelosti opremio stan, koju tvrdnju tužiteljica osporava.

15. Sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza utvrđuje da je drugotuženica financirala izgradnju stepenica za drugi kat te postavljanje laminata u tri spavaće sobe, a roditelji tužiteljice su financirali uređenje i opremu kupaone i WC-a, da je u razdoblju od 2013. do 2015. izvršena adaptacija kuće, postavljena izolacija i fasada te je gradnja legalizirana. Nadalje je utvrđeno da su tužiteljica i prvotuženik tijekom trajanja braka bili u radnom odnosu, da je u lipnju 2008. tuženik podigao kredit u Privrednoj banci Zagreb d.d. u iznosu od 7.037,77 eura, a kod OTP banke d.d. u travnju 2016. kredit u iznosu od 30.000,00 eura, koji je otplaćen 18. svibnja 2018. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke je utvrđeno da ukupna vrijednost radova i usluga na nadogradnji iznosi 44.765,32 eura bez PDV-a, odnosno 55.956,65 eura s PDV-om.

16. Na temelju ocjene provedenih dokaza, sud prvog stupnja zauzima stajalište da se ulaganja koja se odnose na kupnju pokretnina, a koje nisu neodvojivo povezane s nekretninom, ne mogu cijeniti kao ulaganja kojima je povećana imovina drugo i treće tuženika, već da bi tužiteljica u odnosu na tu imovinu imala pravo postaviti prema prvotuženiku stvarnopravni zahtjev po osnovi bračne stečevine. Ocjenjuje neosnovanom tvrdnju tužiteljice da su se radovi na nadogradnji te radovi na izradi fasade, izolacije i sanacije krova te troškovi legalizacije financirali kreditom kojeg je podigao prvotuženik, a koja su sredstva vraćana iz bračne imovine supružnika, jer da kredit koji je podignut kod Agram banke na iznos od 5.000,00 kn predstavlja vlastitu imovinu tuženika, kredit kojeg je prvotuženik podigao krajem lipnja 2008. da očigledno nije utrošen za te potrebe, s obzirom na utvrđenje da su radovi bili dovršeni do Uskrsa 2008., a sredstva dobivena putem kredita kojeg je podigao kod OTP banke 2016., znatno nakon izvođenja opisanih radova, da također nisu u tu svrhu utrošena pa ocjenjuje istinitom tvrdnju prvotuženika da su ulaganja u nadogradnju financirana od strane drugo i trećetuženika te od novca kojeg je prvotuženik dobio od ujaka iz SAD - a. Glede tog deviznog iznosa, ocjenjuje da se radi o daru prvotuženiku, s obzirom na činjenicu da je učinjen prije sklapanja braka tužiteljice i prvotuženika. Stoga utvrđuje neosnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu ulaganja u nekretninu te u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

17. Glede isplate po osnovi vrijednosti vozila Volkswagen Passat 1,6 TDI, sud prvog stupnja na temelju provedenog vještačenja utvrđuje da se radi o vozilu koje je proizvedeno 2010., da vrijednost vozila na dan 14. veljače 2018. kada je prestala bračna zajednica tužiteljice i prvotuženika iznosi 9.974,89 eura, da je povodom primjedbi na nalaz, vještak Neven Kralj dipl. ing. korigirao ovu procjenu, s obzirom na naknadno utvrđenje da vozilo ima manualni mjenjač s pet brzina, a sve pod pretpostavkom da je vozilom prijeđeno oko 200.000 km pa u dopunskom nalazu procjenjuje vrijednost vozila iznosom od 8.805,46 eura.

18. Sud prvog stupnja je prihvatio dopunski nalaz vještaka te je obvezao prvotuženika isplatiti tužiteljici pola iznosa korigirane vrijednosti, ocjenjujući da se radi o imovini koja predstavlja bračnu stečevinu u smislu čl. 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 116/03, 17/04/, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15 - dalje ObZ/03) pa nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.402,73 eura sa zateznom kamatom, dok u preostalom dijelu zahtjev odbija.

19. Prema stajalištu ovog suda sud prvog stupnja je pravilno utvrdio relevantne činjenice glede vrijednosti vozila koje predstavlja bračnu stečevinu te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu iznosa u visini suvlasničkog udjela tužiteljice. Na žalbene navode tužiteljice u tom dijelu, treba navesti da tužiteljica ničim nije dokazala da bi vrijednost vozila bila veća od one koju je utvrdio vještak prometne struke, nije predložila provođenje dokaza na te okolnosti u skladu s čl. 7. i 219. ZPP-a pa bez osnove osporava zakonitost pobijane presude u tom dijelu, dakle u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 584,71 eur.

20. Međutim, glede utvrđenja da u nekretninu u vlasništvu drugo i trećetuženika, konkretno u nadogradnju drugog kata već postojećeg objekta , nisu ulagana novčana sredstva koja predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženiika, treba reći da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te da je izostala cjelovita ocjena provedenih dokaza, što dovodi u pitanje pravilnost u primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

21. Naime, kako je to u postupku utvrđeno, tužiteljica i prvotuženik su sklopili brak 9. lipnja 2007., a u prijepornu nekretninu su uselili u travnju 2008., dakle nakon oko deset mjeseci, kroz koje vrijeme su živjeli kao podstanari, odnosno nakon toga u stanu tužiteljičinih roditelja. S obzirom na činjenicu da je upravo u tom razdoblju uređena i opremljena kupaona s WC-om, proizlazilo bi da u vrijeme sklapanja braka prijeporni stan nije bio useljiv, odnosno nije bio uređen do te mjere da bi se mogao koristiti prema uobičajenim standardima. Sud prvog stupnja je propustio na okolnost izvođenja radova na izgradnji stana na drugom katu objekta u suvlasništvu drugo i treće tuženika detaljnije saslušati tužiteljicu i prvotuženika, a na takav način je bilo potrebno i utvrditi činjenice u svezi podizanja kredita u razdoblju od sklapanja braka pa do prestanka bračne zajednice, sve kako bi se moglo detaljnije utvrditi koji su troškovi financirani iz kredita, a koji iz drugih izvora te radi li se o troškovima kojima su izvršena ulaganja u nekretninu i to onim ulaganjima kojima je povećana vrijednost nekretnine. Iz podataka u spisu bi proizlazilo da je prvotuženiku u korist njegovog deviznog štednog uloga u Agram banci d.d. u listopadu 2006. uplaćen devizni iznos od 15.000,00 USD, dakle prije sklapanja braka tužiteljice i prvotuženika, da je prvotuženik u Privrednoj banci Zagreb d.d. podigao kredit u lipnju 2008. u iznosu od 7.037,77 eura koji je otplaćen u svibnju 2013., da je u OTP banci d.d. 6. travnja 2016. podigao kredit u iznosu od 30.000,00 eura, kojim je, prema vlastitom iskazu, zatvorio jedan ranije ugovoreni kredit. Tužiteljica tvrdi da je prvotuženik podigao kredit u Kreditnoj banci Zagreb d.d. u iznosu od oko 200.000,00 kn u svibnju 2007., međutim, takav navod nije potvrđen podacima koje je ista banka dostavila sudu.

22. Treba navesti da su u spisu priložene fotografije iz kojih bi bilo moguće utvrditi u kakvom se stanju izgrađenosti (barem što se tiče vanjskog izgleda) nalazila prijeporna nekretnina u vrijeme sklapanja braka tužiteljice i prvotuženika, što je sud prvog stupnja propustio cijeniti te o čemu se nije izjasnio ni vještak građevinske struke, a što je sve relevantno radi utvrđenja koji su radovi izvedeni tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljice i prvotuženika i kojim sredstvima, s obzirom da su iskazi stranaka te svjedoka u tom dijelu dijametralno suprotni. U spisu je priložen i upravni spis Grada Splita, Odsjeka za urbanizam i građenje, u postupku ozakonjenja objekta na kč. br. [katastarska čestica], obiteljske kuće u [adresa], iz kojeg se također može zaključiti o stanju nekretnine u vrijeme vođenja tog postupka, pri čemu treba navesti da je u tom postupku proveden očevid 14. svibnja 2014. te su priložene fotografije iz kojih bi proizlazilo da se, za razliku od izgleda objekta u vrijeme sklapanja braka tužiteljice i prvotuženika, radi o uređenom objektu sa fasadom, krovom i postavljenom vanjskom stolarijom te drugom opremom koja je na fotografijama vidljiva.

23. Još treba skrenuti pozornost i na to da bi iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke proizlazilo da je vještak u nalazu obuhvatio i radove za koje ne bi bilo sporno da su izvedeni prije sklapanja braka tužiteljice i prvotuženika (grubi građevinski radovi do roh-bau stadija), pa bi u tom smislu trebalo dopuniti nalaz i uputiti vještaka da se koristi podacima i ispravama u ovom spisu te priloženom upravnom spisu, sve nakon što se dopuni dokazni postupak saslušanjem tužiteljice i prvotuženika, a po potrebi i svjedoka koji su već saslušani u postupku, pri čemu bi se tužiteljica i prvotuženik trebali detaljnije odrediti o radovima koji su izvedeni, u kontekstu pojedinih stavki iznesenih u nalazu vještaka.

24. Glede primjene mjerodavnog materijalnog prava, treba navesti da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da se na pravni odnos tužiteljice i prvotuženika trebaju primijeniti odredbe Obiteljskog zakona koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih ulaganja, a na pravni odnos tužiteljice te drugo i treće tuženika odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 114/2022, 156/2022, 145/2023,155/2023) o stjecanju bez osnove.

25. Kako je relevantno činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, potrebno je u nastavku postupka održati novu glavnu raspravu te razjasniti sva pitanja na koja je ukazano u ovom rješenju, radi odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužiteljice kojim traži isplatu ulaganja izvršenih u nekretninu u suvlasništvu drugo i treće tuženika u razdoblju trajanja bračne zajednice između tužiteljice i prvotuženika. Nakon što upotpuni činjenično stanje prema uputama iz ovog rješenja, a u okviru dokaznih prijedloga stranaka, sud prvog stupnja će o tom dijelu zahtjeva donijeti novu zakonitu odluku, s tim što će ponovno odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

26. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki II izreke u odbijajućem dijelu potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, a presudu u točki I izreke te rješenje u točki II izreke ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, primjenom čl. 370. i čl. 380. točka 3. ZPP-a.

27. Presuda suda prvog stupnja u točki II izreke u dosuđujućem dijelu te u točki III izreke te rješenje u točki I izreke su kao nepobijani ostali neizmijenjeni.

28. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom članka 166 . stavak 3. ZPP-a.

U Rijeci, 27. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov-Kozomara