Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3182/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-PLIN d.o.o. za distribuciju i opskrbu plinom, Osijek, Ulica cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, zastupanog po punomoćniku Jurju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika EMU d.o.o. za ugostiteljstvo i usluge, Vukovar, Varaždinska 6, OIB: 00761009029, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Povrv-51/2025-4 od 26. svibnja 2026., dana 24. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja HEP-PLIN d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Povrv-51/2025-4 od 26. svibnja 2026. u točki II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja HEP-PLIN d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 88,27 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužba povučena, te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara poslovni broj 807/2025 od 29. svibnja 2025.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troška u iznosu od 200,77 eura."

2. Protiv točke II. prvostupanjskog rješenja (odluke o troškovima postupka), žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u bitnome smatra da je tuženik obvezan nadoknaditi troškove postupka u cijelosti, sukladno postavljenom zahtjevu tužitelja . Stoga tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje u smislu žalbenih navoda . Tužitelj potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 88,27 eura, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 75,00 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 13,27 eura.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. U tijeku žalbenog postupka nije sporno da je tužitelj povukao tužbu u predmetnom parničnom postupku, budući da tužitelj ne pobija točku I. izreke prvostupanjskog rješenja. Predmet žalbenog postupka je odluka o troškovima parničnog postupka, sadržana u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja.

6. Slijedom navedenog, potrebno je ocijeniti je li tuženik obvezan nadoknaditi troškove postupka tužitelju u svjetlu članka 158. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP) koji uređuje pitanje naknade troškova postupka u situaciji kada tužitelj povuče tužbu.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njegovom donošenju nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 381. ZPP-a.

8. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj (tada ovrhovoditelj), dana 29. travnja 2025., podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (tada ovršenika), a radi dugovanja u iznosu od 150,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom (list 1-8 spisa)

- da je Javni bilježnik Jelica Kovačić iz Vukovara, kojoj je povjereno postupanje povodom gore navedenog prijedloga za ovrhu, uputila dana 13. svibnja 2025. obavijest ovršeniku, tj. tuženiku EMU d.o.o. u kojoj je ovršenik/tuženik obaviješten da može, u roku od 15 dana od slanja ove obavijesti , ispuniti svoju obvezu iz prijedloga za ovrhu (list 9 spisa)

- da je tuženik, dana 26. svibnja 2025., izvršio uplatu u iznosu od 258,02 eura

- da je Javni bilježnik Jelica Kovačić iz Vukovara, dana 29. svibnja 2025., donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave povodom navedenog prijedloga za ovrhu, a koje rješenje je dostavljeno ovršeniku, tj. tuženiku dana 2. lipnja 2025. (list 19-22 spisa)

- da je tuženik, dana 9. lipnja 2025., podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, a u kojem ističe da je uplatom od 258,02 eura zatvorio sva dugovanja koja ima prema ovrhovoditelju (list 23-26 spisa)

- da je prvostupanjski sud, dana 16. siječnja 2026., donio rješenje kojim se predmetno rješenje o ovrsi stavlja izvan snage, a postupak se nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (list 29-31 spisa)

- da je tužitelj, dana 28. siječnja 2026., podnio podnesak u kojem priznaje da je tuženik, uplatom od 258,02 eura izvršenom dana 26. svibnja 2025., podmirio cjelokupno glavno potraživanje te da povlači tužbu, ali da nije podmirio troškove ovršnog postupka u iznosu od 62,50 eura, radi čega tužitelj zahtijeva da mu se plati preostali trošak, uvećano za trošak jednokratne nagrade u iznosu od 125,00 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura

- da je prvostupanjski sud, dana 26. svibnja 2026., donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužba u ovom predmetu povučena i kojim se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u cijelosti (list 41-43 spisa)

9. Prvostupanjski sud je donio zaključak da je tuženik uplatom od 258,02 eura u cijelosti podmirio utuženo potraživanje, ne samo i glavnicu, već i troškove ovršnog postupka. Kako je navedena uplata uslijedila prije donošenja rješenja o ovrsi, tj. dana 26. svibnja 2025., prvostupanjski sud smatra da je tužitelj (ovrhovoditelj) bio dužan povući prijedlog za ovrhu. Kako tužitelj nije postupio na taj način, ovaj postupak je nastavljen kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga, a što je bilo nepotrebno, stoga tužitelj nema pravo na daljnje troškove postupka koji su nastali radi nedostatka pravodobne reakcije tužitelja.

10. Premda tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik, uplatom od 258,02 eura, podmirio i prouzročene troškove ovršnog postupka, nije sporno da je tuženik tom uplatom podmirio glavnično potraživanje i zateznu kamatu. Što se tiče nepodmirenih troškova ovršnog postupka, o takvom trošku je potrebno odlučiti kao o parničnom trošku. Dakle, o osnovanosti zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 62,50 eura, troška jednokratne nagrade u iznosu od 125,00 eura i troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura , tj. troška u ukupnom iznosu od 200,77 eura, se odlučuje u smislu čl. 158. ZPP-a.

11. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tužitelj nema pravo na naknadu troškova postupka u smislu čl. 158. ZPP-a, stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

12. Naime, člankom 158. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Međutim, člankom 158. st. 2. ZPP-a je predviđena iznimka na način da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi troškove postupka ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

13. Iz stanja spisa je razvidno da je tužitelj povukao svoj tužbeni zahtjev baš zato što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, tj. u cijelosti je podmirio glavno potraživanje. Međutim, tužitelj ima pravo da mu se nadoknade cjelokupni troškovi postupka jedino ako je tužitelj povukao tužbu „odmah“ nakon što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu. Pritom valja istaknuti da riječ „odmah“ ne znači da je tužitelj bio u obvezi povući tužbu istoga dana kada je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu. Međutim, riječ „odmah“ ipak podrazumijeva da je tužitelj dužan povući tužbu u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja postupka i bez prouzročenja daljnjih procesnih aktivnosti kojima nastaju daljnji troškovi postupka. Dakle, odlučno je da između trenutka kada je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu i trenutka kada je tužitelj povukao tužbu, nije bilo procesnih aktivnosti povodom kojih bi za parnične stranke nastao dodatni parnični trošak. Naime, nije pravično da tuženik, koji je udovoljio tužbenom zahtjevu, mora nadoknaditi troškove postupka koji su nastali tužitelju nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu. Ako tužitelj ne povuče tužbu u razumnom roku, a radi čega je došlo do dodatnih troškova postupka, tada se ne primjenjuje čl. 158. st. 2. ZPP-a i tuženik nije obvezan nadoknaditi troškove postupka tužitelju.

14. U konkretnom slučaju, tužitelj je pokrenuo predmetni postupak dana 29. travnja 2025. podnošenjem prijedloga za ovrhu, a tuženik je utuženo glavnično potraživanje i kamatu podmirio dana 26. svibnja 2025., dok je tužba povučena dana 28. siječnja 2026.

15. U razdoblju od 26. svibnja 2025. (kada je tuženik podmirio utuženo dugovanje) do 28. siječnja 2026. (kada je tužitelj povukao tužbu) bilo je nekoliko procesnih aktivnosti povodom kojih je nastao dodatni trošak postupka. Naime, doneseno je rješenje o ovrsi u kojem je naznačeno dugovanje koje je tuženik već podmirio, premda je tužitelj mogao povući prijedlog za ovrhu prije donošenja tog rješenja. Naime, tužitelj (ovrhovoditelj) je dužan, nakon što tuženik (ovršenik) postupi prema obavijesti javnog bilježnika iz članka 281. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje u tekstu: OZ) te podmiri dugovanje, povući prijedlog za ovrhu kako ne bi došlo do nepotrebnog donošenja rješenja o ovrsi koje za sobom povlači potencijalne daljnje troškove postupka. Međutim, tužitelj to nije uradio te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi, a tuženik je potom bio primoran podnijeti prigovor protiv toga rješenja. Takva situacija se mogla izbjeći da je tužitelj, u razumnom roku, povukao prijedlog za ovrhu, ali je tužitelj to propustio uraditi, već je svojim procesnim držanjem dopustio da se ovršni postupak nastavi kao parnični postupak i tek potom povukao tužbu. Takvo postupanje tužitelja ne predstavlja pravodobnu reakciju na tuženikovo udovoljenje njegovom zahtjevu, tj. tužitelj nije povukao tužbu „odmah“ nakon što je tuženik postupio sukladno njegovom zahtjevu. Posljedično, u konkretnoj pravnoj stvari se ne primjenjuje čl. 158. st. 2. ZPP-a prema kojem tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka. Pritom valja istaknuti da okolnost da je predmetni postupak započeo kao ovršni postupak, a tek kasnije prešao u parnični postupak, ne znači da je tužitelj tužbu mogao povući tek u fazi parničnog postupka kada se prijedlog za ovrhu smatra tužbom. Naime, člankom 40. st. 1. OZ-a propisano je da ovrhovoditelj može tijekom postupka, bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomice prijedlog za ovrhu.

16. Dakle, tužitelj je, svojim procesnim držanjem, dopustio da se ovršni postupak nastavi kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga, premda je utuženo potraživanje bilo podmireno u fazi ovršnog postupka. Naime, vođenje parničnog postupka nije bilo potrebno i tuženik nije u obvezi snositi troškove takvog postupka, budući da je on svoje dugovanje ispunio još u fazi ovršnog postupka. Stoga tužitelj nema pravo da mu tuženik nadoknadi prouzročene troškove postupka, budući da je tužitelj trebao pravodobno reagirati i povući prijedlog za ovrhu.

17. Stoga je, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjskog rješenja, tj. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

18. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 24. srpnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević