REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-3485/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Inga Bošnjak, odvjetnica u OD GRGIĆ I PARTNERI u Zagrebu, protiv I-tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. OIB: 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, kojeg zastupa punomoćnik Luka Duvnjak, odvjetnik u Zagrebu i II-tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Sanja Nevešćanin Mateša, odvjetnica u OD Mateša & Kapitan u Zagrebu, radi isplate, zaključio je glavnu raspravu 9. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika I-tuženika i punomoćnika II-tuženika, te donio i objavio presudu 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Ulica grada Vukovara 41, Zagreb, OIB: 85584865987, i drugotuženiku CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 solidarno isplatiti tužitelju iznos od 398,17 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. veljače 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se u preostalom dijelu koji iznosi 398,16 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 21. veljače 2023. do isplate tužiteljev zahtjev kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 1.12.2022. u 11:20 h u Zagrebu, u Osječkoj ulici 45c, dogodila prometna nesreća na način da je KN upravljajući vozilom reg. oznake i br. [registarska oznaka], a kretao se istim [adresa] u smjeru sjevera. Dolaskom do kbr. 45 u desnom zavoju vozilom je naletio na rupu veličine 208x120 cm, dubine 5 do 10 cm, a koja nije bila propisno obilježena prometnim znakovima, uslijed čega je došlo do zanošenja vozila u desno, a uslijed kojeg nekontroliranog kretanja vozilo udara prednjom desnom strano u betonsku ogradu kbr. 45. Sve naprijed navedeno uslijed činjenice jer prvotuženik nije vodio brigu i poduzeo mjere glede omogućavanja sigurnog odvijanja i sanacije prometa tj. nisu na adekvatan i siguran način postavljeni znakovi u zoni nastale rupe nakon prijekopa. U prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba, te je utvrđena prekršajna odgovornost na strani prvotuženika i odgovorne osobe unutar pravne osobe. Tužitelj je oštećeniku PN nadoknadio imovinsku štetu nastalu na betonskoj ogradi u predmetnoj prometnoj nesreći. Tužitelj je po završetku obrade odštetnog zahtjeva oštećeniku isplatio ukupan iznos od iznos od 796,33 EUR. Tužitelj ističe kako ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od prvotuženika u visini 796,33 EUR, jer ne bi trebalo biti sporno da je do štetnog događaja došlo na dijelu ceste koja nije bila obilježena prometnom signalizacijom te je tužitelj isplatom gore navedenog iznosa naknade štete stekao pravo regresa prema tuženiku sukladno odredbama iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima, jer je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran prvotuženik uslijed neodržavanja kolnika, a odgovornost drugotuženika jer je isti u navedenom periodu osiguravao prvotuženika od odgovornosti iz djelatnosti. Odgovornost prvotuženika proizlazi iz odredbi čl. 50.st. 1 Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19, dalje: ZC), a prema kojem za štetu trećim osobama nastalu na javnim cestama odgovara po osnovi krivnje. Do štetnog događaja je došlo uslijed nalijetanja na rupu na cesti, a sve iz razloga jer prvotuženik nije poduzeo sve mjere radi osiguravanja nesmetanog odvijanja prometa poduzimajući propisane mjere koje je bio dužan i obvezan poduzeti, odnosno nisu poduzete potrebne mjere za održavanje predmetne dionice sukladno odredbama Zakona o cestama. Odredbom čl. 98. ZC-a je propisano da su nerazvrstane ceste one ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim istim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu istog Zakona, i to posebice ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste; ceste koje povezuju naselja; ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja; terminali i okretišta vozila javnog prijevoza; pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina; druge ceste na području naselja i gradova (st. 1.). Ceste iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka odlukom određuje ministar (st. 2.). Odluka iz stavka 2. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama« (st. 3.). Kako cesta na kojoj je došlo do štetnog događaja nije razvrstana Odlukom o razvrstavanju javnih cesta („Narodne novine“ broj: 103/18) u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste, to se radi o nerazvrstanoj cesti u smislu odredbe čl. 98. ZC-a. Odredbom čl. 107. st. 1. ZC-a je propisano da se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako istim zakonom nije propisano drukčije, dok je stavkom 2. propisano da jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta uz odgovarajuću primjenu odredbi čl. 23., 26. i 33. tog Zakona. Poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Podružnica Zagrebačke ceste (čl. 16. Odluke o nerazvrstanim cestama „Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 18/13) (isto tako i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-313/2021 od 2. kolovoza 2023.) Odredbom čl. 23. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, dalje: ZKG) je propisano da se pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta. Dakle, prvotuženik je pravna osoba po zakonu odgovorna za obavljanje komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta, a što uključuje i dužnost poduzimanja mjera za sigurno i nesmetano odvijanje prometa za sve sudionike prometa. Osim toga, prvotuženik je po zakonu dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, to se prenašanjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe prvotuženik ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravnog djelovanja tih osoba, a ne oslobađa se niti odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovom radu (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2596/11-3 od 24. lipnja 2014.). Postojanje ugovornog odnosa između prvotuženika i treće osobe ne isključuje zakonsku (izvanugovornu) odgovornost prvotuženika za štetu zbog neodržavanja javne prometnice, već može eventualno dovesti do proširenja odgovornosti prema trećim (oštećenim) osobama na način da za štetu odgovara i osoba koja je u ugovornom odnosu s pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati cestu, odnosno može biti osnova za eventualnu regresnu odgovornost prema prvotuženiku. Kako nije udovoljeno po regresnom zahtjevu i dug nije izmiren, tužitelj je radi zaštite svojih pravnih interesa primoran ustati s tužbom.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik ne spori da se dana 01.12.2022. godine u 11,20 sati na lokaciji u [adresa] dogodila prometna nesreća na način da je KN vozio neprilagođenom brzinom osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] te je isključivo njegovom krivnjom došlo do prometne nezgode i štete na betonskoj ogradi kbr. 45. Ostali navodi se u cijelosti osporavaju. Ističe kako prvotuženik i odgovorna osoba IN do danas nisu zaprimili optužni prijedlog niti imaju saznanja da je protiv njih pokrenut prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u Zagrebu, tako da se osporavaju navodi da je protiv njih utvrđena bilo kakva prekršajna odgovornost jer ne postoji pravomoćna osuđujuća presuda. Također, ističe da je obveza investitora zatražiti od Podružnice Zagrebačke ceste suglasnost za prijekop na cesti nakon čega može pristupiti vršenju radova, a što u konkretnom predmetu nije bio slučaj. Prema ovome radilo bi se o ilegalnom prijekopu za koji Podružnica Zagrebačke ceste nije mogla imati saznanja niti je o tome mogla imati saznanja njena odgovorna osoba pa stoga nije došlo niti do njihova propusta. Ne spori da je tužitelj izvršio plaćanje iznosa od 796,33 EUR PN. Međutim, iz izvoda iz katastarskog plana proizlazi da se ograda nalazi na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara dijelu zk.č.br. 3039/1 upisana u zl.ul.br. 37001 k. o. [katastarska općina] gdje je kao vlasnik upisan PRVOSTOLNI KAPTOL ZAGREBAČKI, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Stoga tužitelj već iz navedenog razloga nije imao osnove vršiti plaćanje osobi koja nije upisana kao vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi ograda. Tuženik u cijelosti osporava svoju odgovornost i poriče da bi u njegovu postupanju bilo protupravnosti.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, odgovornost, odnosno ističe prigovor isključive krivnje vozača reg. oznake [registarska oznaka] ZN, a priznaje se nastanak štetnog događaja i visina tužbenoga zahtjeva. Nije sporno da je prvotuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod drugotuženika policom osiguranja od javne odgovornosti temeljem police osiguranja br. [broj police osiguranja] na koju se primjenjuju pripadajući Uvjeti za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti u primjeni od 17.12.2019. Međutim, tuženik ističe kako su ugovorne strane čl. 8. st. 1. t. 16. spomenutih Uvjeta ugovorile da za ugovorene rizike nije obuhvaćena odgovornost za štete koje su nastale kao posljedica svjesnog postupanja protivno propisima ili pravilima prema kojima se obavlja djelatnost, odnosno grubim kršenjem propisa ili pravila prema kojima se obavlja djelatnost. Naime, uvidom u dokumentaciju, odnosno Zapisnik o primopredaji prijekopa utvrđeno je kako je primopredaja prijekopa I-tuženiku izvršena dana 04.11.2022., dok je isti saniran tek 07.12.2022., odnosno tek po nastanku prijavljenog štetnog događaja. Uz navedeno, po izvršenoj primopredaji prijekopa do njegove sanacije I-tuženik je trebao propisno označiti i osigurati nesaniran prijekop, slijedom čega II-tuženik ne odgovara za eventualno utvrđeni svjesni propust ili grubo kršenje propisa I-tuženika. Slijedom naprijed navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjeva tužitelja i obvezati ga na naknadu parničnog troška tuženiku.

4. U podnesku 28. kolovoza 2024. tužitelj osporava sve navode prvotuženika koji su u suprotnostima s navodima tužbe, a posebno koje su u proturječju s dokazima u spisu. Posebno se ukazuje na propust na prvotuženika jer isti nije poduzeo sve potrebne mjere da zaštiti i osigura nesmetan promet građanstva. U javnoj ispravi, Potvrdi MUP-a, koju ispravu je u granicama svoje nadležnosti izdalo Ministarstvo unutarnjih poslova, te iz Obveznog prekršajnog naloga jasno je razvidno za šta se tereti prvotuženika, odnosno da je nakon predaje prijekopa na cesti ostala rupa, koja nije bila adekvatno obilježena prometnim znakovima niti je bila sanirana. Prvotuženik je u obvezi planiranja, održavanja i mjere za zaštitu nerazvrstanih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje nerazvrstanih cesta, popravak, zamjena i obnova vertikalne i horizontalne signalizacije i opreme, te ostalo, te je bio dužan postavljanjem odgovarajuće signalizacije, kao i drugim mjerama, omogućiti sigurno prometovanje cestom u svome vlasništvu, te je očito da tu svoju dužnost nije ispunio, jer prometnica na kojoj se kritične zgode dogodila prometna nezgoda nije bila obilježena prometnom signalizacijom, a što je izravan uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja. Tuženik je bio dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja u javnom interesu na način da se spriječi nastanak štete građanima. Zakonom o komunalnom gospodarstvu propisano je da su jedinice lokalne samouprave obvezne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti te se prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, tuženik ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba, a ne oslobađa se niti od odgovornosti za štetu koja nastane zbog eventualnog propusta u radu druge osobe. U prilog tome govori niz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1395/1999: Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1973/1999), sukladno dužnostima propisanim čl. 106. - 109. Zakona o cestama i čl. 3. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, kao i dužnostima iz čl. 5., čl. 6 i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Prvotuženik je bio dužan poduzeti sve mjere kako bi ovaj kolnik učinio sigurnim za promet, te ga davanje suglasnosti za prijekop i preuzimanje istog, nije oslobodio obveze vršenja nadzora i postavljanja prometne signalizacije. Tužitelj ukazuje na sudsku praksu: Vrhovni sud RH, br. Rev 1052/2005-2 od 17. svibnja 2006.g.: Vrhovni sud RH, br. Rev 2596/2011-2 od 24. lipnja 2014. U odnosu na upiranje drugotuženika na isključivu odgovornost osiguranika tužitelja, tužitelj ističe kako rupa koja je nastala nakon prijekopa nije bila uočljiva, upravo jer nije bila označena, te na cesti nije bilo nikakve signalizacije niti druge oznake iz koje bi sudionicima u prometu bilo jasno vidljivo da se na cesti nalazi rupa. U odnosu pak na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, tužitelj ističe kako je oštećeno motorno vozilo u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja po polici od automobilske odgovornosti br. 08111155961, te je po ispunjenim pretpostavkama odgovornosti za štetu, šteta u zakonskom roku isplaćena oštećeniku. Dakle, ne bi trebala biti sporna tužiteljeva aktivna legitimacija, te da su isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja po samom zakonu prešla prava osiguranika prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, a do visine isplaćene naknade, sve sukladno čl. 963. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu pak na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije drugotuženika, tužitelj ukazuje da je iz dostavljene dokumentacija tj. police i uvjeta jasno razvidno da je šteta po navedenoj polici u pokriću, s tim da se tužitelj se ne protivi dokaznim prijedlozima drugotuženika. Ponovno tužitelj ističe kako je odredbom čl. 98. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19, dalje: ZC) je propisano da su nerazvrstane ceste one ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim istim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu istog Zakona, i to posebice ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste; ceste koje povezuju naselja; ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja; terminali i okretišta vozila javnog prijevoza; pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina; druge ceste na području naselja i gradova (st. 1.). Ceste iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka odlukom određuje ministar (st. 2.). Kako cesta na kojoj je došlo do štetnog događaja nije razvrstana Odlukom o razvrstavanju javnih cesta („Narodne novine“ broj: 103/18) u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste, to se radi o nerazvrstanoj cesti u smislu odredbe čl. 98. ZC-a. Odredbom čl. 107. st. 1. ZC-a je propisano da se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako istim zakonom nije propisano drukčije, dok je stavkom 2. propisano da jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta uz odgovarajuću primjenu odredbi čl. 23., 26. i 33. toga Zakona. Poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Podružnica Zagrebačke ceste (čl. 16. Od-luke o nerazvrstanim cestama „Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 18/13) (isto tako i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-313/2021 od 2. kolovoza 2023.). Odredbom čl. 23. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, dalje: ZKG) je propisano da se pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta. Dakle, prvotuženik je pravna osoba po zakonu odgovorna za obavljanje komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta, a što uključuje i dužnost poduzimanja mjera za sigurno i nesmetano odvijanje prometa za sve sudionike prometa. Osim toga, prvotuženik niti ne spori da je po zakonu odgovoran za održavanje ceste na kojoj je došlo do štetnog događaja, nego osporava odgovornost za štete proizašle iz propusta da se postavi prometna signalizacija na predmetnoj dionici ceste, kao što prebacuje i odgovornost na vozača koji je upravljao oštećenim vozilom. Slijedom svega prethodno iznesenog, predlaže se usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave u spisu: obračun štete (str. 7. – 10. spisa), potvrda o izvršenom plaćanju (str. 11. spisa), Obavijest o isplati naknade po obrazloženoj ponudi (str. 12. spisa), ponuda (str. 14. spisa), e-mail korespondencija (str. 15. – 16. spisa), obrazložena ponuda (str. 17. spisa), polica osiguranja od odgovornosti (str. 20. – 37. spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete (str. 38. – 39. spisa), rješenje (str. 40. – 41. spisa), izvod iz posjedovnog lista (str. 42. spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 43. spisa), potvrda MUP-a (str. 44. – 45. spisa), podaci o prometnoj nesreći (str. 46. spisa), regresni zahtjev (str. 47. spisa), Obavijest drugotuženika o neosnovanom zahtjevu (str. 58. – 59. spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 73. spisa), izvod iz posjedovnog lista (str 74. spisa), izvadak iz zemljiše knjige (str. 75. – 76. spisa), polica osiguranja (str, 79.- 90. spisa), Zapisnik o primopredaji prijekopa (str. 91. spisa). Sud je priklopio spis MUP-a (str. 126. – 142. spisa), te je saslušao u svojstvu svjedoka KN i PN.

8. Sud nije saslušao kao svjedoka ŠN, čije saslušanje je tužitelj predložio na glavnoj raspravi jer je za tog svjedoka saznao prilikom saslušanja svjedoka PN, i to na okolnost dinamike štetnog događaja, zatečenog stanja i visine nastale štete kao i poduzetih radnji od strane policije, jer je sud ocijenio da to u ovom sporu male vrijednosti nije potrebno. Naime, između stranaka nije bila sporna visina štete na betonskoj ogradi i zatečeno stanje te ograde, dok je poduzete radnje od strane policije sud utvrdio iz isprava u spisu MUP-a. Sud je na okolnost dinamike prometne nezgode saslušao sudionika prometne nezgode KN te proveo prometno vještačenje na temelju kojeg je zaključio o osnovanosti prigovora odgovornosti vozača za prometnu nezgodu, pa saslušanje svjedoka koji nije upravljao motornim vozilom (po prijedlogu tužitelja) prema stajalištu ovoga suda bilo nepotrebno.

Sud nije saslušao policijske službenike koji su vršili očevid na licu mjesta na okolnost zatečenog stanja prilikom očevida i poduzetim radnjama jer to nije bilo potrebno s obzirom na to da je odlučne činjenice sud utvrdio na temelju Izvješća o poduzetom koje je podnio ON, policijski službenik koji je izvršio očevid, dok stranke nisu osporavale sadržaj te isprave.

Sud nije proveo očevid na licu mjesta jer to nije bilo potrebno niti vještačenje na okolnost visine štete jer je visina štete bila nesporna, odnosno financijsko vještačenje na okolnost izvršenog plaćanja jer se radi o nespornoj činjenici.

Sud nije niti pribavljao cjelokupan spis drugotuženika 70 IMD 807 2023 jer to nije bilo potrebno s obzirom na to da je drugotuženik dostavio u spis policu osiguranja i pripadajuće opće uvjete osiguranja i Zapisnik o primopredaji prijekopa, a na temelju kojih isprava je drugotuženik u izvansudskom postupku rješavanja odštetnog zahtjeva otklonio svoju odgovornost.

9. Sud nije saslušao niti svjedoka EN jer je prvotuženik na ročištu za glavnu raspravu od 1. srpnja 2025. odustao od tog dokaznog prijedloga.

10. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Predmet spora je (regresni) zahtjev za solidarnu isplatu iznosa 796,33 EUR koji je tužitelj platio trećoj osobi PN radi sanacije oštećenja (imovinske štete) na betonskoj ogradi, koja su nastala u prometnoj nesreći od 1. prosinca 2022. Tužitelj potražuje od prvotuženika naknadu isplaćenog iznosa navodeći da je do štetnog događaja došlo uslijed nalijetanja na rupu na cesti, dok prvotuženik kao pravna osoba odgovorna za obavljanje komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta nije poduzeo sve mjere radi osiguravanja nesmetanog odvijanja prometa po javnoj prometnici, a od drugotuženika kao osiguravajućeg društva prvotuženika.

12. Između stranaka nije sporno, a proizlazi iz isprava u spisu:

- da je 1. prosinca 2022. u 11,20 u [adresa], došlo do prometne nesreće na način da se KN, upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], kretao [adresa] u smjeru sjevera te je dolaskom do kbr. 45 u desnom zavoju vozilom naletio na rupu veličine 208x120 cm, dubine 5 do 10 cm, koja nije bila propisno obilježena prometnim znakovima, uslijed čega je došlo do zanošenja vozila u desno i slijedom toga do nekontroliranog kretanja vozilo udara prednjom desnom strano u betonsku ogradu kbr. 45 (potvrda MUP-a na str. 44. – 45. spisa te izvješća o poduzetom, zapisnika o očevidu iz spisa MUP-a na str. 126. – 142. spisa),

- da je cesta na kojoj je došlo do štetnog događaja nerazvrstana cesta,

- da je u štetnom događaja oštećena betonska ograda na adresi u [adresa],

- da je u trenutku štetnog događaja vozač motornog vozila bio osiguran kod tužitelja po polici osiguranja br. [broj police osiguranja] (polica na str. 20. – 37. spisa

- da je tužitelj isplatio PN dana 20. veljače 2023. iznos od 796,33 EUR-a na ime imovinske štete na betonskoj ogradi (potvrda o izvršenom plaćanju na str. 11. spisa), a na temelju zahtjeva za naknadu štete na str. 38. – 39. spisa,

- visina štete na betonskoj ogradi (a proizlazi iz obračuna štete na str. 7. – 10., 12. – 18. spisa),

- da je prvotuženik u trenutku štetnog događaja bio osiguran od odgovornosti kod drugotuženika po polici osiguranja br. [broj police osiguranja] (polica na str. 79. – 90. spisa),

13. Između stranaka je sporno je li od štetnog događaja došlo isključivo krivnjom vozača motornog vozila (tužiteljevog osiguranika), je li plaćanje iznosa od 796,33 EUR g. PN bilo osnovano (s obzirom na prigovor prvotuženika da se radi o nekretnini koja je upisana u zemljišne knjige kao vlasništvo treće osobe), postoji li odgovornost prvotuženika za nastali štetni događaj i štetu te radi li se o riziku koji je isključen iz rizika osiguranja u smislu čl. 8. st. 1. t. 16. Općih uvjeta osiguranja drugotuženika.

14. U konkretnoj pravnoj stvari se ne primjenjuje odredba čl. 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, dalje: ZOO), na koju se poziva tužitelj, jer tužitelj nije isplatio naknadu iz osiguranja svom osiguraniku, već je temeljem odredbe čl. 965. st. 1. ZOO-a isplatio naknadu štete trećoj osobi (PN) na njegov zahtjev. Zbog toga je regresni zahtjev tužitelja u predmetnom postupku valjalo ocijeniti u smislu odredbe čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023), a ne primjenom odredbe čl. 963. ZOO-a kojom je uređena subrogacija (isto tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci posl.br. Pž-3625/2019 od 11. studenog 2020.).

15. Nisu osnovani navodi prvotuženika da je tužitelj naknadio štetu osobi koja nije vlasnik oštećene stvari (betonske ograde).

16. Sud je uvidom rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Z- 24240/1019 od 18. svibnja 2019. (str. 40. – 41. spisa) i izvadak iz zemljišnih knjiga na dan 11. siječnja 2023. (str. 43. spisa) utvrdio da je g. PN neposredno prije isplate naknade štete (koja je izvršena 20. veljače 2023.) bio upisan kao kao nositelj prava korištenja u zemljišne knjige, a isto proizlazi i iz Zapisnika o očevidu (str. 129. – 130. spisa) te izvješća o poduzetom (str. 127. – 128. spisa) u kojima je utvrđeno da je PN bio vlasnik oštećene betonske ograde u trenutku štetnog događaja. Isprave koje je prvotuženik dostavio (zk izvadak i prijepis posjedovnog lista na str. 73. – 76. spisa) datiraju 30. lipnja 2024., dakle godinu i četiri mjeseca nakon što je tužitelj naknadio štetu po polici osiguranja od odgovornosti. Stoga takve isprave ne čine dokaz o suprotnom, odnosno da u trenutku štetnog događaja i isplate, g. PN nije bio vlasnik betonske ograde, već je to bila druga osoba. Pored toga, iz iskaza svjedoka PN, kojeg je sud prihvatio u cijelosti jer je iskazivao u skladu sa sadržajem isprava u spisu, proizlazi da je dojavu o štetnom događaju dobio od svoje kćeri VN (ŠN), koja živi u kući na adresi [adresa], a kuća je u njegovom vlasništvu. Na adresu je stigao na adresu 2 do 3 sata nakon štetnog događaja, a tamo više nije bilo nikoga dok je njegova ograda bila oštećena. Iznos naknade štete je osiguravajuće društvo isplatilo na račun svjedoka.

17. Na okolnost dinamike štetnog događaja, a imajući u vidu prigovor tuženika isključive odgovornosti tužiteljevog osiguranika za štetni događaj, sud je saslušao svjedoka KN i proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Roberu Spudiću, te izvršio uvid u spis MUP-a.

Iz spisa MUP-a proizlazi da je odgovorna osoba prvotuženika CN prekršajno kažnjena zbog počinjenja prekršaja iz čl. 10. st. 1., kažnjivo po čl. 10. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i da je vozač motornog vozila KN prekršajno kažnjen zbog izazivanja prometne nesreće i počinjenog prekršaja iz čl. 51. st. 1. kažnjivo po čl. 51. st. 5. s primjenom čl. 293. st. 1. ZSPC-a.

18. Iz iskaza svjedoka KN proizlazi da se na dan štetnog događaja kretao motornim vozilom iz smjera juga prema sjeveru, [adresa], te je po završetku krivine na kolniku motornim vozilom naletio na rupu koja se nalazila po cijelom jednom kolničkom traku, širine oko 2 metra, a dubine oko 6 do 7 centimetara. Nakon toga je izgubio kontrolu nad vozilom te je otklizao vozilom u ogradu. Na cesti nije bilo nikakvih prometnih znakova koji bi ukazivali na oštećenje na cesti, a vozio je brzinom oko 40 km/h. Dobio je kaznu zbog toga što nije prilagodio brzinu kretanja motornim vozilom, međutim prema njegovom shvaćanju na tom dijelu dionice nije niti mogao razviti brzinu veću od 40 do 50 km/h te se ne osjeća odgovornim za ovaj štetni događaj. Kaznu je platio jer mu je bila istekla vozačka dozvola nakon štetnog događaja, koju je morao produžiti, pa je radi rješavanja te papirologije prethodno morao podmiriti novčanu kaznu. Kako mu je vozilo svakodnevno potrebno, nije niti gledao za što je dobio novčanu kaznu, već je kaznu podmirio, dok prekršajnog naloga nije podnesen prigovor. Tom dionicom ceste se vozi svaki dan, a prethodnih dana, odnosno prije štetnog događaja, nije uočio rupu na cesti.

20. Sud je prihvatio iskaz svjedoka u cijelosti jer je logičan i nije u proturječju s ispravama u spisu, a osobito Izvješću o poduzetom na str. 127. – 128. spisa te izvješću o počinjenom prekršaju na str. 132. – 133. spisa. Na temelju iskaza svjedoka sud je utvrdio da je neposredno prije štetnog događaja svjedok vozio brzinom od oko 40 km/h iz smjera juga prema sjeveru, [adresa], te je po završetku krivine na kolniku motornim vozilom naletio na rupu koja se nalazila po cijelom jednom kolničkom traku. Nakon toga je izgubio kontrolu nad vozilom te je otklizao s vozilom u ogradu. Na cesti nije bilo nikakvih prometnih znakova koji bi ukazivali na oštećenje na kolniku. Naime, iz nalaza prometnog vještaka proizlazi kako na kolniku mjesta prometne nesreće nisu pronađeni tragovi kočenja ili zanošenja vozila, a nije poznat niti zaustavni položaj osobnog automobila nakon naleta udarnu rupu na kolniku, pa se tehničkim putem ne može utvrditi brzina kretanja osobnog automobila neposredno prije naleta na udarnu rupu na kolniku. Stoga je sud u dijelu brzine kretanja vozila prihvatio iskaz svjedoka jer nije u proturječnosti s ispravama u spisu.

21. Uvidom u Izvješće po poduzetom od 23. prosinca 2022. sud je utvrdio da iz tog izvješća proizlazi kako vozač motornog vozila KN, dolaskom do zavoja kod kbr. 45/C, nije prilagodio vrzinu kretanja osobinama i stanju ceste (mokar kolnik, zavoj), iz kojeg razloga nije pravovremeno zaustavio vozilo kada su to konkretni uvjeti zahtijevali. Tom prilikom je vozilom u izbjegavanju naletio na udarnu rupu veličine 208x120 cm dubine između 5 do 10 cm nastalu uslijed prekopa koja nije bila propisno sanirana i obilježena prometnim znakovima, uslijed čega je došlo do zanošenja vozila u desno, koje je u nastavku nekontroliranog kretanja prednjim desnim dijelom naletjelo na betonsku ogradu kbr. 45/C vlasništvo PN, a koja se nalazi sa istočne strane kolnika.

22. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se na temelju materijalnih tragova na kolniku može zaključiti da je mjesto naleta osobnog automobila na rupu na kolniku bilo na desnoj strani kolnika [adresa], dimenzije 208 cm širine, 120 cm dužine i dubine 5 do 10 cm. Kako su djelatnici policije izradili tzv. „Kroki“ skicu mjesta prometne nesreće, nisu odredili fiksnu i početnu točku mjerenja u odnosu na uzdužnu i poprečnu os kolnika, tehničkim putom nije moguće odrediti točno mjesto naleta u odnosu na uzdužnu i poprečnu os kolnika. Na kolniku mjesta prometne nesreće nisu pronađeni tragovi kočenja ili zanošenja vozila, a nije poznat niti zaustavni položaj osobnog automobila nakon naleta udarnu rupu na kolniku, pa se tehničkim putem ne može utvrditi brzina kretanja osobnog automobila neposredno prije naleta na udarnu rupu na kolniku. Ako se osobni automobil neposredno prije naleta udarnu rupu na kolniku kretao brzinom prema iskazu vozača, tada je imao brzinu od oko 40 km/h, što predstavlja i brzinu kretanja osobnog automobila neposredno prije prometne nesreće. Zaustavni put osobnog automobila za brzinu kretanja od oko 40 km/h iznosi oko 16,0 m ili vremenski oko 2,2 s. Na temelju stanja spisa vidljivo je da je u vrijeme konkretne prometne nesreće bio dan i mokar kolnik. Prema priloženim fotografijama mogućnost uočavanja od strane vozača, bila je na udaljenosti od oko 20 m od početka udarne rupe na kolniku. Dakle, u konkretnom slučaju kada bi mogućnost uočavanja udarne rupe na kolniku analizirali preko reakcijskih vremena, koja odgovaraju pojavi iznenadne opasne situacije, ukupan gubitak vremena pri poduzimanju jedne od radnji u nuždi, s namjerom izbjegavanja sastoji se od osnovnog gubitka vremena, ili kako se to češće naziva vremena trajanja reakcije i dodatnog vremena opažanja ili gubitka vremena zbog periferne percepcije opasnosti. Komponente tog dodatnog vremena opažanja su: detekcija, identifikacija, odluka. Tek nakon „obrade“ te tri komponente dolazi do fizičkog dijela izvršavanja radnje, pri čemu se ostvaruje osnovni gubitak vremena pri poduzimanju radnje u nuždi (promjene brzine i/ili smjera). Dakle, proces uočavanja, identifikacije i reakcije na iznenadnu opasnost, složena je radnja te se nikako ne može poistovjetiti s tzv. refleksnim radnjama, a iz čega proizlazi da kada se u konkretnom slučaju govori o poduzimanju radnje u nuždi u cilju izbjegavanja udarne rupe na kolniku, treba pod tom radnjom u svakom slučaju podrazumijevati i navedeno dodatno vrijeme opažanja i koje prema istraživanju iznosi oko 0,7 s, kod 98% prosječnih vozača. Primjenjujući opisano na konkretne uvjete mogućnosti uočavanja niske prepreke na putu (udarna rupa na kolniku) pri brzini od oko 40 km/h, proizlazi da bi isti imao realnu mogućnost identifikacije, ili raspoznavanja opasne situacije u trenutku kada bi se nalazio na udaljenosti ne većoj od oko 17,8 m od prepreke. Da je vozač osobnog automobila reagirao intenzivnim kočenjem na udaljenosti od oko 17,8 m od početka udarne rupe na kolniku, mogao se zaustaviti za iskazanu brzinu kretanja od 40 km/h, na putu od oko 16,0 m. Nalet na udarnu rupu na kolniku bio bi izbjegnut da je brzina osobnog automobila Opel Astra bila manja od 42,8 km/h, Da je uspostavljena privremena regulacija prometa na način da je postavljena signalizacija i oprema koja ima za funkciju označavanje i osiguravanje područja koji ugrožava sigurnost prometa.

23. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je sačinjen stručno i objektivno, nema nedostataka niti proturječnosti. Na temelju provedenog vještačenja sud je utvrdio da tehničkim putem nije bilo moguće utvrditi brzinu kretanja motornog vozila, no ako se uzme u obzir da se vozač motornog vozila kretao brzinom od 40 km/h, tada zaustavni put osobnog automobila za brzinu kretanja od oko 40 km/h iznosi oko 16,0 m ili vremenski oko 2,2 s, pri čemu bi vozač imao realnu mogućnost identifikacije ili raspoznavanja opasne situacije u trenutku kada bi se nalazio na udaljenosti ne većoj od oko 17,8 m od prepreke. Stoga, da je vozač osobnog automobila reagirao intenzivnim kočenjem na udaljenosti od oko 17,8 m od početka udarne rupe na kolniku, mogao se zaustaviti za iskazanu brzinu kretanja od 40 km/h, na putu od oko 16,0 m, dok bi nalet na udarnu rupu na kolniku bio bi izbjegnut da je brzina osobnog automobila Opel Astra bila manja od 42,8 km/h, kao i da je uspostavljena privremena regulacija prometa na način da je postavljena signalizacija i oprema koja ima za funkciju označavanje i osiguravanje područja koji ugrožava sigurnost prometa.

24. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je primarni uzrok prometne nesreće udarna rupa veličine 208x120 cm, a dubine 5 do 10 cm, nastala uslijed prokopa, koja nije bila propisno obilježena prometnim znakovima niti sanirana. Međutim, postoji i doprinos tužiteljevog osiguranika nastanku štete, koji prema stajalištu ovoga suda iznosi 50%, jer je vozač (ako se uzme u obzir da je sud prihvatio iskaz tog svjedoka da je upravljao motornim vozilom brzinom od oko 40 km/h jer tehničkim putem nije bilo moguće utvrditi brzinu kretanja prije naleta) mogao uočiti udarnu rupu na udaljenosti od 17,8 m od prepreke, dok je mogao zaustaviti motorno vozilo pri iskazanoj brzini na putu od 16,0 m i pri svakoj brzini manjoj od 42,8 km/h. Kako je vozač motornog vozila imao realnu mogućnost zaustavljanja motornog vozila, očito je da nije upotrijebio dužnu pažnju koju svaki prosječan vozač mora upotrijebiti pri upravljanju motornim vozilom kako bi mogao pravovremeno zaustaviti svoje vozilo pred svakom preprekom na cesti. Sud je ocijenio da je doprinos vozača 50%.

Neovisno o tome što na cesti nije bilo nikakve signalizacije niti druge oznake iz koje bi sudionicima u prometu bilo jasno vidljivo da se na cesti nalazi rupa, ovaj sud nalazi da nisu osnovani tužiteljevi navodi kako rupa koja je nastala nakon prijekopa nije bila uočljiva. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je proces uočavanja, identifikacije i reakcije na iznenadnu opasnost složena radnja, koja se nikako ne može poistovjetiti s tzv. refleksnim radnjama, a iz čega proizlazi da kada se u konkretnom slučaju govori o poduzimanju radnje u nuždi u cilju izbjegavanja udarne rupe na kolniku, treba pod tom radnjom u svakom slučaju podrazumijevati i navedeno dodatno vrijeme opažanja i koje prema istraživanju iznosi oko 0,7 s, kod 98% prosječnih vozača. Primjenjujući opisano na konkretne uvjete mogućnosti uočavanja niske prepreke na putu (udarna rupa na kolniku) pri brzini od oko 40 km/h, proizlazi da je vozač (tužiteljev osiguranik) imao realnu mogućnost identifikacije ili raspoznavanja opasne situacije u trenutku se nalazio na udaljenosti ne većoj od oko 17,8 m od prepreke. Da je vozač osobnog automobila reagirao intenzivnim kočenjem na udaljenosti od oko 17,8 m od početka udarne rupe na kolniku, mogao se zaustaviti za iskazanu brzinu kretanja od 40 km/h, na putu od oko 16,0 m.

25. Sud je ocijenio da postoji odgovornost prvotuženika za nastanak štetnog događaja, koja je umanjena za 50% doprinosa tužiteljevog osiguranika za štetni događaj.

26. Iz Zapisnika o primopredaji radova na str. 91. spisa proizlazi da je investitor HEP – OPERATOR DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o. izvršio primopredaju prijekopa prije štetnog događaja odnosno dana 4. studenog 2022., dok prvotuženik nije osporavao da je do sanacije udarne rupe došlo nakon štetnog događaja, odnosno 7. prosinca 2022.

27. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu tvrdio da se radilo o ilegalnom prijekopu za koji nije mogao znati, međutim, takve svoje navode prvotuženik nije dokazao jer na te okolnosti nije predlagao provođenje nikakvih dokaza dok je od dokaznog prijedloga za saslušanjem odgovorne osobe prvotuženik odustao. Stoga je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a zaključio da takav prigovor prvotuženika nije osnovan.

28. Odgovornost prvotuženika proizlazi iz odredbi Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19, dalje: ZC) i čl. 1045. st. 1. ZOO-a prema kojem za štetu trećim osobama nastalu na javnim cestama odgovara po osnovi krivnje. Do štetnog događaja je došlo uslijed nalijetanja na rupu na cesti, a sve iz razloga jer prvotuženik nije poduzeo sve mjere radi osiguravanja nesmetanog odvijanja prometa poduzimajući propisane mjere koje je bio dužan i obvezan poduzeti, odnosno nisu poduzete potrebne mjere za održavanje predmetne dionice sukladno odredbama ZC-a.

29. Odredbom čl. 107. st. 1. ZC-a je propisano da se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako istim zakonom nije propisano drukčije, dok je stavkom 2. propisano da jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta. Odredbom čl. 109. ZC-a je propisano da jedinica lokalne samouprave uređuje vrste, opseg i rokove izvođenja radova redovitog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta te kontrolu i nadzor nad izvođenjem tih radova te propisuje prekršajne odredbe (st.1.), a uređuje zaštitu nerazvrstanih cesta uz odgovarajuću primjenu odredbi članka 45. stavka 1., 2., 4. i 5., članka 49., 51., 54., 57., 58., 60., 61. i 62. ovoga Zakona te propisuje prekršajne odredbe (st. 2.), pri čemu se na nerazvrstane ceste odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 46., 47. i 48. ovoga Zakona (st. 3.). Odredbom čl. 23. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, dalje: ZKG) je propisano da se pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta. Dakle, prvotuženik je pravna osoba po zakonu odgovorna za obavljanje komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta, a što uključuje i dužnost poduzimanja mjera za sigurno i nesmetano odvijanje prometa za sve sudionike prometa. Osim toga, prvotuženik je po zakonu dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, to se prenašanjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe prvotuženik ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravnog djelovanja tih osoba, a ne oslobađa se niti odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovom radu (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2596/11-3 od 24. lipnja 2014.). Postojanje ugovornog odnosa između prvotuženika i treće osobe ne isključuje zakonsku (izvanugovornu) odgovornost prvotuženika za štetu zbog neodržavanja javne prometnice, već može eventualno dovesti do proširenja odgovornosti prema trećim (oštećenim) osobama na način da za štetu odgovara i osoba koja je u ugovornom odnosu s pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati cestu, odnosno može biti osnova za eventualnu regresnu odgovornost prema prvotuženiku, kako to osnovano navodi tužitelj.

30. Prvotuženik nije osporavao da je po zakonu odgovorna osoba za održavanje ceste na kojoj je došlo do štetnog događaja, a takva odgovornost proizlazi iz čl. 16., čl. 17. i čl. 18. Odluke o nerazvrstanim cestama ("Službeni glasnik Grada Zagreba"), kojim je propisano da se popravci udarnih jama, oštećenja i drugih izrazito opasnih mjesta na nerazvrstanoj cesti moraju obaviti u najkraćem roku, uporabom materijala koji kvalitetom odgovara prometno-tehničkim karakteristikama nerazvrstane ceste, a ako popravak nerazvrstane ceste nije moguće izvesti uporabom materijala iz stavka 1. ovoga članka, nerazvrstana cesta mora se privremeno popraviti drugim materijalom dok se ne steknu uvjeti za izvođenje radova uporabom materijala iz stavka 1. ovoga članka.

31. U javnoj ispravi, Potvrdi MUP-a, koju ispravu je u granicama svoje nadležnosti izdalo Ministarstvo unutarnjih poslova, te iz Izvještaja o počinjenim prekršaju jasno je razvidno za šta se tereti prvotuženika, odnosno da je nakon predaje prijekopa na cesti ostala rupa, koja nije bila adekvatno obilježena prometnim znakovima niti je bila sanirana. Prvotuženik je u obvezi planiranja, održavanja i mjere za zaštitu nerazvrstanih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje nerazvrstanih cesta, popravak, zamjena i obnova vertikalne i horizontalne signalizacije i opreme, te ostalo, te je bio dužan postavljanjem odgovarajuće signalizacije, kao i drugim mjerama, omogućiti sigurno prometovanje cestom u svome vlasništvu, te je očito da tu svoju dužnost nije ispunio, jer prometnica na kojoj se kritične zgode dogodila prometna nezgoda nije bila obilježena prometnom signalizacijom, a što je izravan uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja

32. Nije osnovan prigovor drugotuženika promašene pasivne legitimacije. Naime, odredbom čl. 8. st. 1. t. 16. Općih uvjeta osiguranja je ugovoreno da za ugovorene rizike nije obuhvaćena odgovornost za štete koje su nastale kao posljedica svjesnog postupanja protivno propisima ili pravilima prema kojima se obavlja djelatnost, odnosno grubim kršenjem propisa ili pravila prema kojima se obavlja djelatnost. Naime, prema stajalištu ovoga suda neobilježavanje udarne rupe na cesti odgovarajućim prometnim znakom ne predstavlja grubu povredu propisa ili pravila prema kojima se obavlja djelatnost, kako to tvrdi drugotuženik. Takvu povredu bi predstavljalo da je prvotuženik postupao s krajnjom nepažnjom ili namjerom. Međutim, prvotuženik sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a odgovara prema načelu presumirane krivnje, a što znači da se predmnijeva obična nepažnja (čl. 1045. st. 2. ZOO-a), pri čemu drugotuženik koji tvrdi da je prvotuženik kao njegov osiguranik postupao s višim stupnjem krivnje (krajnjom nepažnjom ili namjerom), što drugotuženik nije dokazao jer na te okolnosti nije predlagao provođenje nikakvih dokaza (čl. 219. st. 1., u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

33. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je osnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva solidarnu isplatu iznosa od 398,17 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od dana izvršene isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a), a u preostalom dijelu koji iznosi 398,16 EUR s pripadajućim zateznim kamatama nije osnovan jer postoji doprinos vozača motornog vozila nastanku štete u omjeru od 50%.

34. Kako su stranke uspjele u jednakim dijelovima, sud je temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Zagrebu, 24. srpnja 2026.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.