Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3678/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, pravnoj stvari tužiteljice BČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi priznanja prava vlasništva,, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u presudi Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj P-137/2022-30 od 27. svibnja 2025., dana 24. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovna i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj P -137/2022-30 od 27.svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke za iznos od 2238,58 eura.
Uvažava se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj P-137/2022-30 od 27. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke za iznos parničnog troška u visini od 12,50 eura i rješava:
Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u svoti od 12,50 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke tužiteljica utvrđena vlasnicom nekretnine kako je to pobliže opisano u toj točki izreke, dok je pod točkom II izreke tužiteljici dosuđen parnični trošak u visini 2.251,08 eura, a pod točkom III. izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u visini 917,58 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkom II izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine te vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. U ovom je predmetu tužiteljica uspjela u sporu pa je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 158. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pod točkom II izreke odlučio o troškovima parničnog postupka i tužiteljici dosudio parnični trošak u visini 2.251,08 eura i to trošak sastava tužbe, nadalje, trošak zastupanja na ročištima od 3.4.2024., 14.11.2024., 29.4.2025. i 12.5.2025., u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju, trošak sastava podneska od 14.4.2025. godine u kojem je uređen tužbeni zahtjev sukladno parcelacijskom elaboratu, u iznosu od 200,00 eura. Povrh toga, priznat je trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročište na licu mjesta koje ročište je održano u [adresa] 14.11.2024. te je priznat trošak u iznosu od 50,00 eura (1h * 25 bodova * 2,00 eur), što ukupno daje iznos od 1.250,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a što sa pripadajućim PDV-om od 312,50 eura daje iznos od 1.562,50 eura. Povrh toga, priznat je i trošak upotrebe osobnog automobila punomoćnice tužitelja za dolazak na ročište na licu mjesta koje je održano 14.11.2024. godine u iznosu od 9,46 eura (11 km x 0,43 eura x 2), nadalje, priznat je trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura. Također je priznat trošak vještačenja pri čemu se misli na trošak identifikacije prijepora na ročištu od 14. studenog 2024. te izlaska Suda u iznosu od 599,48 eura (uplaćeni predujam).
5. Tuženik smatra da tužiteljica uopće nema pravo na naknadu parničnog troška, iako je uspjela u parnici, a to iz razloga jer u trenutku podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nije bilo moguće sklopiti s njom nagodbu jer tužiteljica nije priložila dokaze koji idu u prilog činjenicama iznesenim u tom zahtjevu. Tuženik smatra da nije kriv za nesređeno zemljišnoknjižno stanje, da nije dao povoda tužbi, a da se o osnovanosti zahtjeva za mirno rješenje spora nije mogla utvrditi bez provođenja određenih dokaza. Pri tome se poziva i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 728/21-3, a koju odluku prilaže uz žalbu.
6. U ovom je predmetu tužiteljica temeljem dosjelosti, utvrđena vlasnicom nekretnine koja je u zemljišnoj knjizi bila upisana kao vlasništvo tuženika. Prije podnošenja tužbe se tužiteljica obratila tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora na koji zahtjev se tuženik u bitnome očitovao da o zahtjevu ne može donijeti odluku dok se ne provedu određeni dokazi i određeni postupak. Nakon toga je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu 9. lipnja 2022. kojoj se tuženik u odgovoru na tužbu protivio, te je na ročištu dana 12. svibnja 2025., nakon što su provedeni svi dokazi, predložio zaključenje sudske nagodbe što je tužiteljica odbila i tog je dana glavna rasprava zaključena , nakon čega je donesena prvostupanjska odluka kojom je tužiteljica utvrđena vlasnicom te joj je dosuđen parnični trošak.
7. Odredbom čl. 157. ZPP, propisano je: ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknadit tuženiku parnične troškove. Pritom uz priznanje tužbenog zahtjeva mora kumulativno biti ispunjen i drugi uvjet, a to je da nije dao povoda za tužbu.
8. U konkretnom slučaju tuženik nije dao povoda tužbi, ali nije priznao tužbeni zahtjev, pa stoga nema pravo na troškove postupka primjenom odredbe čl. 157. ZPP odnosno je u konkretnom slučaju dužan nadoknaditi troškove postupka tužiteljici temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.
9. U žalbi se nadalje tvrdi da je tužiteljici neosnovano dosuđen trošak od 50 eura s PDV radi izbivanja njezinog odvjetnika iz pisarnice radi putovanja na ročište i trošak od 9,46 eura radi upotrebe osobnog automobila tog punomoćnika radi dolaska na ročište.
10. U konkretnom slučaju radi se o ročištu zakazanom 14. studenog 2024. koje se održalo izvan zgrade suda, u [adresa], gdje je proveden očevid na licu mjesta, a na koje je pristupila odvjetnica tužiteljice.
11. U vezi žalbenih navoda valja reći da stranci doista ne pripadaju troškovi prema Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14. 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) u vidu izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja odvjetnika niti oni koje predviđa Tbr. 49. Tarife glede obavljanja poslova izvan sjedišta odvjetničke pisarnice naime putnih troškova, naknada za prijevoz i stvarnih troškova koje odvjetnik ima prilikom izbivanja iz odvjetničke pisarnice odnosno, naknade po Tbr. 50. toč. 3. Tarife glede uporabe osobnog automobila.
12. Naime, stranci pripada pravo na naknadu troškova vezanih za zastupanje po odvjetniku koje bi imao odvjetnik u mjestu sjedišta suda zbog čega troškovi zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodio predmetni parnični postupak ne padaju na teret protivne strane. Trošak zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodio parnični postupak može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika u sjedištu suda gdje postoji više odvjetnika pa je tužiteljica mogla spriječiti nastanak spornih troškova izdavanjem punomoći odvjetniku u drugom gradu.
13. U konkretnom slučaju tužiteljica je izabrala odvjetnika u sjedištu prvostupanjskog suda, a osporeni troškovi se odnose na izbivanja iz pisarnice i putne troškove odvjetnika koje je imao odlaskom u [adresa], a u tom slučaju ona ima pravo na naknadu spornih troškova, osim PDV na trošak izostanka odvjetnika iz pisarnice koji iznosi 12,50 eura, koje je prvostupanjski sud neosnovano priznao tužiteljici.
14. Ostali žalbeni navodi i pozivanje na sudsku praksu nisu od odlučnog značaja za ispitivanje zakonitosti i pravilnosti prvostupanjskog rješenja i ovaj ih sud kao takve nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. u vezi čl. 381. ZPP).
15. Slijedom navedeno je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP je odlučeno kao u izreci pobijanog rješenja.
U Zagrebu 24. srpnja 2026.
Sutkinja:
Gabriela Topić Kordej
