1

Poslovni broj: Gž-1135/2023-3

 

Poslovni broj: Gž-1135/2023-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. V., OIB: ..., iz R. B., zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u I., protiv tuženika E. o. d.d. Z., zastupanog po pun. V. S., odvjetniku u V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Pn-12/2023-25 od 26. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.

 

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Pn-12/2023-25 od 26. lipnja 2023.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom tuženiku naloženo tužitelju naknaditi štetu od 1.420,45 eur[1] / 10.702,45 kn te naknaditi mu trošak postupka od 1.512,48 eur / 11.396,02 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Žalbu protiv citirane presude, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) podnosi tuženik te predlaže preinačiti prvostuanjsku presudu, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu štete na njegovom vozilu koje je oštećeno naletom na divljač 8. svibnja 2022., a kojim je u trenutku nezgode upravljala supruga tužitelja.

 

5. Prvostupanjski sud iz provedenih dokaza utvrđuje:

 

-da je na osobnom vozilu u vlasništvu tužitelja nastupila šteta u vezi štetnog događaja od 8. 05. 2022. u B., u iznosu od 10.702,45 kn, koja visina proizlazi iz izvida štete sačinjenog od ovlaštene auto-kuće;

 

-da je u vrijeme nezgode vozilom tužitelja upravljala njegova supruga kojoj je u jednom trenutku s lijeve strane iskočila srneća divljač, koja je udarila u prednji lijevi bočni dio vozila te je po njenom pozivu došla policija;

 

-da iz zapisnika sačinjenog od strane PP V. da proizlazi da je očevid započeo 8.05.2022. u 8,25 sati, da se prometna nesreća dogodila izvan naseljenog mjesta na ravnoj cesti, da je stanje prometa bilo normalno da je bio dan i u području ograničenja brzine od 90 km/h, da je na predmetnom vozilu nastala imovinska šteta, da se radi o nepoznatoj divljoj životinji, koja se nakon udara udaljila s mjesta događaja, a na mjesto događaja da je izišao i lovnik L. T. Š., J. V., s vozila da su izuzeti trgovi dlake nepoznate životinje koji su pohranjeni uz predmet,

 

-da je provedenim biološkim vještačenjem po Centru I. V. iz Z. utvrđeno da se radi o životinjskim dlakama iz porodice jelena (C.), da su na temelju morfoloških karakteristika dlake srne vrlo slične dlakama jelena te da ih je nemoguće razlikovati komparativnom mikroskopskom metodom, dakle sporne dlake pronađene i izuzete s predmetnog vozila da su životinjskog porijekla;

 

-da je nesporna visina štete koja je nastala na vozilu tužitelja;

 

-da je nesporno je da je osiguranik tuženika L. T. Š. lovo-ovlaštenik lovišta iz kojeg potječe divljač od kojeg je nastala predmetna šteta na vozilu tužitelja.

 

              6. Prigovor promašene pasivne legitimacije kojima tuženik otklanja odgovornost za nastalu štetu, prvostupanjski otklanja. Naime, ocjenjuje da se u konkretnom predmetu tuženik neosnovano poziva na čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (''Narodne novine'' br. 32/20, dalje ZL).

 

              7. Naime, iz čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15.,dalje ZOO) da proizlazi da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Divljač koja se kreće cestom da predstavlja opasnu stvar. Iz čl. 1064. ZOO-a da proizlazi da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dok iz odredbe čl. 1067. ZOO-a proizlazi da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao izbjeći ili otkloniti, ili ako se dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, a djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

              8. Stoga prvostupanjski sud primjenom čl. 1063. i 1064. usvaja tužbeni zahtjev.

 

              9. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

              10. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava iznio jasne i obrazložene zaključke te je presudu moguće ispitatai.

 

11. Ovaj se sud slaže s pravnim shvaćanjem prvostupanjskog suda da se konkretnom slučaju radi o objektivnoj odgovornosti tuženika. Budući da je šteta nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti, u konkretnim okolnostima divljač predstavlja opasnu stvar (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1435/08-2 od 14. listopada 2010.).

 

12. Tuženik u žalbi tvrdi isto što je u tijeku prvostupanjskog postupka tvrdio: da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ukazuje na odredbu čl. 80. st. 6. ZL-a kojom je propisano da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način:

 

- odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

 

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

 

              13. Stav je tuženika da je pitanje tuženikove odgovornosti valjalo riješiti primjenom citirane odredbe ZL-a, budući da ista predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a o objektivnoj odgovornosti.

 

14. Valja navesti da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. odbijen prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a. Ustavni sud obrazlaže:

"Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama.

 

15. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača."

 

16. Uz to, i odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.

 

17. Iz navedenog jasno proizlazi kako odredba čl. 80. st. 6. ZL-a ne derogira odredbe ZOO-a o objektivnoj odgovornosti lovoovlaštenika (odnosno njegovog osiguratelja) kao vlasnika opasne stvari, pa se u konkretnom slučaju isti može osloboditi odgovornosti samo kako je to propisano odredbama čl. 1067. ZOO-a, a koje okolnosti nisu u postupku niti utvrđene.

 

              18. Suprotno žalbenim navodima pravilna je i odluka o troškovima postupka. Prvostupanjski je sud osnovano u obzir uzeo sve dosuđene radnje, pa i sastav podnesaka kojim se odgovora na tužbu, odnosno očituje na nalaz vještaka te zastupanje na ročište za objavu presude (od kojeg trenutka teče strankama rok za žalbu) koje su i bile potrebne za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a), a visinu je dosudio sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., 126/22, dalje Tarifa). Pri tome je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbe Tarife koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, sukladno Tbr.52. toč. 3. Tarife.

 

              19. Tuženiku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da nije uspio u žalbenom postupku, nije priznat trošak sastava žalbe.

 

              20. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci 14. veljače 2024.

 

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec, v.r.