Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1063/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, sutkinja Milena Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja SPLIT PARKING d.o.o., Split, Ruđera Boškovića 28, OIB: 90551978160, zastupanog po punomoćniku Luki Buratoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Petri Dulčić Kardum, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-49/2023-14 od 10. travnja 2025., 24. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-49/2023-14 od 10. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marijane Buljan iz Sinja pod poslovnim brojem Ovrv-8872/202 od 5. rujna 2022. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 225,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 24. studenog 2021. do isplate te je tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 410,94 eura sa zateznom kamatom od 10. travnja 2025. do isplate, u roku od 8 dana.
2. Protiv presude je žalbu podnio tužitelj, pozivajući se na žalbene razloge propisane člankom 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.,146/25; dalje ZPP).
3. U žalbi navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa da je počinjena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Osim toga da nije odlučeno na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, čime se sadržajno ukazuje na povredu postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a.
4. Tvrdi da je zaključak suda da tuženica nije prekršila zakon, u suprotnosti s ispravama u spisu iz kojih proizlazi da je vozilo tuženice bilo parkirano na samom ulazu u predmetnu česticu na način da je njime onemogućila izlazak drugom vozilu. Pored toga navodi da je pogrešan zaključak suda da je tužitelj ovlašten postupati samo na javnim površinama. Ukazuje na odredbu članka 84. stavak 1. točka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024 -dalje ZSPC) te ističe da ta odredba ovlašćuje policijskog službenika ili službenika jedinice lokalne samouprave na premještanje vozila na drugo mjesto, između ostalog, ako je parkirano na mjestu na kojem bi onemogućilo pristup drugom vozilu radi parkiranja ili izlazak nekom već parkiranom vozilu. Stoga da su uvjeti za postupanje bili ispunjeni, a tumačenje ove pravne situacije da je restriktivno te dokida volju zakonodavca u uređenju sigurnosti prometa na cestama. Osim pogrešnog tumačenja zakona, sud da pogrešno primjenjuje i Opće uvjete tužitelja, pri čemu naglašava da je tužitelj osnovan, između ostalog, radi provedbe svih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
5. Predlaže pobijanu presudu ukinuti, podredno preinačiti, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prije svega treba istaći da je ovo spor male vrijednosti u smislu čl. 458. ZPP- a te da se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. istog Zakona te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
8. Sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj, jer su razlozi presude potpuni i jasni te je presudu moguće ispitati. Tuženik nije ovlašten isticati žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a, s obzirom na ograničenje propisano čl. 467. stavak 1. ZPP-a. Mjerodavno materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je ukinut platni nalog javnog bilježnika te odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
9. Naime, predmet ovog spora je plaćanje troškova nastalih pokušajem premještanja vozila tuženice, koje je određeno Naredbom za premještanje vozila broj 100 705 od 15. studenog 2021. koju je izdalo Prometno redarstvo Grada Splita primjenom članka 84. i 85. ZSPC-a te članka 6. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (dalje Pravilnik).
10. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je vozilo tuženice bilo parkirano u dvorištu stambene zgrade u [adresa], te da su suvlasnici zgrade u čijem dvorištu je vozilo bilo parkirano, ujedno suvlasnici parkirališta. Dakle, utvrđeno je da je pokušaj premještanja vozila tuženice izvršen na privatnoj, a ne javnoj površini. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da u nazočnom slučaju nije bilo osnove za izdavanje naredbe o premještanju vozila tuženice, budući da se tužiteljevi Opći uvjeti isporuke komunalne usluge parkiranja i ugovora o korištenju parkirališta i premještanja nepropisno parkiranih vozila (dalje: Opći uvjeti) odnose na uređene javne površine na kojima je organizirana naplata parkiranja vozila te na javne parkirališne prostore kojima upravlja isporučitelj usluge parkiranja. Kako se radi o prostoru koji nije javni parkirališni prostor, ocjenjuje da nije bilo osnove započeti s radnjom premještanja vozila tuženice pa da tuženica nije u obvezi tužitelju podmiriti taj trošak, zbog čega odbija tužbeni zahtjev.
11. Pravilno je pravno stajalište suda prvog stupnja da se narečene odredbe ZSPC-a te Općih uvjeta tužitelja odnose na mogućnost premještanja vozila na javnim površinama i javnim parkiralištima, a ne na površinama koje su u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba pa je utoliko pravilan i zaključak da u nazočnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za izdavanje naredbe o premještanju vozila tuženice te za pristupanje premještanju vozila, uslijed čega su nastali troškovi.
12. Zakonita je i odluka o parničnom trošku. Tuženica je uspjela u parnici pa joj pripada pravo na nadoknadu parničnog troška primjenom članka 154. stavak 1. ZPP- a, pri čemu je trošak pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), a osnovano su priznati i troškovi vještačenja, s obzirom na činjenicu da tužitelj nije učinio nespornim da se pokušaj premještanja vozila dogodio na površini u privatnom vlasništvu.
13. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci, 24. srpnja 2026.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
