REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5991/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika PA Quercus d.o.o., Borčice, kao pravne osobe i II. okrivljenice ĐA, kao odgovorne osobe, zastupanih po branitelju Bojanu Graheku, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 225. st. 1. toč. 8. i st. 2. Zakona o vodama (Narodne novine broj: 66/19., 84/21., 47/23.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Službe inspekcije zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni sustav, protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, broj: Pp-134/2026, od 12. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana, žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Službe inspekcije zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni sustav i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su na temelju čl. 182. toč.1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22., dalje - PZ), oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz čl. 225. st. 1. toč. 8 i st. 2. Zakona o vodama, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da isto djelo, koje im se stavlja na teret, na način kako je opisano u optužnom aktu, nije prekršaj.

2. Istom presudom odlučeno je da paušalni trošak prekršajnog postupka, pada na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede materijalnog prekršajnog prava. U bitnom, ističe da u konkretnom slučaju nije bilo osnova za oslobađanje okrivljenika od optužbe, budući da Pravilnik o tehničkim zahtjevima za građevine odvodnje otpadnih voda ne sadrži vrste i mjere prekršajno pravnih sankcija koje se mogu izreći počinitelju, već da je predmetno djelo opisano u čl. 225. st. 1. toč. 8. i st. 2. Zakona o vodama.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući dalje, pobijanu presudu uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju postoji osnova za oslobađanje okrivljenika od optužbe primjenom čl. 182. toč. 1. PZ-a, odnosno prvostupanjski sud je pravilno i zakonito okrivljenike oslobodio od optužbe za predmetno prekršajno djelo i za takvu odluku je dao valjane razloge s kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud, jer isto djelo na način kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.

8. Naime, okrivljenici su oslobođeni od optužbe, kako im je optužnim aktom bilo stavljeno na tereti:

„da bi neposrednim inspekcijskim nadzorom obavljenim dana 4. prosinca 2025.

na lokaciji pravne osobe PA – Quercis d.o.o. Bročice, Ulica svetog Mihovila 250,

smještena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], gdje obavljaju gospodarsku djelatnost proizvodnje i prodaje drvnih proizvoda, bilo utvrđeno da građevine za odvodnju otpadnih voda, nisu podvrgnuli kontroli ispravnosti, a osobito na svojstvo vodone propusnosti po ovlaštenoj osobi i ishodili potvrdu o sukladnosti građevine s tehničkim zahtjevima za građevinu,

čime bi počinili prekršaj iz čl. 78. st. 2., kažnjiv po članku 225. st. 1. toč. 8. i st. 2. zakona o vodama.

9. Odredba čl. 225. st. 1. toč. 8. i st. 2. Zakona o vodama, propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 2.650,00 do 13.270,00 eura, kaznit za prekršaj prekršajno odgovorna pravna osoba, ako ne podvrgne kontroli ispravnosti sukladno članku 78. stavku 2. ovoga Zakona, dok je u st. 2. istog članka propisno da će se za isti prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 260,00 do 1320,00 eura, kazniti odgovorna osoba u pravnoj osobi.

10. Odredba čl. 78. st. 2. Zakona, propisuje da su vlasnici odnosno drugi zakoniti posjednici građevina za odvodnju otpadnih voda dužni iste podvrgnuti kontroli ispravnosti, a osobito na svojstvo vodene propusnosti, po ovlaštenoj osobi i ishoditi potvrdu o sukladnosti građevine s tehničkim zahtjevima za građevinu, dok je u st. 3. istog članka Zakona, propisano da tehničke zahtjeve za projektiranje, građenje, održavanje i kontrolu tehničke ispravnosti građevina za odvodnju otpadnih voda propisuje ministar pravilnikom uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za graditeljstvo.

11. Dakle, prema naprijed citiranim odredba Zakona, vlasnici odnosno drugi zakoniti posjednici građevina za odvodnju otpadnih voda, dužni su iste podvrgnuti kontroli ispravnosti, a osobito na svojstvo vodene propusnosti, pa ukoliko postupe suprotno tome odnosno građevine za odvodnju otpadnih voda ne podvrgnu kontroli, čine prekršaj iz čl. 225. st. 1. toč. 8. Zakona.

12. Iako je točno da naprijed citiranim zakonskim odredbama nije propisan rok za provođenje takve kontrole, odredba čl. 78. st. 3. Zakona, u tom smislu upućuje na primjenu Pravilnika kojeg donosi resorni ministar, a kojim Pravilnikom su propisani tehnički zahtjevi za projektiranje, građenje, održavanje i kontrolu tehničke ispravnosti građevina za odvodnju otpadnih voda, među kojima su propisani i rokovi za provođenje takve kontrole, konkretno prema odredbi čl. 6. Pravilnika o tehničkim zahtjevima za građevine odvodnje otpadnih voda, kontrolu ispravnosti internih sustava za odvodnju otpadnih voda, njihovi vlasnici odnosno posjednici dužni su provoditi svakih osam godina.

13. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama Zakona i Pravilnika, razvidno je da je obveza provođenja kontrole ispravnosti sustava za odvodnju otpadnih voda, nužno vezana uz propisane rokove, odnosno nositelji ove obveze, istu su dužni izvršiti u propisanom roku, jer bi u protivnom, nametanje obveze kontrole sustava za odvodnju otpadnih voda, njihovim vlasnicima i posjednicima, a bez propisanog roka u kojem su istu obvezu dužni provesti, značilo postojanje potpune pravne nesigurnosti.

14. Slijedom naprijed iznesenog, naprijed citirani činjenični opis predmetnog djela nije potpun, odnosno djelo kako je opisano ne predstavlja prekršaj jer u činjeničnom opisu nije navedeno u kojem su roku, tj. točno od kada, okrivljenici bili dužni podvrgnuti kontroli ispravnost građevine za odvodnju otpadnih voda, niti je naveden relevantni propis tj. Pravilnik o tehničkim zahtjevima za građevine odvodnje otpadnih voda (Narodne novine broj: 3/11., 45/19., 66/19.) kojim je propisan rok za provođenje kontrole. Naime, u konkretnom slučaju radi se o prekršaju blanketne naravi kod kojeg se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa), u ovom slučaju naprijed citiranog Pravilnika, koja dopunjuje biće predmetnog prekršajnog djela, kako to osnovano tvrdi prvostupanjski sud, a koje navođenje Pravilnika, kao i roka za provođenje kontrole ispravnost građevine za odvodnju otpadnih voda, je izostalo u činjeničnom opisu djela.

15. Naime, kako je pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice i blanketni propisi kojima su detaljno regulirane, moraju biti navedeni u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, djelo kako je opisano po propisu nije prekršaj.

16. Slijedom navedenog, djelo za koje se okrivljenici optužnim aktom optužuju, kako je činjenično opisano, po propisu nije prekršaj, te je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude, suprotno navodima tužitelja, a prema ocjeni ovog suda pravilno primijenio odredbu čl. 182. toč.1. PZ-a i okrivljenike oslobodio od optužbe.

17. Budući da se u ovoj fazi postupka u konkretnom predmetu više ne može mijenjati činjenični opis prekršaja, navođenjem potpunog činjeničnog opisa radnji prekršaja iz kojih proistječu zakonska obilježja prekršaja, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, trebalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i donijeti odluku kojom se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda kojom su okrivljenici oslobođeni od optužbe, jer djelo za koje se optužuju, a kako je opisano, po propisu nije prekršaj.

18. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. srpnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.