1

Poslovni broj: Gž-1478/2022-3

Poslovni broj: Gž-1478/2022-3

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja D. B., OIB: ..., iz G. Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i Šikić j.t.d. iz Č., protiv tuženika E. & S. b. d.d., OIB: ..., iz R., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-445/2021-8 od 12. rujna 2022., 14. veljače 2024., 

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika uvažava se kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-445/2021-8 od 12. rujna 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari temeljem čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH broj 70/19 – koji se primjenjuje u ovom postupku ) jer je ovaj sud odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12. ZPP-a ) i to do okončanja postupaka koji se vode pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske po podnesenim revizijama, a koji se odnose na pravna pitanja u svezi provedene konverzije spornih ugovora o kreditu, koja je provedena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 102/15 ), a vezano uz tumačenje čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

II. Postupak će se nastaviti po okončanju postupaka koji se vode pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, odnosno kad ovaj sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka završetak tih postupaka.“

2. Protiv navedenog rješenja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 27. rujna 2022. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika 12. lipnja 2019. kojom traži isplatu novčanog iznosa od 43.912,18 kn po osnovu više plaćenih anuiteta na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojeg je kao korisnik kredita zaključio s tuženikom kao kreditorom 28. svibnja 2007. i kojim odredbama je ugovorena promjenjivost kamatne stope tijekom otplate kredita prema jednostranoj odluci banke i u kojima je valuta glavnice vezana uz CHF, pri čemu se pozvao na odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača povodom tužbe udruge protiv osam banaka, među kojima je i tuženik. Ugovor o kreditu od 28. svibnja 2007. konvertiran je zaključenjem Aneksa Ugovora o kreditu od 5. veljače 2016. iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.; dalje: ZID ZPK).

5.1. Svojim rješenjem broj P-635/2019-47 od 3. rujna 2021. prvostupanjski sud je odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred sudom Europske unije pod brojem C-567/2020, a koji postupak je pokrenut povodom prethodnih pitanja upućenih od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-9883/2019, a koja se odnose na provedenu konverziju. Povodom žalbe tuženika to je rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak, rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-110/2021-2 od 2. studenoga 2021. jer je prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje primijenio odredbu članka 213. stavak 2. točka 2. ZPP-a, kako je ona izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.), koja odredba se nije mogla primijeniti u ovom postupku jer je isti pokrenut prije stupanja na snagu navedenih izmjena, a njegova primjena nije predviđena za primjenu na postupke koji su bili u tijeku u trenutku stupanja na snagu navedenih izmjena.

5.2. Nakon toga je donijeto rješenje broj P-445/2021-4, raniji broj P-635/2019, od 4. siječnja 2022. o prekidu postupka, koje je identično ranije ukinutom rješenju o prekidu postupka, ali protiv tog rješenja stranke nisu podnijele žalbe, pa je isto postalo pravomoćno.

5.3. Tuženik je 3. kolovoza 2022. predložio nastavak postupka jer je donijeta odluka u premetu C-567/2020, nakon čega je prvostupanjski sud, bez da je odlučio o prijedlogu tuženika, donio pobijano rješenje kojim je odredio prekid već prekinutog postupka, ali sada iz drugih razloga, s pozivom na članak 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a.

5.4. U obrazloženju svoje odluke navodi da su sporna pitanja koja su postavljena u  predmetima C-567/20 i C-470/20 („odnose se na sve situacije kada su između ugovornih stranaka zaključeni dodatci ugovora o kreditu, kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora o kreditu“), od odlučnog utjecaja na odluku u konkretnom sporu. Postupak koji se vodio pod brojem C-470/20 da je obustavljen, dok se u predmetu broj C-567/20 Sud Europske nije dotaknuo merituma spora, već je naznačio da je to zadaća sudova u Republici Hrvatskoj, o čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske izdao i priopćenje 6. svibnja 2022. da će se donijeti daljnje odluke.

5.5. Kako postavljena pitanja u postupcima koji su se vodili pred Sudom Europske unije

broj C-470/20 i C-567/20, a o kojim postavljenim pitanjima još nije odlučeno, a isti se odnose na provedenu konverziju spornih ugovora o kreditu u valuti švicarski franak (CHF), koja je provedena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a vezano uz tumačenje članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a o tumačenju navedenog Zakona da ovisi i tužiteljevo pravo u ovoj parnici, to da se radi o prethodnom pitanju pa se ukazuje svrsishodnim u ovom postupku pričekati odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenim pitanjima, a koji postupci se već vode pred tim sudom u povodu izjavljenih revizija, a o čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske izdao i priopćenje, tj. da će se o istima odlučiti u okviru svoje nadležnosti.

5.6. Zbog toga je prvostupanjski sud s pozivom na članak 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a odredio prekid postupka do okončanja postupaka koji se vode pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, gdje su podnesene revizije protiv pravomoćnih sudskih odluka u svezi istih pravnih pitanja kao i u ovome postupku,  odnosno odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju temeljem članka 12. ZPP-a.

6. U svojoj žalbi tuženik navodi da istu podnosi zbog svih žalbenih razloga predviđenih zakonom. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka rješenja nerazumljiva i nije određeno do dovršetka kojih postupaka će prekid trajati. Također smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i pogrešno protumačio članak 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a. U predmetnom postupku da nema mjesta određivanju prekida radi odgovora na prethodno pitanje, a na koje je odgovorio Sud Europske unije u predmetu C-567/20 na način da je zaključio da Direktiva 93/13 nije primjenjiva na osnovni Ugovor pa eventualan povrat koristi koju je tuženik neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredbi iz osnovnog Ugovora ne može biti uređen odredbama Direktive, odnosno zbog nemogućnosti primjene Direktive ratione temporis obzirom na stupanje Republike Hrvatske u Europsku Uniju 2013., a Direktiva 93/13 je donesena u travnju 1993. U odnosu na zaključenje Aneksa ugovora o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju da su isti isključeni od ispitivanja nepoštenosti, pozivanjem na članak 1. stavak 2. Direktive 93/13. Ovo stoga što je zakonodavac svojom intervencijom uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza ugovornih strana, te je takva odluka u skladu s već postojećom sudskom praksom (odluka Suda EU broj C-81/19).

7. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva i neodređena te nisu jasni razlozi zbog kojih prvostupanjski sud prekida postupak koji je već prekinut, s tim da nije nastavljen, već se prekid pobijanim rješenjem nastavio na ranije određeni prekid iz drugog razloga, a nije navedeno niti koja su to prethodna pitanja iz članka 12. ZPP-a o kojima prvostupanjski sud ne želi samostalno odlučivati, već čeka da to učini neki drugi sud, u ovom slučaju Vrhovni sud Republike Hrvatske.

7.1. Prvostupanjski sud je kao prvo trebao nastaviti postupak kako je to predložio tuženik, jer je prestao postojati razlog zbog kojeg je postupak bio u prekidu  po rješenju broj P-445/2021-4, raniji broj P-635/2019, od 4. siječnja 2022., te je nakon toga mogao ponovo određivati prekid ako je smatrao da za to postoje opravdani razlozi predviđeni zakonom.

7.2. Prekid postupka kako ga određuje prvostupanjski sud pobijanim rješenjem nema uporišta u ZPP-u jer se ne radi o prethodnom pitanju o kojem bi trebao odlučiti neki drugi sud ili tijelo. Vrhovni sud Republike Hrvatske će odlučivati o primjeni Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (kojim je naloženo bankama da moraju ponuditi potrošačima konvertirane kredite iz CHF u EUR i u kojem je točno određen način konverzije), povodom podnesenih revizija protiv konkretnih odluka drugostupanjskih sudova kojima će oni odlučiti o žalbama stranaka podnesenim protiv odluka prvostupanjskih sudova u predmetima u kojima se traži isplata utemeljena na tvrdnji da izvršenom konverzijom osnovnog ugovora potrošač nije u potpunosti obeštećen.

8. Zbog toga je ovaj sud ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio na daljnji postupak temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a.

9. U nastavku postupka prvostupanjski sud će rješenjem nastaviti postupak koji je prekinut rješenjem broj P-445/2021-4, raniji broj P-635/2019, od 4. siječnja 2022. Nakon toga će dovršiti postupak i donijeti odluku o glavnoj stvari, ali ako će smatrati da ima razloga za ponovni prekid postupka, tada za svoju odluku mora dati jasne razloge, točno mora biti označeno prethodno pitanje o kojem odlučuje drugi sud i od kojeg je značenja to pitanje za konkretan postupak, a u izreci takvog rješenja potrebno je određeno navesti do završetka kojeg postupka se određuje prekid. Prekid postupka se ne može odrediti do završetka nekih neodređenih postupaka koji će se voditi pred nekim sudom, odnosno do zauzimanja pravnog shvaćanja od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske o spornim pitanjima koja se pojavljuju u svim postupcima u kojima tužitelji traže isplatu temeljem osnovnih ugovora o kreditima koje su zaključili uz valutnu klauzulu vezanu na CHF i koji su nakon toga konvertirali u kredit u kojem je glavnica vezana uz euro.

Koprivnica, 14. veljače 2024.