Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1902/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2258/2014 od 5. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2258/2014 od 5. ožujka 2020. u dijelu izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 835,62 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12. travnja 2018. pa do isplate na način da se nalaže tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati daljnji iznos od 835,62 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12. travnja 2018. pa do isplate sve u roku 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja te se potvrđuje citirana presuda u dijelu izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 835,62 eura počev od 11. veljače 2013. do 11. travnja 2018.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 272,53 eur u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 79,30 eur odbija kao neosnovan, a odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan. r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja dok se odbija kao neosnovana žalba tuženika te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-2258/2014 od 5. ožujka 2020. u točki II izreke na način da se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.127,75 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 24. srpnja 2026. pa do isplate sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika tražio isplatu iznosa od 1.554,71 eur (11.714,00 kn), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 11. veljače 2013. pa do isplate, dok je rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno da je povučena tužba glede glavnice u iznosu od 842,26 eur (6.346,00 kn) te u točki II izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv citirane presude i rješenja u točki II izreke dopuštenu pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, posebno da je pogrešno primijenio odredbu čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) kada je utvrdio da prometnu nezgoda nije uzrokovana upravljanjem vozila niti jednog vlasnika dakle, niti tužitelja, niti osiguranika tuženika i da vlasnici odgovaraju na jednake dijelove jer da je pogrešno utvrdio činjenice koje proizlaze iz nalaza vještaka. Stoga je predloženo da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja te da se obveže tuženika na naknadu troškova parničnog postupka kao i troškova žalbenog postupka.

3. Protiv citiranog rješenja u točki II izreke žalbu podnosi tuženik zbog postojanja povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer da u situaciji kada je tužitelj u cijelosti izgubio spor sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) dužan je nadoknaditi sve troškove tuženiku, a posebno uzimajući u obzir da je tuženik prije podnošenja tužba isplatio tužitelju određeni iznos. Stoga je predloženo da se pobijano rješenje preinači na način da se obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka kao i troškove žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

6. Ovaj sud je presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Gž-1884/2020 od 30. srpnja 2021. prihvatio žalbu tužitelja te je preinačio presudu suda prvog stupnja na način da je naložio tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 1.554,71 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 11. veljače 2013. pa do isplate, a u točki II izreke je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 272,08 eur dok je u točki III izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

7. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Gž-1884/2020 djelomično su prihvaćene žalbe stranaka i preinačeno je rješenje suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Pn-2258/14 od 5. ožujka 2020. u točki II izreke na način da je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.140,12 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 5. ožujka 2020.

8. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 1103/2022 prihvaćena je revizija tuženika u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen preko iznosa od 719,09 eur do iznosa 1.554,71 eur , dakle za iznos od 835,62 eur sa pripadajućim kamatama i u odluci o troškovima postupka te je u tom dijelu ukinuta presuda i rješenje ovog suda pod poslovnim brojem Gž-1884/2020 od 30. srpnja 2021. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu, a odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena za konačnu odluku uz obrazloženje da se u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva što predstavlja preinaku tužbe ocjena prigovora zastare ocjenjuje samostalno s obzirom na dan preinake tužbe.

9. Presudom i rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Gž-316/2024 od 13. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-2258/2014 od 5. ožujka 2020. u dijelu izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 835,62 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 11. veljače 2013. pa do isplate, te u točki II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 125,87 eura, dok je u točki III izreke naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove revizije u iznosu od 186,64 eura u roku od 15 dana.

10. Rješenjem ovog suda pod istim gornjim poslovnim brojem djelomično je prihvaćena žalba tužitelja, odbijena je kao neosnovana žalba tuženika, te je preinačeno rješenje suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Pn -2258/2014 od 5. ožujka 2020. u točki II izreke na način da je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 990,02 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 5. ožujka 2020. pa do isplate, te preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

11. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 564/2025 od 16. rujna 2025. ukinuta je djelomično presuda ovog suda pod poslovnim brojem Gž-316/2024 od 13. svibnja 2024. u točkama I i III izreke i rješenje istog suda u djelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje i ostavljeno je da se o troškovima revizijskog postupka odluči u konačnoj odluci uz obrazloženje da odluka ovog suda ne navodi o kakvoj se preinaci tužbe radi i da se zastara prekida podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno da do prekida zastare dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

12. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev sa iznosa od 718,69 eura (5.415,00 kn), na iznos od 1.554,71 eura (11.714,00 kn), iako je tužbeni zahtjev u tužbi glasio na isplatu iznosa od 2.396,97 eura (18.060,00 kn), a nakon toga je 25. rujna 2015. snizio svoj zahtjev na iznos od 719,09 eura (5.418,00 kn), a nakon toga podneskom od 12. travnja 2018. povisio svoj zahtjev na iznos od 1.554,71 eura (11.714,00 kn) nakon što je provedeno medicinsko vještačenje.

13. Stoga je sud prvog stupnja pravilno dopustio preinaku tužbe jer je nakon izmjena orijentacijskih kriterija to okolnost na koju tužitelj nije mogao utjecati koja se ne može pripisati njegovoj krivnji, a od utjecaja je na visinu naknade na koju je imao pravo i na konačno rješenje odnosa između stranaka, pa je stoga preinaka dopuštena sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a.

14. Naime, preinaka tužbe regulirana je čl. 190. st. 1. ZPP-a na način da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu dok je st. 2. istog članka propisano da iznimno od odredbe st. 1. tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Isto tako, u odredbi čl. 191. st. 2. ZPP-a je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Stoga sukladno i pravnom shvaćanju iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev - 526/2024 u smislu čl. 190. i čl. 191. ZPP-a dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga izmjene orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete donesenih od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. jer izmjena orijentacijskih kriterija predstavlja okolnost iz čl. 191. st. 2. ZPP -a radi čega se treba dopustiti preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

15. Stoga u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena zastara se prekida podnošenjem tužbe u ovom postupku, odnosno do prekida zastara ne dolazi u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

16. Naime, povećani dio tužbenog zahtjeva se ne može ocjenjivati samostalno jer takvo povećanje zahtjeva nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare ako se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

17. Naime, osnovani su žalbeni navodi tužitelja o pogrešnom utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešno primijenjenom materijalnom pravu jer u konkretnom slučaju iz provedenog dokaznog postupka i nalaza navedenih sudskih vještaka proizlazi da se zbog nailaska vozila osiguranice tuženika na veću nakupninu rasutog tereta-soje došlo do destabilizacije tog vozila i izlijetanja nastanka štetnog događaja dok je vještak ing. Neven Ereš tvrdio da je osiguranice tuženika mogla uočiti soju 80 m ranije na cesti te da je imala mogućnost smanjiti brzinu kretanja te u tehničkom smislu prilagoditi nailasku na dio kolnika prekrivenog sojom i da u takvom slučaju do sudara ne bi ni došlo. Stoga proizlazi da je osiguranica tuženika postupala protivno čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" 67/08, 48/10, 74/11 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) jer nije brzinom kretanja vozila prilagodila osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti i stanju kolnika tako da vozilo pravovremeno može zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, zbog čega je odgovorna za nastanak štetnog događaja a s obzirom da je osigurana kod tuženika osiguranik je dužan nadoknaditi štetu koju je pretrpio tužitelj. Slijedom navedenog proizlazi da ne postoji krivnja tužitelja za nastanak štetnog događaja koji se je kretao dozvoljenom brzinom po kolničkom traku iz suprotnog smjera od kretanja vozila osiguranice tuženika.

18. Stoga iz nalaza sudskih vještaka tužitelju s naslova povrede prava osobnosti zbog narušenog zdravstvenog stanja kao i za tuđu pomoć sukladno odredbi čl. 19. i čl. 1100. st. 1., 2. i čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada ukupno 5.003,65 eur (37.700,00 kn) i to s naslova pretrpljenog straha 265,45 eur (2.000,00 kn), za pretrpljene fizičke bolove 3.238,44 eur (24.400,00 kn), za pretrpljene duševne bolove zbog smanjena životne aktivnosti 995,42 eur (7.500,00 kn) i za tuđu pomoć 504,35 eur (3.800,00 kn). Stoga budući da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio 2.919,90 eur (22.000,00 kn) tužitelju bi pripadala razlika po preciziranoj tužbi u iznosu od 835,62 eur jer je tijekom postupka pravomoćan iznos naknade imovinske štete u iznosu od 719,09 eur.

19. Na iznos od 835,62 eura koji predstavlja preinaku tužbe tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana preinake, a to je 12. travnja 2018. jer tuženik nije u obavezi plaćati zakonsku zateznu kamatu za iznos za koji nije znao niti je mogao znati da je dužan platiti, pa stoga tuženik u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je postavljen taj preinačeni dio zahtjeva. Identično pravno shvaćanje izneseno je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-1303/2022, Rev-1133/2021, Rev-389/2023 i Rev-775/2023.

20. Slijedom obrazloženog proizlazi da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu u odnosu na tijek dosuđene zatezne kamate pa mu stoga sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a pripadaju troškovi parničnog postupka koji se odnose na zastupanje punomoćnika tužitelja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je vrijedila u vrijeme donošenja prvostupanjske presude kada je jedan bod vrijedio 1,33 eura te tužitelju za sastav odštetnog zahtjeva, za sastav tužbe, za pristup na ročišta 10. prosinca 2014., 13. travnja 2015., 1. listopada 2015., 6. prosinca 2018. i 13. veljače 2020. te za sastava podnesaka od 28. kolovoza 2014., 25. rujna 2015., 7. prosinca 2016. i 1. kolovoza 2019. pripada po 133,00 eura, za sastav podneska od 12. travnja 2018. iznos od 33,25 eura, za pristup na raspravu 8. travnja 2019. iznos od 66,50 eura i za raspravu 15. siječnja 2020. iznos od 33,25 eura, zatim troškovi PDV-a od 409,05 eura te troškovi plaćanja sudskih pristojbi na tužbu i presudu i predujma ukupno 716,76 eura, te troškovi sastava žalbe tužitelja od 23. ožujka 2020. iznos od 199,50 eura i troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije 17. lipnja 2024. u iznosu od 166,25 eura u što je uključen i trošak PDV-a, tako da ukupan trošak koji pripada tužitelju iznosi 3.127,75 eura.

21. Naime, na navedeni iznos sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđene su zatezna kamate od dana donošenja odluke u ovom postupku.

22. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom postupku u razmjerno neznatnom dijelu sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke da se tuženiku dosude zatraženi troškovi jer tuženik nije uspio u ovom postupku.

23. Stoga primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. i čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I i II izreke ove presude, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

24. Budući da je tužitelj uspio u žalbenom postupku primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a dosuđeni su mu troškovi žalbenog postupka pa je stoga odlučeno kao u točki III izreke presude, a troškovi se odnose na sastav žalbe u iznosu od 133,00 eura, trošak PDV-a 33,25 eura i plaćenu pristojbu na žalbu u iznosu od 106,18 eura, odnosno ukupno 272,53 eura. Rješenje suda prvog stupnja u točki I izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

25. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke.

U Rijeci 24. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Svjetlana Pražić